Vilenjak
Vilenjak je stvorenje koje se pojavljuje u raznim mitologijama npr. germanskoj i slavenskoj. U početku su bili zamišljeni kao mala bića i bogovi plodnosti, a izgledali su kao mladi ljudi i žene, prelijepi te su živjeli u šumama, pod zemljom, u spiljama ili u izvorima i zdencima. Bili su dugovječni ili besmrtni te su imali magične moći.
Počevši s vilenjacima J. R. R. Tolkiena (u Gospodaru prstenova gdje mudri i besmrtni vilenjaci imaju vrlo važnu ulogu) postali su glavni likovi mnogih drugih modernih fantastičnih djela, što u književnosti što u računalnim igrama. Ljudske su visine i izgleda, samo što imaju duge šiljaste uši. Nemaju ni brade ni brkova. Besmrtni su i imaju moć nad prirodom.
Vilenjaci su mitološka bića koja donose sreću. Povezujemo ih sa srećom i djetelinom s četiri lista. Vjeruje da je vilenjak nastao iz zmaja Hydre jer vilenjake povezujemo s vodom i srećom, a vilenjaci se rode svaki put kad netko ubere ili pojede dijetelinu s četiri lista. Djetelina je Hydrino jelo jer joj to daje snagu, a kako djetelina napuhuje, Hydra izgleda strašnije.
Uz kult vila kao nekada živu praksu na tlu Dalmacije, ali i na širem balkanskom području, sa središnjim likovima "vilenicama" kao konkretnim osobama, nositeljicama toga kulta u isti predodžbeni kontekst spada i djelatnost vilenjaka (vilovnjaka, vilenika) kao muških praktičara istoga kulta.[1] U hrvatskim ih djelima spominje više autora. Gradeći svoje stvaralaštvo na predajnoj baštini, te pod utjecajem grčko-rimskog mitološkog nasljeđa, predstavnici hrvatske renesansne književnosti, pjesnici: Džore Držić (1461. – 1501.), Mavro Vetranović Čavčić (1482. – 1576.), Marin Držić (1508. – 1567.), Nikola Nalješković (1510. – 1587.) i drugi obradili su i svijet vilinskih bića.[2][3] Vladimir Mažuranić pod natuknicom "bajanje" u Prinosima za hrvatski pravno-povjestni rječnik navodi: "Povrh toga kriju se u bajanju tragovi poganstva. Sve to nuka vlasti i duhovnu i svjetovnu, da sataru te pojave. I sad još možemo u tolikih pučkih predajah, u plesovih, u pjesmicah-gatalicah, pripjevih i rečanicah opaziti, kako seljački sviet pita svoju fantaziju bajkami o vilah, vilenjacih, tencih, coprnjicah i čarobijah svake vrste. (....)"[4]
"Ivana, strasna čitateljica, vjerojatno je čitala Đurđevića, i od njega izravno saznavala o Regoču. Zanimljiva je međutim leksička podudarnost koju zamjećujemo u sintagmi kojom tumači Regoča u Tumaču imena na kraju Priča i one koju nalazimo u Pravno-povjestnom rječniku. Ivana tako zapisuje: „Regoč (Regoc). Vilenik silno jak i golem, kojega spominje dubrovački pisac Đorđić u svome Marunku.“ [10: 148], dok u Vladimira Mažuranića, u sklopu natuknice Legena, nalazimo: „Mljećani pričaju (po satiri I. Gjorgjićevoj "Marunko"), o mističnom biću Regoču, vileniku silno jakom...“ [29: 588]"[4]
Raskošni slavenski mitološki svijet dakako da određuje i hrvatsko bajoslovlje (ętre imaginaires), iako se ono u znanosti rađa pod neizbježnim šeširom romantičara braće Grimm, poglavito na tragu kapitalnoga djela Jakoba Grimma Njemačka mitologija (1835). Stručnu literaturu o hrvatskom bajoslovlju utemeljio je Ivan Kukuljević-Sakcinski 1846. kada je u "Danici hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoj" tiskao studiju Bajoslovlje i crkva; Vile.
Ukupno uzevši, postoje tri vrste bića što su temeljem našega narodnog vjerovanja: vile (ali i vilovnaci u Samoboru, vilenjaci u Poljicima, Karlovcu i Samoboru, vilovnjaci u Ivanić-Gradu, koji međutim nisu muška varijanta vila, nego su posrijedi muškarci u posebnim svezama s vilama), vještice (ali i štriguni i viščuni na Braču, copernjaci u Loboru, koji su odreda muškoga roda) i vampiri (ali i pasoglavci u Lici i u Slavoniji, kao i mćra).
Ipak, ono što nas oduševljava kad je posrijedi mitski svijet narodne svijesti u Hrvata jest činjenica da hrvatsko bajoslovlje nastavlja i dan-danas živjeti kako u usmenoj predaji, pa makar "umnogome tek torzo negdašnjih bogato fabuliranih priča" (Ljiljana Marks), tako i u umjetničkoj književnosti (Ivana Brlić-Mažuranić, Vladimir Nazor, Miroslav Krleža, Ivan Goran Kovačić...), posebice u književnosti tzv. folklorne orijentacije.
Marke iz serije Hrvatski vilinski svijet ilustriraju bajoslovni svijet klasičnih djela hrvatske dječje književnosti. Iz opusa Ivane Brlić Mažuranić na markama su se našli mala vila Kosjenka i član družbe Domaćih (malih kućnih duhova ognjišta) Malik Tintilinić.[5] Iz djela Vladimira Nazora tu su patuljak po imenu Pedalj Muža - Lakat Brade, koji ima "kljunast nos, velike oči, te je kratkonog i duge brade, a u ruci mu vilasto kopljice", preuzet je iz djela Pionir Grujo, te vila Halugica, "kćerka vile pomorkinje i zemnika ribara, duge modre kose koja joj pada kao talas niza leđa, a usne joj se crvene kao kora i velike zelene oči sjaje blago kao dvije zvijezde utopljene u dubini te joj oko vrata stoji zamotani čarobni vezeni rubac", preuzeta iz djela Halugica.[6] Objavljene su i dvije marke osebujnih likova hrvatske folklorne baštine, macića i orka.[7]
Marke su izdane u sutisku u arku od dvadeset maraka, a izdana je i omotnica prvoga dana (FDC). Autor teksta objavljenog u letku koji prati izdanje Kosjenke i Malika Tintilinića (2003.) je Zoran Čiča, a tekst uz marke likova Pedalj Muža - Lakat Brade i Halugicu (2005.) te macića i orka (2007.) napisao je Nedjeljko Fabrio.[8][9]
Hrvatska topografija obiluje vilinskim staništima i nije rijetkost da i naseljena mjesta preuzmu njihovo ime pa tako imamo mjesta Vilindolac, Vilište, Vilčić, Vilenjak itd.[10]
Hrvatsko se bajoslovlje nalazi i u imenima nekih hrvatskih vrsta vretenaca: bijeli vilenjak (Orthetrum albistylum), veliki vilenjak (Orthetrum cancellatum), primorski vilenjak (Orthetrum brunneum i istočni vilenjak, (Orthetrum coerulescens).[11]
- ↑ Zoran Čiča, Vilenica i vilenjak, Sudbina jednog pretkršćanskog kulta u doba progona vještica, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, 2002., ISBN 953-6020-17-3, str. 13
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2010. Pristupljeno 19. prosinca 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ [1] Mate Maras, o prijevodu Shakespeareovog opusa na hrvatski jezik :
»U toj se komediji pojavljuje i nestašni Puck; on je u nas prije ostajao u obliku Puck ili Puk, iako je njegovo osobno ime Robin, a »puck« je opća imenica koja znači: vilenjak, vražić, tintilinić, domaći; njemu sam dao hrvatsko mitološko ime Malik.« - ↑ a b [2] Andrijana Kos Lajtman - Jasna Horvat, Tematsko-motivske veze u stvaralaštvu Vladimira Mažuranića i Ivane Brlić-Mažuranić, preuzeto 19. prosinca 2010.
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. travnja 2011. Pristupljeno 28. ožujka 2011. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. rujna 2011. Pristupljeno 28. ožujka 2011. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. lipnja 2007. Pristupljeno 19. prosinca 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac285.nsf/AllWebDocs/FILATELIJA Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. kolovoza 2009. (Wayback Machine), matica.hr., Vijenac, Sandra Cekol, preuzeto 19. prosinca 2010.
- ↑ http://www.posta.hr/main.aspx?id=148&idmarke=1322 Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. lipnja 2007. (Wayback Machine) HP Marka br: 619, Hrvatski vilinski svijet, Macić
- ↑ http://www.posta.hr/main.aspx?id=148&idmarke=455 Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. prosinca 2010. (Wayback Machine) HP, Hrvatski vilinski svijet, Marka br: 455,Kosjenka, lik iz priče Ivane Brlić Mažuranić “ “Regoč”, Marka Br: 456 Malik Tintilinić, lik iz priče Ivane Brlić Mažuranić ’Šuma Striborova’
- ↑ [3] Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. lipnja 2008. (Wayback Machine) Hrvatske vrste vretenaca (preuzeto 19. prosinca 2010.)
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
| |||||||||||||||||||||
