Upravna podjela Osmanskog Carstva
 |
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava)Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
Zajedno s njegovim provincijama, Osmansko Carstvo se sastojalo od tri sizerenske države koje čine (Krimski Kanat, Vlaška, Moldavija) i Transilvanija, kneževine pod sizerenstvom Porte.
Osmanlijsko Carstvo je bilo podijeljeno na provincije zvane vilajeti, beglerbegluci (beglerbegovine), ejaleti ili pašaluci. U različita vremena, broj provincija se mijenjao, od tridesetšest do nešto iznad dvadeset, da bi mnoge od njih bile izgubljene tokom Prvog svjetskog rata. Na vrhuncu moći, carstvo je imalo 29 provincija. Provincije Rumelija i Anadolija su bile pod direktnom upravom sultana. Preostalih 27 su kontrolirali beglerbegovi ili valije (guverneri).
Poslije 1861., također je stvoren autonomni vilajet Libanon, koji je proizvod europskog pritiska da se maronitskim kršćanima dade domovina.
Osmanlijske provincije su se dalje dijelile na manje upravne jedinice poznate kao sandžaci, kojima je upravljao sandžakbeg. Ovi su se zatim dijelili na timare i zeamete ili zijame. No, neki sandžaci, poput jeruzalemskog, nisu bili dio provincije.
Sandžaci su također mogli biti podijeljeni u kapetanije ili kaptanluke (na turskom, kaptanlık).