Vilovnjača
Izgled
Vilovnjača | |
---|---|
Sistematika | |
Carstvo: | Gljive |
Koljeno: | Basidiomycota |
Razred: | Agaricomycetes |
Podrazred: | Homobasidiomycetidae |
Red: | Agaricales |
Porodica: | Agaricaceae |
Rod: | Agaricus |
Vrsta: | A. perrarus Schulzer |
Dvojno ime | |
Agaricus perrarus | |
Sinonimi | |
Agaricus augustus var. perrarus (Schulzer) Bon & Cappelli[1] | |
Baze podataka | |
Vilovnjača (lat. Agaricus perrarus) je jestiva gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae).
- Klobuk vilovnjače je širok od 10 do 20 centimetara ili više, u mladosti okruglast, zatim polukuglast i naposljetku raširen, žutooker, prilično mesnat, prekriven mnogobrojnim sitnim čehicama smećkaste boje, u središtu su čehice mnogo gušće, samo sredina je glatka i smeđe boje.
- Listići su gusti, tanki, uski, odvojeni od stručka, najprije blijedoružičasti, zatim čokoladnosmeđi, gotovo tamni.
- Stručak je visok od 9 do 152 centimetara, valjkast, zatim šupalj, manje-više prekriven žućkastim čehicama koje na dodir ili pritisak najprije požute, zatim postanu oker; na osnovi je zadebljan ili produženo korjenast, nosi trajan bijeli i gladak vjenčić koji je s donje strane čehast.
- Meso je bjelkasto, na presjeku postane žućkasto, miriše na anis; okus slatkast.
- Spore su ovalne, 8 - 10 x 4 – 5 μm, otrusina je purpurnosmeđe boje.
Listići u dodiru s 1-naftolom se oboje crveno.
Raste ljeti i početkom jeseni u crnogoričnim šumama.
Vilovnjača je jestiva.
Zbog izvanredno velikih izmjera koje postiže, moguća je zamjena s golemom pečurkom, od koje se razlikuje po žutooker boji klobuka i mnogo sitnijim čehicama. Osim toga, raste samo po crnogoričnim šumama. Ako pazite na navedene značajke, ne postoji nikakva opasnost da je zamijenite s kakvom otrovnicom. Možda neiskusni gljivari moraju pripaziti da je ne zamijene s otrovnom pečurkom (lat. Agaricus xanthoderma) koja je mnogo manja, na presjeku stručka snažno žuti i miriše po tinti.
- ↑ Agaricus augustus taxon record details at Index Fungorum. Index Fungorum. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. lipnja 2011. Pristupljeno 14. siječnja 2010.