Trodijelni živac
Trograni ili trigeminalni živac (lat. nervus trigeminus) je mješoviti moždani živac, koji inervira žvačne mišiće, mišiće (prednji trbuh dvotrbušnog, milohioidni, mišić zatezač mekog nepca i mišić zatezač bubnjića), dok njegov senzitivni dio inervira kožu lica i prednjeg dijela glave, sluznicu nosne šupljine, usne šupljine i prednje 2/3 jezika, zube, spojnicu, neke dijelove očne jabučice i neke delove tvrde moždane opne. Ovim granama se priključuju simpatička i parasimpatička živčana vlakna koja potječu iz facijalnog i jezično-ždrijelnog živca, a koja inerviraju različite organe.
Kranijalne jezgre trigeminalnog živca su senzorička trigeminalna jezgra (nuclei trigemini) i posebna trigeminalna motorička jezgra (nucleus motorius nervi trigemini).[1]
Trigeminalni živac izlazi iz moždanog stabla na granici prednje i bočne strane mosta pomoću dva korijena: motornog, te senzitivnog (kome je pridodat i trigeminalni ganglij). Oba korijena su međusobno priljubljena i pružaju se koso prema gore, lateralno i naprijed, te ulaze u trigeminalnu jamu, nakon što prijeđu preko gornjeg ruba petroznog dijela sljepoočne kosti, i ulaze u trigeminalni (Gaserov) ganglij.
Od donjeg prednjeg dijela ganglija polaze završne grane trigeminusa: oftalmički, gornjočeljusni i donjočeljusni živac, a svakom od tih grana je pridodat po još jedan ili dva vegetativna ganglija.
Oftalmični živac je senzitivna završna grana trigeminusa, koja inervira kožu gornjeg očnog kapka i čela, sluznicu gornjeg i prednjeg dijela nosne šupljine, spojnicu, fibroznu i vaskularnu ovojnicu oka, te dijelove tvrde moždane ovojnice. Njemu se pridružuju i simpatička vlakna, koja odlaze u cilijarni ganglij.
Završne grane ovog živca su: suzni, čeoni i nazocilijarni živac.
Gornjočeljusni ili maksilarni živac je također senzitivna završna grana trigeminusa, ali mu se priključuju i vegetativna živčana vlakna koja odlaze u krilastonepčani ganglij. Živac inerviše kožu srednjeg dijela lica, sluznicu zadnjeg i donjeg dela nosne šupljine, tvrdog i mekog nepca, zube i desni u gornjoj čeljusti i središnji dio tvrde moždane ovojnice. Osim toga, preko ganglija on regulira rad suzne, nosnih i nepčanih žlijezda.
Završne grane gornjočeljusnog živca su: zigomatični (jagodični živac), pterigopalatalni (krilastonepčani živci), stražnje-gornje zubne grane i infraorbitalni živac.
Donjočeljusni ili mandibularni živac je mješovita i najjača završna grana trigeminusa. On inervira žvačne i iz njih izvedene mišiće, kožu donjeg dijela lica, sljepoočne regije i vanjskog slušnog kanala, sluznicu obraza, donje usne, podjezičnog predjela i prednje trećine jezika, zube i desni donje čeljusti i dio tvrde moždane ovojnice. Osim toga, mandibularni živac regulira rad parotidne, podčeljusne i podjezične žlezde i prenosi čulo ukusa iz jezika.
Završne grane živca su prednja i stražnja. Od prednje grane se odvajaju: duboki sljepoočni živci, obrazni i maseterični živac, dok se od stražnje grane odvajaju: unutrašnji krilasti živac, živac zatezač mekog nepca, živac zatezač bubne opne, ušno-slijepoočni živac, donji zubni živac i jezični živac.
Gangliji pridodati ovom živcu su: otički i podčeljusni ganglij.
Zbog toga što ovaj živac dijelom prolazi kroz dorzalni kohlearni nukleus, koji je prvi centar u mozgu koji je veza pužnice (kohlee) i slušnog korteksa, iritacija ovog živca, u kombinaciji s određenim gubitkom sluha, najčešće kohlearnom sinaptopatijom, može dovesti do tinitusa. Takav tinitus se obično naziva somatski ili somatosenzorni tinitus.
Iritaciju ovog živca mogu uzrokovati različita stanja. Među najčešće se ubrajaju temporomandibularni poremećaj, hiperkranijalna hipertenzija i razne povrede glave i vrata.
Iritacija ovog živca može se, iako rijetko, javiti i kao rezultat dentalne procedure (npr. vađenje umnjaka) što u težim slučajevima može dovesti i do oštećenja trigeminusa, odnosno do trigeminalne neuralgije (fra. tic douloureux).[2][3]
Ova se stanja liječe ovisno o uzroku.
Najčešće se radi o protuupalnim lijekovima, lijekovima protiv boli, antikonvulzivima, antidepresivima, mišićnim relaksansima (baklofen, ciklobenzaprin),[4] okluzalnom udlagom, fizikalnom terapijom, elektroterapijom i smanjivanjem stresa, odnosno psihoterapija i tehnike opuštanja.
U slučaju trigeminalne neuralgije najčešće se koriste antikolvuzivi, najčešće karbamazepin, gabapentin, a u novije vrijeme i pregabalin.
- ↑ Perpetuum Lab: Trigeminalni živac[neaktivna poveznica]
- ↑ Mayo Clinic o kroničnoj boli, Jeffrey Rome, Medicinska naklada, Zagreb, 2005., str. 24
- ↑ tic douloureux
- ↑ Temporomandibularni poremećaji