Srđ i Bah
| Srđ i Bah | |
|---|---|
| |
| Preminuo | 4. stoljeće Bacchus i Resafa |
| Kanoniziran | prije kongregacije |
| Spomendan | 7. listopada[1] |
 Portal o kršćanstvu
| |
Sveti Srđ i Bah, rimski vojnici, kršćanski sveci i mučenici.
Prema legendi bili su časnici graničnih postrojbi rimskog carstva na dvoru cara Maksimijana. Potajno su bili kršćani, a kada se to doznalo, njih dvojica su bili obeščašćeni. Nakon što su preobučeni u ženske haljine, vodili su ih gradskim ulicama. Iz Rima su bili poslani u Siriju, gdje je Bah bijen volovskim žilama i pretučen umro u Barbalisu. Srđ je obuven u cipele s čavlima, otjeran sve do Resafe gdje je posječen mačem.[2]
Smatra se da su pokopani u Resafi, koja je kasnije nazvana Sergiopolis. Grad je u 6. stoljeću postao veliko hodočasničko mjesto.
Tijekom kasne antike slavljeni su širom Sredozemlja kad su podignute mnoge crkve njima u čast, uključujući one u Carigradu i Rimu.
Prvi zaštitnici Dubrovnika bili su sveti Srđ i Bah sve do 972. godine, kada ih je zamijenio sveti Vlaho.[3] Njima je bila posvećena jedna crkvica u gradu. Brdo iznad Dubrovnika nosi naziv Srđ.[4]
Blagdan se obilježava 7. listopada ondje gdje se štuje i poslije reforme kalendara. Naime, spomen je unesen u Rimski kalendar tek u 12. stoljeću, ali reformom 1969. godine je dokinut jer ne spada u rimsku tradiciju.
- ↑ Lonza, Nella (2009.) Kazalište vlasti, Ceremonijal i državni blagdani Dubrovačke Republike u 17. i 18. stoljeću. Zagreb – Dubrovnik: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, str. 309.-313.
- ↑ arhiv.slobodnadalmacija.hr, pristupljeno 6. rujna 2015.
- ↑ Kovačić, Siniša. 9. listopada 2019. Dan neovisnosti i blagdan sv. Srđa i Baha u dubrovačkoj katedrali Velike Gospe. IKA. Pristupljeno 14. prosinca 2024.
- ↑ Nagy 1972, str. 256.
- Nagy, Josip. 1972. Sveti Vlaho zaštitnik Dubrovnika. Crkva u svijetu. Sveučilište u Splitu - Katolički bogoslovni fakultet. Split. 7 (3): 256–270