Prijeđi na sadržaj

Vibrise

Izvor: Wikipedija
Vibrise na mački
Velike vibrise na činčili

Vibrise (latinski: vibrissae), poznatije pod nazivom brkovi, čvrste su dlake prisutne kod većine sisavaca koje služe raspoznavanju njihovog okruženja.[1] Ovaj je tip dlaka specijaliziran upravo za tu osjetilnu svrhu, dok drugi tipovi nemaju jednako razrađenu taktilnu funkciju. Iako su najprimjetnije na glavama životinja, vibrise mogu rasti na raznim mjestima životinjskoga tijela. Ima ih većina sisavaca, uključujući primate (osim ljudi),[2] a osobito noćne životinje.

Vibrise su iznimno osjetljive te pomažu pri navigaciji, kretanju, istraživanju, lovu, socijalnom kontaktu te drugim funkcijama.[3] Iako neke vrste riba, ptica, kukaca, rakova i drugih člankonožaca imaju slične osjetilne organe, pojam vibrisa odnosi se prvenstveno na organe sisavaca.

Na ljudskome tijelu nalaze se dlake u nosnoj šupljini koje se također nazivaju vibrisama,[4] no one služe potpuno drugačijoj funkciji od vibrisa u drugih sisavaca. Umjesto osjetilne funkcije, ove dlake služe spriječavanju ulaska čestica u ljudsko tijelo.[5]

Živci iz folikula vibrisa vode do trodijelnoga živca, a zatim kroz moždano deblo do dijelova talamusa i u bačvasto polje,[6] iako kod nekih životinja idu u colliculus superior u srednjem mozgu (važnu strukturu za vid) i u mali mozak.[7]

Evolucija

[uredi | uredi kôd]

Poslijednji zajednički predak svih sisavaca imao je vibrise.[8] Do danas su svi sisavci osim velikih majmuna zadržali isti predložak vibrisa na licu, kao i posebne lične mišiće koji ih pokreću.[3]

Anatomija

[uredi | uredi kôd]

Vibrise se anatomski razlikuju od drugih tipova dlake. Lako ih je raspoznati po duljini, čvrstoći i debljini, kao i zbog toga što podosta iskaču od okolne dlake. Osim toga, imaju osobito puno živaca u folikulu i prepoznatljivu zastupljenost u somatosenzornom korteksu mozga.[9] Najveći broj i najdulje vibrise pronalaze se kod malenih, društvenih, šumskih i noćnih životinja. Vibrise morskih sisavaca najosjetljivije su od svih. Tijekom traženja hrane u kompleksnim, mračnim okruženjima, životinje svoje vibrise kreću ubrzano u kružnim pokretima. Ti se pokreti odvijaju pri brzinama od čak 25 herca kod miševa, a spadaju pod jedne od najbržih kretnji kojih su sisavci sposobni. Maleni sisavci rabe te pokrete kako bi ispravno postavili prednje šape pri kretanju okolinom.[3]

Skupine

[uredi | uredi kôd]
Četiri glavne kranijalne skupine vibrisa na patagonijskoj lisici: supraorbitalne (iznad oka), mistacijalne (iznad usta, poput ljudskih brkova), genalne (na obrazu, na lijevom rubu slike) i mandibularne (usmjerene dolje, ispod njuške)

Vibrise tipično rastu u skupinama. Skupine se međusobno razlikuju po formi i funkciji, no relativno su jednolike među kopnenim životinjama (više nego između kopnenih i morskih životinja, iako i ondje ima sličnosti).

Mnoge kopnene životinje poput štakora[10] i hrčaka[11] imaju četiri tipične skupine vibrisa na glavama (tzv. kranijalne vibrise), koje se kod životinja mogu razlikovati zbog drugačijih načina života. Te su skupine:[12]

  • iznad očiju (supraorbitalne)
  • na obrazima (genalne)
  • iznad usta (mistacijalne)
  • s donje strane njuške (mandibularne)
Svaka dlaka na tijelu lamantina može biti vibrisa.

Mnogi kopneni sisavci, uključujući domaće mačke, imaju vibrise i na donjoj strani noge, odmah iznad šapa (karpalne vibrise).[13] Iako je ovih pet skupina često pronađeno u istraživanjima kopnenih sisavaca, postoje druge skupine koje se ponegdje pojavljuju, poput nazalnih, angularnih i submentalnih vibrisa (koje se nalaze ispod brade).[14]

Vibrise na običnom tuljanu

Morski sisavci uglavnom imaju značajno drugačije rasporede vibrisa. Primjerice, kitovi i dupini izgubili su vibrise na njuškama, ali razvili vibrise na leđnim otvorima.[15] Kod sjevernoameričkih lamantina svaka od dlaka na tijelu može biti vibrisa.[16] Drugi morski sisavci, poput morskih lavova i tuljana, imaju vibrise identične onima kopnenih životinja, iako drugačijih funkcija. Kod dupina su folikule vibrisa razvile druge funkcije, poput osjeta električne struje.

Struktura

[uredi | uredi kôd]

Vibrise su obično deblje i čvršće od drugih vrsta dlaka, no kao i druge dlake sačinjene su od čvrstog materijala (keratina) te ne sadrže živce.[17] Razlikuju se opet od drugih dlaka po folikuli, koja sadrži kapsulu krvi koja se naziva krvnim sinusom, a puna je živčanih receptora.[18][19] Vibrise su organizirane simetično u skupinama te povezane s trodijelnim živcem.[20]

Kod drugih skupina

[uredi | uredi kôd]

Ptice

[uredi | uredi kôd]

Neke ptice oko kljuna imaju specijalizirana pera nalik na dlake koje se nazivaju četinama, a ponekad i brkovima. Neke su od tih ptica: kivi, lastavica, leganj, kakapo i muholovka.

Ribe

[uredi | uredi kôd]

Neke ribe imaju tanke, viseće osjetilne organe blizu usta koje se naziva brkovima, a u tehničke svrhe za njih se koristi termin barbeli. Ribe koje imaju barbele su, među ostalim, morske mačke, šarani, jesetre i neke vrste morskih pasa.

  • Četine na njorki
    Četine na njorki
  • Barbeli na morskoj mački
    Barbeli na morskoj mački

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Feldhamer, George A.; Drickamer, Lee C.; Vessey, Stephen H.; Merritt, Joseph H.; Krajewski, Carey. 2007. Mammalogy: Adaptation, Diversity, Ecology. 3 izdanje. Johns Hopkins University Press. Baltimore. str. 99. ISBN 978-0-8018-8695-9. OCLC 124031907
  2. ↑ Van Horn, R.N. 1970. Vibrissae Structure in the Rhesus Monkey. Folia Primatol. 13 (4): 241–285. doi:10.1159/000155325. PMID 5499675
  3. ↑ a b c Grant, Robyn A.; Breakell, Vicki; Prescott, Tony J. 13. lipnja 2018. Whisker touch sensing guides locomotion in small, quadrupedal mammals. Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences. 285 (1880): 20180592. doi:10.1098/rspb.2018.0592. PMC 6015872. PMID 29899069
  4. ↑ Vibrissae. The Free Dictionary's Medical dictionary. Farlex, Inc. 14. travnja 2009. Pristupljeno 29. travnja 2009.
  5. ↑ nosne dlake. Hrvatsko strukovno nazivlje. 2011. Pristupljeno 14. studenoga 2024.
  6. ↑ Deschenes, Martin; Urbain, Nadia. 2009. Vibrissal afferents from trigeminus to cortices. Scholarpedia. 4 (5): 7454. Bibcode:2009SchpJ...4.7454D. doi:10.4249/scholarpedia.7454
  7. ↑ Kleinfeld, Rune w. Berg. 1999. Anatomical loops and their electrical dynamics in relation to whisking by rat. Somatosensory & Motor Research. 16 (2): 69–88. CiteSeerX 10.1.1.469.3914. doi:10.1080/08990229970528. PMID 10449057
  8. ↑ Grant, Robyn A.; Haidarliu, Sebastian; Kennerley, Natalie J.; Prescott, Tony J. 1. siječnja 2013. The evolution of active vibrissal sensing in mammals: evidence from vibrissal musculature and function in the marsupial opossum Monodelphis domestica (PDF). Journal of Experimental Biology. 216 (Pt 18): 3483–3494. doi:10.1242/jeb.087452. PMID 23737559. S2CID 207170888
  9. ↑ Grant, Robyn; Mitchinson, Ben; Prescott, Tony. 2011. Vibrissal behaviour and function. Scholarpedia. 6 (10): 6642. Bibcode:2011SchpJ...6.6642P. doi:10.4249/scholarpedia.6642
  10. ↑ Vincent, S. B. 1913. The tactile hair of the white rat. The Journal of Comparative Neurology. 23 (1): 1–34. doi:10.1002/cne.900230101. S2CID 86132752
  11. ↑ Wineski, Lawrence E. 1983. Movements of the cranial vibrissae in the Golden hamster (Mesocricetus auratus). Journal of Zoology. 200 (2): 261–280. doi:10.1111/j.1469-7998.1983.tb05788.x
  12. ↑ Thé, L.; Wallace, M. L.; Chen, C. H.; Chorev, E.; Brecht, M. 2013. Structure, function, and cortical representation of the rat submandibular whisker trident (PDF). The Journal of Neuroscience. 33 (11): 4815–4824. doi:10.1523/jneurosci.4770-12.2013. PMC 6619006. PMID 23486952
  13. ↑ Beddard, Frank E. 1902. Observations upon the carpal vibrissae in mammals. Journal of Zoology. 72 (1): 127–136. doi:10.1111/j.1469-7998.1902.tb08213.x
  14. ↑ Kulikov, V. F. 2011. A new vibrissa group in insectivores (Mammalia, Insectivora) and its role in orientation. Doklady Biological Sciences. 438 (1): 154–157. doi:10.1134/s0012496611030021. PMID 21728125. S2CID 27361386
  15. ↑ Whiskers! A Feel For The Dark
  16. ↑ Reep, R. L.; Marshall, C. D.; Stoll, M. L. 2002. Tactile Hairs on the Postcranial Body in Florida Manatees: A Mammalian Lateral Line?. Brain, Behavior and Evolution. 59 (3): 141–154. doi:10.1159/000064161. PMID 12119533. S2CID 17392274
  17. ↑ Weldon Owen Pty Ltd. (1993). Encyclopedia of animals – Mammals, Birds, Reptiles, Amphibians. Reader's Digest Association. p. 18. ISBN 1-875137-49-1.
  18. ↑ Rice, Frank L.; Mance, Ajuan; Munger, Bryce L. 8. listopada 1986. A comparative light microscopic analysis of the sensory innervation of the mystacial pad. I. Innervation of vibrissal follicle-sinus complexes. The Journal of Comparative Neurology. 252 (2): 154–174. doi:10.1002/cne.902520203. PMID 3782505. S2CID 8228091
  19. ↑ Ebara, Satomi; Kumamoto, Kenzo; Matsuura, Tadao; Mazurkiewicz, Joseph E.; Rice, Frank L. 22. srpnja 2002. Similarities and differences in the innervation of mystacial vibrissal follicle–sinus complexes in the rat and cat: A confocal microscopic study. The Journal of Comparative Neurology. 449 (2): 103–119. doi:10.1002/cne.10277. PMID 12115682. S2CID 6428629
  20. ↑ Halata, Z.; Baumann, K. I.; Grim, M. 1. siječnja 2008. 6.02 – Merkel Cells. Masland, Richard H.; Albright, Thomas D.; Albright, Thomas D.; Masland, Richard H. (ur.). The Senses: A Comprehensive Reference (engleski). Academic Press. New York. str. 33–38. doi:10.1016/b978-012370880-9.00341-8. ISBN 978-0-12-370880-9. Pristupljeno 9. prosinca 2020.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Vibrise&oldid=7061637"