Prijeđi na sadržaj

Tuškanac

Izvor: Wikipedija

Tuškanac je naselje i mjesni odbor u Zagrebu, u četvrti Gornji grad – Medveščak ispod Medvednice. Naselje je poznato po Park-šumi Tuškanac i Kinu Tuškanac, kao i po svome elitnom karakteru.[1] Prema podatcima iz 2021. godine, mjesni odbor obuhvaćao je 2154 stanovnika na površini od 129,44 hektara.[2] U naselju se nalazi znatan broj zaštićenih vila, kulturne baštine grada.[3]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Kod današnjeg Kina Tuškanac od srednjeg vijeka[4] do 18. stoljeća nalazilo se stratište Zvezdišće, gdje su ženama optuženima za vještičarenje bile odrubljivanje glave te ih se spaljivalo. Scene spaljivanja žena na Zvezdišču opisala je i Marija Jurić Zagorka u svojem djelu Grička vještica. Kada je progon vještica prekinut, na toj je lokaciji 1808. godine izgrađena streljačka kuća Streljačkog društva, kasnije prerađivana i dograđivana za potrebe streljačkog doma (1838. – 1885.), Građanske streljane Tuškanac (1841.) i Plesne škole Pietro Coronelli (1876.).[5] Osim aktivnosti na stratištu, gradski je magistrat još 1797. iskazao želju urediti Tuškanac kao šetnicu za građane i »školsku mladež«, no gradnja streljačke kuće i streljane preduhitrila je tu namjeru.[4]

Zgrada Kina Tuškanac i istoimena ulica, razglednica, 1914.

Urbana izgradnja naselja u Tuškancu nagovještena je tek regulatornom osnovom 1865. godine, uslijed koje je gradonačelnik Josip Härdtl nagovarao vlasnike tamošnjih parcela da ih prodaju gradu u svrhe javnog puta (današnjeg Sofijina puta). Godine 1883. i posljednji su vlasnici prodali svoje parcele te je put uređen. Izgradnja kuća započela je tek u 19. stoljeću, donošenjem regulatorne osnove iz 1887. godine. Naselje je zamišljeno kao četvrt vila i ljetnikovaca niske gustoće gradnje. Odlukom osnove također je zabranjena gradnja na donjem kraju naselja kako bi se očuvale zelene i pošumljene površine. Tuškancu je planom Josipa Peklara iz 1890. godine pripojen perivoj Josipovac, a ubrzo su, 1891. godine, za park dobavljena tri paviljona preostala od šumarsko-gospodarske izložbe: drveni glazbeni paviljon, »bosanski paviljon« i paviljon voćarskog vlastelinstva »Braća Turković«. U nadolazećim je godinama južni ulaz u Tuškanac dodatno obogaćen: uz zgradu streljane izgrađena su tri teniska igrališta 1898., a teren za koturaljke 1910. godine. Prestankom djelovanja Građanskog streljačkog društva u streljani 1914. godine, zgradi su pridodani restoran i vanjsko ljetno kazalište 1922., a 1923. dobavljena je i dozvola za adaptaciju streljačke dvorane, koja je pretvorena u pozornicu Hrvatskog narodnog kazališta. Kazališna pozornica djelovala je do zadnjih godina 1920-ih, kada je ondje 1928. smješteno kino, a s vremenom i izgrađena zgrada sportskog društva Shell te košarkaški teren.[6]

Godine 1954. iznad Dubravkinog puta otvoreno je ljetno kino s 2500 sjedala prema projektu Kazimira Ostrogovića, a nedugo kasnije i sportski tereni ženske gimnazije te tunelsko sklonište, kojemu je pridružen drveni restoran imena »Dubravkin put«, kasnije dograđivan. Godine 1970. prestalo je s radom ljetno kino[7] te je izgrađen klub Saloon na zahtjev Pere Zlatara, nakon kojega je izgradnja na Tuškancu uvelike zamrla. Manja dograđivanja prostora u Tuškancu uključivala su dječja igrališta na Dubravkinom putu i Jabukovcu te spomenike Vladimiru Nazoru i Miroslavu Krleži.[8]

Novije doba

[uredi | uredi kôd]

Gradnja na Tuškancu nastavila se u listopadu 2006. godine, kada su započeli radovi na podzemnoj garaži vrijedni 52 milijuna kuna prema projektu Borisa Popovića. Garaža s četiri etaže, 465 parkirnih mjesta i površinom od 13 326 m2, koju je svečano otvorio gradonačelnik Milan Bandić 28. svibnja 2008. godine, bila je namijenjena proširenju parkirnih mjesta zajedno s garažama na Kvaternikovu i Langovu trgu, a pridruženo joj je košarkaško igralište na vrhu.[9] Njeno otvorenje naišlo je na kontoverzu; za vrijeme gradnje otvoren je spor o plaćanju između glavnog izvođača i podizvođača, zbog kojeg do otvorenja komisiji za tehnički pregled nisu predani potpuni papiri te nije mogla biti izručena uporabna dozvola. Ipak, izvođači i Grad izjavili su da se tehnički pregled svejedno proveo te da garaža može biti upotrebljavana.[10][11]

Dodatne kontroverze oko gradnje u naselju nastale su izmjenama u Generalnom urbanističkom planu Zagreba iz 2008. godine, kada je najednom omogućena gradnja na prethodno zaštićenoj sportsko-rekreacijskoj površini, na što su se pobunili vijećnici četvrti. Unatoč protivljenju i nedostatku dozvole, sječa starih stabala i uređenje sportskih terena Krešićevih poljana započeli su iste godine. Pod pritiskom medija, 2009. je u gradskoj skupštini predstavljen projekt revitalizacije park-šume i obnove Ostrogovićeva ljetnog kina, a predstavništvo Hrvatskih šuma branilo se time da se sječa vršila na 280 bolesnih stabala.[12] Ljetno kino u konačnici je obnovljeno za 4,3 milijuna kuna i otvoreno 27. lipnja 2012. godine kao Ljetna pozornica Tuškanac.[7][13]

Uslijed potresa u Zagrebu i onoga kod Petrinje 2020. godine, kao i oluje 19. srpnja 2023. godine, zgrada Kina Tuškanac bila je znatno oštećena, a njena obnova započeta je u listopadu 2023. godine,[14] pri čemu je ono privremeno prekinulo s radom[15] dok se njegov program nastavio na drugim lokacijama pod nazivom Tuškanac u gostima.[16]

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]

Drveni paviljon

[uredi | uredi kôd]
Drveni paviljon i spomenik Vladimiru Nazoru u Tuškancu, 2019.

Drveni paviljon na Tuškancu zaštićeno je kulturno dobro u Zagrebu, zaveden pod oznakom Z-495; osmerokutni je glazbeni paviljon od hrastovog drva dizajniran u stilu romaničke arhitekture. Paviljon je, izrađen za svrhe gospodarsko-šumarske jubilarne izložbe 1891., prvotno postavljen na Sveučilišni trg (današnji Trg Republike Hrvatske), a na zahtjev Hermana Ehrlicha premješten je na tadašnji Josipovac, gdje je ostao do danas.[17]

Prema Petru Turkoviću, unuku braće Turković iz Kutjeva koja su izradila jedan od tri paviljona premještena na Tuškanac, ovaj opstali paviljon upravo je taj braće Turković.[18] Ipak, Sanja Gašparović i Ana Mrđa s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu navode da je paviljon Turkovića uklonjen zbog »dotrajalosti« zajedno s bosanskim paviljonom, a da je opstao tek drugi glazbeni paviljon.[19]

U doba pandemije COVID-19, paviljon su građani koristili kao mjesto druženja i slavlja, pri čemu je često bio zagađivan smećem i ambalažom poput boca, a do kraja pandemije potrgane su mu daske na podnici i ogradi.[18][20] Godine 2021. započela je njegova restauracija u vrijednosti 3320 eura (25 tisuća kuna).[18]

Spomenici Nazoru i Krleži

[uredi | uredi kôd]
Spomenik Vladimiru Nazoru kod paviljona u Tuškancu, 2020.
Spomenik Miroslavu Krleži u Tuškancu, 2008.

Spomenik Vladimiru Nazoru na Tuškancu zaštićeno je kulturno dobro u Zagrebu, zaveden pod oznakom Z-3566; brončani je spomenik visok 3,5 metara u ekspresionističkom stilu, grubo obrađene površine. Izradio ga je kipar Stjepan Gračan, koji ga je osmislio za opći jugoslavenski natječaj 1971. godine. Kip je svečano otkriven 1972. godine u čast 30. obljetnici Nazorovog pristupanja partizanima. Hortikulturni projekt kipa izradio je arhitekt Dragutin Kiš.[21]

Kip Miroslava Krleže na raskrižju Dubravkina puta i ulice Tuškanac, kod Krležina stana, izradila je Marija Ujević-Galetović. On je prvotno predstavljen na izložbi Expo 2000 u Hannoveru u hrvatskom paviljonu, nakon čega je smješten u Tuškanac.[22]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Gašparović et al. 2010., str. 1.
  2. 12. Mjesni odbor Tuškanac. Mjesna samouprava Grada Zagreba. Pristupljeno 23. veljače 2025.
  3. Registar Kulturnih Dobara. registar.kulturnadobra.hr. Pristupljeno 23. veljače 2025.
  4. a b Gašparović et al. 2010., str. 2.
  5. Tuškanac - od Zvezdišća do kina. Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke. 4. svibnja 2020. Pristupljeno 23. veljače 2025.
  6. Gašparović et al. 2010., str. 2–4.
  7. a b O nama. Ljetna pozornica Tuškanac. Pristupljeno 23. veljače 2025.
  8. Gašparović et al. 2010., str. 5–6.
  9. Dnevnik.hr. 28. svibnja 2008. Otvorena javna podzemna garaža "Tuškanac" sa 465 parkirališnih mjesta. Dnevnik.hr. Pristupljeno 23. veljače 2025.
  10. Pandžić, Ivan. 27. svibnja 2008. Garaža Tuškanac otvara se i bez dokumentacije. Poslovni dnevnik. Pristupljeno 23. veljače 2025.
  11. Gašparović et al. 2010., str. 7.
  12. Gašparović et al. 2010., str. 7–8.
  13. Jelena Kovačević. 27. lipnja 2012. Otvorenjem ljetnog kina Tuškanac započeo ZgKul. Večernji list. Pristupljeno 23. veljače 2025.
  14. L. Š. 4. listopada 2023. Kino Tuškanac ide u obnovu. tportal.hr. Pristupljeno 23. veljače 2025.
  15. Ono što ostaje. Portal Novosti. Pristupljeno 23. veljače 2025.
  16. Kolinger, Ana. 15. listopada 2023. Kino Tuškanac radi obnove seli na nove neočekivane lokacije. Studentski.hr. Pristupljeno 23. veljače 2025.
  17. Z-495. Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Pristupljeno 23. veljače 2025.
  18. a b c Anamaria Hanžek. 24. listopada 2021. Propada paviljon koji su gradu Zagrebu poklonili svjetski poznati voćari: ‘Tu piju pa ga razvale‘. Jutarnji list. Pristupljeno 23. veljače 2025.
  19. Gašparović et al. 2010., str. 4.
  20. Telegram. 14. ožujka 2021. Ovako danas izgleda Park Tuškanac, nakon što je tamo slavila grupa odraslih ljudi. Telegram. Pristupljeno 23. veljače 2025.
  21. Z-3566. Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Pristupljeno 23. veljače 2025.
  22. Gašparović et al. 2010., str. 6.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]