Greta Turković
| Greta Turković | |
| Rodno ime | Greta Pexider[1] |
|---|---|
| Rođenje | 11. svibnja 1896. Križevci |
| Smrt | 18. veljače 1978. Zagreb |
| Suprug | barun Zdenko Turković |
| Roditelji | Gustav Pexidr (otac) |
| Portal o životopisima | |
Barunica Greta Turković (djevojački Pexider-Srića; Križevci, 11. svibnja 1896. – Zagreb, 18. veljače 1978.) bila je hrvatska kiparica, slikarica, dizajnerica interijera i ilustratorica.
Turković je kći kemičara i profesora Gustava Pexidra te mlađa sestra slikarice Zdenke Pexidr-Srića.[1]
Turković je diplomirala 1919. godine na kiparskom odjelu Kraljevske akademije za umjetnost i obrt u Zagrebu.
Umjetnici tzv. zagrebačke škole Robert Frangeš Mihanović i Rudolf Valdec imali su velik utjecaj na njezin rad. Njezin slikarski opus može se tematski podijeliti u dva dijela: etnografski rad i ilustriranje znanstvenih radova te propagandni rad. Oko 1926. godine počinje se više baviti crtanjem i studijem etnografije izrađujući mnogo crteža folklora te oko 80 akvarela narodnih nošnji. Zajedno s Kamilom Tončićem, osnivačem Etnografskog muzeja i Galerije umjetnina u Splitu, izradila je osam figura narodnih nošnji oko 80 cm visine u drvu.[2][3]
Tridesetih godina najviše se bavila etnografijom, povremeno se vraćajući na modeliranje. Etnološki muzej iz Berlina 1935. godine otkupljuje njene figurine u narodnim nošnjama. Na Međunarodnoj izložbi u Parizu 1937. godine izlaže figurine za koje dobiva diplomu, a mnogi njeni radovi dospjeli su i do Engleske i Amerike.[3][4]
Oko 1933. godine Turković počinje sustavno crtati grožđe, što je rezultiralo stručnom zbirkom s 90 slika grožđa, od kojih je 6 tiskano kao Ampelografski atlas (I–II, 1953./1962.), koji izdaje zajedno sa suprugom Zdenkom. Zbog svoje kvalitete, Atlas je dobio međunarodno odlikovanje Diplome d'Honneur de l' Office International de la Vigne et du Vin u Parizu 1957. godine. To ih je motiviralo da 1962. naprave i drugi dio atlasa s novih 30 slika.[5][3]
Poslije toga nastaju Pomologija Jugoslavije, Ljekovito bilje Jugoslavije (1960.) i Atlas bolesti i štetnika poljoprivrednih kultura (1962.). Švicarci je angažiraju za ilustriranje brošure korova i plakata o biljnim štetočinama. Nijemci naručuju kartone bolesti vinove loze, a po narudžbi uprave Brijuna slika floru Brijuna u 13 velikih slika.[3][4]
Od 1937. godine Turković radi u radnji Contempora koju su vodili arhitekt Zdenko Strižić i njegova supruga. Turković je bila zadužena za oblikovanje u kovini, za kovano željezo, za drvo, slamu i staklo. Od posebnih angažmana, radila je nacrte za staklo prema kojima su nastali servisi za potrebe hotela Excelsior u Dubrovniku i Hotel Dubrovnik u Zagrebu. Rasvjetnim tijelima oprema prostorije Veleposlanstva Jugoslavije u Sofiji kao i Ministarstvo unutarnjih poslova NR Hrvatske.[5][3][4]
- Ulica Grete Turković-Srića, nalazi se u zagrebačkoj gradskoj četvrti Sesvete.
- ↑ a b Greta Turković, geni.com Pristupljleno 5. ožujka 2023.
- ↑ Dubravka Vranić, Greta Turković (1996.), Pristupljleno 5. ožujka 2023.
- ↑ a b c d e Greta Turković – umjetnica koja se u sve htjela pačati, voxfeminae.net Pristupljleno 5. ožujka 2023.
- ↑ a b c Greta Pexider Srića barunica Turković, Autor izložbe: Lidija Španiček, Gradski muzej Požega Pristupljleno 5. ožujka 2023.
- ↑ a b Turković Greta, dizajnerice.com Pristupljleno 5. ožujka 2023.