Prijeđi na sadržaj

Otrovna pečurka

Izvor: Wikipedija
Otrovna pečurka
Sistematika
Carstvo:Gljive
Koljeno:Basidiomycota
Razred:Agaricomycetes
Podrazred:Homobasidiomycetidae
Red:Agaricales
Porodica:Agaricaceae
Rod:Agaricus
Vrsta:A. xanthodermus
Genev. (1876.)
Dvojno ime
Agaricus xanthodermus
Sinonimi
  • Pratella xanthoderma (Genev.) Gillet (1884.)
  • Psalliota xanthoderma (Genev.) Richon & Roze (1885)
  • Fungus xanthodermus (Genev.) Kuntze (1898.)
Baze podataka

Otrovna pečurka, poznata i kao karbolova pečurka ili žuto pjegava pečurka (lat. Agaricus xanthodermus) je otrovna gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae).

  • Klobuk otrovne pečurke je širok od 5 do 15 centimetara, najprije polukuglasto zvonolik, zatim spljošten, slabo mesnat, bijel, gladak, ponekad je čehast; u sredini može biti smećkast, na dodir ubrzo postane žučkast.
  • Listići su gusti, nejednako dugi, najprije imaju crvenkasti ton koji s vremenom prelazi u čokoladnu boju.
  • Stručak je visok od 5 do 15 centimetara i do 2 centimetra debljine, cilindričan i dosta vitak, često puta zakrivljen i na dnu zadebljan, bijel, svilenast i gladak, najprije pun pa cjevasto šupalj; nosi čvrst i trajan vjenčić koji je s donje strane vidljivo čehast.
  • Meso je u pravilu bijelo, na presjeku prelazi lagano u žutu boju, što je osobito vidljivo i svojstveno na dnu stručka; kalijevim karbonatom i anilinom oboji se narančastožuto, miriše na tintu ili karbolnu kiselinu, što naročito dolazi do izražaja pri toplinskoj obradi (kuhanju).
  • Spore su ovalne, smeđe boje, 5 - 7 x 3 – 4 μm.

Kemijske reakcije

[uredi | uredi kôd]

Meso i kožica klobuka s anilinom i kalijevom lužinom postaju narančastožuti, dok meso s fenolom za nekoliko minuta postaje crveno, a meso osnove stručka s gvajakolom oboji se zelenoplavo.

Stanište

[uredi | uredi kôd]

Raste u razbacanim skupinama ljeti i u jesen po parkovima, uz putove, rubove livada i po žbunju.

Upotrebljivost

[uredi | uredi kôd]

Otrovna pečurka je otrovna (gastrointestinalni sindrom trovanja).[1]

Sličnosti

[uredi | uredi kôd]

U literaturi je zapisano da je ta gljiva otrovna. Međutim, neki podaci govore da postoje i jestivi oblici. Stoga treba izbjegavati tu vrstu i osobito treba paziti da se ne zamijeni s jestivom livadnom pečurkom (lat. Agaricus campestris). Dovoljno je da se u slučaju sumnje uzdužno presiječe stručak. Ako stručak požuti, onda ste zasigurno ubrali pečurku. Prema tome, treba biti naročito oprezan prilikom skupljanja svih vrsta jestivih pečurki.

Slike

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Otrovna pečurka