Prijeđi na sadržaj

Vunasti nosorog

Izvor: Wikipedija
Vunasti nosorog
Kostur vunastog nosoroga u Muséumu de Toulouseu
Status zaštite

Status zaštite: Izumrli
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Mammalia
Red:Perissodactyla
Porodica:Rhinocerotidae
Rod:Coelodonta
Vrsta:C. antiquitatis
Dvojno ime
Coelodonta antiquitatis
Bronn, 1831.
Rasprostranjenost
Sinonimi
Rhinoceros lenenesis (Pallas)

Rhinoceros antiquitatis (Blumenbach)

Rhinoceros tichorhinus (Fischer.)[1]
Baze podataka
Ilustracija vunastog nosoroga.

Vunasti nosorog (latinski: Coelodonta antiquitatis) pleistocenska je izumrla vrsta nosoroga čije je tijelo bilo prekriveno krznom.[2]

Dužina im je iznosila od 3 do 3,8 m, visina do 2 m, a težili su oko 2,7 – 3,2 tona.[3] Imali su dva roga, od kojih se manji nalazio iza većega. Veći rog mogao je narasti do 61 cm.[4]

Rasprostranjenost

[uredi | uredi kôd]
Karte koje prikazuju područja koja su nastanjivali vunasti nosorozi te nalazišta njihovih fosila.

Prije 130 tisuća godina vunasti nosorozi nastanjivali su većinu Europe, Istočnoeuropsku nizinu, Sibir i Mongolski ravnjak, tj. područja od 72° do 33°N. Fosili vunastog nosoroga pronađeni su čak i na Novosibirskim otocima.[5][6][7] Područje koje su nastanjivali vunasti nosorozi veće je od područja nastanjivanja bilo koje druge vrste nosoroga.[8]

Čini se da vunasti nosorozi nikada nisu prešli Beringiju tijekom posljednjeg ledenog doba. Najistočniji pronađeni fosil pronađen je na Čukotskom poluotoku.[5] Vunasti nosorozi vjerojatno nišu prešli u Sjevernu Ameriku zbog male količine trave, nedostatka pogodnog staništa u Yukonu, borbe za opstanak s drugim velikim biljožderima na hladnom kopnenom mostu i zbog ledenjaka koji su stvarali fizičke prepreke.[9] Čak i da su neki prešli u Sjevernu Ameriku, njihov broj bio je malen.[7]

U Hrvatskoj

[uredi | uredi kôd]

U Hrvatskoj su potpuni kosturi ili dijelovi kostura pronađeni u Ludbregu, špilji Vindija, Varaždinskim Toplicama, okolici Osijeka i Vukovara.[10] Najbolje sačuvani kostur vunastog nosoroga u Hrvatskoj zove se Erik i otkriven je kod Ludbrega. Star je oko 20.000 godina. Izložen je u varaždinskom gradskom muzeju.[11]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Pei Wen-Chung. 1956. Quaternary mammalian fossils from Hsintsai, South-Eastern part of Honan. Acta Palaeontologica Sinica. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. ožujka 2018.
  2. Vunasti nosorog, Struna Pristupljeno 31. kolovoza 2020.
  3. Extinct Woolly Rhino (engleski). International Rhino Foundation. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. rujna 2015. Pristupljeno 11. svibnja 2013.
  4. Haines, Tim; Chambers, Paul. 2005. Coelodonta. The complete guide to prehistoric life. First izdanje. Firefly Books. Buffalo, N.Y.. str. 203. ISBN 978-1-55407-181-4
  5. a b Stuart, Anthony J.; Lister, Adrian M. 2012. Extinction chronology of the woolly rhinoceros Coelodonta antiquitatis in the context of late Quaternary megafaunal extinctions in northern Eurasia (PDF). Quaternary Science Reviews. 51: 1–17. Bibcode:2012QSRv...51....1S. doi:10.1016/j.quascirev.2012.06.007. ISSN 0277-3791
  6. Cappellini, Enrico & Welker, Frido & Pandolfi, Luca & Ramos Madrigal, Jazmín & Fotakis, Anna & Lyon, David & Mayar, Victor & Bukhsianidze, Maia & Jersie-Christensen, Rosa & Mackie, Meaghan & Ginolhac, Aurélien & Ferring, Reid & Tappen, Martha & Palkopoulou, Eleftheria & Samodova, Diana & Ruther, Patrick & Dickinson, Marc & Stafford, Tom & Chan, Yvonne & Willerslev, Eske. (2018). Early Pleistocene enamel proteome sequences from Dmanisi resolve Stephanorhinus phylogeny. 10.1101/407692.
  7. a b Garutt, N. V., & Boeskorov, G. G. (2001). Woolly rhinoceroses: On the history of the genus. Mamont i ego okruzhenie, 200, 157-167.
  8. Prothero, D.R., Guérin, C. & Manning, E. 1989. The History of Rhinocerotoidea. In: The Evolution of Perissodactyls (eds. Prothero, D. R. & Schoch, R.M.). Oxford University Press, New York, 321-340.
  9. Boeskorov, G. Woolly rhino (Coelodonta antiquitatis) distribution in Northeast Asia (PDF). Deinsea. 8 (1)
  10. Coelodonta antiquitatis, Hrvatska enciklopedija Pristupljeno 31. kolovoza 2020.
  11. Erik/a – najbolje sačuvani kostur vunastog nosoroga u Hrvatskoj, HRT Magazin, objavljeno 27. kolovoza 2020. Pristupljeno 31. kolovoza 2020.