Suradnik:Montaguist/Radna kopija
Film (eng. film 'kožica, opna, tanki sloj') vizualna je projekcija u pokretu, najčešće ozvučena. Hrvatski naziv za film je slikopis. Prema Peterliću, film je fotografski (slikovni) i fonografski (zvučni) zapis izvanjskoga svijeta.[1]
Kao i drugi oblici umjetnosti, film je namijenjen publici. Filmovi se gledaju u posebnom prostoru za projekciju (kino), ili bilo gdje drugdje (video). Film se često spominje kao sedma umjetnost, kao što je strip nazvan devetom umjetnošću.
Film i kinematografiju sustavno proučava humanističko-znanstvena disciplina filmologija.
Prvi hrvatski igrani film je Brcko u Zagrebu, snimljen 1917. godine. Prva hrvatska produkcijska kuća bila je Croatia film k. d.[2]
Podrobniji članak o temi: Povijest filmaU Parizu je 22. ožujka 1895. godine prikazan film braće Lumière "Izlazak radnika iz tvornice". To je bila prva filmska predstava na svijetu. Trajala je tek nekoliko minuta, a priređivačima je donijela prihod od 35 franaka jer je toj projekciji prisustvovalo svega 35 gledatelja koji su platili cijenu ulaznice od po 1 franak. Zanimljivo je spomenuti kako je toj prvoj projekciji prisustvovao i sam Georges Méliès koji se inače smatra "ocem animacije" odnosno ocem filmskog pravca koji nazivamo fikcijom-snovima.
Sinkronizaciju filma, tj. istovremeno odvijanje slike i zvuka, omogućila je fotostanica. Prvi zvučni film službeno je prikazan 1927. u Americi, a nosio je naziv "Pjevač jazza" ili "Jazz pjevač". U glavnoj ulozi bio je glumac Al Jolson, a treba spomenuti da se sinkronizacija nije odnosila na cjelokupan film. Naime, samo dijelovi koji su se odnosili na glazbene točke bili su sinkronizirani, a ostali igrani dijelovi bili su projicirani kao i prijašnji filmovi.
Filmom se također smatra svaki prikaz izvanjske zbilje, bez obzira na to je li prikazana fotografski-fonografski ili samo fotografski ili samo fonografski.
Peterlić nijemi film definira kao fotografski zapis izvanjskoga svijeta.[1] Iako u sebi ne sadrži zvuk, u njegovoj projekciji uvijek se nastojao dodati zvuk. Primjerice, orkestar ili manja skupina glazbenih izvođača svirala bi neku prateću glazbu, komentator (neka druga riječ help) koji komentira prizore iz filma, glumci koji uživo recitiraju replike likova iz filma.
Centar za kulturu "Trešnjevka" u Zagrebu održava festival nijemog filma pod nazivom PSSST! Festival nijemog filma. Program festivala sastoji se od projekcije stranih nijemih filmova i hrvatskih nijemih filmova iz prošlosti. Uz to, festival u natjecateljskome programu prikazuje izabrane najnovije domaće i strane nijeme filmove, nakon čega se bira najbolji nijemi film i pobjednik dobiva nagradu "Brcko".
Izravni je elektronski prijenos izvanjske zbilje. Televizija je izgubila element konzervacije koji je prisutan u filmu (zapis - na filmskoj vrpci ili u novije doba na memorijskoj kartici). Za TV je svojstena istodobnost, a posljedično javljaju se određene "greške" u kompoziciji slike kao i nemogućnost da se potpuno zabilježi ono što se snima (primjerice, ljudi pokrivaju lica rukama, sunčeve zrake bljesnu u objektiv). Također, televizija uspostavlja izravan odnos s gledateljem na način da televizijski voditelj gleda ravno u kameru.
Prijenos zvukova izvanjskoga svijeta. Radio je bliži televiziji nego filmu. Program na radiju uključuje glazbu, novinarstvo (vijesti) i radio drame.
Podrobniji članak o temi: Animirani filmSvaki je film u kojem se zapaža pokret onoga čemu to nije svojstevno korištenjem tehnike animacije. Razlikuju se crtani i lutkarski film u kojima su crteži i lutke posebno pripremljeni dio izvanjske zbilje za film.
Fotografska je reprodukcija crteža kojima je tehnikom animacije dodan pokret, a montažom i zvuk. Granično je područje između slikarstva i filma. Međutim, element filma je važniji jer umjetnička vrijednost crteža ne može nadoknaditi lošu tehniku animacije. Osim toga, pokrenutost linija i ploha te zvuk nisu svojstveni slikarstvu.
Fotografska je reprodukcija lutaka (ili drugih predmeta - plastelin, kolaž...) kojima je tehnikom animacije dodan pokret, a montažom i zvuk. Granično je područje lutkarskog kazališta i filma.
Film koji je sastavljen od već snimljenih fotografija koje su povezane montažom. Granično je područje fotografije i filma. Pri tome je element filma važniji jer se fotografiji pridodavaju elementi koji joj nisu svojstveni - trajanje, poredak i zvuk.
Može označaviti i film koji isprepliće različite filmske tehnike, primjerice filmovi Igra (rež. Dušan Vukotić, 1962.) i Mrlja na savjesti (rež. Dušan Vukotić, 1967.) koji su spoj (igranog) filma i crtanog filma.
Razlikuju se tri filmska roda: igrani, dokumentarni i eksperimentalni film.[3]
Kao kriterij za određivanje igranoga filma uzima se kriterij fikcionalnosti - stvaranje fikcionalnog (izmišljenog) složenog i cjelovitog svijeta koji je sličan stvarnome svijetu. Takav izmišljeni svijet može biti jako sličan stvarnome svijetu i težiti realizmu (pr. svjetovi filmova talijanskoga neorealizma), ali može biti i manje sličan (pr. svjetovi u znanstveno-fantastičnim filmovima).
Igrani, tj. fikcionalni film ne prikazuje istinite događaje. S druge strane, dokumentarni (nefikcionalni) film uvjeravaju gledatelja da prikazani likovi i događaju uistinu postoje ili su postojali i događali upravo na onaj način kako je to prikazano u filmu.
Nešto drukčiji oblik igranih filmova jest lažni dokumentarni film (mockumentary). Riječ je o igranome (fikcionalnome) filmu koji nalikuje na dokumentarni film, tj. parodija je dokumentarnog filma. Primjerice, film Ovo je Spinal Tap (eng. 'This Is Spinal Tap', rež. Rob Reiner, 1984.) oponaša postupke dokumentarnih filmova o rock-grupama (anketna metoda, kronološka priča). Na početku filma, pojavljuje se fikcionalni lik Marti DiBergi (kojeg glumi Rob Reiner) koji se predstavlja kao (izmišljeni) redatelj dokumentarnog filma "Ovo je Spinal Tap" o (izmišljenoj) rock-grupi Spinal Tap.[3]
Podrobniji članak o temi: Dokumentarni filmFilm koji prikazuje prizore iz zbilje (izvanfilmske stvarnosti, stvarnog svijeta) i referira se na stvarnost. Klasična filmska teorija smatrala je da je dokumentarni film temeljni filmski rod jer je dokumentarni film nekada bio popularan prije igranog.
Često dokumentarni filmovi neke događaje mogu "orkestrirati" za potrebe snimanja. Primjerice, u filmu Čovjek s Arana (eng. 'Man of Aran', rež. Robert Flaherty, 1934.) snimljena obitelj koja lovi kitove nije stvarna obitelj već grupa ljudi koja glumi obitelj, a stvarni lov na morske pse zamijenjen je prikazanim lovom na kitove. Ipak, gledatelj koji nije etnolog ili antropolog ne bi primjetio takav detalj.
Nefikcionalni je film koji ne teži referenciji na stvarni svijet. Njegove najvažnije karakterisitke su
Podrobniji članak o temi: Filmski žanr- Biografski film
- Povijesni film
- Komedija
- Kriminalistički
- Vestern
- Ljubavni film
- Mjuzikl
- Drama
- Avanturistički film
- Triler
- Znanstvenofantastični (SF ili ZF)
- Horor
- Dugometražni film
- Kratkometražni film
- Jednominutni film
Prosječna filmska ekipa sastoji se od redatelja, scenarista, producenta lalal
- Redatelj
- Scenarist
- Filmski producent
- Casting director
- Odnosi s javnošću
- Snimatelj
- Montažer
- Glumci
- Skladatelj
- Šminker
- Kostimograf
- Scenograf
- Masker
- Statisti
- Kaskaderi
- Vozači
- Snimatelj zvuka
- Kinematografije po državama
- Popis filmova
- Popis glumaca
- Popis redatelja
- Oscar
- Filmske udruge
- Filmski festivali
- Filmske nagrade
- Filmska glazba
- ↑ a b Peterlić, Ante. 2018. Osnove teorije filma. 5. izdanje. Akademija dramske umjetnosti. Zagreb. ISBN 978-953-97568-9-3
- ↑ https://www.telegram.hr/zivot/iskopali-smo-sve-prvo-nasu-prvu-seriju-crtic-javljanje-u-eter-i-prilicno-su-magicni/
- ↑ a b Gilić, Nikica. 2007. Filmske vrste i rodovi. AGM. Zagreb. ISBN 978-953-174-306-8