Prijeđi na sadržaj

Edin Džeko

Izvor: Wikipedija
Edin Džeko

Džeko u dresu Bosanskohercegovačke nogometne reprezentacije

Osobni podatci
Puno ime Edin Džeko
Nadimak Bosanski dijamant
Rođenje 17. ožujka 1986., Sarajevo, BiH
Visina 193 cm
Klub
Trenutačni klub Fenerbahçe
Broj 9
Pozicija napadač
Mlađi uzrasti
1996. – 2003. FK Željezničar
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
2003. – 2005.
2005. – 2007.
2005.
2007. – 2011.
2011. – 2016.
2015. – 2016.
2016. – 2021.
2021. – 2023.
2023. – danas 		FK Željezničar
FK Teplice
→ Ústí Labem (posudba)
VfL Wolfsburg
Manchester City
→ Roma (posudba)
Roma
Inter Milan
Fenerbahçe 		0035 000(3)
0043 00(16)
0015 000(6)
0111 00(66)
0130 00(50)
0031 000(8)
0168 00(77)
0069 00(22)
0000 000(0)
Reprezentativna karijera**
2003. – 2004.
2006. – 2007.
2007. – danas 		BIH do 19
BIH do 21
BiH 		0005 000(0)
0005 000(1)
0129 00(64)
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 1. srpnja 2023.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu

Edin Džeko (Sarajevo, 17. ožujka 1986.) bosanskohercegovački je nogometaš koji trenutačno igra za Fenerbahçe na poziciji napadača. Također nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine kao kapetan.

Klupska karijera

[uredi | uredi kôd]

Rana karijera

[uredi | uredi kôd]

Džeko svoju karijeru započinje u sarajevskom Željezničaru, gdje je igrao od 2003. do 2005. S 18 godina odlazi u Češku, gdje je za Teplice u jednoj sezoni odigrao 43 utakmice i postigao 16 golova. Na koncu sezone proglašen je za najboljeg stranca u češkoj ligi. Džekine odlične igre zapazio je Felix Magath i 2007. godine, u transferu vrijednom 4 milijuna eura odlazi u njemački VfL Wolfsburg.

VfL Wolfsburg

[uredi | uredi kôd]

Džeko je debitirao za Wolfsburg 5. kolovoza 2007. protiv Würzburgera u kup utakmici gdje je odigrao cijelu minutažu te postigao prvi pogodak. Šest dana kasnije je po prvi put zaigrao u Bundesligi protiv Arminije Bielefeld kad bilježi i prvu asistenciju. U sezoni 2007./08. je u 28 ligaških nastupa zabio osam golova i sedam puta asistirao. Nakon dobre sezone, Džeko i Wolfsburg su izborili peto mjesto na tablici, time i kvalifikacije za UEFA Kup 2008./09.

Sezone 2008./09. Džeko značajno napreduje, a to je bilo posebno vidljivo tijekom niza od 10 pobjeda od 7. veljače do 26. travnja 2009., u kojem je postigao 11 golova i jednom asistirao. 2. svibnja 2009. dolazi do prvog hat-tricka u utakmici protiv Hoffenheima, te to ponjavlja dva tjedna poslije, protiv Hannovera. Na kraju Džeko s Wolfsburgom osvaja Bundesligu, a s 26 postignutih pogodaka bio je drugi najbolji strijelac lige.

Unatoč interesu Milana, Džeko odlučuje ostati, obnavljajućiugovor do lipnja 2013. Prvi pogodak u Ligi prvaka postigao je 30. rujna 2009. protiv Manchester Uniteda u porazu od 2:1 na Old Traffordu. U izboru France Footballa za najboljeg nogometaša svijeta 2009. Džeko je zauzeo 13 mjesto. U sezoni 2009./10. s 22 postignuta pogotka postao je najbolji strijelac Bundeslige.

Manchester City

[uredi | uredi kôd]

U siječnju 2011. godine, Džeko potpisuje ugovor s engleskim Manchester Cityjem. Odšteta je rekordna za njemačku Bundesligu, a iznosi 27,5 milijuna funti. Debi u dresu Manchester City-a je upisao 15. siječnja u 4:3 pobjedi protiv Wolvesa, bio je asistent kod trećeg gola. Osvaja FA Premier ligu s Manchester Cityjem 2012. i 2014. godine.

Roma

[uredi | uredi kôd]

Nakon četiri godine provedenih u Engleskoj, Džeko prelazi u talijansku Romu. 14. ožujka on postiže pobjedonosni gol protiv Šahtara u 52. minuti.[1] Dne 15. prosinca 2019. godine. upisuje svoj jubilarni 200. nastup u dresu Rome u ligaškoj pobjedi protiv SPAL-a.[2]

Reprezentativna karijera

[uredi | uredi kôd]

U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Južnoafričkoj Republici 2010., za bosanskohercegovačku reprezentaciju Džeko je postigao 7 golova. U ožujku 2017. godine postigao je svoj 50. pogodak za reprezentaciju protiv Albanije.[3] U pobjedi Bosne i Hercegovine nad Austrijom, Džeko je postao reprezentativni rekorder po broju nastupa u rujnu 2018. godine.[4] U prvoj utakmici kvalifikacijskog ciklusa za EURO 2020., bosanskohercegovački reprezentativac odigrao je svoju 100. utakmicu za Zmajeve u pobjedi nad Armenijom.[5]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Edin odveo Romu i četvrtfinale bio je čovjek odluke na Olimpicu. Sportske Novosti. Pristupljeno 14. ožujka 2018.
  2. ↑ N.K. 15. prosinca 2019. Džeko uspješan u jubilarnoj utakmici: Dobra partija i izboren penal u pobjedi Rome (bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 15. prosinca 2019.
  3. ↑ EDIN DŽEKO zabio 50 golova protiv 26 reprezentacija. reprezentacija.ba. 28. ožujka 2017. Pristupljeno 28. rujna 2019.
  4. ↑ Edin Džeko postao rekorder po broju nastupa u dresu BiH. reprezentacija.ba. 11. rujna 2018. Pristupljeno 28. rujna 2019.
  5. ↑ (engl.) Edin Dzeko becomes first player to reach 100 Bosnia caps. newindianexpress.com. 24. ožujka 2019. Pristupljeno 28. rujna 2019.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Edin Džeko
v • u
Najbolji strijelci Bundeslige
1964.: Seeler · 1965.: Brunnenmeier · 1966.: Emmerich · 1967.: Emmerich/G. Müller · 1968.: Löhr · 1969.: G. Müller · 1970.: G. Müller · 1971.: Kobluhn · 1972.: G. Müller · 1973.: G. Müller · 1974.: Heynckes/G. Müller · 1975.: Heynckes · 1976.: Fischer · 1977.: D. Müller · 1978.: D. Müller/G. Müller · 1979.: Allofs · 1980.: Rummenigge · 1981.: Rummenigge · 1982.: Hrubesch · 1983.: Völler · 1984.: Rummenigge · 1985.: Allofs · 1986.: Kuntz · 1987.: Rahn · 1988.: Klinsmann · 1989.: Allofs/Wohlfarth · 1990.: Andersen · 1991.: Wohlfarth · 1992.: Walter · 1993.: Kirsten/Yeboah · 1994.: Kuntz/Yeboah · 1995.: Basler/Herrlich · 1996.: Bobić · 1997.: Kirsten · 1998.: Kirsten · 1999.: Preetz · 2000.: Max · 2001.: Barbarez/Sand · 2002.: Amoroso/Max · 2003.: Christiansen/Élber · 2004.: Ailton · 2005.: Mintál · 2006.: Klose · 2007.: Gekas · 2008.: Toni · 2009.: Grafite · 2010.: Džeko · 2011.: Gómez · 2012.: Huntelaar · 2013.: Kießling · 2014.: Lewandowski · 2015.: Meier · 2016.: Lewandowski · 2017.: Aubameyang · 2018.: Lewandowski · 2019.: Lewandowski  · 2020.: Lewandowski  · 2021.: Lewandowski  · 2022.: Lewandowski  · 2023.: Füllkrug / Nkunku  · 2024.: Kane
v • u
Najbolji strijelci Serie A
1924.: Schönfeld | 1925.: Magnozzi | 1926.: Hirzer | 1927.: Powolny | 1928.: Libonatti | 1929.: Rossetti | 1930.: Meazza | 1931.: Volk | 1932.: Petrone / Schiavio | 1933.: Borel | 1934.: Borel | 1935.: Guaita | 1936 Meazza | 1937.: Piola | 1938.: Meazza | 1939.: Boffi / Puricelli | 1940.: Boffi | 1941.: Puricelli | 1942.: Boffi | 1943.: Piola | 1946.: Castigliano | 1947.: V. Mazzola | 1948.: Boniperti | 1949.: Nyers | 1950.: Nordahl | 1951.: Nordahl | 1952.: Hansen | 1953.: Nordahl | 1954.: Nordahl | 1955.: Nordahl | 1956.: Pivatelli | 1957.: Da Costa | 1958.: Charles | 1959.: Angelillo | 1960.: Sívori | 1961.: Brighenti | 1962.: Altafini/Milani | 1963.: Nielsen/Manfredini | 1964.: Nielsen | 1965.: Orlando/S. Mazzola | 1966.: Vinício | 1967.: Riva | 1968.: Prati | 1969.: Riva | 1970.: Riva | 1971.: Boninsegna | 1972.: Boninsegna | 1973.: Pulici/Rivera/Savoldi | 1974.: Chinaglia | 1975.: Pulici | 1976.: Pulici | 1977.: Graziani | 1978.: Rossi | 1979.: Giordano | 1980.: Bettega | 1981.: Pruzzo | 1982.: Pruzzo | 1983.: Platini | 1984.: Platini | 1985.: Platini | 1986.: Pruzzo | 1987.: Virdis | 1988.: Maradona | 1989.: Serena | 1990.: van Basten | 1991.: Vialli | 1992.: van Basten | 1993.: Signori | 1994.: Signori | 1995.: Batistuta | 1996.: Signori/Protti | 1997.: Inzaghi | 1998.: Bierhoff | 1999.: Amoroso | 2000.: Ševčenko | 2001.: Crespo | 2002.: Trézéguet/Hübner | 2003.: Vieri | 2004.: Ševčenko | 2005.: Lucarelli | 2006.: Toni | 2007.: Totti | 2008.: Del Piero | 2009.: Ibrahimović | 2010.: Di Natale | 2011.: Di Natale | 2012.: Ibrahimović | 2013.: Cavani | 2014.: Immobile | 2015.: Toni/Icardi | 2016.: Higuaín | 2017.: Džeko | 2018.: Immobile/Icardi | 2019.: Quagliarella | 2020.: Immobile | 2021.: Ronaldo | 2022.: Immobile | 2023.: Osimhen | 2024.: Martínez
v • u
Sportaš godine Bosne i Hercegovine
Muškarci
2001.: Hasan Salihamidžić · 2002.: Denis Muhović · 2003.: Lejla Ferhatbegović*  · 2004.: Đorđe Paštar · 2005.: Markica Dodig · 2006.: Enid Tahirović · 2007.: Markica Dodig · 2008.: Memnun Hadžić · 2009.: Edin Džeko · 2010.: Nermin Potur · 2011.: Amel Mekić · 2012.: Mirza Teletović · 2013.: Zvjezdan Misimović · 2014.: Nikola Prce · 2015.: Amel Tuka · 2016.: Mirsad Terzić · 2017.: Damir Džumhur · 2018.: Edin Džeko · 2019.: Amel Tuka · 2020.: Miralem Pjanić · 2021.: Nedžad Husić · 2022. – 2023.: Džanan Musa
Žene
2007.: Arnela Odžaković · 2008.: Lucia Kimani · 2009. – 2010.: Larisa Cerić · 2011.: Dragana Knežević · 2012.: Ivana Ninković · 2013. – 2014.: Larisa Cerić · 2015.: Aleksandra Samardžić · 2016.: Ivona Ćavar · 2017. – 2019.: Larisa Cerić · 2020.: Marica Gajić · 2021.: Jonquel Jones · 2022. – 2023.: Lana Pudar
Ekipe
Treneri
2001.: Suad Ćupina · 2002.: Amar Osim · 2003.: Blaž Slišković · 2004. – 2005.: Mensur Bajramović · 2006.: Halid Demirović · 2007.: Zoran Mikeš · 2008.: Almedin Fetahović · 2009.: Miroslav Blažević · 2010.: Suad Ćupina · 2011.: Branimir Crnogorac · 2012.: Aleksandar Petrović · 2013.: Safet Sušić · 2014.: Dragan Marković · 2015.: Josip Pandža · 2016.: Samira Hurem · 2017.: Branislav Crnogorac · 2018.: Blaž Slišković · 2019.: Bilal Šuman · 2020. – 2021.: Goran Lojo · 2022. – 2023.: Goran Grahovac
* – do 2006. za sportsku osobu godine birani su zajednički muškarci i žene; od 2007. izbor je podijeljen po spolu
v • u
Sastav Bosne i Hercegovine na SP 2014.

1 Begović • 2 Vršajević • 3 Bičakčić • 4 Spahić • 5 Kolašinac • 6 Vranješ • 7 Bešić • 8 Pjanić • 9 Ibišević • 10 Misimović • 11 Džeko • 12 Fejzić • 13 Mujdža • 14 T. Sušić • 15 Šunjić • 16 Lulić • 17 Ibričić • 18 Medunjanin • 19 Višća • 20 Hajrović • 21 Hadžić • 22 Avdukić • 23 Salihović • izbornik: S. Sušić

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Edin_Džeko&oldid=7073712"