Prijeđi na sadržaj

Tiran

Koordinate: 27°57′41″N 34°33′32″E / 27.961344°N 34.558822°E / 27.961344; 34.558822
Izvor: Wikipedija
Tiran
Otok
Tiranski tjesnac i otok Tiran, pogled sa poluotoka Sinaja
Zemljovid ulaza u Akapski zaljev: Poluotok Sinaj, Tiranski tjesnac, otok Tiran, otok Sanafir i kopno Saudijske Arabije
Položaj
Koordinate27°57′41″N 34°33′32″E / 27.961344°N 34.558822°E / 27.961344; 34.558822
Država
TjesnacTiranski tjesnac
MoreCrveno more

Položaj Sinajskog poluotoka na zemljovidu Sredozemnog mora
Tiran na zemljovidu poluotoka Sinaja
Tiran
Tiran
Tiran na zemljovidu poluotoka Sinaja
Zemljovid

Tiran (ar. جزيرة ثيران Jezîret Tīrān,[1] Jazīrat Tīrān),[2] i Yotvat,,[3][4] je otok Saudijske Arabije koji je prije bio pod upravom Egipta. Suverenitet nad dva otoka u Crvenom moru, Tiran i Sanafir, službeno je ustupljen Saudijskoj Arabiji kao dio sporazuma o pomorskoj granici između Egipta i Saudijske Arabije. Sporazum je naknadno odobrio egipatski parlament, a konačno ratificirao predsjednik Abd el-Fattah el-Sisi 24. lipnja 2017.[5]

Geografija

[uredi | uredi kôd]

Otok se nalazi na ulazu u Tiranski tjesnac koji povezuje Crveno more sa zaljevom Aqaba. Ima površinu od oko 80 km2. Bio je dio Nacionalnog parka Ras Muhammad. Tiranski tjesnac je jedini izraelski pristup od Akapskog zaljeva do Crvenog mora, a egipatska blokada Tiranskog tjesnaca 22. svibnja 1967. bila je za Izrael casus belli u Šestodnevnom ratu.[6]

Otok Tiran je od strateške važnosti u tom području, budući da čini najuži dio Tiranskog tjesnaca, koji je važan morski prolaz do glavnih luka Aqaba u Jordanu i Eilat u Izraelu. Izrael je nakratko preuzeo otok Tiran tijekom Sueske krize i ponovno od 1967. do 1982. nakon Šestodnevnog rata. Otok je naseljen samo vojnim osobljem iz Egipta i Multinacionalnih snaga i promatrača (MFO). Rt Chisholm je rt otoka Tiran. Neki izvori navode da su mnoge plaže na otoku minirane.[7]

Okoliš

[uredi | uredi kôd]
Meiacanthus nigrolineatus snimljen sjeverno od otoka

Otok je BirdLife International proglasio važnim područjem za ptice (IBA) jer se na njemu razmnožavaju crvenomorski galebovi.[8]

Iotabe

[uredi | uredi kôd]

Tiran je možda otok koji je Prokopije nazvao Iotabe (starogrčki: Ἰωτάβη), koji je bio važna naplatna postaja za brodski promet u tom području, no drugi otoci u Akapskom zaljevu predloženi su kao alternativne identifikacije. Godine 473. Saracen po imenu Amorkesos zauzeo je otok i prisvojio prihode, ali ga je Bizantsko Carstvo ponovno zauzelo 25 godina kasnije, dajući njegovim stanovnicima autonomiju, uz plaćanje poreza na robu izvezenu u Indiju. Oko 534. godine Bizant je ponovno morao preuzeti od skupine koju je Horikije iz Gaze nazvao nesvetom rasom, a za koju neki znanstvenici pretpostavljaju da su bili židovski stanovnici koji su odbili plaćati porez.[9][10][11]

Najraniji i najnoviji datumi koji se spominju u vezi s Iotabom navedeni su u vezi sa sudjelovanjem biskupa otoka na crkvenim saborima: Makarije na Kalcedonskom saboru 451. (u čijim je aktima biskupija navedena kao dio rimske provincije Palaestina Tertia), i Anastazije na sinodi održanoj u Jeruzalemu 536. godine.[9][12]

Ne spominje se Iotabe u izvještajima o islamskim osvajanjima, što sugerira da je do tada otok bio nenaseljen.[9]

Budući da više nije rezidencijalna biskupija, Iotabe, u svom latinskom obliku nazvanom Iotapa u Palaestini, danas je na popisu Rimokatoličke crkve kao titularno sjedište.[13]

Prokopijevo spominjanje autonomne židovske zajednice na otoku Iotabe do 6. stoljeća figuriralo je u izraelskoj retorici tijekom Sueske krize te tijekom i neposredno nakon Šestodnevnog rata.[14]

20. i 21. stoljeće

[uredi | uredi kôd]
Američki vojnici iz vojne misije USBATT i SUPBATT pripremaju se napustiti otok Tiran 2004.

"Egipat i Saudijska Arabija razjasnili su svoje zahtjeve za suverenitetom nad otocima 1954. godine, kada je Egipat obavijestio Vijeće sigurnosti UN-a da su dva otoka egipatski teritorij od razgraničenja između Egipta i Osmanskog Carstva 1906. godine."[15]

Međutim, prema Ministarstvu vanjskih poslova Izraela, otoci prije 1949. nisu pripadali Egiptu.[16]

Tijekom Drugog svjetskog rata, egipatske snage na otocima Tiran i Sanafir bile su dio kontingenta egipatskih trupa koje su štitile Sueski kanal, prema egipatskom predstavniku na 659. sastanku Vijeća sigurnosti UN-a 15. veljače 1954.[17] Na istom sastanku, predstavnik Egipta smatrao je otoke Tiran i Sanafir sastavnim dijelom teritorija Egipta budući da su pod upravom Egipta od 1906.[18]

Izralesko pravo prolaza

[uredi | uredi kôd]

U ožujku 1949. izraelske snage su preuzele kontrolu nad područjem oko obalnog sela Umm al-Rashrash, kasnije preimenovanog u Eilat, u sklopu operacije Uvda. Nenaseljeni otoci Tiran i Sanafir dobili su stratešku važnost jer su kontrolirali sve brodove do Eilata, jedinog izlaza Izraela na Crveno more. U svibnju 1948. Egipat je blokirao prolaz kroz Sueski kanal brodovima registriranim u Izraelu i brodovima (izraelskim ili drugim) koji su prevozili teret u i iz svih izraelskih luka. Budući da su sve kopnene trgovačke putove blokirale druge arapske države, sposobnost Izraela da trguje s istočnom Afrikom i Azijom, uglavnom za uvoz nafte iz Perzijskog zaljeva, bila je ozbiljno otežana.[16]

U prosincu 1949. Egipat je počeo podizati vojne objekte na Tiranu, Sanafiru i sinajskoj obali nasuprot otoka kako bi kontrolirao tjesnace.[19] Ubrzo nakon toga, egipatska je vlada službeno zanijekala namjeru ometanja miroljubive plovidbe,[20] priopćivši svoj sporazum sa Saudijskom Arabijom Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u 30. siječnja odnosno 28. veljače 1950.:[21]

Uzimajući u obzir određene zamjerke koje su se nedavno očitovale od strane izraelskih vlasti u ime otoka Tiran i Sanafir u Crvenom moru na ulazu u zaljev Aqaba, Vlada Egipta postupajući u potpunosti u skladu s Vladom Saudijska Arabija je izdala zapovijed da se učinkovito okupiraju ova dva otoka. Ova okupacija je sada svršena činjenica.

U istom sporazumu, Egipat je tražio svoje pravo na otoke kao i moguće pravo za Kraljevinu Saudijsku Arabiju:[21]

Time je Egipat želio jednostavno potvrditi svoje pravo (kao i svako moguće pravo Kraljevine Saudijske Arabije) u pogledu spomenutih otoka koji su po svom zemljopisnom položaju udaljeni najmanje 3 nautičke milje od egipatske strane Sinaja i približno 4 milje sa suprotne strane Saudijske Arabije, a sve to kako bi se spriječio svaki pokušaj ili moguće kršenje njezinih prava.

Ugovor o suverenitetu

[uredi | uredi kôd]

Kako su saudijski mediji objasnili 2016. godine, saudijski kralj Abdel Aziz al-Saud dao je Egiptu dopuštenje za obranu otoka jer se bojao moguće izraelske ekspanzije, dok njegovo kraljevstvo nije imalo odgovarajuće pomorske snage da ih zaštiti.[22]

Prema izjavi iz 2016. koju je izdao Centar za potporu informacijama i odlučivanju egipatske vlade, glavni egipatski izaslanik u UN-u zanijekao je bilo kakve teritorijalne zahtjeve za otocima u svibnju 1967., nakon što je tadašnji egipatski predsjednik Gamal Abdel Naser zatvorio Tiranski tjesnac za Izraelsko brodovlje (koje je Izrael smatrao casus belli za pokretanje Šestodnevnog rata): "Egipat nije niti u jednom trenutku želio tvrditi da je suverenitet dvaju otoka prenesen na njega. Umjesto toga, Egipat je samo nastojao preuzeti obranu dvaju otoka."[23] Ubrzo nakon toga otok Tiran zauzele su trupe izraelskih obrambenih snaga tijekom Šestodnevnog rata.[24] U siječnju 1968. američka vlada pokušala je, ali bez uspjeha, potaknuti Izrael na povlačenje s otoka kao uvodni korak u širem mirovnom procesu.[25]

Tiran je ostao pod izraelskom kontrolom sve do povratka Egiptu 1982. u skladu s mirovnim sporazumom iz 1979. koji su potpisali Egipat i Izrael. Ugovor uključuje jamstvo slobode izraelske plovidbe kroz Tiranski tjesnac.[26]

Pristanak Egipta da Saudijskoj Arabiji preda otoke Tiran i Sanafir zahtijevao je odobrenje Izraela za izmjenu vojnog aneksa mirovnog sporazuma. Izrael je pismeno obaviješten o transferu tjednima prije nego što je objavljen, te je dao pismeno odobrenje Egiptu i, neizravno, Saudijskoj Arabiji. Saudijski ministar vanjskih poslova Adel al-Jubeir javno je izjavio da će njegova zemlja poštovati uvjete mirovnog sporazuma između Egipta i Izraela u pogledu otoka i daljnjeg stacioniranja snaga Multinacionalnih snaga i promatrača (MFO) na otoku. Izrael je također pristao na izgradnju Saudijsko-egipatskog nasipa između egipatskog i saudijskog kopna koji bi prolazio kroz Tiran.[27][28]

Međutim, egipatski sud donio je konačnu presudu kojom je odbio prijenos otoka Saudijskoj Arabiji nakon što je tim odvjetnika pred sudom predstavio povijesne dokumente koji potvrđuju egipatsko vlasništvo nad otocima, i povijesno i geografski.[29][30] Sud je potvrdio egipatski suverenitet nad dva otoka i naveo da vlada nije uspjela pružiti dokaze da otoci pripadaju Saudijskoj Arabiji.[31][32]

Dana 14. lipnja 2017., Odbor za obranu i nacionalnu sigurnost Egipta jednoglasno je odobrio prijenos otoka Tiran i Sanafir Saudijskoj Arabiji, a plan je usvojio egipatski parlament kasnije istog dana.[33] U srijedu, 21. lipnja 2017., najviši sud Egipta privremeno je zaustavio sve sudske presude o sporazumu o prijenosu dvaju otoka u Crvenom moru Saudijskoj Arabiji.[34] Konačno, u subotu 24. lipnja 2017., egipatski predsjednik Abdel Fattah el-Sisi ratificirao je sporazum kojim se Saudijskoj Arabiji predaje suverenitet nad dva otoka u Crvenom moru, Tiran i Sanafir.[5] Izrael je 14. srpnja 2022. pristao na dogovor između Saudijske Arabije i Egipta.[35] Ubrzo nakon toga SAD su objavile da će se američke mirovne snage povući s otoka do kraja godine.[36]

Prijevoz

[uredi | uredi kôd]

Planirani Saudijsko-egipatski nasip prolazio bi kroz otok Tiran.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Jezîret Tīrān: Saudi Arabia. Geographical Names. Pristupljeno 4. ožujka 2011.
  2. ↑ Jazīrat Tīrān: Egypt. Geographical Names. Pristupljeno 4. ožujka 2011.
  3. ↑ Yotvat Island, Egypt - Geographical Names, map, geographic coordinates. Geographical Names. Pristupljeno 4. ožujka 2011.
  4. ↑ Shindler, Colin. 2013. A History. 1st izdanje. Cambridge University Press. str. 122. ISBN 978-1-10702862-3. U_ukZhiBzykC&pg=PA122&dq=Yotvat+island#v=onepage&q=Yotvat%20island&f=false)
  5. ↑ a b Egypt's Sisi ratifies deal ceding Red Sea islands to Saudi Arabia
  6. ↑ Robert Priewasser, Tiran Island and Straits of Tiran: Unexplained Sovereignty over an Island in the Context of the Arab-Israeli Conflict (Saarbrücken: Akademikerverlag, 2013)
  7. ↑ http://www.globalsecurity.org/military/facility/tiran-island.htm Observation Post 3-11, Tiran Island
  8. ↑ Tiran island. BirdLife Data Zone. BirdLife International. 2024. Pristupljeno 8. rujna 2024.
  9. ↑ a b c Walter David Ward, From Provincia Arabia to Palaestina Tertia (ProQuest 2008 ISBN 978-1-10905356-2), pp. 162–168
  10. ↑ Irfan Shahîd, Byzantium and the Arabs in the Sixth Century, Volume 1 (Dumbarton Oaks 1995 ISBN 978-0-88402214-5), p. 184
  11. ↑ Procopius, History of the Wars I.xix.4
  12. ↑ Pius Bonifacius Gams, Series episcoporum Ecclesiae Catholicae, Leipzig 1931, p. 454
  13. ↑ Annuario Pontificio 2013 (Libreria Editrice Vaticana 2013 ISBN 978-88-209-9070-1), p. 911
  14. ↑ Howard Grief. 2008. The Legal Foundation and Borders of Israel Under International Law. str. 233–234. ISBN 9789657344521
  15. ↑ Archived copy. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. kolovoza 2016. Pristupljeno 21. lipnja 2016.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  16. ↑ a b FREEDOM OF NAVIGATION- INTRODUCTION. Pristupljeno 21. lipnja 2016.
  17. ↑ https://www.un.org/es/comun/docs/index.asp?symbol=S/PV.659&Lang=E Security council 659th meeting records p. 10
  18. ↑ https://www.un.org/es/comun/docs/index.asp?symbol=S/PV.659&Lang=E Security council 659th meeting records p. 25
  19. ↑ Carol, Steven. 25. kolovoza 2015. Understanding the Volatile and Dangerous Middle East: A Comprehensive Analysis. iUniverse. ISBN 9781491766583. Pristupljeno 21. lipnja 2016. Prenosi Google Books
  20. ↑ 2 Aide-memoire from Egypt to the United States regarding Passage through the Straits of Tiran- 28 January 1950. Pristupljeno 21. lipnja 2016.
  21. ↑ a b Hakim, Ali A. 1. siječnja 1979. The Middle Eastern States and the Law of the Sea. Manchester University Press. ISBN 9780719007118. Pristupljeno 21. lipnja 2016. Prenosi Google Books
  22. ↑ Why Egyptians' anger at island handover is misplaced. 21. travnja 2016. Pristupljeno 21. lipnja 2016.
  23. ↑ State Information Services Egyptian Cabinet: Tiran and Sanafir are two Saudi islands. Pristupljeno 21. lipnja 2016.
  24. ↑ Sailing through the Straits: The Meaning for Israel of Restored Saudi Sovereignty over Tiran and Sanafir Islands - Begin-Sadat Center for Strategic Studies. 17. travnja 2016. Pristupljeno 21. lipnja 2016.
  25. ↑ Foreign Relations of the United States, 1964–1968, Volume XX, Arab-Israeli Dispute, 1967–68 - Office of the Historian. Pristupljeno 21. lipnja 2016.
  26. ↑ Essam, Bacem A.; Aref, Mostafa M.; Fouad, Fayrouz. 2018. When folkloric geopolitical concerns prompt a conspiratorial ideation: the case of Egyptian tweeters. GeoJournal. 84: 121–133. doi:10.1007/s10708-018-9854-7. S2CID 158696604
  27. ↑ Israel says it gave written consent to Saudi island transfer. The Times of Israel. Pristupljeno 21. lipnja 2016.
  28. ↑ Ravid, Barak; Khoury, Jack; Cohen, Gili. 11. travnja 2016. Egypt Informed Israel in Advance of Plan to Hand Over Red Sea Islands to Saudis. The Associated Press. Pristupljeno 21. lipnja 2016. Prenosi Haaretz
  29. ↑ Lawyers, MPs say Tiran and Sanafir are Egyptian. مدى مصر (engleski). Pristupljeno 20. siječnja 2017.
  30. ↑ Lawyers, MPs say Tiran and Sanafir are Egyptian. مدى مصر (engleski). Pristupljeno 20. siječnja 2017.
  31. ↑ Michaelson, Ruth. 16. siječnja 2017. Egyptian court rejects plan to transfer Red Sea islands to Saudi Arabia. The Guardian. Pristupljeno 17. siječnja 2017.
  32. ↑ An Egyptian court has blocked the controversial transfer of two Red Sea islands to Saudi Arabia. The Independent (engleski). 17. siječnja 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. lipnja 2022. Pristupljeno 20. siječnja 2017.
  33. ↑ Egypt's parliament approves Red Sea islands transfer to Saudi Arabia. Reuters. 2017. Pristupljeno 16. lipnja 2017.
  34. ↑ Egypt's top court temporarily halts decisions on Red Sea islands
  35. ↑ Israel approves Red Sea islands deal, paving the way for Saudi normalization steps. 14. srpnja 2022.
  36. ↑ Why does Saudi Arabia want Red Sea islands of Tiran and Sanafir?. Al Jazeera. 16. srpnja 2022. Pristupljeno 16. listopada 2024.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Tiran
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Tiran&oldid=7089562"