Plemenita pečurka
| Plemenita pečurka | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Gljive |
| Koljeno: | Basidiomycota |
| Razred: | Agaricomycetes |
| Red: | Agaricales |
| Porodica: | Agaricaceae |
| Rod: | Agaricus |
| Vrsta: | A. bisporus (J.E.Lange) Imbach (1946.) |
| Dvojno ime | |
| Agaricus bisporus | |
| Sinonimi | |
| |
| Baze podataka | |
Plemenita pečurka ili šampinjon (lat. Agaricus bisporus) je jestiva gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae). Plemenita pečurka se uzgaja u više od 70 država[1] i jedna je od najčešće korištenih gljiva u kuhinji na svijetu.
- Klobuk plemenite pečurke je širok do 10 centimetara, bijel, na dodir crvenkast, u početku polukuglast, poslije ispupčen, u starosti raširen i plosnat, gladak, u mladosti na rubovima ima ostatke ovoja.
- Listići su slobodni i gusti, u početku bjelkasti, kasnije crvenkastosmeđi.
- Stručak je visok do 6 centimetara, promjera do 1,5 cm, bijel, u početku pun, kasnije se prošuplji, zdepast, kratak, lako se odvaja od klobuka.
- Meso je bijelo, na prerezu postane ružičasto, na zrelim gljivama smeđe, čvrsto, ugodnog mirisa i okusa.
- Spore su eliptične, glatke, otrusina je smeđa.
Prirodno je rasprostranjena gljiva u Europi i Sjevernoj Americi. Raste na pašnjacima, u vrtovima, parkovima, uz putove, voli rasti na dobrom pognojenom tlu. Možemo je naći od lipnja do studenog. Masovno se uzgaja širom svijeta, jedna je od najčešćih gljiva.
Plemenita pečurka je jestiva, odlične kvalitete. Može se jesti i sirova.[2]
U grupu Agaricus, čiji je predstavnik lipika, pripadaju: Agaricus abruptibulba Peck, Agaricus macrospora (Moell. ex Schff.) Pilat, Agaricus xanthoderma Genevier, Agaricus silvicola (Vitt.) Sace, koje na pritisak požute. Agaricus xanthoderma Gen. ili otrovna pečurka je otrovna i potreban je velik oprez prilikom ubiranja plemenite pečurke. Također je potrebno biti na oprezu da ne uberemo mladu zelenu ili bijelu pupavku koje su smrtno otrovne, a na dnu stručka imaju jako zadebljanje s ostacima bijelog ovoja.
|
.jpg)
