Zdenko Turković
| Zdenko Turković | |
|---|---|
 Portret baruna Turkovića, djelo Josipa Horvata Međimurca, 1928. | |
| Životopis | |
| Rođenje | |
| 12. lipnja 1892. | Kutjevo, Trojedna Kraljevina |
| Smrt | |
| 30. rujna 1968. | Zagreb, Jugoslavija |
| Naslov | barun Kutjevski |
| Otac | Milan Turković |
| Majka | Irena Živković |
| Supruga | Štefanija Gorup Greta Pexider |
| Barun | 1911. |
| Portal o životopisima | |
Barun Zdenko Turković (Kutjevo, 12. lipnja 1892. – Zagreb, 30. rujna 1968.), bio je hrvatski pravnik, agronom i plemić iz obitelji Turković Kutjevski.
Unuk je Vjenceslava Turkovića, gospodarstvenika i trgovca te baruna Jovana Živkovića Fruškogorskog, dugogodišnjega podbana i jednoga od autora Hrvatsko-ugarske nagodbe.
Turković je gimnaziju završio u Zagrebu, a studij prava u Zagrebu i Beču. Nakon studija radio je na obiteljskom gospodarstvu u Kutjevu od 1925. do 1945. godine. Ondje je u praksi primijenio iskustva stečena proučavanjem vinogradarstva u vinorodnim zemljama diljem svijeta.[1][2][3]
Turković je bio predsjednik Saveza hrvatskih vinogradara i voćara (1927. – 1941.), predsjednik Gospodarskoga društva i Stručnog odbora za ocjenjivanje vina (1933. – 1940.), ravnatelj Odjela za vinogradarstvo u Institutu za voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo Poljoprivrednoga fakulteta u Zagrebu (1947. – 1965.), dopisni član Talijanske akademije vinove loze i vina od 1953. godine. Tvorac je Zagrebačke vinogradarske škole.[1][2]
Dobro Novigrad kupio je 1918. godine od Hermes d.d. iz Zagreba. U neposrednoj blizini grada uredio je rasadnik, matičnjak vinograda. Pomagao je uređenje školske zgrade i župnih građevina u Novigradu. Imanja se odrekao 1939. godine u korist Banovine Hrvatske (po nekim izvorima ga je poklonio, po drugima prodao).[4]
Sa suprugom Gretom izdao je Ampelografski atlas (I–II, 1953./1962.), jedinstveno djelo u svjetskoj stručnoj literaturi. Treći dio atlasa, dovršen za tisak, nije objavljen za njegovog života. Objavio je više od 120 znanstvenih i stručnih članaka i više knjiga, od kojih se ističe Podloge za vinovu lozu (1951.). Djela preostala iz ostavštine za tisak su pripremili štovatelji: Sedam stoljeća dobra Kutjevo (1969.), Sto godina vinogradarstva Hrvatske (1982.) i Ampelografija.[1][5]
Turković se 1913. godine oženio Štefanijom Gorup, kćerkom Josipa Gorupa pl. Slavinjskog.[6] Sa Štefanijom je imao kćer Kseniju (rođenu 1918.). Kasije se rastao sa Štefanijom (preudala se za njegovog bratića Davorina Turkovića) te krajem 2020. godine oženio Gretu Pexider.[7]
- Selo Zdenkovac, u sastavu današnje općine Čaglin, dobilo je ime po Zdenku Turkoviću.[8]
- Osnovna škola u Kutjevu nosi ime po Zdenku Turkoviću.[9]
- Dvije ulice koje se nalaze u Kutjevu i Požegi nose ime po Zdenku Turkoviću.
- ↑ a b c Turković, Zdenko, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 18. veljače 2023.
- ↑ a b Zdenko Turković Kutjevski, hrcak.srce.hr Pristupljeno 18. veljače 2023.
- ↑ Zdenko Turković, foi.hr Pristupljeno 18. veljače 2023.
- ↑ Zdenko Turković, drustvo-frankopan.hr Pristupljeno 5. travnja 2023.
- ↑ IN MEMORIAM: Zdenko Turković, Agronomski glasnik Pristupljeno 18. veljače 2023.
- ↑ Stephania GORUP Born 11 December 1890 - Rijeka, geneanet.org Pristupljeno 24. veljače 2023.
- ↑ Zdenko Turković (1892-1968), geni.com Pristupljeno 22. veljače 2023.
- ↑ Puljić, Matej: Obitelj Turković kao privredni čimbenik razvoja i modernizacije požeške kotline
- ↑ Zdenko Turković, skole.hr