Suradnik:Nesmir Kudilovic/Varijable

Činjenica da je netko u Kartografsko-geoinformatički rječnik u okviru Strune uvrstio kao predloženi naziv, naziv: grafička promjenjivica, ne znači mnogo. Treba imati na umu kako se zapravo stvara projekt Strune. Tako se o projektu Strune navodi ovo: »Stručnjaci pojedinih struka unose u bazu nazive svojih struka, njihove definicije i druge podatke, a jezikoslovci iz Instituta zaduženi su za terminografsku i kroatističku provjeru predloženih naziva.«. Isto je lako potkrijepiti projektom pod naslovom Hrvatsko nazivlje u matematici, gdje je u Hrvatsko-engleskome rječniku temeljnih matematičkih pojmova varijabla navedena 42 puta, a nije navedena neka druga, tek dopuštena, inačica. Tek je 3. veljače 2016. u 13,50 uvrštena dopuštena inačica u članku posvećenom varijabli. To znači da izvor iz projekta Strune nije općejezični i općestandardni, već oslonjen na pojedine struke i njihova nazivlja, kao i to da je terminološki. Ukoliko će se uzimati geoinformatički predloženi naziv (kojim se ne "predlaže zamjenu"), onda bi se prije trebalo uzeti u obzir prethodno objavljene rječničke potvrde te činjenicu da je sveukupno gledano naziv podrijetlom matematički.

Nikako se ne može tvrditi da je naziv koji u trenutačnim izvorima dolazi jedanput (pojavljuje se jednom; u izvoru gdje se uopće pojavljuje i to u zagradama), postao ustaljeni oblik. Potpuno je logično za pretpostaviti da autori koji na takav način navedu neki naziv (u zagradama; jednom u jednom izvoru) jednostavno odaju poštovanje tvorcu naziva i ograđuju se od toga da ih netko proziva zbog nenavođenja nekog od naziva (znanstveno je navesti sve).

Ne može se prošlost ostaviti u prošlosti, kako se to zaziva u dijelu hrvatskoga društva, može se i mora čeprkati po povijesti svoga naroda te na taj način vraćati natrag svim izvorima koji obrađuju ovu temu, varijablu i programiranje. Na tragu svih tih izvora treba donijeti odluku koja se, potpuno je sigurno, ne će mijenjati za naših života; promjenjivica nije dobila pravo da ju se uopće uzima kao ustaljeni oblik.

Naziv promjenjivica za varijablu nije dobar, jer je sama riječ zapisana u Rječniku hrvatskoga jezika (Šonje i ostali, 2000., str. 999.), ali s drukčijim (jedino navedenim) značenjem: onaj/ona "koji se stalno mijenja". Vodeća riječ (natuknica) u tom izvoru je riječ promjènjivac, u ženskom rodu promjenjivica. Lijepo se navodi da se riječima/nazivima značenje ne bi trebalo mijenjati bez neke potrebe (primjerice: razgovor: floskula).
Ukoliko se tražio bolji naziv, Stjepan je Babić još 1986. godine ponudio kao tvorbenu mogućnost oblik (još ne i naziv): promjenljivica. Zašto se nije ostalo pri tom naslovu, ne možemo nagađati, ali možemo zaključiti da je prevladala poslovična nesloga i nepoštovanje prema autoritetu naših poznatih i priznatih jezikoslovaca. Za razliku od onih koji se stalno predomišljaju pa u Prvi školski rječnik hrvatskoga jezika napišu lijepe definicije na str. 83. i str. 144., dok u Školskom rječniku hrvatskoga jezika odustaju od tog detalja navedenoga u svim pravopisima Babića, Finke i Moguša, a poslije i u pravopisima gdje je na Finkinu "poziciju" došla Sanda Ham. I u tom Školskom rječniku odustaju od obradbe, a u Hrvatskom pravopisu (2013.) odustaju i od onoga što su zastupali u Školskom rječniku, dok je VRH opet jedno novo udaljavanje od Babića, Finke, Moguša, sveg sustava hrvatskoga jezičnog standarda. Odlutah u te vode opet. No što se tu može, ništor. Zanemariti prethodni dio koji počinje s riječima: se stalno predomišljaju.

Tuđica (ni)je uvijek (samo) tuđica, već je tuđica ona posuđenica koja nije dobro uklopljena u hrvatsku jezičnu normu. Riječi podrijetlom iz klasičnih jezika su nerijetko prave usvojenice i tu treba činiti razliku. U jednom znanstvenom radu iz jezikoslovlja našao sam da je primjerice riječ rezonancija u razredu prilagođenica. Ista ta riječ, rezonancija, javlja se i u Hrvatskom pravopisu (2000., 394.) Tako je u tom izdanju Hrvatskoga pravopisa i riječ varijabilan (str. 464.), koja dolazi bez upućivanja na neku drugu riječ. Na taj način se tretiraju prilagođenice.

Matematika kao znanost s daleko duljom povjesnicom predala je dio svoga nazivlja računarstvu i informatici. Hvala Bonču što mi je pomogao osvjestiti taj podatak u mom sjećanju. To bi moglo značiti da je varijabla s nama već prilično dugo vremena, a postoje i pretisci kajkavskih aritmetika koji bi to mogli potvrditi.

Držeći se pravopisnih načela, koja su jasno izražena i u pravopisnom rječniku, u kom ne moraju biti navedene sve riječi hrvatskoga jezika, a da bismo ih ujedno mogli držati pravopisno ispravnima; držeći se enciklopedijskih uzora, uzora enciklopedijske leksikografije, te leksikona i rječnika lako bismo utvrdili pravo stanje stvari i bez oklijevanja ustvrdili da je varijabla u toj mjeri postala usvojenicom da ju možemo držati potpuno prilagođenom riječju hrvatskoga jezika, našom posvojenicom.

U Hrvatskom pravopisu (5., prerađeno izdanje), jasno se navode riječi koje imaju bolju (standardniju) zamjenu (>); tuđicama koje su dodatno stilski obilježene u pravopisu se navodi ispred riječi i zvjezdica (*). Usvojenicama i većini prilagođenica se ne navode ti znakovi. I to treba imati na umu, razlikovati posuđenice po stupnju uklopljenosti u hrvatski (opće)jezični standard. One tuđice koje imaju u zagradi naveden hrvatski oblik ili prijevod, nisu te tuđice u istom stupnju nepoželjnosti kao one koje se upućuju na bolju riječ pomoću znaka: >.

Još neki izvori:

• U Hrvatskoj enciklopediji, mrežno izdanje: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63909 varijabla
  • razna matematička i statistička značenja.
• U Hrvatskom jezičnom portalu (Hrvatski enciklopedijski rječnik):
  • http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63909 varijàbla (2. značenje, inform.) uz podrijetlo koje navodi pod varijabilan.
• U Portalu znanja Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže:
  • http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=41825 varijabla (matematičko značenje iz Hrvatskoga obiteljskog leksikona, 2005.)

Svakako se ne može uzimati da su izvori koji na jednom mjestu navode promjenjivicu te izvori koji na jednom mjestu navode promjenljivicu samim tim navođenjem te jedne riječi, a uz prevladavajuće navođenje naziva varijabla, odjednom postali vjerodostojnim izvorima za promjenjivicu odnosno promjenljivicu kao enciklopedijsku natuknicu odnosno naslov enciklopedijskoga članka.

• Stjepan Babić, Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku : nacrt za gramatiku, ur. Božidar Finka, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Razred za filologiju, Globus, Zagreb, 1986., (ISBN 86-407-0025-7), str. 170. donosi:
  • promjenljivica    → promjenljiva veličina (varijabla)...
  • navod nije potpun jer na slovu e u prvoj riječi postoji oznaka nekog naglaska.
  • riječ navodi samo jednom.
  • strjelica ne označava vrijednosno upućivanje, već samo pojmovima iza nje objašnjava značenje, barem se meni tako čini.

O izvorima koji su trenutačno navedeni u članku (Posebno:Razl/4794829)

Prvonavedeni izvor u članku na hrvatskoj wikipediji ima na samo jednom mjestu u tom izvoru:

• varijable (promjenjivice)

Drugonavedeni izvor u članku na hrvatskoj wikipediji ima na samo jednom mjestu u tom izvoru:

• varijable (promjenjivice)

Trećenavedeni izvor u članku na hrvatskoj wikipediji ima na samo jednom mjestu u tom izvoru navedeno, i to pod naslovom potpoglavlja 2.2. Konstante i varijable

• Varijabla ili promjenjivica

Svugdje drugdje u svim tim izvorima je samo varijabla, i ništor više.

---

Jednostavnije bi bilo rabiti iz ikavice riječ promina u značenju varijabla, pa dodati od ženka, majka, Anka, i dobiti prominka, prominica, prominljiva; no to bi bilo ipak izvorno istraživanje.

---

Lijepo je rekao Josip Bratulić o poštovanju tradicije. Ne razumijem zašto je tako teško shvatiti da je to jedno od najčvršćih načela hrvatskoga pravopisanja i od toga ne može biti odstupanja čak ni da bi se osigurao dosljedan sustav pomoću Venecuele (sad imam tri izvora za Venecuelu). Svaki sustav može imati iznimku, koja potvrđuje pravilo, ovdje to nije slučaj.

Lijepo je rekao Ranko Matasović u kom slučaju je opravdano gledati stvari prema jednom izvoru, a ovaj slučaj s varijablom nije "taj slučaj".

Usustavljeni izvori prikazani skrižaljkom:

Skrižaljka

Naziv	Djelo	Autor	Godina	Ref.
varijabla	Priručni leksikon (III.)	Milan Selaković, Ivo Vrančić, Šime Balen	1967.
varijabla	Fortran : udžbenik programiranja	Božidar Stefanini	1973.
varijabla	BASIC	Željko Reljić, Ivan Husar	1976.
varijabla	Programski jezik COBOL	Slavko Tkalac	1983.
varijabla	Pascal 1100 : jezik programiranja	nije naveden	1984.
varijable	Računala. Memorije. (TE)	Uroš Peruško	1988.
varijable	Programiranje u prologu	Mario Radovan	1990.
varijabla; promjenljivica (jedanput)	Englesko – hrvatski informatički rječnik : s računalnim nazivljem	Miroslav Kiš, Joško Buljan, Sanja Vuković, Ozren Anić	1993.
varijabla	C za neznalice	Dan Gookin (preveli: Mirko Čubrilo i dr.)	1998.
varijabla (mat.)	Rječnik hrvatskoga jezika	Jure Šonje, gl. ur.	2000.
varijable	C++ programiranje za apsolutne početnike	Ratko Jakopec	2006.
varijabla	C jezik: udžbenik za drugi i treći razred srednje škole	Tatjana Stranjak, Vesna Tomić	2008.

Pored svega izrečenog ovo se nije moglo kraće napisati, a sad tek slijedi zaključak.

Zaključno

• Struka ne igra odlučujuću ulogu, već povjesnica nekog naziva. Ovaj nije došao s Istoka, gdje je oduvijek prom(j)enjiva, pa i u računarsko-informacijskotehnološkim izvorima.
  • Kad bi se gledalo po struci, u ovom trenutačnom stanju ta struka u okviru svojih kolegija preporuča i kao obveznu književnost navodi mahom sve inojezičnu književnost.
• Općejezično značenje u čitavom nizu struka koje imaju nekakvo računanje u svojim djelatnostima, poslovima, predmetima, kao razne statistike, razne informatike, razne metodologije istraživanja (sa statistikom), razni uvodi u znanstveni rad i slično. Općejezično se značenje prilično poklapa s matematičkim.
• prilagođenice, kao što je rezonancija, često iz klasičnih jezika, u usporedbi s ponuđenim ("dopuštenim") izrazima može ih se smatrati posvojenicama.
• Noviji izvori mogu biti dobri, ali ne poništavaju dosadanju jezičnu praksu i sustav koji je već izgrađen. Osobito ukoliko ti noviji izvori uopće nisu {{za}} isključivu porabu nekog naziva. Kod novijih izvora postoji i moguća zamka u obliku naknadnih promjena unesenih u djelo poslije smrti autora.
• Ne može se s jednim i pol izvora ići mijenjati postojeće stanje u nazivlju, tim više što internetski izvori nisu uvijek pouzdani, mogu biti mijenjani bez znanja autora. Zbog jednog i pol izvora ne mijenja se nazivlje ničemu osim pomodnih stvarčica i novotarija kojima će već netko promijeniti naziv ukoliko postojći ne zadovoljava (sebić, samoslik)
• Treba i podcrtati da je naziv došao iz matematike i u matematici se ne rabe nikakve navodno dopuštene inačice, jedina inačica koja je izgleda rječnički pravo zabilježena je promjenljivica, a može značiti i nešto u astronomiji.
• Nipošto se ne može miješati kao da je riječ o jedinstvenom izvoru, projekt: Izgradnje hrvatskoga nazivlja u matematici – temeljni pojmovi s projektom Kartografsko-geoinformatičkim rječnikom, radili su ga različiti ljudi i tako bi se moglo sve miješati pa i medicinska informatika, svi uvodi u računarstvo, i sl.
• Moglo bi se govoriti i o načelu non bis in idem, po kojem jednom kad je riječ uvrštena u rječnike hrvatskoga jezika, hrvatske pravopise i sl., ta riječ se ne može osporavati samo tako, kao da sve počinje od trenutka kad se pojavi netko željan obavljanja pokusa na hrvatskoj wikipediji. Dalo bi se ovo i proširiti u smislu priznavanja neke riječi hrvatskom ako je potvrđena u hrvatskoj literaturi, napose referentnoj i rječničkoj (pravopisni rječnici također). Naravno, to načelo isključuje različite pogrješke, koje kao takve neki sekundarni izvor mora takvima označiti i opisati ih pogrješkama. Slovne pogrješke se ne moraju uzimati u obzir ako se iz ostaloga teksta izvora može zaključiti da je riječ o tom partikularnom slučaju.
• Hrvatski enciklopedijski rječnik nije samo Anićev rječnik, već i rječnik glavnoga urednika Ranka Matasovića, a dalo bi se navesti i sve koji su sudjelovali u njegovoj izradbi, primjerice Dunja Brozović Rončević, a za informatičko nazivlje u njem vjerojatno je suradnikom bio i pravopisac Tomislav Stojanov.
• Učestalost se naravno gleda u kakvoćnim, kakovosnim izvorima, tiskanim ili iz tiskanih i rukopisnih djela priređenih za pretraživanje na internetu, a ne tzv. opći internet, sve što na njem ima od hrvatskoga općega upotrebnog jezika.

Ne razumijem zašto bi se prednost davala potpuno neuvriježenom obliku kojim se nije ispoštovalo informatički rječnički uzor iz 1993. niti prinos Stjepana Babića iz 1986. (koji je zbog smjera strjelice neprozirnoga značenja). Ujedno ne razumijem zašto bi se prednost davala izrazu koji u novijim izdanjima dolazi napisan samo jednom u pojedinom jednom izvoru (jednom/izvor). Novija izdanja mogu sadržavati promjene koje nije odobrio autor, osobito ako se djelo izdaje nakon smrti autora. Još manje mi je jasno zašto bi neke laboratorijske vježbe, bile ikakav uzor ili kriterij, izdaju se za internu upotrebu, nisu prava publikacija bez obzira na njihovu dostupnost, ako se uopće tiskaju i raspačavaju (uz pečat) u skriptarnicama, to su izrazito mali brojevi naspram 20 000 primjeraka jedanaestoga sveska Tehničke enciklopedije (1988.), ili 15 000 primjeraka prva tri izdanja ZX Spectruma (Uvod u rad i programiranje, IV. izdanje, 1990.), a tih je uvoda u rad i programiranje bilo još tri (C64, Orao, Schneider Amstrad).

Skraćeno:

• struka tu ne igra preveliku ulogu jer je riječ o općim nazivima koji se rabe u puno više struka, programiranje ne mora isključivo biti vezano uz računarstvo, razne se pojave i stvari mogu, općenito gledano, programirati. Tu su itekako onda korisni općejezični priručnici, moglo bi se navoditi svu silu englesko-hrvatskih i hrvatsko-engleskih rječnika, leksikona, i t. d.
  • po meni, struka tu nije ni presudna, jer je iz opće upotrebne norme (uglavnom matematičke) došlo do uporabe naziva varijabla u informatici. Jednostavno, varijable se kao pojam rabe u puno struka i u općoj uporabi.
• Sad vidim da čak i VRH (2015.; inf. značenje) navodi isključivo varijablu kao i Hrvatski enciklopedijski rječnik (2005.; inf. značenje), a Rječnik hrvatskoga jezika navodi samo matematičko (2000.; opće) značenje.

Znači, netko napiše sveučilišni udžbenik i u tom udžbeniku napiše Venecuela u zagradi, pa podijeli neke skripte i/ili uručke studentima (uz pdf na internetu) pa se članku mijenja ime? Naravno na dva fakulteta. Ne bi išlo, zar ne? -- Nesmir Kudilovič (razgovor) 22,04; 3. XI. 2016. (SEV)

• P. S. ima još nekih detalja koje sam nažalost ispustio iz sjećanja... možda bih se još podsjetio nekih, glede mijenjanja autorovih riječi osobito u povijesnim djelima, činjenice da varijabla nije došla s šuvaricom ili zbog nečijeg natjerivanja. Lako bih pokazao da primjerice Milan Žokalj rabi samo promenljiva (Milan Žokalj, Fortran IV, Koordinacioni odbor korisnika mašina za obradu podataka Jugoslavije, Beograd, 1969., (COBISS.SR)). -- Nesmir Kudilovič (razgovor) 22,04; 3. XI. 2016. (SEV) (usklađeno izmjenom br. 4829733. -- Nesmir Kudilovič (razgovor) 18,52; 28. XII. 2016. (SEV)