Prijeđi na sadržaj

Suradnik:Semper fidelis/Trenutačno

Izvor: Wikipedija

Ovo je stranica za buduću strukturu članka, ništa konačno...

Luka Modrić, četvrti Hrvat u redovima Reala

Sezona za Real počinje u lijepom svijetlu. U rujnu je Real ugostio kolumbijski klub Millionarios u finalu Kupa Santiago Bernabeu. Ta utakmica završila je trijumfom 8:0 Kraljevskog kluba, uz iznimnu partiju Brazilca Kake.[1] U sezoni 2012./13. okršaji Barcelone i Reala počeli su odmah na početku sezone, 23. kolovoza, u dvije utakmice španjolskog SuperKupa. Prva utakmica igrala se na Nou Campu, a Barcelona je bila bolja i riješila utakmicu 3:2 sebi u korist. Za Barcu su strijelci bili Messi, Xavi i Pedro, dok su za Real to bili Cristiano i Di Marija. Ovaj potonji je dao pogodak nakon katastrofalne reakcije golmana Victora Valdesa, uzevši mu loptu i pospremivši je u gol. Poslije će se pokazati da je to možda bio ključni trenutak u ove dvije utakmice.[2] Uzvrat se igrao već šest dana kasnije u Madridu. U ovoj utakmici je Real odnio pobjedu 2:1 i tako osvojio deveti naslov u ovom natjecanju. Strijelci su bili opet Cristiano Ronaldo te Higuain i Messi s druge strane.[3] Treba spomenuti da je za Real debitirao hrvatski veznjak Luka Modrić.[4]

Za razliku od prošle sezone kad su u nju ušli furiozno, u ovoj ih je dočekao hladan tuš već u prva dva kola. Valencia uzima bod na Bernabeu, a iduće kolo Real je pao u madridskom predgrađu, a bolji je bio Getafe sa 2:1. Kada se činilo da se Real napokon probudio protiv Granade (pobjeda 3:0), u četvrtom kolu opet poraz, ovaj put od Seville. Drugi madridski klub iz predgrađa nije bio tako uspješan. Rayo je izgubio 0:2, a već u idućem kolu Real je doma demolirao Deportivo iz La Corune sa 5:1.[5] Iduće kolo bio je El Clasico na Nou Campu, a utakmica je završila 2:2 uz dva pogotka Messija i Ronalda, koji ulazi u povijest kao jedini nogometaš koji je postigao 6 pogodaka zaredom na Barceloninom stadionu.[6] U idućih pet utakmica Real je upisao pet pobjeda, od toga je Real opet utrpao "petardu" Mallorci[7] i Athleticu iz Bilbaa.[8] Između ove dvije utakmice pao je i Real Zaragoza sa 4:0, a Modrić i Michael Essien su se prvi put upisali u strijelce.[9] Do kraja godine Real je u Primeri odigrao još pet utakmica, dvije je izgubio (Betis i Malaga), jednu neriješio te dvije pobjedio. Jedna od ove dvije bila je protiv gradskog rivala Atletica od 2:0. Novu godinu 2013. otvara pobjedom protiv protiv imenjaka iz Sociedada 4:3, remijem sa Osasunom i velikom pobjedom na Mestalli od 5:0 protiv domaćina Valencije. Svih pet pogodaka palo je u prvom poluvremenu te je tako Real jedini klub kojemu je to uspjelo poći za rukom.[10] U idućih pet utakmica Real je slavio 4 puta uz jedan poraz od Granade. Zatim je ponovno slijedila Barcelona, drugi put u samo pet dana. Potreseni prošlim porazom Barcelonini igrači su najavljivali pobjedu i potvrdu titule, ali to se nije dogodilo. Mourinho je na klupi ostavio Cristiana i izveo momčad bez sedam standardnih prvotimaca te je praktički Real igrao sa drugom postavom. Real u vodstvo dolazi Karim Benzema, no prednost poništava Leo Messi. Pri slavlju pogotka nogometaš Barcelone je pokazao srednji prst navijačima Reala, na što su ovi uzvratili raznim uvredama i skandiranjem.[11] U drugom poluvremenu Real dolazi do 2:1 preko kapetana Sergia Ramosa na sjajnu asistenciju Luke Modrića. U posljednjim trenucima susreta zbog navodnog nedosuđenog penala za Barcelonu Valdes vrijeđa suca i biva kažnjen sa crvenim kartonom i četiri utakmice diskvalifikacije.[12]

U Kupu kralja Real je igrao bolje. Redom su ispadali trećeligaš Alcoyano (ukupni rezultat 7:1), Celta (ukupni rezultat 5:2), Valencia (ukupni rezultat 3:1). I onda se došlo do Barcelone. Prva se utakmica igrala na Santiago Bernabeu 30. siječnja. Real je doslovno bio "osakaćen" jer su prije te utakmice zbog ozljeda ili suspenzija otpali kapetan Casillas, obrambeni igrači Pepe, Sergio Ramos, Marcelo, Coentrao te veznjak Angel Di Maria. Real je praktički igrao sa drugom obranom koju je samo iz prve postave činio Arbeloa, uz pomoć Carvalha, Essiena i mladog Varanea kojemu je ovo bio prvi El Clasico. Mladi se Francuz pokazao kao tvrd orah za Barcelonine napadače koje je on s lakoćom zaustavljao i doživljavao ovacije madridske publike. Spasio je loptu sa gol crte, te postigao gol za izjednačenje u svom prvom susretu s Barcom. Bio je najbolji pojedinac utakmice, a novine diljem svijeta su ga obasipale hvalospjevima. Međutim, utakmica je obilovala i mnogim lošim situacijama, od grubih prekršaja Realovaca sve do Alvesovog napucavanja Ronalda i Messijeva pljuvanja na Realovu klupu[13], što su redom prenijele sve novine diljem svijeta. neslužbeno, prema pisanju španjolskog lista MARCE, izvan terena na parkiralištu Messi je verbalno vrijeđao Arbelou pred njegovom kćerkom i trudnom suprugom, a pomoćnog Realovog trenera Karanku je nazvao "Mourinhovom lutkom".[14]. Ove navode negirao je Jordi Alba koji je stao u obranu svog suigrača, dok je Callejon potvrdio sve ovo i još nadodao kako je ljutitog Messija sa parkirališta udaljio član Barcinog timskog stožera. Nakon ovoga došao je uzvrat na Nou Campu, a ovaj put Real je bio u punom sastavu i usred Katalonije ponizio Barcelonu sa 1:3 i prošao u finale Kupa kralja. Real je tijekom cijele utakmice bio bolja momčad, a to je okrunio Cristiano Ronaldo pogotkom iz jedanaesterca za 1:0. U drugom poluvremenu Real stiže do prednosti od 2:0, a opet je strijelac bio Cristiano Ronaldo kojemu je ovo bio 8 pogodak u šest odigranih utakmica na Nou Campu te tako poboljšava svoj rekord postigavši sedam puta uzastopno bar jedan gol na Barceloninom stadionu.[15] Točku na "i" stavlja svojim drugim pogotkom u drugom nastupu protiv Barcelone sjajni Raphaël Varane. Nakon ovoga pogotka Barcelonini navijači demonstrativno napuštaju stadion i zvižde svojoj momčadi. Konačni rezultat i kakav-takav spas obraza Barcelone postavio je Jordi Alba pred kraj susreta. Real je prošao dalje ukupnim rezultatom 4:2.[16][17][18] Ponovno, baš kao i u prvoj utakmici bilo je tragikomičnih situacija na terenu. Od traženja nepostojećih prekršaja te epskog simuliranja Jordija Albe[19] i naguravanja u zadnjim trenucima susreta.

Real se u Ligu Prvaka plasirao direktno kao osvajač Primere. Izvučen je u "Skupinu smrti" zajedno sa prvakom Bundeslige Borussijom Dortmund, prvakom Premiershipa Manchester Cityjem i prvakom Eredivisie Ajaxom. Prvi put u povijesti Lige Prvaka u skupini su zapala četiri prvaka.[20] Realu na Bernabeu dolazi u prvom kolu engleski prvak City koji dolazi u vodstvo u 69. minuti preko Edina Džeke. Ponovnu rezutatsku izjednačenost donosi Marcelo nakon nekih 7 minuta igre. Zatim City ponovno dolazi u vodstvo preko Kolarova udarcem iz slobodnjaka pred kraj susreta u 85. minuti. I kad se činilo da je sve gotovo na scenu stupa Realov presing te u razdoblju od tri minute Real fenomenalnom igrom preokreće rezultat golovima Benzeme i Cristiana Ronalda.[21] Iduće kolo Real je išao u goste posrnulom europskom divu, Ajaxu. Na Amsterdam Areni Real ih je pobjedio 4:1 uz hat-trick Cristiana Ronalda. Zatim su uslijedile dvije utakmice protiv Borussije. Prva u Dortmundu završila je porazom Reala 2:1, a druga u Madridu bez pobjednika, 2:2. U drugoj utakmici sa Manchesterom bilo je bez pobjednika 1:1, a u zadnjem kolu Ajax je ponovno izgubio sa 4:1.

U knock-out fazi Real je zapao sa drugim Manchesterom, tj. najtrofejnijim engleskim klubom Unitedom, kao najzvučniji par osmine finala. U prvoj utakmici rezultat je bio 1:1 uz izvrsnu igru obje momčadi i odlične partije vratara. Prvi je u vodstvo došao Manchester preko mladog Welbecka, da bi rezultat poravnao Cristiano Ronaldo koji pogodak nije proslavio.[22] U uzvratu na Teatru snova obje momčadi dočekao je fantastičan ambijent, a posebno je bio pozdravljen upravo Cristiano. Prvo poluvrijeme nije donijelo puno uzbuđenja, da bi se u drugom rasplamsale stvari. Manchester dolazi u vodstvo preko autogola Sergia Ramosa, a akcija je prije trebala biti zaustavljena radi zaleđa. Ubrzo nakon toga nogometaš Manchestera, Nani dobija crveni karton zbog neopreznog igranja i visoko podignute noge. Stvari na početak vraća Luka Modrić fenomenalnim udarcem sa dvadesetak metara, da bi samo tri minute kasnije Real postigao gol preko Cristiana i prošao dalje.[23]


Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Real deklasirao Millionarios 8:0. SportNet.hr. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  2. Valdesova pogreška odlućila SuperKup. Net.hr. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  3. Real deveti put osvaja SuperKup. Tribina.hr. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  4. Debi Luke Modrića i prvi trofej u novom klubu. SportNet.hr. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  5. Petarda Deportivu. Goal.com. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  6. Cristiano za povijest. RTL.hr. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  7. Petarda Mallorci. RTL.hr. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  8. Poniženje Athletica na Bernabeu. Index.hr. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  9. Lukin prvijenac u bijelom dresu. Index.hr. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  10. Real ponizio Valenciu petardom na Mestalli. Goal.com. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  11. Jordijev "prst" navijačima Reala. Gol.hr. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  12. Real ponovno bolji od barce, Valdes kažnjen zbog vrijeđanja suca. Gol.hr. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  13. Messi pljuvao po Realovoj klupi. Gol.hr. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  14. Messi vrijeđao Arbelou i pljuvao po Realovoj klupi. Gol.hr. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  15. Cristiano poboljšao rekord na Camp Nou. Index.hr. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  16. Real ponizio Barcelonu usred Katalonije. Sportske novosti. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  17. Real pokazao Barceloni nogometnu lekciju. Sportske novosti. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  18. Velika pobjeda Reala na Camp Nou. Index.hr. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  19. Sramotno simuliranje nogometaša Barcelone. Index.hr. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  20. Real u "Skupini smrti". Gol.hr. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  21. City pao u paklu Bernabeua. Gol.hr. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  22. Real ponovno ruši nade Manchesteru na Traffordu. UEFA.com. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  23. Manchester uzeo bod na Santiagu. UEFA.com. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.