Suradnik:August Dominus/moje bilješke

Povijest Dubrovnika

iz istoimene knjige Robina Harrisa

(formulirano u članak povijest Dubrovnika)

--August Dominus (razgovor) 12:08, 3. srpnja 2012. (CEST)

O bosanskim muslimanima

iz knjige Nacionalno pitanje u Jugoslaviji

(dodano u članak Bošnjaci)

--August Dominus (razgovor) 20:52, 25. prosinca 2012. (CET)

UDIO SRBA U OPĆINAMA DANAŠNJE REPUBLIKE SRPSKE 1991.

• +90% - Bosansko Petrovo Selo, Donji Žabar, Milići, Osmaci, Oštra Luka, Pelagićevo, Šekovići, današnji Kupres (RS), današnji Istočni Drvar
• 80-90% - Bileća, Čelinac, Laktaši, Ljubinje
• 70-80% - Nevesinje, Prnjavor, Rudo
• 60-70% - Bosanska Dubica, Bosanski Novi, Gacko, Kalinovik, Kneževo (1991. Skender Vakuf), Pale, Sokolac, Srbac, Trebinje
• 50-60% - Banja Luka, Bijeljina, Bosanska Gradiška, Čajniče, Han Pijesak, Jezero, Lopare, Teslić, Ugljevik
• 40-50% - Bosanska Kostajnica, Bosanski Šamac, Derventa, Foča, Prijedor, Vlasenica
• 30-40% - Bosanski Brod, Bratunac, Doboj, Kotor Varoš, Modriča, Rogatica, Višegrad, Zvornik
• 20-30% - Srebrenica, Trnovo
• 10-20% - današnje Vukosavlje

• nove općine: Berkovići, Istočna Ilidža, Istočni Drvar, Istočni Mostar, Istočni Stari Grad, Istočno Novo Sarajevo, Krupa na Uni, Kupres (RS), Novo Goražde (Ustiprača), Petrovac, Ribnik, Vukosavlje

• općine u kojima su 1991. većina bili Hrvati: Bosanski Brod, Bosanski Šamac, današnje Vukosavlje

--August Dominus (razgovor) 21:51, 28. lipnja 2013. (CEST)

O Makedoncima

iz knjige Nacionalno pitanje u Jugoslaviji

(dodano u članak makedonsko pitanje)

--August Dominus (razgovor) 23:32, 25. prosinca 2012. (CET)

Međunarodne posjete Josipa Broza Tita

iz knjige Tito-život i delo

(formulirano u Dodatak:Vanjskopolitička aktivnost Josipa Broza Tita)

O astrologiji

* napisao dr. Saša Marković 21. travnja 2006., sa srpskog preveo ja 3. travnja 2012.

Astrologija je astronomiji ono što je praznovjerje religiji - luda kćer pametne majke. (Voltaire)

Dok sam kao mlad asistent radio na Katedri za mehaniku Strojarskog fakulteta, često sam imao "zadovoljstvo" pisati recenzije brojnim samoukim genijalcima i izumiteljima koji su, najčešće sa samo nekoliko crteža pod rukom obigravali naše urede u nadi da će neki od profesora makar načelno podržati njihov izum ili patent. Nitko od starijih drugara to nije htio činiti pa je ova (najčešće tragikomična) dužnost pala na najmlađeg, tj. na mene. Nije tu bilo trivijalnih stvari, poput otvarača za konzerve ili betonske mješalice. Svaki "izumitelj" imao je samo jedan cilj - svojim patentom promijeniti svijet. Najčešće tako što će rješiti energetsku krizu. Vidio sam razne šašave mehaničke naprave: pogonske osovine s ekscentričnim utezima, vodene stupove kojima se penju voščane lopte, prijenosnike u kojima su zupčanici vezani u krug... Mnoge sprave postojale su samo na papiru, neke su bile u fazi prototipa ("vidite, ovo se vrti bez poteškoća; međutim, kad ga malo opteretim, evo tu, ono stane; nije mi razvidno"). Svi ovi strojevi proizvodili su više energije nego što je troše. Mnoge nisu trošile ništa. Poneka je trošila "gravitaciju, " "antigravitaciju, " "levitaciju, " "temperaturu zraka, " bezimeno "polje" ili "svemirsku energiju. " Ukratko, svaki od tih imaginarnih izuma bio je klasični perpetuum mobile, naprava koja troši ništa i od tog ništa pravi nešto.

Mnoge izumitelje sam razočarao ("ja sam mislio da ćete vi meni napraviti neku simulaciju, učiniti matematiku, a vi meni - ne može"), mnoge razljutio ("jednoga dana kad cijeli svijet bude pričao o mom izumu, vaše će se ime naći na stupu srama"), a neke usmjerio život sagledati s filozofske strane ("zbog ovakvih magistara i doktora znanosti Srbija je i spala na najniže grane"). Bez obzira koliko se trudio biti hladan i surov, ispalo je da nikoga nisam nagnao odustati, možda zato što su moje recenzije (ili, bolje rečeno, dijagnoze) bile suviše kratke i naizgled površne ("perpetuum mobile vulgaris. Hajde sa srećom. ").

Nego, kakve veze ima perpetuum mobile s astrologijom? Velike. Obje stvari se tu i tamo pozivaju na iskrivljeno tumačenje prirodnih sila i zakona koji njima upravljaju. Kad se na to dodaju ad hoc poučci koje nitko nije dokazao, jedan imaginaran svijet nepostojećih sila, magičnih polja i mističnih elemenata, nastaje pravi pseudoznanstveni dinamit čiji spektakularni vatromet već stoljećima zamlaćuje neuki puk.

Moram priznati da sam prema onima koji su potrošili dobar dio života tragajući za "vječnim pokretačem" uvijek imao određenu dozu suosjećajnosti, kao i prema svakom studentu koji me je godinama proklinjao mučeći se kako bi prošao ispit iz dinamike. Iako su mnogi "izumitelji" upropastili vlastiti život ulažući goleme novce u financiranje svoje opsesije, cijelo društvo od toga na kraju nije imalo nikakvu štetu. Astrologija, astrolozi i oni koji im vjeruju, posve su druga priča.

Astrologija nije marginalna pojava. Neka istraživanja pokazuju da na svakih 10 000 ljudi dolazi bar jedan koji predano izučava astrologiju. Broj onih koji vjeruju "kako tu ima nečeg" neusporedivo je veći. Štoviše, društvena penetracija astrologije u posljednje vrijeme se povećava, iako bi se naivno moglo vjerovati kako napredak znanosti i tehnike te sve šire obrazovanje izmiču astrologiji tlo pod nogama. Prema današnjim anketama, više od 50% Britanaca drži da je astrologija znanost kao i sve ostale, dok je prije 50 godina tako nešto tvrdjelo svega 13%. Britanska asocijacija profesionalnih astrologa tvrdi da preko 80% ljudi redovno čita horoskopske rubrike, dok se prema neovisnim istraživanjima radi o nekih 60%. Astrolozi uzimaju novce kroz svoje honorare, agencije, knjige, biltene, novine itd. Oni imaju cilj izravno ili neizravno upravljati tuđim životima; oni sastavljaju i rastavljaju veze i brakove, šalju ljude kod liječnika, ocjenjuju uspjeh na poslu, induciraju strah, sreću, radost, tugu, brigu i nadu. Podsvjesna poruka astrologa je: "Vaš život nije na pravom putu, ali ako poslušate naš savjet - bit će vam bolje. "

Astrologija svoje postojanje zasniva na generalnoj pretpostavci da je cijeli svemir jedna integralna cjelina i da svaka promjena u njemu ima globalno djelovanje ("as above, so below" ili "što na nebu, to i na zemlji"). Postoje mnoge škole astrologije ali sve one se slažu u jednom: kretanje nebeskih tijela ima nesumnjiv utjecaj na ovozemaljske događaje. Položaj nebeskih tijela u određenom trenutku ili razdoblju ima veliki (često i odlučujući) utjecaj na karakter i budućnost svakog pojedinca ili društvene skupine. Astrolozi ne kažu kako se to djelovanje fizički prenosi na živi svijet, niti su ga sposobni izmjeriti ili kvalitativno opisati, ali i pored toga su u stanju predvidjeti njegove učinke.

Na ovim prostorima udomaćila se zapadna škola astrologije, koja najveći značaj pridaje horoskopu. Horoskop je zapravo dvodimenzionalna kružna projekcija položaja Sunca, Mjeseca, zvijezda i planeta u izabranom trenutku vremena. Horoskop nacrtan za trenutak rođenja predstavlja tzv. natalnu kartu. Za tumačenje horoskopa i natalne karte astrolozi koriste različite geometrijske parametre (najznačajnija su "gledišta, " tj. kutovi koje planeti zaklapaju, kao i položaji planeta u odnosu na zodijačka sazviježđa, vodoravnu crtu i sustav "domova"), a pomažu se simboličnim značenjima nebeskih tijela (Mjesec je melankoličan, Merkur radoznao, Venera harmonična, Saturn tužan, Neptun duhovan). Čitanje horoskopa zapravo je "vještina" interpretacije nebeske geometrije uz pomoć jezika simbola. Dobro protumačen horoskop može objasniti prošle i predvidjeti buduće događaje, tako bar kažu astrolozi.

Ne vjerujem u astrologiju. Strijelac sam, a strijelci su po prirodi skeptični. (Arthur C. Clarke)

Odmah ću definirati svoje mišljenje - bez oklijevanja - astrologija je glupost, a astrolozi su ili šarlatani ili varalice. Ljudi koji vjeruju u astrologiju veoma su naivni. Vjerovanje u astrologiju narušava moć razvidnog razmišljanja. A evo i zašto...

Za početak, hajdemo ne tjerati mak na konac postavljajući pitanje: "Što je, zapravo, trenutak rođenja? " Jer, kao što svaka majka zna, porođaj nije nešto što traje jednu sekundu. Je li to trenutak u kojem su započeli prvi trudovi, ili je to trenutak kad je puknuo vodenjak, ili trenutak u kojem se promolio prvi djelić tijela, ili možda glava? Ili je zapravo to onaj trenutak koji je zapisao administrativni radnik rodilišta gledajući u uru nedotjeranu mjesecima? Umjesto da ovako cjepidlačimo, hajdemo podvrgnuti sudu razuma kjučni aksiom svih astroloških škola koje kažu da nebesa utječu na ljude. Prevedeno na jezik fizike, astrolog tvrdi: "postoji sila kojom zvijezde i planeti djeluju na ljude. "

Dobro, gospodo, a koja je to sila?

Fizika nas uči da u prirodi postoje svega četiri sile: sila slabe i jake interakcije, elektromagnetna i gravitacijska sila. Prve dvije djeluju isključivo u domeni atomske jezgre, na udaljenostima koje su milijunima puta manje od jednog milimetra. Koristeći čak i superosjetljive instrumente nemoguće je detektirati djelovanje tih sila na makroskopim udaljenostima bliskim ljudskim čulima. Samim tim, krajnje je nevjerojatno da planeti djeluju na ljudske sudbine preko nepojmljivo velikih udaljenosti posredstvom slabe ili jake nuklearne sile.

Treći kandidat je gravitacija, sila koja je odavno i podrobno izučena. Još je Newton utvrdio da je sila kojom se dva tijela privlače proporcionalna njihovoj masi, a obrnuto proporcionalna kvadratu njihove udaljenosti. Uzmimo npr. Mjesec i Jupiter. Jupiter je 25 000 puta masivniji od Mjeseca ali je i 1 500 puta udaljeniji. Uz malo osnovne matematike lako ćete izračunati da je gravitacijski utjecaj Mjeseca neusporedivo jači od utjecaja Jupitera. Štoviše, Mjesec je "jači" nego svi ostali planeti zajedno. Drugim riječima, ako je gravitacija ta sila koja prenosi utjecaj nebeskih tijela na ljude, onda bi u tumačenju svakog horoskopa Mjesec trebao imati dominantan utjecaj, dok bi planete imale posve efemernu ulogu. Ipak nijedna astrološka škola ne daje takav primat Mjesecu.

Evo još jednog primjera: promatrajmo tek rođenu bebu, recimo mog malog Luku od prije tri godine, te usporedimo gravitacijski utjecaj Plutona (masa 1.3x1022 kg, udaljenost 6 000 000 000 km) s gravitacijskim utjecajem njegove omiljene bakice Ljilje, koja ima otprilike 70 kg i drži mog Luku na udaljenosti od oko pola metra. Vjerovali ili ne (ako ne vjerujete, džepno računalo u ruke), gravitacijski utjecaj bakice Ljilje na malog Luku jači je 780 000 puta od utjecaja Plutona. Ipak u Lukinoj natalnoj karti nijedan astrolog ne će nacrtati Ljilju umjesto Plutona.

I tako smo stigli do neoborivog zaključka da astrolozi ignoriraju gravitacijsku silu. Ostaje nam još jedna, elektromagnetna sila. I ova sila djeluje slično gravitacijskoj, s tim što ulogu mase igra naelektriziranje. Osnovne gradivne čestice materije, protoni i elektroni, jesu naelektrizirane, ali njihova naelektriziranja su suprotnog znaka, tako da se ove čestice privlače. Na jednoj gomili materije obično imamo istu količinu pozitivnog i negativnog naelektriziranja tako da su svi planeti i zvijezde u zbiru električno nepristrani. "U redu, " kaže astrolog, "priznajem da planeti nisu naelektrizirani, ali činjenica je da imaju magnetna polja. Jupiterovo magnetno polje, primjerice, ima snagu koja nezaštićenog čovjeka može ubiti u par sekundi. "

Da, to je istina. Mnogi planeti posjeduju magnetno polje, ali su istraživanja pokazala da se njihovo djelovanje osjeća isključivo u neposrednoj blizini matičnog planeta. Djelovanje Jupiterovog magnetnog polja na zemaljske objekte zanemarljivije je od gravitacijskog utjecaja bakice Ljilje, koju astrologija ionako ignorira. Jedini izvor naelektriziranja koji može imati opipljiv utjecaj na ovdašnje prilike je Sunce. Naša zvijezda generira tijek naelektriziranih čestica, tzv. Sunčev vjetar promjenjivog intenziteta koji u iznimnim okolnostima, obično nakon velikih erupcija na Suncu, može izazvati vrlo konkretnu štetu. Smatra se da je jedan takav događaj 1989. doveo do nestanka električne energije u cijelom Québecu, a nije rijetka ni vijest kako je nalet Sunčevog vjetra izazvao otkazivanje nekog od telekomunikacijskih satelita.

Dakle, ako se uhitimo za posljednju slamku i utvrdimo kako nebeska tijela utječu na nas preko elektromagnetne sile, horoskop bi imao samo jedan značajan element (Sunce), dok bi svi planeti kao nebitni ispali s natalne karte. Međutim, astrolozi ne misle tako: utjecaj planeta jednako je bitan kao i utjecaj Sunca.

Hmmm, izgleda da nam je ponestalo prirodnih sila. Astrološki utjecaji očito se ne prenose nijednom od četiri poznate sile. Ostaje nam smjelo utvrditi kako je posrijedi nešto peto - nešto što fizika ne poznaje, a astrologija uzima kao svoj fundament. Kakva bi ta peta sila trebala biti? Nesumnjivo vrlo egzotična.

Prije svega, astrolozi svakom od planeta daju više-manje istovjetnu ili bar usporedivu "težinu. " Svi planeti jednako su važni. Astrolog implicitno tvrdi da nama najbliži planet (Venera) utječe na nas koliko i Pluton, stotinjak puta udaljeniji i šest puta manji. Drugim riječima, ta misteriozna peta sila ne ovisi ni o masi, ni o naelektriziranju, ni o udaljenosti, iako je cijelo naše dosadašnje iskustvo posve suprotno.

Opet, što ćemo s činjenicom kako su astronomi u posljednjih nekoliko godina otkrili na stotine planeta koji ne kruže oko Sunca već oko drugih zvijezda. Ako astrološka sila ne ovisi o udaljenosti, zašto astrolozi ne uzmu i obzir i planete izvan Sunčevog sustava? Mi smo zapravo tek počeli otkrivati ovakve planete i njihov ukupan broj sigurno je veći od broja zvijezda u svemiru. Ako udaljenost i masa nisu bitni, zašto astrolozi sve ove planete ne uzmu u obzir, s obzirom na to da je njihov ukupni utjecaj zasigurno veći od utjecaja planeta Sunčevog sustava. Astrolozi sad mogu reći kako je astrološko djelovanje planeta ograničeno na okolinu matične zvijezde, ali time sami sebi uskaču u usta: udaljenost koja je do prije koji trenutak bila nebitna, sad odjednom počinje bivati odsudnom.

Da bi neki sustav činjenica bio priznat kao legitimna znanost, neophodno mu je biti logično konzistentan i cjelovit. Astrologija nije znanost jer od bilo čega kad bi krenuli naletjeli bi na paradoks: astrološka djelovanja ne mogu se objasniti prirodnim silama, a kada ih pokušavati objasniti nečim "natprirodnim, " naletite da nepremostive logičke poteškoće, pri čemu se moguća objašnjenja mrse kao špageti.

Moguće je predvidjeti samo događaje koji su se već zbili. (Eugène Ionesco)

Astrology sucks, nego kako. Pa opet, horoskopske rubrike u novinama i dalje su među najčitanijim, možda ih jedino športske stranice nadmašuju u čitanosti. Zašto? Zato što astrolozi vješto izbjegavaju dati suviše precizna predviđanja! Primjerice, astrolog vam predvidi "manji novčani dobitak. " To može biti dinar koji ste spazili na ulici, dva dinara koje vam je trgovkinja oprostila u prodavaonici, deset dinara što vam je ispalo iz hlača dok ste ih gurali u perilicu rublja, mali dobitak na kladionici... Izgledi da vam se uistinu dogodi jedna takva situacija u narednih dan-dva (koliko horoskop obično traje) prilično su veliki.

A što tek reći za horoskop koji vam o zdravlju kaže: "manji bolovi u leđima. " Ima li čovjeka dovoljno odraslog da čita horoskop, a da ga bar jednom dnevno ne zabole leđa, koljeno ili glava? Nijedan astrolog ne bi se usudio napisati: "zdravlje vam je tuberkuloza, na poslu vas čeka otkaz, a u privatnom životu razvod braka" jer su takva predviđanja suviša konkretna i lako provjerljiva.

Ponekad je horoskopsko tumačenje tako maglovito sročeno da ne može biti netočno (ono što je dovoljno uopćeno, najčešće je i točno). Primjerice, ako u horoskopu piše "provjerite pritisak, " astrolog će svakako biti u pravu jer on gledajući u zvijezde vidi da s Vašim pritiskom MOŽDA nešto nije u redu. Bio vam pritisak visok ili nizak, nemate razloga reći kako vas horoskop laže. Štoviše, lukav astrolog može ponekad izrijeći i krajnje determinističko predviđanje. "Ako sada bacite novčić, on će pasti na lice, a ne na naličje. " Ako stotinjak ljudi proba provjeriti ovo predviđanje, pedesetak njih će na kraju reći kako je astrolog bio u pravu. Predvidjeti nešto s 50% točnosti nije nimalo mala stvar!

Ipak, tipičan astrolog bježi od preciznih predviđanja kao vrag od tamjana. On se usuđuje davati precizna predviđanja isključivo na dug rok, bar na godinu-dvije ("Amerika će propasti do 2010. godine"), vjerojatno zato što se nakon nekoliko godina više nitko ne će sjećati što je dotični "šaman" predvidio. I tako dolazimo do još jednog paradoksa astrologije: predviđanja koja se odnose na neposrednu budućnost uvijek su uopćena, maglovita i podložna različitim interpretacijama, dok su ona koja se odnose na daleku budućnost neusporedivo preciznija.

Astrologija čak nije ni interno konzistentna tvorevina. Predviđanja koja astrolozi daju često su promjerno suprotna, iako svi polaze od istovjetnih ulaznih podataka (položaji nebeskih tijela isti su za sve). Gledajući svoj današnji horoskop na nekoliko mjesta, utvrdio sam da se nalazim "na pragu velikog poslovnog uspjeha" i da me čeka "postepen napredak u karijeri, " iako imam "konstantne poteškoće s drugarima, " "potencijalna mršenja" i "manji sukob s ravnateljem." Ta to je puno događaja za samo jedan radni dan!

I pored toga, znanost je u više navrata davala astrologiji poštene izglede dokazati se. Neke ključne premise astrologije su i temeljito ispitane. Primjerice natalna karta. Prema astrolozima, dvije bebe rođene u istom rodilištu u razmaku od svega nekoliko sekundi (tzv. vremenski blizanci) trebale bi imati slične (takoreći istovjetne) karaktere i sudbine. Najiscrpnije znanstveno istraživanje ovog temeljnog astrološkog postulata izvršili su Geoffrey Din, znanstvenik iz Pertha i Ivan Kelly, psiholog sa Sveučilišta u Saskatchewanu. Kao osnovu za promatranje uzeli su oko 1 000 parova vremenskih blizanaca rođenih u Londonu tijekom 1958. Razvj ovih blizanaca praćen je u regularnih vremenskim intervalima, pri čemu je za svaku osobu evidentirano više od stotinu različitih osobina uključujući zanimanje, bračno stanje, razinu stresa, agresivnost, kvocijent inteligencije, umjetničke, športske i matematičke sposobnosti. Nakon višedesetljetnog istraživanja i uspoređivanja svih evidentiranih osobina pokazalo se da sličnost koju predviđa astrologija nije moguće pronaći u stvarnosti. Ljudi se rode u isto vrijeme na istom mjestu, no drukčije su naravi i potpune različite životne priče.

Moram ponoviti: astrologija je laž. Međutim, astrološka laž nije bezazlena, kao što se nekom možda čini. Prije svega, astrologija je veliki biznis. Samo u Americi ona obrne nekoliko stotina milijuna dolara godišnje. Netko bi možda mogao staviti primjedbu: "U redu, ali horoskop je barem zabavan, kakva šeta od malo razonode? " Horoskop je zabavan koliko i bilo koja druga kapitalna izmišljotina skrpljena od nepotkrijepljenih tvrdnji i plasirana kao istina. Novine koje uopće nemaju znanstvenu ili tehničku rubriku, baš one koje se zaklinju u točnost informacija, i dalje tiskaju horoskope. Država proganja nadriliječnike, kostolomce i travare, potiskuje pornografiju u duboku noć, ali i dalje tolerira emitiranje astroloških emisija u udarnim terminima i dopušta otvaranje astroloških "savjetovališta" i "agencija. "

Svi ti horoskopski servisi po novinama i svemrežnim stranicama zapravo su tek mamac za nešto mnogo ozbiljnije: ozbiljne "astrološke usluge" koje se kupuju od "diplomiranih astrologa, " "šamana, " šabana, bijelih i crnih "magova" po raznoraznim uređenim šupama, privatnim stanovima i zabačenim mjestima, gdje vam se za tvrd euro tumači vaša budućnost i pružaju "savjeti" kako izbjeći "opasnosti" koje su tu i vrebaju. Koliko je samo veza propalo jer je astrolog utvrdio da se blizanac i djevica ne slažu, koliko je samo strijelaca imalo nezaslužen uspjeh kod žena samo zato što vlada mišljenje da su strijelci veliki ljubavnici, koliko je ljudi promijenilo svoj način život jer im je astrolog rekao da ih vreba smrtna opasnost u idućih pet godina? Još je strašnije kad se za astrolozima povode ljudi koji imaju istinsku moć. Nancy Reagan, nekada prva dama SAD-a, savjetovala se s astrolozima kako bi odabrala pravo vrijeme za važne međunarodne sastanke. Njen muž Ronald, PREDSJEDNIK SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA, nije imao ništa protiv. Najmoćniji ćovjek svijeta organizirao je svoj rokovnik u skladu s astrološkim savjetima!

Jedini cilj koji astrolog ima jest da vaše kritičko mišljenje, zdrav razum i ispravan pogled na svijet zamijenite njegovim šarlatanskim konstatacijama i predviđanjima. Kao i svaki šarlatan, zarađuje novce isključivo zahvaljujući činjenici da se ljudska glupost i praznovjerje ne mogu iskorijeniti. Vjerovanje u astrologiju počinje jedinicom iz fizike ili matematike, bježanjem sa školskih satova i gledanjem u dno ispijene šalice kave. Jednom debiliziran, čovjek završava s rupom u glavi nesposoban sam pronaći odgovor na bilo koje važno pitanje. Možda je istina da astrologija ima svoje mjesto u povijesti znanosti, prije svega astronomije, ali kako kaže već spomenuti Ivan Kelly, "to ne znači da astrologija treba biti i dio naše budućnosti. "

Ljubiteljima "astronomije" preporučujemo www.badastronomy.com. --August Dominus (razgovor) 17:05, 27. svibnja 2013. (CEST)

O Isusu

napisano na Blogu.hr 27. prosinca 2007.

Ja se zaista ne kužim u religiju, ali priča na koju sam nedavno naišao bila mi je baš uzbudljiva.

Njeno osnovno pitanje jest: Je li evanđeoska priča o Isusu istiniti prikaz povijesnog „učitelja“ koji je hodao zemljom prije dvije tisuće godina godina ili tek mit sastavljen od drugih mitova i polubogova? Napisani su podeblji svesci puni nagađanja o prirodi i povijesnoj pozadini Isusa Krista. Mnogi su pokušavali osvijetliti Isusov identitetu i sastaviti biografiju koja podupire vjeru ili koja otkriva čovječniju stranu Božjeg sina. Unatoč hiperprodukciji takve literature, neki stručnjaci naglašavaju da javnosti vlada veliki nedostatak obrazovanja na području religije i mitologije – većina ljudi o tome ne zna gotovo ništa. Čitateljima časopisa Nexus ova tema, o mitološkoj pozadini Isusova lika, neće biti nepoznata, ali dovoljno je zanimljiva da je vrijedi ukratko prepričati.

Uglavnom, prema onom što se govori u školama i crkvama, stječe se dojam da nema puno dvojbe oko toga da je Isus Krist povijesna ličnost (kao što piše u vrlo popularnoj knjizi Sveta krv sveti gral, gdje ga se opisuje kao „običnog“ čovjeka) te je jedino sporno pitanje njegovo prihvaćanje kao Božjeg sina i Mesije. No, najdublje sporno pitanje je samo postojanje osobe po imenu Isus Krist. Premda teže uočljivo na policama popularnih knjižara, postoji ogromna količina literature koja pokazuje da je Isus Krist mitski lik poput onih iz grčke, rimske, egipatske, sumerske, feničke i indijske mitologije i da se temelji na mnogo starijim mitovima i likovima iz cijelog svijeta. Tj. da se ne radi o stvarnoj osobi.

Autorica Acharya S (povjesničarka i predavačica na institutu za proučavanje grčke civilizacije American School of Classical Studies sa sjedištem u Ateni, pravim imenom D. M. Murdock) u knjigama The Christ Conspiracy i Suns of God predstavlja niz dokaza da je Isus personofikacija mita o bogu-suncu. Neki od njih slijede malo niže

AUTENTIČNOST EVANĐELJA

Ona se poziva i na druge autore koji su se bavili Isusom, pa tako navodi da u knjizi „Krivotvorine u Kršćanstvu“ Joseph Whelles tvrdi da su „sva Evanđelja svećeničke krivotvorine napisane stotinu godina nakon navodnih događaja koje opisuju.“ Najraniji kršćanski dokumenti, Poslanice koje se pripisuju „Pavlu“, nikada ne govore o povijesnoj pozadini Isusa Krista, već samo o njemu kao duhovnom biću koje je bilo poznato gnostičkim sektama stotinama i tisućama godina. Nekoliko „povijesnih“ referenci na stvarni Isusov život su dokazive interpolacije i krivotvorine kao što je, kako tvrdi Wheless, slučaj i sa samim poslanicama, budući da ih nije napisao „Pavao“. U Pavlovim djelima se (to piše Edouard Dujardin) „ne spominju Pilat, Rimljani, Kajfa, Sanhedrin, Herod, Juda, svete žene, nitko iz evanđeoskog opisa Pasije, također, uopće se ne spominju niti sami događaji iz Muke.“ Autor Mangasarian primjećuje da Pavao nikad ne citira navodne Isusove propovijedi i govore, prispodobe i molitve, niti ne spominje Isusovo nadnaravno rođenje i čuda, što bi vjerojatno bilo vrlo važno njegovim sljedbenicima.

U evanđeljima, sastavljenim između 170. i 180. godine, njihovi navodni autori (apostoli) iznose međusobno proturječne opise Kristovog života i podrijetla. Datum Isusovog rođenja različito se navodi. Njegovo rođenje i djetinjstvo se spominju u „Marku“ i premda se u „Mateju“ i „Luki“ tvrdi da je „rođen od Djevice“, njegovo obiteljsko stablo preko Josipa ide unazad do kralja Davida, kako bi se „ispunilo proročanstvo“. U prva tri sinoptička Evanđelja piše kako je propovijedao godinu dana prije smrti, dok se u „Ivanu“ spominje period od tri godine. „Matej“ piše da je Isusovom Govoru na Gori nazočilo mnoštvo, dok Luka tvrdi da je ta propovijed bila namijenjena samo učenicima. Opisi Muke i Uskrsnuća međusobno se jako razlikuju i nitko ne govori s koliko godina je umro. Zato autor Wheless kaže da su „takozvane 'kanonske' knjige Novog zavjeta, kao i Staroga, pune proturječnosti i zbunjujućih tvrdnji, tako da je do danas priznato oko 150 000 različitih interpretacija.“

Acharya piše da se Isus spominje samo u Bibliji – ne spominje ga niti jedan povjesničar suvremenik. Poznati starogrčki kroničar Židova i filozof Filo (20. pr. K – 50. p.K) ne spominje ga, kao ni 40-ak drugih povjesničara koji su pisali tijekom prva dva stoljeća poslije Krista. „... Osim dva krivotvorena ulomka u djelima židovskog pisca, i dva sporna ulomka u djelima rimskih pisaca, (u tim djelima) nema zapisa o Isusu Kristu“. Glede pisma Trajanu koje je navodno napisao Plinije mlađi, jedne od malobrojnih referenci na Isusa koju kršćani navode kao dokaz postojanja Isusa, postoji samo jedna relevantna riječ - „kršćani“. Dokazano je da se radi o neistini, a sumnja se da je i cijelo pismo lažno. Što se tiče ulomka iz djela povjesničara Tacita, koji se rodio dva desetljeća nakon navodne Isusove smrti, stručnjaci ga smatraju krivotvorinom. Branitelji kršćanstva spominju još i ulomak iz Svetonijevih djela koji se odnosi na nekoga tko se zove Chrestus ili Chresto, i tko se oslovljava kao Spasitelj; međutim, ime „Chrestus“ ili „Chresto“ (što znači „koristan“) često su nosili oslobođeni robovi.

Dr. Alvin Boyd Kuhn je rekao da će „prosječni kršćanski svećenik koji je čitao isključivo literaturu odobrenu od strane Crkve svakom znatiželjnom župljaninu reći da nijedan događaj u povijesti nije tako dobro opisan kao što je Kristov život u Evanđeljima.... Svećenik neće reći da je u počecima Crkve krivotvorenje bilo sveprisutno. Radi same istine važno je ispitati navodne dokaze iz sekularne povijesti i ustanoviti koliki kredibilitet imaju.“ Kaže još da se „navode samo četiri povjesničara koji spominju Isusa: Plinije, Tacit, Svetonije i Jozefus. Relevantni ulomci su kratki i pojavljuju se samo jedanput (kod Jozefusa postoje dva ulomka)...Ti skromni navodi dokaz su za jedan od najbolje opisanih događaja u povijesti....I katolički učenjaci se slažu da su ti ulomci najvjerojatnije krivotvorine revnih kršćana koji su gorljivo željeli autoritete tih povjesničara iskoristiti kao potvrdu Isusovog života. Ukupno četrdeset ili pedeset redaka iz svjetovne povijesti koji podržavaju postojanje Isusa Nazarećanina i koji su u potpunosti diskreditirani.“

LEGENDE I ISUS

Prema povjesničarki Acharyji, Isus Krist nije povijesna osoba već zbir legendi, heroja, bogova i polubogova. U povijesti je puno mitova koji donose istu priču kao i Novi zavjet, samo s različitim imenima i narodnostima likova. Legenda o Isusu gotovo je jednaka priči o Krišni koja potiče iz otprilike 1400. godine prije Krista. Isto se može reći i za mit o Horusu koji je gotovo identičan priči o Isusu.Priča o Isusu sastoji se od elemenata iz mitova o drugim božanstvima iz širokog zemljopisnog područja, kao što su mnogi spasitelji svijeta i Božji sinovi, od kojih je većina starija od kršćanskog mita, i od kojih je većina raspeta ili pogubljena.

Evo par od bar trideset koje Acharyja navodi: Adad u Asiriji, Adonis, Apolon i Heraklo (»Herkul«) i Zeus u Grčkoj,Alkidej u Tebi, Atis u Frigiji, Baal u Feniciji, Bali u Afganistanu, Beddru u Japanu, Buddha u Indiji, Krit u Kaldeji, Hesus kod Druida, Horus, Oziris i Serapis, čiji je dugokosi i bradati izgled preuzet za lik Krista, itd.

BUDA I ISUS

Iako većina ljudi Budu smatra osobom koja je živjela oko 500 godina pr. Kr., za njegov lik može se također pokazati da se radi o kompilaciji bogoosoba, legendi i priča o različitim svetim ljudima. Prema Achiryji, Budi i Kristu zajedničko sljedeće: Budu je rodila djevica Maja koju su smatrali »Kraljicom neba«; bio je kraljevskog podrijetla; izvodio je čudesa, liječio bolesne, nahranio 500 ljudi iz »male košare s kolačima« i hodao po vodi; ukinuo je idolopoklonstvo, bio »sijač Riječi« i propovijedao o »uspostavi kraljevstva pravde«;poučavao je čistoću, umjerenost, toleranciju, suosjećanje, ljubav i jednakost svih ljudi; doživio je preobraženje na gori; bio je razapet da bi iskupio grijehe, patio je tri dana u paklu i nakon toga uskrsnuo; uzdigao se u Nirvanu odnosno »nebesa«; Budu su smatrali »Božjim pastirom«, »tesarom«, »beskonačnim i neuništivim«;Zvali su ga »Spasitelj svijeta« i »Svjetlo svijeta«.

EGIPATSKI HORUS KAO ISUS

Legende o Horusu stare su tisućama godina, a s Isusom mu je zajedničko sljedeće; Horusa je rodila djevica Izida-Meri 25. prosinca u špilji/jaslicama, rođenje je najavila zvijezda na Istoku, a prisustvovala su mu trojica mudraca; kao dijete je bio učitelj u hramu, a kršten je u dobi od trideset godina; Horusa je krstio »Anup Krstitelj«, koji kasnije postaje »Ivan Krstitelj«; imao je dvanaest učenika; izvodio je čuda i jednog čovjeka po imenu El-Azar uskrisio je iz mrtvih; hodao je po vodi; preobražen je na gori; bio je razapet, pokopan u grobnici i nakon toga je uskrsnuo; i on je bio »Put, istina, svjetlo, Mesija, pomazanik, sin Božji, sin čovjekov, dobri pastir, Božji jaganjac, Riječ« i tako dalje; bio je »ribar« i povezivali su ga sa jaganjcem, lavom i ribom (»Ichthys«); Horusov osobni pridjevak bio je »Iusa«, »vječni sin« »Ptaha«, »Oca«; Horusa su zvali »KRST« odnosno »Pomazanik« davno prije kršćana.

MITRA, PERZIJSKI BOG SUNCA

Kršćanska hijerarhija gotovo je identična mitrijskoj verziji koju je zamijenila. Praktički svi elementi katoličkih rituala, od mitre do hostije, od svete vode i oltara do doksologije, izravno su preuzeti od ranijih poganskih religija misterija. Priča o Mitri pojavila se najmanje šesto godina prije kršćanskog mita. Mitra i Krist dijele sljedeće: Mitru je 25. prosinca rodila djevica; poznavali su ga kao velikog putujućeg učitelja i majstora; imao je dvanaest pratioca odnosno učenika; izvodio je čuda; bio je pokopan u grobnici; nakon tri dana je uskrsnuo; njegovo uskrsnuće slavilo se svake godine; zvali su ga »Dobri pastir«; smatrali su ga »putem, istinom i svjetlom, iskupiteljem, spasiteljem, Mesijom«; identificirali su ga i kao lava i kao jaganjca; njegov sveti dan bio je nedjelja, »dan Gospodnji «; Mitrin glavni blagdan slavi se na dan kada je uskrsnuo, što je kasnije postao Uskrs; njegova religija imala je euharistiju odnosno »Gospodnju večeru«.

KRIŠNA U INDIJI I ISUS

Krišna i Isus dijele više od sto sličnosti, a čak preko tristo ako se uračunaju različita nekanonska evanđelja. Osim sličnosti imena, Krišnu je rodila djevica Devaki (»Božanstvena«); njegov otac bio je tesar; njegovom rođenju prisustvovali su anđeli, mudraci i pastiri te je bio darivan zlatom, tamjanom i mirhom; progonio ga je tiranin koji je naredio pokolj tisuća novorođene djece; bio je kraljevskog podrijetla; kršten je na rijeci Gangi; radio je čuda; uskrsavao je mrtve i iscjeljivao gubavce, gluhe i slijepe; poučavajući ljude o milosrđu i ljubavi koristio je parabole; »živio je siromašno i volio siromašne«; doživio je preobraženje pred svojim učenicima; prema nekim legendama, umro je na drvetu odnosno bio razapet između dvojice lopova; ustao je iz mrtvih i uzašao na nebo; naziva ga se »pastirskim bogom« i »bogom svih bogova«; smatrali su ga »Iskupiteljem, prvorođencem, nositeljem grijeha, osloboditeljem i univerzalnom riječi«; bio je druga osoba u Trojstvu i proglasio se »uskrsnućem« i »putem do Oca«; smatrali su ga »početkom, sredinom i krajem« (»Alfa i Omega«), kao i da je sveznajuć, sveprisutan i svemoćan; njegovi učenici dodijelili su mu naslov »Jezeus«, što znači »čisti duh«;Krišna se trebao vratiti i boriti sa »Princem zla« koji će opustošiti zemlju.

Ime »Krist« potječe od hindske riječi »Kris« (kao u Krišna), koja označava Sunce. Nadalje, budući da su Horusa zvali »Iusa/Iao/Iesu« »KRST«, a Krišnu »Jezeus« stoljećima prije nego što je sličnim imenom nazvan bilo koji židovski lik, možemo sa sigurnošću pretpostaviti da je Isus Krist tek ponavljanje, između ostalih, Horusa i Krišne, kaže Acharyja.

EGIPATSKI ZAPISI

U pripovijesti o »Lazaru«, mumiji koju je Isus uskrisio iz mrtvih, kršćanski prepisivači nisu bitno promijenili ime – »El-Azar« je bilo ime egipatskog mrtvaca kojeg je Horus podigao iz mrtvih 1000 godina prije židovske verzije. Ta priča je alegorija za Sunce koje se vraća iz mrtvila. Horusov glavni neprijatelj – izvorno Horusovo drugo lice ili »mračni« aspekt – bio je Set odnosno »Sata«, od čega potječe »Sotona«. Horus se borio sa Setom na isti način kao što se Isus bori sa Sotonom, četrdeset dana u divljini. Taj mit predstavlja trijumf svjetla nad tamom, odnosno povratak Sunca kako bi prekinulo teror noći. I doista, to što kršćani vjerske dužnosti obavljaju nedjeljom (nedjelja na eng. = Sun-day – dan Sunca; op. prev.) možda odaje pravo podrijetlo njihova boga i bogočovjeka. Drevnim narodima Sunce je bilo tako važno da su napisali »Sunčevu knjigu« odnosno »Helio Bibliju«, odakle je nastao izraz »Holy Bible«.

Ni postojanje 12 patrijarha i 12 učenika ne bi bila slučajnost, jer postoji dvanaest astroloških znakova i mjeseci. Poput Herkulovih 12 zadaća i 12 Horusovih »pomagača«, Isusovih 12 učenika simbol su za znakove Zodijaka i ne predstavljaju stvarne osobe koje su sudjelovale u drami smještenoj oko tridesete godine kršćanske ere.

SUNCE –PRIKRIVENO BOŽANSTVO

Prema Acharyji, razlog sličnosti svih ovih priča, s bogoljudima koji uskrsavaju nakon raspeća, koji čine čuda i imaju dvanaest učenika, je taj što su sve te priče utemeljene na kretanju Sunca nebom. Sunce i dvanaest zodijačkih znakova vidljivi su širom Planeta. Isus Krist i svi drugi bili su personifikacije Sunca, a evanđeoska priča je reciklaža mitološke formule povezane s kretanjem Sunca po nebesima.

Mnogi svjetski razapeti bogoljudi imali su svoj tradicionalni rođendan 25. prosinca. To je zato što su stari narodi prepoznali da se Sunce svake godine spušta sve do 21. ili 22. prosinca, zimskog solsticija, kada se na tri dana prestaje gibati prema jugu te se zatim ponovno počinje kretati prema sjeveru. Tijekom tog razdoblja, proglasili su drevni narodi, »Božje sunce« na tri dana »umire« a (zatim) biva »ponovno rođeno« 25. prosinca. Ljudi iz davnina prilično su dobro shvatili da bi bili u velikoj nevolji da se Sunce ne zaustavi i ne počne kretati u suprotnom smjeru. Stoga su brojne različite kulture rođendan »sunca Božjeg« slavile 25. prosinca.

Na nekim područjima kalendar je izvorno počinjao u konstelaciji Djevice i stoga je Sunce »rodila Djevica«. Sunce je »Svjetlost svijeta«, »dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko«. Izlazi ujutro kao »Spasitelj čovječanstva«, ima koronu, »krunu od trnja«, odnosno aureolu, »hoda po vodi«.»Pratitelji«, »pomagači« odnosno »učenici« Sunca su dvanaest mjeseci i dvanaest znakova Zodijaka ili konstelacija kroz koje Sunce mora proći. Sunce je u dvanaest, u podne, u kući ili hramu »Najvišem«; stoga »on« počinje »posao svojeg Oca« u »dobi« od dvanaest godina. Sunce u svaki znak Zodijaka ulazi pod kutom od trideset stupnjeva; stoga »Sunce Božje« počinje svoju službu u »dobi« od trideset godina. Sunce je obješeno na križu odnosno »razapeto«, što predstavlja njegov prolazak kroz ekvinocije, pri čemu je proljetni ekvinocij Uskrs.

Drevni ljudi nisu bili praznovjerna gomila koja je doista vjerovala da su njihova božanstva stvarne osobe. No, bilo je korisno drevne narode prikazati kao neprosvijećenu rulju koja je trebala »svjetlo Isusa.« No, ti narodi nisu u svojim moralnim načelima i duhovnim praksama bili manje napredni, a i dobro su znali da su njihovi bogovi astronomske i atmosferske prirode.

Stoga, prema mnogim znanstvenicima, niti Isus nije bio povijesni „učitelj“ koji je hodao zemljom prije 2000 godina, već mit sastavljen od drugih mitova i polubogova. A svi su personifikacije sveprisutnog mita o Bogu-Suncu.

Što možda za religiju zvuči heretički, ali u biti je još i pravednije – jer Sunce je izvor života na Zemlji. Zašto ga ne bismo slavili kao takvog? Što, uostalom, možda i radimo, a da niti ne znamo. --August Dominus (razgovor) 17:16, 27. svibnja 2013. (CEST)

Otkrića i istraživanja; kolonijalni genocid

...

(iz knjige "Putovanje u Novi svijet; Dnevnici - pisma)

(formulirano i dodano u članke La Navidad, La Isabela, Guacanagari, Caonabo, cacique, Carib)

Ovando je tijekom četvrtog Kolumbovog putovanja spalio 84 kasika, uključujući i Nacaonu, najveću gospodaricu otoka koju su svi štivali. Bio je pozvao poglavice na svečanost, a zatim ih je na izdaju zatvorio u istu kolibu u kojoj se svečanost održavala. Potom je kolibu zapalio, dok su vojnici ubijali ostale domoroce okupljene na trgu. I Mendez vidi kako je Ovandu to bilo prječe nego uputiti pomoć onome tko je ovaj svijet otkrio! Guverneri su u tim stranama preuzimali vlast upućujući domorocima proglas koji su sastavili najugledniji bogoslovi i pravnici onoga doba. Počinjući od Adama i Eve, navodili su kako je Bog odredio za gospodara i poglavicu cijeloga čovječanstva svetoga Petra i kako je njegovu nasljedniku dao moć i upravu nad svim dijelovima svijeta, nad kršćanima, nad Maurima, nad Židovima i nad poganima. on se zove papa, što će reći otac i gospodar neizmjerni. Nastavljali su: "Papa koji sada kraljuje dao je ovu zemlju oceansku sa svim što je na njoj i u njoj Njegovom Katoličkom Veličanstvu kralju Fernandu, kao što to proishodi iz pisama koja će vam se pokazati, ako to budete tražili. Po slovu toga Njegovo je Veličanstvo kralj i gospodar vaše zemlje. Vi ste dakle obvezni pokoravati se, a ja od vas tražim i naređujem vam uzeti dovoljno vremena i ozbiljno razmisliti o svemu što sam vam rekao, kako biste priznali Crkvu za vladaricu i upravljačicu cijelog svijeta, Njegovo Veličanstvo za kralja, a svetog Petra za papu u svoj njegovoj pravednoj moći i kako biste pristali da vas se obrati na našu svetu vjeru i primiti nauk od svetih ljudi koje vam papa šalje. Ako budete slijedili ovu svetu vjeru, dobro ćete učiniti i ispunit ćete svoju dužnost. U tom slučaju Njegovo Veličanstvo i mi prihvatit ćemo vas u ljubavi i dobroti i ostavit ćemo vas uz vaše žene i vašu djecu, lišene ropstva i u uživanju u posjedovanju vaših dobara. Ali, ako ne poslušate ili ako se oduprete ovim mojim savjetima, tada ću po Božjoj zapovijedi uporabiti protiv vas silu i povesti najbezobzirniji rat. Predložit ću vas pod jaram crkveni i kraljevski, oduzet ću vam žene i djecu i činiti od njih što mi kralj odredi. Osim toga, oduzet ću vam vaša dobra i nanijet ću vam svako zlo kolikogod budem mogao kao pobunjenicima koji otkazuju posluh svom zakonitom gospodaru. Unaprijed izjavljujem da će sva prolivena krv i sva zla koja proiziđu iz vašeg otpora pasti samo na vas, a nikako na Njegovo Veličanstvo ili na one koji meni služe. (citirano prema Jacob Wassermann, Christoph Columbus der Don Quijote des Ozeans, Berlin 1930)

Povijest otkrića i istraživanja (iz knjige Franka Debenhama Otkrića i istraživanja)

• 1. Hanno (?-450. p.n.d.), Kartaga: oko 470. p.n.d. predvodio putovanje Feničana duž sjeverne i zapadne afričke obali sve do Lavlje Gore, a možda je otišao i dalje
• 2. Ksenofon (430.-355. p.n.d.), Grčka: godine 401. p.n.d. putovao je s grčkom vojskom gotovo do Bagdada; odatle je vodio vojsku 4 800 km natrag u Grčku preko Kurdistana, Armenije, Gruzije, Trebizonda, Scutarija i Crnog mora
• 3. Aleksandar (356.-323. p.n.d.), Makedonija
• 4. Nearh (?-oko 312. p.n.d.), Kreta
• 5. Piteja (?-310. p.n.d.), grčka kolonija Marseille: oko 325. p.n.d. otišao iz Marseillesa, oplovio Iberski poluotok, krenuo prema Shetlandskim otocima, a možda i dalje na sjever; od najdalje točke na sjeveru krenuo prema jugu i tada posjetio Frizijske otoke; na početku je možda putovao kopnom od Marseillesa do Bretanje zato što su Kartažani blokirali Gibraltarska vrata; nekoliko je puta putovao u Atlantik i na zapadnu obalu Španjolske
• 6. Čang Čijen (?-?), Kina: 138. p.n.d. otišao iz Kine, ali su ga Huni deset godina držali u zarobljeništvu; došao je do Fergane, otišao u Heyuchi blizu Peshavara; pokušao se preko Tibeta vratiti u Kinu, ali su ga Huni opet zarobili; konačno je 116. p.n.d. stigao u Kinu; 105. p.n.d. otvorio Svileni put od Gobija do Kotana, Jarkanda i Fergane
• 7. Hsuang-Tsang (605.-664.), Kina: 628.-645; otputovao iz Li-chuana, prešao preko Gobija do Hami, Lob Nora, sjeverno preko Tien Shana u Taškent i Samarkand; odatle je išao na jug preko Oksusa u Indiju, preko Khyberskog prijevoja u dolinu Inda; pošao je u Kašmir, zatim preko ravnice Gangesa, posjetio Alahabad, Benares i Patnu; zatim je prešao sjeveroistočni kut Dekana, vratio se u Kinu obalom do Asama i Pendžaba u Kashgar i južnim dijelom porječja Tarima
• 8. Sulejman (?-?), Arabija: oko 850. krenuo iz Perzijskog zaljeva, posjetio Lakadive i Maldive, Šri Lanku, Andamane, Malaku i dalje sve do Cantona
• 9. Al-Masudi (?-956.), Arabija: rodio se u Bagdadu, 914. putovao na sjever sve do Aralskog jezera, na zapad sve do Španjolske, na istok do Kine; proveo je dvadeset godina lutajući po islamskom svijetu; kaže se da je posjetio sve islamske zemlje i krajeve i dalje do Madagaskara, Turkestana, Zanzibara i Sinda
• 10. Crveni Erik (?-?), Norveška: oko 979.-982. pošao s iseljenicima na Island, zatim 985. do jugozapadnog Grenlanda; stigao na sjever sve do 73. stupnja
• 11., 12. Erikovi sinovi Leif i Thorvald putovali su u "Vinland" 1002. i 1008.
• 13. Idrisi (1099.-1154.), Arabija: španjolski Arapin koji je puno putovao po Europi i usporedio ranije arapske zemljopisne zapise, spominje Dubrovnik kao hrvatski grad
• 14. Giovanni de Carpini (1182.-1252.), Italija: 1245.-1247.; papa ga je poslao Velikom kanu; putovao je rijekama Dnjeprom, Donom i Volgom te sjeverno od Kaspijskog jezera i na jug od Bajkalskog jezera u Karakorum
• 15. William Rubriquis (1215.-1270.), Francuska: 1252.-1255.; putovao od Cremone u Acru, Konstantinopol, čekao godinu dana, zatim otišao u Krim i preko središnje Azije u Karakorum; vratio se u Corycus na Sredozemlju 1255., pošto je fratra Williama ostavio kod Kana; vratio se u svoj samostan u Acru
• 16., 17. braća Polo (Niccolo i Maffeo), Venecija
• 18. Marco Polo (1254.-1324.), Venecija
• 19. redovnik Giovanni de Monte Corvino (1247.-1328.), Italija: godine 1291. boravio u Tabrizu u Perziji, putovao u južnu Indiju i stigao 1293. u Kinu; osnovao Rimsku crkvu u Pekingu
• 20. redovnik Odoric (1274.-1331.), Friuli: 1318.-1330.; otišao u Konstantinopol i Hormuz u Perziji, otplovio u Kinu preko Malabara, Šri Lanke, Madrasa, otoka Nikobara, Sumatre, Jave, Bornea, Cochinchine do Cantona i Hangchowa; odatle je preko Velikog kanala otišao u Peking i kopnom u Ordos, Shensi, Tibet i Lhasu
• 21. Ibn Batuta (1304.-1377.), Maroko: godine 1324. bio u Nigeru i Timbuktuu, od 1325. do 1349. proputovao Tanger, Egipat, Damask, Malu Aziju, Irak, Bagdad do istočne Afrike; posjetio također Hindukuš, sjeverozapadnu Indiju, Delhi, Bengal, deltu Gangesa, Šri Lanku, Sumatru i Peking; u tom razdoblju također i Saharu do Timbuktua i plovio Nigerom; posjetio je i maursku Španjolsku; 1350. prvi je put putovao u Europu prešavši iz Afrike u Španjolsku gdje je posjetio islamske predstraže uključujući i Andaluziju; 1352. putovao po zapadnoj Sahari krenuvši iz Tangera u Fes, Marakesh, Timbuktu, Gao, Agadez, Masiv Air, Ahaggar i vratio se natrag u Tanger; kad se vratio doma, već je bio posjetio svaku islamsku zemlju, a također i mnoge zemlje nevjernika; do svoje smrti Batuta je prešao oko 120 000 kilometara
• 22. Alvise de Cadamosto (1432.-1480.), Venecija; 1455.-1466.; ušao u službu Portugala, plovio za Madeiru, Kanarske otoke, stigao do kopna Afrike blizu rta Blanc; putovao je duž obale do rta Verde i posjetio Otoke rta Verde, Gambiju i obalu Lavlje Gore
• 23. Diego Gomez (1440.-1482.), Portugal; od 1458. do 1460. otkrio Liberiju ploveći pod pokroviteljstvom Henrika Pomorca, 1462. opet je otplovio za zapadnu Afriku ali je stigao samo do rta Verde
• 24. Bartolomeo Diaz (?-1506.), Portugal: godine 1481. trgovao duž Zlatne obale; 1487. otišao u Kongo zatim na jug sve do Zaljeva kitova izmjeriti obalu, zatim je oplovio Rt dobre nade iako toga nije bio svjestan, pristao u Mossel Bayu i opet oplovio Rt; 1497. s Gamom krenuo na njegovo putovanje u Indiju, ali je Diaz napustio brodovlje kod rta Verde, po naređenju portugalskog kralja otplovio je svojim brodom na Zlatnu obalu; 1500. s Cabralom otplovio iz Lisabona i stigao do Brazila ali se njegov brod potopio na putu za Rt dobre nade
• 25. Diego Cam (?-1486.), Portugal: godine 1482. otplovio je niz obalu Afrike, prošao ušće Konga do rta St.Mary, 13 26' stupnjeva južne širine; 1485. spustio se niz obalu opet do Monte Negro, 15 41' j.š. od rta Cross na otprilike 9 41' j.š.
• 26. Pedro de Covilham (1487.-1525.), Portugal: godine 1486. poslan pronaći boravište Prester Johna, najprije je išao u Indiju a odatle brodom u Sofalu na istočnoj afričkoj obali, zatim, vjerojatno, kopnom u Kairo, nastavio put u Etiopiju gdje je ostao do kraja života
• 27. Kristofor Kolumbo (1451.-1506.), Genova: od 1492. do 1493. u korist Španjolske otplovio na Kanarske otoke, otok Watling u Bahamskom otočju, na Kubu, Haiti i preko Azora natrag u Španjolsku, pri kraju povijesnog prvog putovanja sreo Bartolomea Diaza; od 1493. do 1496. plovio južnijim smjerom do Dominike, Leeward otoka, Portorika, Haitija gdje je osnovao koloniju kako bi istražio unutrašnjost gorja Cibao, plovio je duž južne obale Kube do sjevernog dijela Jamajke, vratio se što potpunije istražiti južnu obalu Kube, u Španjolsku se vratio preko Gvadalupe; 1498. otplovio do Otoka rta Verde i zatim pošao na zapad ali imao poteškoća zbog bezvjetrine, stigao u Trinidad i ugledao južnoameričku obalu blizu Paria, zatim nastavio do Haitija i vratio se u Španjolsku; od 1502. do 1504. otplovio opet za Zapadne Indije, stigao u Honduras i slijedio obalu na jug do zaljeva Darien; po njemu nazvana Kolumbija
• 28. Martin Pinzon (1460.-1542.), Španjolska: godine 1492. pratio Kolumba na njegovom putovanju u Novi svijet; 1500. dodirnuo Južnu Ameriku odmah ispod Rta svetog Augustina i otplovio sve do ušća Amazone; 1506. s de Solisom plovio uz obalu Yukatana do Trujilla
• 29. Amerigo Vespucci (1451.-1512.), Firenca: godine 1497. polaže pravo na otkrivanje obale Meksičkog zaljeva od zaljeva Campeche do dijela istočne obale današnjih SAD-a, mnogi autoriteti sumnjaju u vjerodostojnost njegovih prava; 1499. otputovao s Ojedom u službi Španjolske, došao do brazilske obale na 5 j.š. i otplovio na sjeverozapad do Amazone i nešto malo uz rijeku; 1502. u službi Portugala putovao iz Europe do zaljeva Rio de Janeiro, tvrdio da je stigao do 50 j.š. i južne Georgije; 1503. tvrdio da je stigao do Bahie u Južnoj Americi ali se u to sumnja; po njemu nazvana Amerika
• 30. Vasco de Gama (1460.-1524.), Portugal: od 1497. do 1499. putovao od Lisabona do rta Verde i pošao na zapad (kako bi izbjegao struje u Gvinejskom zatonu) do 960 km od južnoameričkog kopna, stigao na afričku obalu kod Zaljevba sv. Helene, zaljeva Mossel, Natala, Mombase i Malindija, dodijeljen mu je pilot kako bi ga odveo od Arapskog mora do Indije, gdje je pristao u luci Calicut; 1502. iz Portugala se vratio u Calicut, ali je to više bilo putovanje pljačke i razaranja nego istraživačko putovanje
• 31. John Cabot (1450.-1498.), Venecija: godine 1497. plovio za Engleze, krenuo iz Bristola i otišao do otoka Cape Breton, južno od Labradora (ili Newfoundlanda); 1498. ponovno otkrio južni Grenland, plovio na jug uz obalu zaljeva Chesapeake
• 32. Sebastian Cabot (1476.-1557.), Engleska: godine 1500. otputovao od Bristola do Nove Škotske; 1509. otplovio iz Bristola vjerojatno kroz Hudsonov prolaz do Hudsonovog zaljeva, nezadovoljna posada prisilila ga na povratak, smatrali su ga autoritetom za putovanja u višim širinama; od 1512. do 1548. u službi je Španjolske: 1526. otplovio u južni Atlantik u potragu za putem prema Molučkim otocima i prema Istoku, stigao sve do Rio de la Plate i 800 km uzvodno
• 33. Gaspar Corte-Real (1450.-1501.), Portugal: godine 1500. opet otkrio Grenland, 1501. otplovio na Grenland i do sjevernoameričke obale (vjerojatno Labrador), ali se nije vratio
• 34. Miguel Corte-Real (?-1502.), Portugal: godine 1501. otplovio s Gasparom sve do Grenlanda; 1502. otplovio na Newfoundland potražiti svog brata, nikad se nije vratio
• 35. Pedro Cabral (1460.-1526.), Portugal: godine 1500. na putu za Indiju otkrio Brazil, posjetio Calicut, ali je nakon pobune otišao u Kochin i Kananor na Malabarskoj obali
• 36. Ludovico di Varthema (?-?), Italija: od 1502. do 1510. otišao iz Egipta, pošao u Damask pa na jug do Medine i Meke, odatle morem u Aden i Diu, zatim pošao na zapad u Hormuz također morem, putovao u unutrašnjost Perzije prije nego se vratio na obalu Coromandel, zatim je otišao na Šri Lanku, istočnu Indiju uključujući Javu, vratio se u Europu preko Rta dobre nade
• 37. Ferdinand Magellan (1480.-1521.), Portugal: godine 1505. otplovio sa Sequirom i Serranom, pošao u Gou, Calicut, Malačku obalu, Malajsko otočje, Sumatru i Ternate, vratio se doma; od 1512. do 1513. borio se u Maroku protiv Maura; 1517. odrekao se portugalskog državljanstva pošto mu je kralj Manuel odbio financiranje ekspedicije pronalaženja zapadnog puta u Indiju; 1519. krenuo na put oko svijeta na račun Španjolske, najprije je posjetio Kanarske otoke, odatle prošao otoke rta Verde, Rt svetog Augustina, Rio de Janeiro, rijeku Santa Cruz, Ognjenu zemlju, Filipine gdje je na otoku Mactan ubijen
• 38. Juan Diaz de Solis (1471.-1516.), Španjolska: godine 1506. plovio uz obalu Yukatana do Trujilla s Pinzonom; 1516. otkrio estuarij Rio de la Plata, pojeli ga ljudožderi
• 39. Diego Lopez de Sequira (?-?), Portugal: godine 1509. otplovivši u Calicut s Magellanom i Serranom prešao Bengalski zaljev do obale Malake i plovio oko Sumatre
• 40. Francisco Serrano (?-?), Portugal: godine 1505. otplovio iz Portugala u Calicut u društvu s Magellanom i Sequirom; 1511. otišao sjeverno od Jave i otoka te dalje od nje uključujući Ternate, ondje ostao i proveo ostatak života u službi domorodačkog vladara Ternate
• 41. Vasco Nunez de Balboa (1475.-1517.), Španjolska: oko 1510. slijepi putnik na ekspediciji koju je vodio Encisco u San Sebastian na Panamskoj prevlaci, našavši da je naseobina uništena, otplovili su do Dariena i osnovali novu naseobinu, Encisco je poslan natrag u Španjolsku a Balboa je postao vođa ekspedicije; 1513. kopnom je prešao preko Panamske prevlake do zaljeva St. Miguel i otoka Pearl, kasnije ga je uhitio Pizzaro, bio smaknut
• 42. Hernan Cortes (1485.-1547.), Španjolska: godine 1511. s Velasquezom otplovio na ekspediciju na Kubu; od 1518. do 1521. iz Kube otplovio u Vera Cruz, zatim pošao u unutrašnjost i spustio se do ravnica Thaxcala, pošao zaobilaznim putem i popeo se na Popokatepetl, pošao u Cholulu i Tenochtitlan, uništio Astečko Carstvo; 1521. pošao na zapad do Pacifika; od 1524. do 1526. od Mexico Citya kroz Tabasco pošao u grad Puerto Cortes u Hondurasu, zatim je otplovio u Trujillo; od 1535. do 1536. od južne meksičke obale otplovio dijelom uz Kalifornijski zaljev
• 43. Hernando de Soto (1496.-1542.), Španjolska: godine 1519. s D'Avilom otplovio do Dariena; 1529. otišao u Gvatemalu, a zatim na Yukatan; od 1530. do 1535. bio je s Pizzarom u Peruu; 1538. plovio od Španjolske do Havane, postavljen za guvernera Kube i Floride; 1539. otplovio od Kube do Tampe, zaljeva Apalachee, prošao kroz Georgiju u države Karoline, zatim do rijeke Alabame i sve do rijeke Mississippi, otišao do Ozarka, zatim dolje do ušća Crvene rijeke (Red River) gdje je umro
• 44. Juan Ponce de Leon (1460.-1521.), Španjolska: godine 1515. otplovio iz Španjolske i dodirnuo obale Floride i Kube, ali nije shvatio da je Florida dio kopna
• 45. Francisco Pizzaro (1471.-1541.), Španjolska: godine 1510. otplovio iz Španjolske u Hispaniolu i zaljev Uraba; 1513. pratio Balbou preko Panamske prevlake; 1517. uhitio Balbou u Panami i dao ga pogubiti; od 1524. do 1527. iz Paname krenuo do rijeke San Juan na jug do Tumbesa i zatim natrag u Panamu; 1528. sreo Cortesa kod Palosa u Španjolskoj; 1531. vratio se u Panamu iz Španjolske, otplovio niz zapadnu obalu Južne Amerike do otoka Puna, u unutrašnjost do Tumbesa, Caxamarca i Cuzca, uništio Carstvo Inka; 1535. osnovao grad Limu
• 46. Juan Sebastian del Cano (?-1526.), Španjolska: godine 1519. plovio s Magellanom na njegovom putovanju oko svijeta, nakon Magellanove smrti doveo ekspediciju natrag u Španjolsku
• 47. Alvaro de Saavedra (?-1528.), Španjolska: godine 1527. od Meksika otplovio po Cortesovom naređenju preko Pacifika do Moluka, u svojim zapisima spomenuo Novu Gvineju, ubrzo pošto je krenuo doma umro
• 48. Cabeza Alvar Nunez de Vaca (1490.-1559.), Španjolska: godine 1528. putovao od zaljeva Tampa obalom do zaljeva Apalachee, otoka Misfortune nedaleko od teksaške obale, prešao je Ameriku od istoka na zapad; 1537. stigao do rijeke Colorado; 1541. otplovio iz Španjolske za Buenos Aires, kod otoka SAnta Caterina napustio brodove i otpješačio kopnom do rijeke Iguassu, pritoke Parane, i zatim otišao u Asuncion, putovao uz Paragvaj do Xarayesa i vratio se u Asuncion gdje su ga zatvorili, nakon pobune poslan natrag na obalu i u Španjolsku (1545.)
• 49. Pedro de Valdivia (1497.-1554.), Španjolska: godine 1530. pomogao u osvajanju Venezuele; 1532. pratio Pizzara na njegovoj drugoj ekspediciji u Peru; 1540. otišao iz Cuzca obalnim putem (slijedeći Almagrovu stazu) do Copiapa i Coquimboa, osnovao La Serenu; 1541. osnovao Santiago, doveo naseljenike i bavio se ratarstvom; 1544. poslao brodove na jug do Magellanovog tjesnaca i dobio povoljne izvještaje o zemlji na jugu, osnovao grad Valdiviu, otišao na sjever morem do Lime i zatim u unutrašnjost do Cuzca, poveo pojačanja za svoju koloniju do Arequipe i Arcica; 1552. pošao na istok od Čilea do gornjeg dijela rijeke Negro preko Anda
• 50. Gonzalo Pizzaro (1505.-1548.), Španjolska: godine 1531. pratio Francisca Pizzara do Cuzca; 1539. guverner Quita; od 1540. do 1543. brat ga je poslao od Cuzca do Quita i u porječje Amazone do rijeke Napo
• 51. Jacques Cartier (1491.-1557.), Francuska: godine 1534. otputovao iz Saint Maloa do sjevernog kraja tjesnaca Belle Isle pa na jug duž zapadne obale Newfoundlanda, preko zaljeva St. Lawrence do sjevernog kraja prolaza Northumberland, vratio se preko Gaspe Harbora i tjesnaca Belle Isle; od 1535. do 1536. opet otplovio do Newfoundlanda i kroz tjesnac Belle Isle, sjeverno od otoka Anticosti, slijedeći rijeku St. Lawrence do Quebeca, rijeke Charles i Montreala; 1541. stigao do rijeke Charles ali nije mogao poći uz St. Lawrence
• 52. Francisco de Coronado (1500.-1554.), Španjolska: 1535. otplovio u Novi svijet; od 1540. do 1542. istražio veliko područje današnjih SAD-a u potrazi za zlatom, otišao u Quiviru blizu mjesta gdje se rijeke Arkansas i Kansas jedna drugoj približuju, članovi njegove ekspedicije pošli su na mnoga putovanja, na jednom su otkrili Grand Canyon
• 53. Diego de Almagro (1475.-1538.), Španjolska: od 1535. do 1537. putovao do Cuzca kroz Ande do sjevernog Čilea i stigao na jug do 37 (Concepcion), vratio se obalom preko pustinje Atacama
• 54. Gonzalo Jimenez de Quesada (1499.-1597.), Španjolska: godine 1535. otplovio iz Španjolske preko Kanarskih otoka do SAnta Marta; od 1536. do 1539. od Santa Marta pošao uz rijeku Magdalenu do Bogote; od 1569. do 1571. dok je tražio El Dorado prešao Ande do rijeke Guaviare i gornjeg Orinoca
• 55. Luis de Moscoso (?-?), Španjolska: od 1539. do 1543. s de Sotom na njegovom putovanju od Tampe do Crvene rijeke (Red River), kada je de Soto umro, Moscoso je preuzeo vodstvo, pošao je u unutrašnjost dalje na zapad, vratio se na ušće Crvene rijeke (Red River) i odande plovio niz Mississippi i duž obale zaljeva do rijeke Panuco
• 56. Francisco de Ulloa (?-1540.), Španjolska: godine 1539. otputovao dvama čamcima uz Kalifornijski zaljev i dokazao da donja Kalifornija nije otok, pošao je uz zapadnu obalu poluotoka sve do otoka Cedros
• 57. Francis Xavier (1506.-1552.), Španjolska: od 1540. do 1542. krenuo iz Europe, obišao Rt dobre nade i pošao u Indiju, prošao kroz tjesnac Malaka do Molučkih otoka i do Ternate, konačno je pristao u Kini na obali Kvantunga i otplovio u Japan, prije nego je umro opet je posjetio Malaku i Canton
• 58. Fernando Mendez Pinto (1509.-1583.), Portugal: od 1540. do 1546. otputovao iz Europe oko Rta dobre nade do rijeke Mekong, otišao na otok Hainan i otplovio zatim u Japan; od 1549. do 1551. susreo Xaviera u Japanu; 1558. se vratio u Europu
• 59. Francisco de Orellana (1511.-1546.), Španjolska: od 1541. do 1543. krenuo iz Quayaquila s Gonzalom Pizzarom, otišao u Quito do rijeke Napo, poslan naprijed niz Napo i plovio Amazonom do mora, bio je prvi čovjek koji je plovio tom rijekom sve do njenog ušća
• 60. Richard Chancellor (?-1556.), Engleska: godine 1553. otplovio iz Temze preko Sjevernog mora i uz obalu Norveške do Nove zemlje, plovio uz poluotok Kolu, prešao Bijelo more i otišao u Moskvu; 1555. vratio se u Rusiju i dobio monopol na trgovinu, dok se vraćao u Englesku njegov brod je potonuo i sva je posada izgubljena
• 61. Anthony Jenkinson (?-1611.), Engleska: godine 1557. nakon puno godina trgovanja po Levantu otišao u Rusiju; 1538. poslan sa zadatkom u središnju Aziju s carevim pismima, otišao iz Moskve, spustio se niz Volgu do Astrahana, plovio uz istočnu obalu Kaspijskog jezera, prošao rijeku Ural i pristao kod Mangyšlaka, na devi prešao pustinju do Urganja i zatim pošao uz Oksus do Buhare, vratio se u Moskvu istim putem; 1562. otplovio niz Volgu do Astrahana i prešao Kaspijsko jezero do Derbenta i zatim nastavio do Kazvina i natrag u Moskvu
• 62. Pedro de Ursua (1526.-1561.), Španjolska: godine 1560. otišao iz Lime i prešao Ande do rijeke Huallaga, odande je otišao u porječje Amazone; 1561. negdje blizu Amazone vlastiti su ga ljudi ubili, Aguirre postao vođa
• 63. Lope de Aguirre (1510.-1561.), Španjolska: godine 1561. postao vođa Ursuine ekspedicije nakon što je Ursua ubijen, njegov put prema Atlantiku bio je vjerojatno niz Amazonu do Manausa, uz Negro i preko do Orinoca, i dolje sve do njegovog ušća, odatle je otplovio oko sjeverne obale do predjela Caracas i postao bandit
• 64. Alvaro de Mendana (?-1595.), Španjolska: godine 1567. isplovio iz Callaoa (luka Lime) do otoka Ellice, stigao na Solomonske otoke 1568. i zatim nastavio do otoka Marshall, otplovio na istok preko Pacifika i stigao do 30 sj.š., dodirnuo kalifornijsku obalu i pošao obalom do Lime; 1595. opet otišao iz Perua (s Quirosom), otišao u Limu, Marquises i Santa Cruz gdje je umro, a kormilar Quiros preuzeo je zapovjedništvo
• 65. sir Francis Drake (1541.-1596.), Engleska: godine 1567. otplovio s Johnom Hawkinsom na gusarsko putovanje na španjolski teritorij u Americi; 1569. opet otišao na Karibe, penjao se na planine u Panami kako bi bacio pogled na Pacifik; od 1577. do 1580. otplovio u Brazil, do estuarija Rio de la Plata, na jug do Patagonije, otplovio rt Horn i ušao u Pacifik, odatle je pošao uz zapadnu obalu Južne Amerike do Paname i na sjever sve do otoka Vancouver, kad je stigla zima vratio se i sklonio se u zaljev San Francisco; 1579. otplovio za Filipine, Molučke otoke, preko Indijskog oceana i oko Rta dobre nade
• 66. sir Martin Frobisher (1535.-1594.), Engleska: godine 1576. otputovao na otoke Shetlanda, južni Grenland, zaljev Frobisher i otok Butchers i vratio se u Harwich; 1577. otputovao na otoke Orkney preko Grenlanda i Baffinovog otoka, vodio obalno istraživanje i natrag donio teret rudače; 1578. opet je otputovao za kanadski Arktik nađi zlatnu rudaču, oluja ga je odnijela u Hudsonov prolaz
• 67. Mateo Ricci (1552.-1610.), Italija: godine 1578. na putu u Kinu zaustavio se u Goji; 1582. stigao u Canton i prešao u Nanking na Jangce; 1598. primio ga kineski dvor; 1601. nastanio se u Pekingu i započeo s mjerenjem; 1603. kao isusovački redovnik putovao je iz Pekinga u sjevernu Kinu
• 68. Jermak (?-1585.), Rusija: godine 1579. borio se na rijeci Irtiš protiv Tatara, od 1580. nadalje otvorio put u Sibir često slijedeći rijeke, njegov put danas slijedi Transsibirska željeznica
• 69. Jan Huyghen van Linschoten (1563.-1611.), Nizozemska: godine 1583. iz Nizozemske je otputovao oko Rta dobre nade, posjetio Goju i južnu Indiju, nakon nekoliko godina vratio se u Nizozemsku i dao podrobne izvještaje o portugalskim ispostavama u južnoj Indiji; 1594. s Barentsom tražio je sjeveroistočni prolaz, došao je sve do Nove zemlje, otoka Vajgač, zatim je otplovio u Karsko more
• 70. sir Walter Raleigh (1552.-1618.), Engleska: od 1585. do 1587. pokušavao naseliti Virginiju; 1595. otplovio do delte Orinoca i plovio sjevernom obalom Južne Amerike; 1617. bio na drugom putovanju u delti Orinoca
• 71. John Davis (1550.-1605.), Engleska: godine 1585. pošao na južni Grenland, Gilbertov tjesnac (sada Godthab) i Davisova vrata; 1586. drugi put otputovao na Grenland, kroz tjesnac Cumberland na Baffinov otok, prošao ulaz u Hudsonov zaljev i Hamiltonov tjesnac u Labradoru, zatim je otputovao natrag u Englesku; 1587. išao uz zapadnu obalu Grenlanda do Hope Sandersona (72 12' sj.š.) pa je okrenuo na zapad i na jug jer na sjever nije mogao proći; od 1591. do 1593. pratio Cavandisha kad je ovaj tražio sjeverozapadni prolaz, otkrio Falklandske otoke blizu vrha Južne Amerike; 1601. otputovao do zaljeva Table, zatim oko Rta dobre nade do Madagaskara, otočja Chagos, otoka Nikobara do Moluka i onda se vratio u Englesku; 1605. je ubijen dok se borio protiv japanskih gusara u stražnjoj Indiji
• 72. Willem Barents (?-1597.), Nizozemska: godine 1594. otplovio s Linschotenom do Nove zemlje, pošao uz obalu na zapad, vratio se natrag na otok Vajgač, vratio se u Nizozemsku; 1595. stigao na otok Vajgač i zašao malo u Karsko more; od 1596. do 1597. otkrio Medvjeđi otok i veće Spitzberge, nakon što se vratio na Medvjeđi otok, otplovio je u Novu zemlju, bio prisiljen prezimiti u Arktiku, Barents je umro kad se vraćao u Nizozemsku preko poluotoka Kole u otvorenim čamcima
• 73. Pedro Fernandez de Quiros (1565.-1614.), Španjolska: godine 1595. stigao u Peru, postavljen za kapetana i glavnog kormilara u drugoj Mendaninoj ekspediciji, otplovio na Marquesas i Santa Cruz gdje je Mendana umro, ekspedicija je nastavila put do Manile s Quirosom kao vođom, ali je imao mnogo neprilika s Mendaninom udovicom; 1604. opet je otišao iz Španjolske, ali je doživio brodolom u zapadnoj Indiji, na kraju je došao do Caracasa i Lime; 1605. otplovio s Torresom iz Callaoa u Peru i stigao do niza otoka na istoku od Tahitija i otišao na Nove Hebride gdje su se on i Torres slučajno razdvojili, Quiros je otplovio dalje do Santa Cruza i zatim se vratio u Acapulco; 1614. krenuo je iz Španjolske za Novi svijet, ali je na putu umro u Panami
• 74. Samuel de Champlain (1567.-1635.), Francuska: prije 1603. putovao je u zapadnu Indiju i Meksiko u službi španjolskog kralja; 1603. otputovao iz Francuske preko prolaza Belle Isle do St. Lawrencea i pošao nešto uzvodno u rijeku Saguenay; od 1604. do 1607. stigao do otoka Cape Breton, plovio uz obalu Nove Škotske do u zaljev Fundy, nastavio obalom do rta Cod i dalje do Nantucketa; od 1608. do 1609. otišao do rijeke St. Lawrence, zatim na jug do jezera Champlain; 1611. osnovao naseobinu Montreal i otkrio brzace Lachine; 1613. pošao uz rijeku Ottawa; 1615. s Bruleom pošao uz St. Lawrence i rijeku Ottawa do Georgijanskog zaljeva, kopnom do jezera Ontario i jezera Oneida, vratio se istim putem
• 75. Luis Vaez de Torres (?-?), Španjolska: godine 1605. s prijateljem Qirosom plovio kao kapetan na drugom brodu, otišao iz Callaoa prema Novim Hebridima gdje su se razdvojili, dotaknuo je sjeverni kraj Velikog koraljnog grebena i otkrio Torresov prolaz, nastavio plovidbu preko Moluka do Manile gdje je napisao izvještaj o putu
• 76. Henry Hudson (?-1611.), Engleska: godine 1607. otplovio iz Engleske uz istočnu grenlandsku obalu dok ga na 80 23' sj.š. nije led spriječio, zatim je krenuo prema Spitzbergima; 1608. tražio sjeveroistočni prolaz između Spitzberga i Nove zemlje; 1609. u službi Nizozemske istočnoindijske kompanije nastavio je tražiti sjeveroistočni prolaz, otplovio u Barentsovo more, prešao sjeverni Atlantik do rta Cod i pošao uz rijeku Hudson gotovo do Troye; 1610. stigao na Grenland pa plovio kroz Hudsonov prolaz i u Hudsonov zaljev, zatim južno do zaljeva James gdje se izgubio, Bylot je doveo brod natrag u Englesku
• 77. Etienne Brule (1752.-1633.), Francuska: godine 1608. otišao s Champlainom u Novi svijet i postao jedan od prvih naseljenika u Quebecu gdje je ostao dvije godine; 1610. živio je s Algonquin domorocima kako bi naučio njihov jezik; od 1611. do 1612. živio s Huron domorocima, putovao s njima i bio vjerojatno prvi bijelac koji je vidio zaljev Georgia i jezero Huron; 1615. otputovao s Champlainom do St. Lawrencea, rijeke Ottawa, zaljeva Georgia i jezera Ontario; 1615. napustio Champlaina i putovao s domorocima preko jezera Ontario slijedeći mali potok do Sasquehanna koji ga je odveo do zaljeva Chesapeake; 1616. vratio se na jezero Ontario i krenuo za St. Lawrence, ali su ga domoroci zarobili i mučili, uspio je pobjeći i na kraju doći do rijeke St. Lawrence; 1621. putovao je na zapad do obala jezera Huron, prošao rijeku French i nastavio uz otok Manitoulin do rijeke St. Mary, Gornjeg jezera i do Dulutha; 1633. vratio se sa svojim domorodačkim prijateljima u Toanche, ali su ga ubili i pojeli
• 78. John Jourdain (?-?), Engleska: godine 1608. pošao na jedno putovanje istočnoindijske kompanije do Sejšela, Socotre, Adena i u unutrašnjost Jemena, slijedeće godine putovao po Indiji od Surata do u indo-gangešku ravnicu; 1612. plovio od Indije do Sumatre, Malake, Amboine i Cerama, vratio se doma u Englesku, zatim se vratio u istočnu Indiju i bio ubijen
• 79. William Baffin (1584.-1622.), Engleska: godine 1612. put na Grenland; 1613. na Spitzberge; 1614. na Spitzberge; 1615. sa svojim kapetanom Bylotom istražio Hudsonov prolaz sve do otoka Southampton; 1616. pošao uz grenlandsku zapadnu obalu do tjesnaca Smith i vratio se niz zapadnu obalu Baffinovog zaljeva pošto je posjetio tjesnac Lancaster, premda se Baffinu (kormilar) odaje priznanje za ovu ekspediciju, Bylot je bio zapovjednik; od 1620. do 1622. istražio Perzijski zaljev
• 80. Jacques le Maire (?-?), Nizozemska: (pogledaj opis Schoutenovog putovanja koji slijedi)
• 81. William Schouten (1580.-1625.), Nizozemska: godine 1616. s Le Maireom otplovio iz Nizozemske otkriti novi put u Indijski ocean, pošto su otkrili i oplovili rt Horn, dokazali su da se Ognjena zemlja ne drži južnog kontinenta, prešli su Pacifik do otoka Cocos i zatim skrenuli na sjever do otoka Fiji i Ternate gdje su Nizozemci konfiscirali brodove, nisu im vjerovali da su onuda prošli
• 82. Antonio de Andrada (?-?), ?: godine 1624. pošao iz Agre u Indiju kroz Himalaju u Tibet, otkrio jedan od izvora Gangesa i posjetio gornji tok rijeke Sutlej
• 83. Luke Foxe (1586.-1635.), Engleska: godine 1631. otplovio iz Engleske do kanadskog Arktika, prošao južno od otoka Southampton i oko Hudsonovog zaljeva, otišao na sjever u porječje Foxe zatim natrag kroz Hudsonov prolaz do Engleske
• 84. Jean Nicolet (1598.-1642.), Francuska: godine 1634. tražeći put za zapad od St. Lawrencea stigao je na jezero Huron i prošao otok Manitoulin Sault Ste. Marie, prešao sjeverni kraj jezera Michigan, došao u Green Bay i prijevozom po rijeci Fox do Wisconsina i gornjeg Mississippija
• 85. Pedro Teixeira (?-1640.), Portugal: godine 1637. pošao je uz Amazonu do Quita i natrag do Para (današnji Belem)
• 86. Abel Janzoon Tasman (1603.-1659.), Nizozemska: godine 1642. otplovio iz Batavije do Mauricijusa, otišao na zapad i otkrio Tasmaniju pa pošao otkriti Novi Zeland, mislio je da je Cookov prolaz zaljev pa je plovio uz obalu na sjever do otoka Tri kralja (Three Kings), vratio se u Bataviju preko Tonge i Nove Gvineje; 1644. otplovio sjevernom obalom Australije i u zaljev Carpentaria, pošao je također na sjever do jugoistočnog dijela Japana
• 87. Dežnjev (?-?), Rusija: godine 1648. otišao u zemlju Čukčiju (blizu Jakutska) u sjeveroistočnom Sibiru, otplovio uz rijeku Kolimu i duž arktičke obale do Istočnog rta, doživio je brodolom, ali je putovao kopnom do rijeke Anadir sve do Lene
• 88. Albert D'Orville (?-?), Belgija: (vidi Grueberovo putovanje koje slijedi)
• 89. Johann Grueber (?-?), Austrija: godine 1656. otišao iz Rima za Hormuz, kopnom do Surata (sjeverno od Bombaja), stigao u Macao; 1658. krenuo za Peking; 1661. sastao se s D'Orvilleom, otišao iz Pekinga, uputio se u Tibet, prešao granicu blzu Koko Nora, otišao na jug do Lhase, Nepala te u Indiju gdje je posjetio Agru, Delhi i Lahore, sišli su niz Ind do Tatte, kroz Makran, južnu Perziju, Mezopotamiju do Smirne i vratili se natrag u Rim
• 90. Rene Sieur de la Salle (1643.-1687.), Francuska: od 1669. do 1673. posjetio južnu obalu jezera Ontario, ali ga nije zanimalo kad je vidio rijeku Niagaru, prešao je jezero Erie i pošao uz južnu obalu; od 1678. do 1682. od rijeke St. Lawrence pošao s Hennepinom do rijeke Niagare i otkrio slavne vodopade, oplovili su velika jezera do južnog kraja jezera Michigan, La Salle je pošao kopnom do jezera Erie, vratio se do jezera Michigan i krenuo niz Mississippi; od 1686. do 1687. otplovio iz Francuske do Meksičkog zaljeva, ali promašio ušće Mississippija (koje je tražio) i pristao u zaljev Matagorda, Teksas, pokušao je istraživati unutrašnjost na sjever, ali nije uspio, ubili su ga njegovi vlastiti ljudi
• 91. Louis de Hennepin (1640.-1701.), Belgija: od 1678. do 1679. s La Salleom stigao na rijeku Niagaru i otplovio na južni kraj jezera Michigan, Hennepin nastavio do Kankakee, pritoka rijeke Illinois, te posjetio gornji Mississippi
• 92. William Dampier (1652.-1715.), Engleska: od 1679. do 1691. otišao iz Engleske, tri puta prešao Atlantik (dotaknuo Karibe i Afriku), obišao je rt Horn, otišao na sjever sve do donje Kalifornije i zatim prešao Pacifik do Filipina, posjetio Cochinchinu, zatim otplovio na jug i dodirnuo australsku obalu, vratio se u Englesku preko Batavije i Rta dobre nade; od 1699. do 1700. otputovao preko Rta dobre nade, istočne Indije i tražio sjeverozapadnu australsku obalu od Zaljeva morskih pasa (Shatk Bay) do Dampierovog otočja, zatim otplovio uz sjevernu obalu Nove Gvineje, vraćajući se u Englesku posjetio je otok Ascension
• 93. father Samuel Fritz (1644.-1724.), Češka: od 1686. do 1689. putovao iz Quita do rijeke Napo i niz Amazonu do Para; od 1691. do 1692. pošao uz Amazonu, uz rijeku Huallagu i preko Anda do Lime; od 1693. do 1702. vratio se na svoju misiju u području rijeke Napo; od 1704. do 1713. opet je sa zadatkom putovao po gornjem porječju Amazone; od 1714. do 1724. bio je sa Xeberosima (danas Hivarosi) na gornjem toku Amazone
• 94. dr c. Poncet (?-?), Francuska: godine 1699. s misionarima je pošao iz Kaira do Dongole, Sennara, preko Plavog Nila do Etiopije i Gondara, iz luke Massawa vratio se u Europu
• 95. Sieur de la Verendrve (?-1749.), Kanada: od 1717. do 1728. bio je trgovac krznom stacioniran na rijeci St. Maurice; od 1728. do 1732. plovio duž sjevernih obala Gornjeg jezera i došao do jezera Nipigon, ondje je upravljao trgovačkom postajom, putovao je na zapad sve do jezera Woods; 1732. posjetio jezera Woods i na obali sagradio Fort St. Charles, premda su mu domoroci jednog sina ubili, a nećak mu je umro od iscrpljenosti, on je nastavio sve do Crvene rijeke (Red River) jezera Winnipeg, i rijeke Assiniboine; 1738. krenuo uz rijeku Assiniboine, zatim domorodačkom stazom do sela Mandan u Missouriju, zatim na sjever do Saskatchewana sve do razvođa
• 96. Jacob Roggeveen (?-?), Nizozemska: godine 1721. otplovio iz Nizozemske preko rta Horn i iskrcao se na Uskršnjem otoku, plovio na zapad do otočja Low, Pallisera, Društvenih otoka i skupine Samoa, stigao u Novu Britaniju, te nastavio uz sjevernu obalu Nove Gvineje do Batavije
• 97. Vitus Bering (1681.-1741.), Danska: od 1724. do 1730. istražujući u službi Rusije otišao iz Petrograda i putovao preko Azije do Ohotska, odatle je morem pošao do Kamčatke, od istočne obale poluotoka Kamčatke otputovao je na sjever sve do Istočnog rta (East cape), zaključio je da Azija i Amerika nisu spojene, otputovao je u Beringov tjesnac, ali nije uspio pronaći kopno na istoku; od 1733. do 1740. u istočnom Sibiru pripremao se za znanstvenu ekspediciju; od 1740. do 1741. otputovao je iz Petropavlovska na Kamčatki do otoka Kajak i preko na obalu Aljaske, ugledao je Mt. St. Elias, na svom povratku u Rusiju preko Aleuta umro je kad je stigao na Beringov otok
• 98. Charles la Condamine (1701.-1774.), Francuska: godine 1736. pošao na znanstvenu ekspediciju u Peru (koji se tada pružao na sjever do ekvatora); 1743. otišao iz Quita u Francusku, pošao niz porječje Amazone do rijeke Maranon i niz Amazonu sve do Manausa, zatim je putovao djelomično uz Negro, nastavio je uz Amazonu do Para, otputovao za Francusku Gvajanu i pristao uz obalu otoka Marajo, pošao na sjever do Gvajane, iz Paramariba otputovao za Nizozemsku pa u Pariz
• 99. lord Anson (1697.-1762.), Engleska: od 1740. do 1744. za vrijeme svog puta oko svijeta pristao je na otočju Chonos, otok Chiloe i otok Juan Fernandez
• 100. Čeljuskin (?-?), Rusija: godine 1742. otplovio iz Bijelog mora do Nove zemlje, na estuarij rijeke Ob, i na sjever oko poluotoka Taimir, najsjevernije točke Azije
• 101. James Cook (1728.-1779.), Engleska: godine 1759. otišao s Kraljevskom ratnom mornaricom u Kanadu i borio se kod Louisberga i kod Quebeca, premjerio je St. Lawrence; od 1768. do 1769. obišao je rt Horn i otplovio do Tahitija i Društvenih otoka (Societe), otplovio je do 40 j.š., zatim do Novog Zelanda gdje je pošao prema sjeveru uz istočnu obalu Sjevernog otoka i niz zapadnu obalu Cookovog prolaza, istražio je istočnu obalu Južnog otoka i otplovio na zapad do Australije čiji je otkrivač, pošao sjeverno do rijeke Endeavour, preko Torresovog prolaza do Timora i južnom obalom Jave kroz prolaz Sunda do Batavije i natrag u Englesku oko Rta dobre nade; od 1772. do 1774. otplovio je iz Engleske do Rta dobre nade i zašao u antarktičke vode Novog Zelanda, za vijeme svojih putovanja po južnom Pacifiku posjetio je Uskršnji otok i Tahiti te prešao preko Antarktičkog kruga, na kraju je otplovio iz Novog Zelanda kroz Drakeov prolaz, preko južnog Atlantika natrag u Englesku; 1776. otputovao iz Engleske i preko Rta dobre nade pošao na Kerguelen i Novi Zeland, oplovio je otoke Sandwich (Havaji) i uz obalu Sjeverne Amerike došao u Aljasku, prošao kroz Beringov tjesnac i plovio na sjeveroistok dok ga led nije zaustavio, zatim je otplovio na jug duž azijske obale i vratio se na otoke Sandwich gdje je ubijen
• 102. Karsten Niebuhr (1733.-1815.), Danska: od 1761. do 1763. po nalogu danskog kralja trebao istražiti plodni dio Arabije, stigao u Jiddu i krenuo na jug uz jemensku obalu i pošao u unutrašnjost do San'a, vratio se na obalu i krenuo morem do Indije, vratio se u Europu
• 103. James Bruce (1730.-1794.), Škotska: od 1768. do 1773. otplovio u Egipat i uz Nil do Syene, prešao preko pustinje do Crvenog mora kod Kosseira, otplovio do Massawe pristajući u lukama na obali Arabije, putovao je u unutrašnjost od Massawe do Gondara, do izvora Modrog Nila, od Modrog Nila i jezera Tana putovao je do Khartouma i natrag, do Egipta preko Nubijske pustinje, a zatim niz Nil
• 104. Samuel Hearne (1745.-1792.), Engleska: godine 1770. istražio zapadnu obalu Hudsonovog zaljeva za Kompaniju Hudsonovog zaljeva, putovao u unutrašnjost od Churchilla do juga drage Chesterfield i do jezera Dubawnt; od 1770. do 1772. putovao preko jezera Clinton do ušća rijeke Coppermine i doma preko jezera Great Slave Lake; 1774. osnovao postaju kod Chumberland House na donjem toku Saskatchewana
• 105. sir Alexander Mackenzie (1755.-1820.), Škotska: godine 1779. stigao u Kanadu; 1785. krenuo za jezero Athabaska; 1789. iz Fort Chipewyana na jezeru Athabaska pošao je niz rijeku Slave do Great Slave Lake, zatim niz Mackenzie do njezina ušća; od 1792. do 1793. otplovio iz Fort Chipewyan na zapad uz rijeku Peace, slijedio potok Parsnip u Stjenjak, stigao na rijeku Fraser te pošao niz rijeku Bella Coola do pacifičke obale u tjesnacu Queen Charlotte
• 106. Jean La Perouse (1741.-1788.), Francuska: godine 1781. napao Engleze u Hudsonovom zaljevu; 1785. isplovio iz Bresta, obišao rt Horn i stigao na Uskršnji otok, otplovio prema sjeveru do otoka Sandwich i prešao u Sjevernu Ameriku gdje je otplovio na jug do Montereya pa na zapad do Macaoa u Kini te do Filipina, kroz Korejski prolaz i Japansko more do Tatarskog zaljeva, dokazao je da je Sahalin otok, krenuo je između otoka do Kamčatke, plovio na jug i stigao u Port Jackson u Australiji, otišao iz zaljeva Botany i za njega se više nije čulo
• 107. David Thompson (1770.-1857.), Engleska: godine 1785. ušao u službu Kompanije Hudsonovog zaljeva; od 1789. do 1790. radio kao mjernik putujući po rijeci Saskatchewan do njezina ušća, zatim do rijeke Hayes; od 1792. do 1793. radio na rijeci Nelson i dionicama rijeke Churchill; od 1793. do 1797. mjerio teritorij između Cumberland House i York Factory; od 1797. do 1798. ušao u službu Sjeverozapadne kompanije, prešao prostrani teritorij od zapadnog dijela Gornjeg jezera do jezera Winnipeg i Winnipegosis, išao uz rijeku Assiniboine, Crvenu rijeku, Missouri do izvora Mississippija i niže do St. Louisa; 1798. otišao uz Cumberland House do jezera Ille-a-la Crosse i uz Dabrovu rijeku (Beaver River); 1799. pošao iz Fort Saskatchewana do jezera Lesser Slave i rijeke Athabaska; 1800. premjerio dva ogranka rijeke Saskatchewan i rijeku Bow; od 1801. do 1803. otkrio gornje pritoke Saskatchewana; od 1807. do 1811. otišao iz rijeke Sjeverni Saskatchewan kroz klanac Kicking Horse do rijeke Columbia i do Kootenaya, dosta putovao po predjelima gornjeg toka rijeke Columbia i pošao na pacifičku obalu kod Astorije; od 1816. do 1826. premjerio granicu SAD-a i Kanade od St. Lawrencea do jezera Woods
• 108. F.J.M. de Lacerda (?-1798.), Portugal: godine 1787. istražio rijeku Cunene; 1798. putovao je uz Zambezi, pošao na sjever do rijeke Luangwa i umro u zemlji Cazembe između jezera Mweru i Bangweulu
• 109. Matthew Flinders (1774.-1814.), Engleska: godine 1795. istražio zaljev Botany i s Bassom rijeku George; 1798. s Bassom otišao iz Port Jacksona duž obale između Australije i Tasmanije i tada kroz Bassov prolaz i obišao Tasmaniju; od 1801. do 1802. iz Batavije je stigao na zapadnu australsku obalu i istražio južnu obalu između tjesnaca King George i rta Howe, otplovio je u zaljeve Spencer i St. Vincent prošavši između otoka Kangaroo i kopna; 1803. nastavio je obalno mjerenje uz istočnu obalu i u zaljev Carpentaria, odatle je nakon brodoloma stigao konačno u Timor
• 110. George Bass (1763.-1808.), Engleska: godine 1795. s Flindersom istražio zaljev Botany i rijeku George do južnog dijela do kojeg je Cook izvršio mjerenje; 1798. još s Flindersom otplovio je kroz Bassov prolaz, našao otok King i oplovio Tasmaniju
• 111. Mungo Park (1771.-1806.), Škotska: od 1795. do 1797. pristao na ušću Gambije i plovio 320 km uz rijeku i tada pošao kopnom do Medine i do obala rijeke Senegal, odatle je pošao do gornjeg Nigera, do mjesta gdje ovaj teče na istok, zatim se probio natrag do obale; od 1805. do 1806. otputovao je od Gambije do Nigera, dolje do Kabara blizu Timbuktua i vjerojatno do brzaca Bussa gdje se utopio
• 112. baron von Alexander Humboldt (1769.-1859.), Njemačka: godine 1799. otplovio iz Europe do ušća Orinoca, pošao uz rijeku i dokazao da je povezana s Amazonom prirodnim kanalom koji se sada zove Casiquiare; od 1800. do 1801. otišao na Kubu, zatim otplovio na jug do Cartagene, pošao uz rijeku Magdalenu i posjetio Quito, Limu i izvore Amazone; 1803. nastavio je putovati posjetivši Acapulco na zapadnoj meksičkoj obali, otišao na izlet u Guanajuatu i Jalapu, iz Vera Cruza je otplovio doma pristavši u Philadelphiji; 1829. uz pratnju Rosea i Ehrenberga otišao u Moskvu i zatim u Perm (Molotov), posjetio je Tobolsk, otišao do rijeke Ob, na jug do gorja Altaj, vrativši se u Moskvu preko Omska, niz Volgu do obale Kaspijskog jezera pa uz Don
• 113. Meriwether Lewis (1774.-1809.), SAD: (vidi opis Clarkovog putovanja koji slijedi)
• 114. William Clark (1770.-1838.), SAD: od 1804. do 1806. s Lewisom pošao u Missouri do sela Mandan domorodaca i do podno Stjenjaka, odatle su pošli uz pritoku rijeke Maria i vratili se Missourijem, nastavili su uz Missouri do njezinih gornjih pritoka i prešli preko razvoda do rijeke Columbije, spustili se Columbijom do njenog ušća, vratili se rijekama Snake i Cleawater i gorjem Bitterroot do izvora rijeke Jefferson, tada se spustili do rijeke Yellowstone do Three Fooks Missourija i vratili se u St. Louis
• 115. Zebulon Pike (1779.-1813.), SAD: godine 1805. iz St. Louisa pošao je uz Mississippi do slapova St. Antony i jezera Leech; od 1806. do 1807. iz St. Louisa na Missouriju prešao je na rijeku Arkansas i slijedio je do njenog izvora, otkrio je Pike's Peak, otišao u dolinu rijeke Rio Grande, ondje su ga zarobili Španjolci i odveli ga niz rijeku do El Pasa i u Chihuahua, kad je oslobođen, vratio se na istok preko Teksasa
• 116. Simon Fraser (1776.-1862.), Kanada: godine 1805. od jezera Athabaska prešao je u Stjenjak, stigao do sutoka rijeka Peace i Parsnip; 1807. spustio se niz rijeku Fraser, ali nije stigao do obale
• 117. William Scoresby (1760.-1829.), Engleska: godine 1806. otputovao uz istočnu grenlandsku obalu od 18 30' sj.š. u predjelu Spitzberga; 1818. pošao je dvama brodovima na Spitzberge kako bi stigao dalje na sjever; 1822. ucrtao u zemljovid 320 km na sjever od tjesnaca Scoresby na istočnoj grenlandskoj obali, od 64 sj.š. do 75 sj.š.
• 118. Gregory Blaxland (1778.-1853.), Engleska: godine 1810. dva putovanja uz rijeku Warragamba zapadno od Sydneya; 1813. prešao Modro gorje; 1815. stigao do mjesta današnjeg Bathursta
• 119. John Lewis Burckhardt (1784.-1812.), Švicarska: od 1813. do 1815. otišao iz Kaira, krenuo uz Nil, prešao preko luke Suakin na crvenomorskoj obali, posjetio je Jiddu, Meku i Medinu; 1817. posjetio Svetu zemlju i otkrio ruševine Petre
• 120. William Charles Wentworth (1793.-1872.), Australija: godine 1813. s Blaxlandom našao put od Sydneya preko australskih planina Great Barrier
• 121. Hamilton Hume (1797.-1873.), Australija: godine 1813. istražio oblast Wingecarribee blizu Sydneya; 1818. otputovao na jug od Sydneya do ravnica Goulburn; 1822. pošao do rijeke Clyde do Braidwooda; 1824. s Hovellom otišao od jezera George do gornjeg toka rijeke Murumbidgee, otkrili su Australske Alpe i stigli do Geelonga; 1828. sa Sturtom otputovao je iz Sydneya do rijeke Macquarie i na sjever do rijeke Castlereagh
• 122. Rene Caillie (1799.-1838.), Francuska: godine 1816. otplovio za Senegal i proveo neko vrijeme putujući u blizini St. Louisa; 1824. ponovno je posjetio Senegal; od 1827. do 1828. iskrcao se u Lavljoj Gori i putovao prema istoku do predgorja Fouta Djallon i preko do gornjeg Senegala te na gornji Niger, krenuo niz Niger do Djenne, Kabara (luka Timbuktua) i do Timbuktua, prešao Saharu do Maroka, stigao u Fes, zatim pošao u Tanger i natrag u Francusku
• 123. Jean Dumont D'Urville (1780.-1842.), Francuska: godine 1822. s Duperreyem otplovio na Falklandske otoke, pošao uz zapadnu obalu Južne Amerike, zatim prešao na Pacifik do Nove Irske, pošao do Moluka i oko Australije, posjetio jugoistočnu Australiju, Novi Zeland, Karoline i istočnu Indiju; od 1825. do 1828. otplovio ponovno na Pacifik, prešao Indijski ocean do Tasmanije, posjetio otok Santa Cruz i sjevernu obalu Nove Gvineje, odatle je opet oplovio Australiju; od 1838. do 1840. plovio oko rta Horn do Batavije i Tasmanije, tada je otkrio zemlju Adelie na Antarktiku
• 124. sir John Ross (1777.-1856.), Škotska: godine 1818. u pratnji svog nećaka otplovio je iz Engleske do Baffinovog zaljeva, dotaknuvši Zemlju Ellesmere i otok Devon, ušao djelomično u tjesnac Lancaster, zatim je krenuo niz istočnu obalu Baffinovog otoka; od 1829. do 1833. opet otplovio do kanadskog Arktika u društvu svog nećaka idući ovog puta kroz tjesnac Lancaster i zaljev Prince Regent do zaljeva Boothia, putovali su kopnom preko poluotoka Boothie do otoka King William; od 1850. do 1851. sa svojim nećakom do kanadskog Arktika tražeći Franklina
• 125. sir James C. Ross (1800.-1862.), Engleska: godine 1818. sa svojim stricem otplovio u Baffinov zaljev i tjesnac Lancaster; od 1819. do 1820. otplovio je s Parryjem kroz tjesnac Lancaster i prolaz Barrow, išli su na zapad oko 830 km obalom do otoka Melville; od 1821. do 1823. opet s Parryjem istražio sjeverozapad Hudsonovog zaljeva; od 1824. do 1825. s Parryjem krenuo prema prolazu Lancaster, ali je doživio brodolom; od 1829. do 1833. sa svojim stricem stigao na otok King William; od 1840. do 1843. otplovio na Antarktik u Rossovo more, otkrio vulkane Erebus i Terror, poslije krstarenja po Rossovom moru do 78 4' j.š. pošao za Tasmaniju gdje je zimovao, na drugom putovanju od 2 240 km prema istoku je na 78 9' j.š., u trećoj etapi stigao je na područje Weddellovog mora; 1848. otputovao za kanadski Arktik u potragu za Franklinom
• 126. por. sir William Edward Parry (1790.-1855.), Engleska: godine 1818. s Johnom Rossom i J.C. Rossom otplovio do Baffinovog zaljeva i prolaza Lancaster; od 1819. do 1820. otputovao s J.C. Rossom kroz prolaz Lancaster do otoka Melville i stigao na 110 z.d.; od 1821. do 1823. ponovno s J.C. Rossom otkrio je prolaze Fury i Hecla; od 1824. do 1825. još jednom s Rossom, prošao u prolaz Lancaster, zaljev Princa Regenta, ali nije uspio proći; 1827. pokušao je stići na Sjeverni pol od Spitzberga, ali nije uspio
• 127. sir John Franklin (1786.-1847.), Engleska: godine 1818. u pratnji Backa pokušao je doći do sjevera Spitzberga; od 1819. do 1821. u pratnji Backa otplovio u Hudsonov zaljev i pošao kopnom do Great Slave Lake i niz rijeku Coppermine do ušća, zapadno oko 800 km do rta Turnagain; 1825. putovao je niz Mackenzie do njenog ušća, zatim na zapad oko 600 km do Point Barrow u pratnji Backa; od 1845. do 1847. otplovio u prolaz Lancaster i pošao na jug između otoka Somerset i otoka Prince of Wales, negdje u tom predjelu brod se zaledio, ekspedicija je pokušala putovati na jug, ali su svi članovi ekspedicije poginuli
• 128. sir George Back (1796.-1878.), Engleska: godine 1818. otplovio s Franklinom pronaći slobodan prolaz, bez leda, sjeverno od Spitzberga; od 1819. do 1821. s Franklinom obavio kopnenu ekspediciju kroz Kanadu, od York Factory do Great Slave Lake, rijeke Coppermine na zapad Arktikom oko 800 km od jezera Turnagain; 1825. još jednom s Franklinom pošao iz New Yorka do Great Slave Lake pa uz rijeku Mackenzie i posjetio Veliko medvjeđe jezero, nastavio je niz rijeku Mackenzie i pošao oko 580 km zapadno duž obale; 1833. vodio ekspediciju u potrazi za Rossom, krenuo je od Great Slave Lake pa pošao rijekom Great Fish River do njenog estuarija (Backova rijeka), do obale i na zapad do rta Richardson; 1836. zapovijedao je brodom Terror koji je u Hudsonovom zaljevu bio pritiješnjen ledom, uspio ga je osloboditi i pošao je za Englesku, spasio je svoj brod koji je gotovo potonuo tako što ga je nasukao na irsku obalu
• 129. James Weddell (1787.-1834.), Engleska: od 1819. do 1820. otplovio na južne Shetlande; od 1822. do 1823. stigao na južne Orkneye, zatim još južnije do 74 15' j.š., 34 16' z.d.
• 130. Fabian von Bellingshausen (1779.-1852.), Estonija: od 1819. do 1821. otplovio iz Europe do Rio de Janeira i na jug do južne Georgije, zatim je otputovao na Antarktik i u tijeku plovidbe oko njega otkrio otok Aleksandar I., za vrijeme svog putovanja prešao je Antarktički krug na različitim mjestima, prije povratka u Europu zaustavio se u Sydneyu
• 131. Hugh Clapperton (1788.-1827.), Škotska: od 1822. do 1825. pokušao je s Denhamom iz Tripolija stići na Niger, prešao je Saharu do područja jezera Čad, skrenuo na zapad, ali je došao samo do Sokota; od 1825. do 1827. sa svojim pomoćnikom Landerom ponovno je pokušao stići do Nigera, iskrcao se kod Badagrija blizu Lagosa, prešao kopnom preko Bussa na Nigeru i krenuo od Kanoa i Sokota gdje je umro
• 132. Dixon Denham (1786.-1828.), Engleska: od 1822. do 1825. s Clappertonom je prešao Saharu do Bornua i vidio jezero Čad, ondje su se on i Clapperton razdvojili, otišao je do rijeke Shari i istražio predjel nešto južnije od jezera Čad prije nego se opet sastao s Clappertonom i vratio se u Tripoli
• 133. William Hilton Hovell (1786.-1875.), Engleska: godine 1824. pošao iz Sydneya do jezera George gdje se sastao s Humom, otišli su preko rijeke Murrumbidgee, preko jezera Goulburn i Murray do zaljeva Port Phillip
• 134. Richard Lemon Lander (1804.-1834.), Engleska: od 1825. do 1827. kao Clappertonov pomoćnik pošao je sa zapadnoafričke obale do Busse, Kanoa i Sakatoa gdje je Clapperton umro; 1830. ponovno je pošao sa zapadnoafričke obale (ovaj put sa svojim bratom) u unutrašnjost do Busse, zatim niz Niger do Brassa na ušću Nigera, bio je prisiljen vratiti se u Englesku preko Rio de Janeira, jer je jedini brod koji se tu našao išao za Južnu Ameriku; umro je na jednoj od svojih ekspedicija na otoku Fernando Po
• 135. Jedidiah Smith (1798.-1831.), SAD: godine 1826. otišao je s Velikog slanog jezera (Great Salt Lake) na jugozapad, putovao je niz rijeku Virgin do Colorada pa na zapad do obale pa do San Diega, zatim je otputovao na sjever preko planina do rijeke San Joaquin, zatim na istok kroz klanac Sonora u Sierra Nevadi te preko pustinje natrag do Velikog slanog jezera; 1827. opet pošao od Velikog slanog jezera do San Gabriela na obali, zatim je morem pošao na Montereyja, krenuo uz rijeku Sacramento preko gorja Cascade do rijeke Umpqua, i niz obalu, pošao niz rijeku Willamette do Fort Vancouvera na Coloradu, otišao do Spokane House i kroz klanac Flathead do rijeke Snake
• 136. Charles Sturt (1795.-1869.), Engleska: godine 1827. sa svojim odredom stigao u Sydney paziti na osuđenike; od 1828. do 1829. iz Sydneya je pošao preko Modrog gorja do rijeke Macquarie i dalje do rijeke Bogan i niz rijeku do rijeke Darling, zatim se vratio u Macquarie, odatle je pošao do rijeke Castlereagh i opet do rijeke Darling; 1829. iz Sydneya je pošao do jezera George, rijeke Murrumbidgee pa čamcem do njena utoka u rijeku Murray i njom do mora u zaljevu Encounter, vratio se uz Murray te natrag do Sydneya; 1844. iz Adelaidea je pošao u unutrašnjost rijekom Murray i Darling i nastavio na sjeverozapad preko Velike kamene pustinje (Great Stony Desert), prešao je Cooper's Creek i prodro u središnje australsko područje
• 137. John Biscoe (?-1848.), Engleska: od 1831. do 1832. pošao iz Tasmanije i oplovio Antarktik, otkrio otok Adelaide i otok Biscoe (nedaleko od Grahamove zemlje), dodirnuo antarktički kontinent kod Enderbyjeve zemlje
• 138. Charles Darwin (1809.-1882.), Engleska: godine 1831. otplovio iz Engleske za Južnu Ameriku, posjetio otoke Rocas Fernando de Noronha, zaustavio se u Bahiji i Rio de Janeiru te putovao nešto malo u unutrašnjost, zatim je otputovao do Rio de la Plate, plovio niz obalu i poduzimao kratka putovanja u unutrašnjost uz rijeke Parana i Colorado, Buenos Airesa do Bahia Blanca, posjetio je patagonsku obalu i Falklandske otoke, prošao kroz Magellanov tjesnac i oko rta Horn, zatim je otplovio uz zapadnu obalu sve do Lime, pristao na više mjesta i poduzeo jedno putovanje u unutrašnjost Čilea, posjetio je i otoke Galapagos pa se vratio doma preko Pacifika i tako izvršio put oko svijeta; biolog, tvorac teorije evolucije
• 139. John Charles Freemont (1813.-1890.), SAD: od 1838. do 1840. s Nicolletom mjerio tokove i zemlju između Mississippija i Missourija; 1841. premjerio rijeku Des Moines; 1842. istražio je rijeke Kansas, North Platte i Sweetwater sve do South Passa, i popeo se na Fremont Peak koji je najviša planina u gorju Windriver, vratio se u Washington; 1843. krenuo iz Kansasa i pošao na Pike's Peak, Pueblo, Colorado, Black Mountains, rijeku Medicine, Bow Mountains, rijeku Sweetwater, South Pass do Velikog slanog jezera (Great Salt Lake), zatim je pošao na sjever do rijeke Snake te rijeke Columbije i Fort Vancouvera, vratio se oko Great Basina, prešao rijeke Klamath i Carson, Sierras dolinu Sacramenta, dolinu San Joaquin, po Španjolskoj stazi do Santa Fe pa na jezero Utah, preko gornjih pritoka rijeke Platte natrag do Puebla; 1845. njegova se ekspedicija razdvojila i prešla preko Great Basin dvjema različitim stazama, opet su se sastali na jezeru Walker u podnožju Sierra Nevade gdje su se opet razdvojili, jedna je skupina krenula Sutter's Creekom, a druga južno od Sierra Nevade i sreli su se kod San Josea, Fremontova skupina pošla je na sjever uz Sacramento i stigla na jezero Klamath, skrenula na zapad istražiti gorje Cascade; 1848. otišao iz Puebla na zapad preko gorja Sangre de Cristo do gornjih pritoka Rio Grande pa niz rijeku do Toasa i na zapad do Kalifornije; 1853. otišao iz Kansas Citya, preko gorja Wasatch do Parawana i zatim skrenuo na jugozapad do Sierra Nevade
• 140. Edward John Eyre (1815.-1901.), Engleska: godine 1839. krenuo je iz svoje kuće koja je bila oko 240 km sjeverno od Adelaidea, istražio Flinders Range, popeo se na Mount Eyre i ugledao jezero Torrens; drugo putovanje: iz Adelaidea krenuo za Streaky Bay i prešao preko poluotoka Lincoln (sada poluotok Eyre) sa zapadne strane; 1840. otišao do gorja Flinders sve do Mount Hopeless, ali se nije vratio, i istražio područje na zapad od Streaky Baya, vratio se u Adelaide; 1841. poslije malih izleta na zapad krenuo je iz Fowler's Bay i slijedio južnu obalu oko Velikog australskog zaljeva do Albany na jugozapadnoj obali
• 141. Charles Wilkes (1798.-1877.), SAD: od 1839. do 1841. otplovio s istočne obale na Antarktik i otkrio Wilkesovu zemlju, na povratku u Pacifik izvršio mjerenje na skupini otoka Paumotu, zatim posjetio Tahiti, Samou, Australiju i Novi Zeland, otoke Tonga, Fiji i otoke Sandwich, stigao je na pacifičku sjevernoameričku obalu u blizini rijeke Columbije, poslao ekspedicije u unutrašnjost izmjeriti Columbiju sve do Walla Walla i istražiti rijeku Willamette uzvodno te sve do izvora Sacramenta, ovu je rijeku slijedio do San Francisca, iste godine otplovio je u Manilu i preko Rta dobre nade se vratio u SAD
• 142. Francis Rawdon Moira Crozier (1796.-1848.), Engleska: od 1840. do 1843. otplovio je s J.C. Rossom na Antarktik na brodu Terror; od 1845. do 1847. s Franklinom je otplovio do kanadskog Arktika i poginuo s ostalima
• 143. David Livingstone (1813.-1873.), Engleska: godine 1841. iskrcao se kod zaljeva Algoa i putovao na sjever preko stepe do rijeke Limpopo; 1842. istražio sjeverozapad Drakensberga; od 1849. do 1851. pošto se vratio u Englesku, iskrcao se na Rtu dobre nade i otputovao na sjever, otkrio jezero Ngami i stigao do rijeke Zambezi; od 1852. do 1854. putovao uz Zambezi i na zapad preko visoravni Bihe do Loande na obali, vratio se na Zambezi; od 1854. do 1856. otkrio Viktorijine slapove (tako je po kraljici nazvao Mosi-oa-Tunya tj. Dim koji grmi) i putovao niz Zambezi do njenog ušća i do Quelimane; od 1858. do 1860. vratio se uz Zambezi pa opet nizvodno, pošao uz rijeku Shire i otkrio jezero Njasa; od 1860. do 1864. istraživao od jezera Njasa do jezera Mueru i na sjever do Ujijia na jezeru Tanganjika; od 1869. do 1873. otputovao od Ujijia do Nyangwe na rijeci Kongo, zatim natrag na jezero Tanganjika i na jug do jezera Bangweulu gdje je umro
• 144. opat Abbe Huc (1813.-1860.), Francuska: od 1843. do 1846. stigao u Kinu kod Cantona i putovao na sjever sve do Pekinga, otišao iz Pekinga prerušen u lamu, prešao ravnice Dolon Nora, Hwangho i pošao u Koko Nor i Tsaidam u jugoistočnom pravcu, nastavio put, prešao gornji tok rijeke Jangce i stigao u Lhasu, na povratku u Canton putovao na istok preko velikih rijeka u Crveni Bazen i niz Jangce
• 145. Heinrich Barth (1821.-1865.), Njemačka: od 1844. do 1846. putovao kopnom od Tunisa do Egipta i posjetio razne zemlje Srednjeg Istoka; 1850. iz Tripolija otišao na jezero Čad i na jug do rijeke Benue gdje joj se priključuje rijeka Earo, otišao na zapad do Jole pa na istok te se vratio na jezero Čad; od 1852. do 1855. s jezera Čad otišao u Kano i Sokoto, Say na Nigeru i kopnom do Timbuktua, vratio se na Niger do Saya i zatim na zapad do jezera Čad, pa natrag preko pustinje kroz Murzuk do Tripolija i natrag u Englesku
• 146. dr. Ludwig Leichhardt (1813.-1848.), Njemačka: godine 1844. otišao iz zaljeva Moreton, do rijeke Condamine i na sjeveroistok do rijeke Burdekin, zatim niz rijeku Michell do zaljeva Carpentaria, pošao oko juga zaljeva do krajnjeg sjevera Arnhemove zemlje; 1848. pošao iz zaljeva Moreton preko Australije od istoka do zapada
• 147. sir Augustus Charles Gregory (1819.-1905.), Engleska: godine 1846. iz Pertha istražio je rijeku Gascoyne i područje iza zaljeva Shark do 27 j.š.; 1855. iskrcao se kod Pearce Pointa i pošao uz rijeku Viktoriju do Sturt's Creek i slijedio put sličan Leichhardtovom u 1844., ali suprotnim smjerom; 1857. otišao do rijeke Barcoo, Strzelecki Creek, Bijelog jezera (Lake blanche), Adelaide, pa je tako obavio dva transkontinentalna putovanja; nekoliko putovanja obavio je sa svojim bratom F.T. Gregoryjem na sjever Pertha
• 148. Francis Thomas Gregory (1821.-1888.), Engleska: godine 1846. istražio je jezero Moore sjeveroistočno od Pertha; 1857. istražio rijeku Murchison do Impeya; 1858. otišao do bazena Gascoyne, rijeke Lyons (Lyons River) i Mount Augustus; 1861. krenuo iz zaljeva Nichol, pošao uz rijeku Fortescue i nastavio svoj put sve dok je mogao, zatim do rijeke Ashburton, vratio se do zaljeva Nichol i dao se opet na put u unutrašnjost do rijeka Yule, Shaw, De Grey, Oakover, krenuo niz rijeku Oakover do obale i natrag do zaljeva Nichol
• 149. dr. John Rae (1813.-1893.), Škotska: godine 1846. u službi Kompanije Hudsonovog zaljeva krenuo iz zaljeva Repulse kopnom do zaljeva Committee; 1847. pošao na drugo putovanje do zaljeva Committee, istražio obje strane zaljeva, ali nije stigao sasvim do Furyja i tjesnaca Hecla; 1851. u potrazi za Franklinom pošao je do rijeke Coppermine i to preko Great Slave Lake i Velikog medvjeđeg jezera, zatim do Wollastonove zemlje i na istok otoka Victoria; 1854. prešao preko poluotoka Boothia do istočne obale otoka King William
• 150. Henry Walter Bates (1825.-1892.), Engleska: godine 1848 s Wallaceom krenuo do Para u Južnoj Americi te uz rijeku Tocantins, putovali su uz Amazonu do Santarema, Obidosa i Manausa na ušću rijeke Negro gdje su se razdvojili, Bates je pošao uz rijeku oko 650 km prije nego se vratio 1852. u Para; 1857. vratio se u Para, pošao do Santarema i uz rijeku Tapajcz, poslije tog putovanja krenuo je uz Amazonu do Ege, gdje je već prije bio; 1859. otplovio doma u Englesku pošto je na putu proveo gotovo dvije godine
• 151. Alfred Russel Wallace (1823.-1913.), Engleska: godine 1848. s Batesom stigao u Para, krenuli uz rijeku Tocantin i Amazonu do Manausa, odavle je Wallace nastavio uz Negro, istražio Uaupes sve do druge katarakte kod Juaurite, pošao je niz Uauapes, nastavio uz rijeku Negro, prešao preko Orinoca, zatim pošao niz rijeku i vratio se u Englesku; od 1854. do 1860. istraživao u istočnoindijskom otočju uključujući Novu Gvineju
• 152. sir Francis Leopold McClintock (1819.-1907.), Irska: godine 1848. sa sir Jamesom Rossom krenuo iz Baffinovog zaljeva s ekspedicijom koja je pošla u potragu za Franklinom; 1850. otputovao u kanadski Arktik i posjetio otok Cornwallis i poluotok Melwille; od 1852. do 1853. krenuo oko otoka Melwille, otkrio i istražio dio otoka Prince Patrick, ovaj put ekspedicija je bila u potrazi za Franklinom; od 1857. do 1859. vodio ekspediciju do kanadskog Arktika, prošao između poluotoka Boothie i otoka King William i dovršio otkrivanje otoka Prince of Wales, našao je poruku koju je ostavila Franklinova ekspedicija, istražio je i tjesnac McClintock
• 153. sir George Strong Nares (1831.-1915.), Engleska: godine 1852. otplovio u kanadski Arktik na jednu od ekspedicija koja je pošla u potragu za Franklinom, krenuo je kroz Lancasterov tjesnac i pošao do zapada i sjevera otoka Devona; od 1872. do 1876. bio zapovjednik mornaričke ekspedicije u Challengeru, prešao Atlantik tri puta i krenuo preko Capetowna do Melbournea, Novog Zelanda, istočne Indije, Japana, otoka Sandwich i Tahitija, prešao južni Čile, prošao kroz Magellanov prolaz do Montevidea, otoka Ascension i stigao na Azore; 1876. krenuo u kanadski Arktik preko Smithonova zaljeva sve do 82 27' sj.š. i otkrio gorje Challenger
• 154. sir Richard Francis Burton (1821.-1890.), Engleska: godine 1853. otputovao u Arabiju i posjetio Medinu i Meku; 1854. krenuo iz Adena preko Somalije i putovao od Speke do Harrara; od 1857. do 1858. sa Spekeom pošao u potragu za jezerima središnje Afrike, napustio Zanzibar i putovao na zapad do jezera Tanganjika kod Ujijia, vratio se na istok do Tabora gdje su se Burton i Speke razdvojili; 1877. posjetio Svetu zemlju, Fernando Po i Mount Kameruns
• 155. John Hanning Speke (1827.-1864.), Engleska: stavio se u službu indijske vojske i borio se u Pendžabu, proveo vojnički dopust u istraživanju Tibeta; 1854. s Burtonom krenuo u Somaliju; od 1857. do 1858. također s Burtonom pošao u istočnu Afriku, ostavio Burtona u Tabori, krenuo na sjever i otkrio jezero Victoria prije nego se vratio u Zanzibar; od 1860. do 1863. s Grantom opet krenuo u istočnu Afriku, u unutrašnjost do jezera Victoria, otkrio slapove Ripon te krenuo duž Nila, ali nije našao utok Nila u Albertovo jezero
• 156. baron Nils Adolf Erik Nordenskjold (1832.-1901.), Rusija: živio u Švedskoj; 1858. krenuo na Spitzberge; 1861. pokušao stići na Sjeverni pol pomoću pseće zaprege pošavši iz sjevernih Spitzberga; 1864. opet posjetio Spitzberge; 1868. pošao na Spitzberge i do 81 42' sj.š.; 1870. pokušao od otoka Disko nedaleko od zapadne obale prijeći preko Grenlanda, ali je prevalio samo oko 50 km pa se morao vratiti; 1872. stigao na otok Phipps na Spitzbergima; 1875. poduzeo prethodno putovanje do Nove zemlje u traženju sjeveroistočnog prolaza na istok; 1876. u svom drugom pokušaju naći sjeveroistočni prolaz, napustio Švedsku i stigao sve do ušća rijeke Jenisej; od 1878. do 1879. otkrio sjeveroistočni prolaz ploveći uz arktičku obalu Azije kroz Beringov prolaz za Japan, vratio se u Skandinaviju preko Indijskog oceana i Sredozemlja kroz nedavno otvoreni Sueski kanal; 1883. krenuo na svoju drugu ekspediciju na Grenland i stigao 120 km u unutrašnjost od fjorda Aluatsivik blizu otoka Disko
• 157. John McDouall Stuart (1815.-1866.), Škotska: godine 1844. bio je sa Sturtom u Australiji; 1858. istražio područje sjeverno od jezera Gairdner; 1860. napustio Adelaide i išao po jezeru Eyre do na zapad, stigao do gorja MacDonnell, rijeke Finke i gorja Stuart; 1861. slijedio je sličan smjer, ali više na sjever dok ga nije zaustavilo gusto grmlje blizu gorja Ashburton; 1862. krenuo na sjever iz Adelaidea i to vrijeme išao kroz grmlje i otkrio rijeku Daly te stigao na sjevernu obalu
• 158. Robert O'Hara Burke (1820.-1861.), Irska: godine 1860. Burke i W.J. Wills bili su prvi ljudi koji su prešli preko Australije od juga na sjever, krenuli su iz Melbournea do Menindee na rijeci Darling, prošli kroz Cooper's Creek i stigli na rijeku Flinders do mjesta gdje se čulo more, na povratku umrli su negdje između Cooper's Creeka i Adelaidea
• 159. sir Samuel White Baker (1821.-1893.), Engleska: od 1861. do 1864. krenuo uz Nil do Gondokora gdje je susreo Spekea (koji je dolazio s Viktorijinog jezera), zatim je pošao na jug, otkrio izvor Nila kod Albertovog jezera, kanuom je obišao jezero i otkrio slapove Murchison, vratio se u Gondokoro i niz Nil u Khartoum
• 160. Ferdinand Baron von Richthofen (1833.-1905.), Njemačka: godine 1867. otišao iz Shanghaa i krenuo za Chinkiang, vratio se u Šangaj s južne strane rijeke; 1868. putovao uz Jangce sve do Hankowa; 1868. krenuo iz Chinkianga kopnom do poluotoka Shantung, prešao preko Mandžurije i vratio se u Peking, pošao kopnom iz Pekinga u Šangaj; 1869. krenuo uz Jangce oko 500 km i vratio se u Šangaj; 1869. pošao iz Šangaja morem do Cantona, prešao Kinu od juga na sjever do Pekinga; 1870. istražio područje južno od ušća Jangcea; 1870. putovao morem od Šangaja do Tientsina, zatim kopnom do Pekinga, zatim je putovao na jug i jugozapad do Crvenog Bazena i niz Jangce do Chinkianga
• 161. Friedrich Gerhard Rohlfs (1831.-1896.), Njemačka: godine 1862. krenuo iz Tangera do Fesa i u pustinju pokušavajući stići u Timbuktu, ali nije uspio; 1864. otišao u Tripoli; 1865. iz Tripolija u Murzuk preko Sahare do jezera Čad, niz rijeku Benue, zatim niz Niger; od 1867. do 1868. bio u Etiopiji; 1869. išao sjevernoafričkom obalom od Tripolija do Aleksandrije; 1874. krenuo na ekspediciju do Sive u Libijskoj pustinji; 1878. krenuo iz Tripolija u oazu Kufra; od 1880. do 1881. bio opet u Etiopiji, putovao iz Masawe sve do blizu gornjeg toka Modrog Nila; 1885. njemački konzul u Zanzibaru
• 162. Georg August Schweinfurth (1826.-1925.), Njemačka: od 1863. do 1866. otišao iz Egipta i krenuo kopnom preko do crvenomorske obale, zatim niz obalu i otišao u Khartoum preko sjeverne Etiopije; od 1868. do 1871. otplovio iz Sueza u Suakin, zatim krenuo kopnom do Khartouma, pošao uz Nil do sjevernih pritoka Konga, istražio područje gornjih pritoka Ubangi, otišao na istok prema Albertovom jezeru
• 163. sir Henry Morton Stanley (1841.-1904.), SAD: rođen u Walesu i kao mali dječak otplovio u New Orleans; 1869. pošao u Pariz, na Sueski kanal, u Zanzibar, kopnom u Taboru i Ujiji na jezeru Tanganjika, ondje je našao Livingstonea, pa su istraživali sjeverni kraj jezera; od 1874. do 1875. krenuo iz Zanzibara na jezero Victoria (oplovio ga); od 1875. do 1876. krenuo iz jezera Victoria do Edwardova jezera i do jezera Tanganjika; od 1876. do 1877. krenuo iz jezera Tanganjika na rijeku Lualaba i niz Kongo do njegovog ušća; od 1879. do 1884. u službi Belgije stigao na Kongo i krenuo u unutrašnjost, otkrio jezero Tumba, jezero Leopolda II. i istražio srednje pritoke Konga; od 1888. do 1889. vratio se do Konga, krenuo uz tu rijeku i pošao do Albertovog jezera
• 164. George Chawarth Musters (1841.-1879.), Engleska: od 1869. do 1870. krenuo iz Falklandskih otoka do Punta Arenas (nalazi se iznad Magellanova prolaza), putovao do rijeke Chico slijedeći je gotovo do njena izvora, nastavio preko Patagonije usporedno s Andama, zatim pošao do obale na ušće rijeke Negro
• 165. Gustav Nachtigal (1834.-1885.), Njemačka: od 1869. do 1874. krenuo iz Tripolija do Murzuka, zatim istražio Tibesti, prešao Saharu do područja jezera Čad, zatim je pošao na istok do Darfura, odavle je nastavio do Nila i vratio se u Kairo
• 166. Nikolaj Mihailovič Prževalski (1839.-1888.), Rusija: od 1870. do 1872. krenuo iz Kyakhta do Urga i preko pustinje Gobi do Kalgana, posjetio sjeveroistočnu Mongoliju i pošao natrag u Kalgan, posjetio također i zemlju Ordos pa onda Peking, iz Pekinga je pošao na zapad, prešao Hwang Ho i stigao u Koko Nor, Tsaidam i gornje pritoke Jangce, vratio se preko Koko Nora, Ala Shana, pa na sjever preko Gobi do Urge; od 1876. do 1877. pošao iz Kuldje, prešao Tjen Shan do rijeke Tarim i do Lob Nora, otkrio gorje Altyn Tagh i vratio se u Kuldju; 1879. krenuo preko Džungarije u Harni, preko Altyn Tagha i na istok Tsaidama, i na jug do oko 270 km od Lhase, zatim se vratio na istok, išao uz Hwang Ho i prešao pustinju Gobi do Kyakhta; od 1883. do 1885. krenuo iz Urge do Ala Shana, ušao u gornju dolinu Di Chua (Jangce) i vratio se istražiti područje izvora Hwang Hoa južno od Tsaidama, vratio se na sjever i opet prešao Altyn Tagh do Lob Nora, zatim krenuo na zapad uz rub bazena Tarima, prešao pustinju Takla Makan i Tien Shan do Isik Kula; 1888. umro je kod Karakola pošto je pošao na svoje peto putovanje; po njemu nazvan divlji konj Przewalskoga
• 167. Francisco Moreno (?-?), ?: od 1873. do 1902. istraživao uz argentinsko-čileansku granicu, osobito u Patagoniji, od rijeke Negro na jug uključujući područje jezera Buenos Aires
• 168. Lovvet Verney Cameron (1844.-1894.), Engleska: godine 1874. prešao Afriku od istoka do zapada, pošao iz Zanzibara, prešao jezero Tanganjika, rijeku Lukunga, razvode između Konga i Zambezija, stigao u Lobito na angolskoj obali
• 169. Charles Montagu Doughty (1843.-1926.), Engleska: od 1875. do 1878. pošao iz Engleske do područja istočno od rijeke Jordan, do Damaska, zatim prešao pustinju do Medain Saliha, Taima, Haila, odatle je pošao na istok do Buraide prije nego je nastavio put za Meku, a zatim za Jiddu
• 170. Joseph Thompson (1858.-1895.), Škotska: godine 1878. krenuo iz Dar-es-Salaama do jezera Njasa, jezera Rukwa te do izvora Lukuga na jezeru Tanganjika, Ujiji, pokušao je stići do rijeke Kongo, ali nije uspio pa se vratio preko Tabora na istočnu obalu; 1881. istražio rijeku Rovuma; 1883. krenuo je za dolinu Great Rift, otišao iz Mombase i posjetio jezero Naivasha, brdo Kenija i sjevernu obalu jezera Victoria, vratio se putem preko brda Elgona, jezera Beringo i još istočnijim putem; putovao je po Alžiru i Maroku, u službi Južnoafričke kompanije puno je putovao po južnoj Africi
• 171. Pandit Krišna (A-K), ?-?, Indija: od 1878. do 1882. kao mjernik pri indijskoj vladi posjetio je Lhasu i putovao na sjever kroz Tibet do Koko Nora, vratio se na jug puno zapadnijim putem do Di Chua (iznad Jangcea), pošto je niz rijeku išao više kilometara, prešao je na zapad i stigao u Lhasu
• 172. Wilhelm Johann Junker (1840.-1892.), Njemačka: od 1879. do 1886. otišao iz Khartouma, krenuo uz Bijeli Nil do Malakala, prešao područje Sudda do gornjeg toka rijeke Ubangi gdje je istražio područje rijeke Uele, vratio se na Bijeli Nil, zatim je pošao na zapad do Albertovog jezera, na jug do Viktorijinog jezera i na istočnu obalu kod Zanzibara
• 173. George Washington De Long (1844.-1881.), SAD: godine 1879. otplovio na sjever kroz Beringov tjesnac i prošao kroz područje santi leda, brod se zaledio, tako je ekspedicija krenula pješke za Novosibirske otoke i na kraju stigla na sjevernu obalu Azije, De Long i neki njegovi ljudi umrli su prije nego im je mogla stići pomoć
• 174. Von H. Wissmann (1853.-1905.), Njemačka: od 1880. do 1883. krenuo iz Loanda na zapadnoafričkoj obali, došao u Malange, zatim do rijeke Kasai i preko južnog bazena Konga do Nyangwe na rijeci Lualaba, odatle je pošao na istok do jezera Tanganjika, Ujiji i preko Tabore na istočnu obalu; od 1884. do 1885. opet je pošao iz Loande do Malange, zatim je skrenuo na sjeveroistok do donjeg toka rijeke Kasai i krenuo niz rijeku Kongo, zatim nizvodno do njena ušća; 1886. pošao je uz rijeku Kongo i opet istraživao područje Kasaia i stigao do Nyangwe i jezera Tanganjika, skrenuo na jug do jezera Njasa, pošao niz rijeku Shire i niz Zambezi do Quelimane
• 175. Fridtjof Nansen (1861.-1930.), Norveška: godine 1882. posjetio grenlandsku istočnu obalu; 1888. bio je prvi čovjek koji je prešao južni Grenland od istočne obale na 64 30' sj.š. do Gothaaba; od 1893. do 1896. otplovio iz Norveške na Framu gotovo do Novosibirskih otoka gdje je namjerno dopustio brodu zalediti se, nošen ledom brod je stigao na 85 57' sj.š., u blizini te točke Nansen je napustio brod i pokušao pješke stići na Sjeverni pol, ali je bio prisiljen vratiti se, krenuo je prema Zemlji Franje Josipa gdje je prezimio, a zatim se vratio na kopno
• 176. Robert Edwin Peary (1856.-1920.), SAD: godine 1886. otišao oko 200 km u unutrašnjost Grenlanda krenuvši sa zapadne obale do 69 30' sj.š.; od 1891. do 1897. otišao u zaljev Inglefield u prolazu Smith pa na sjeveroistok kopnom do fjorda Independence pa je tako dokazao da je Grenland otok; od 1893. do 1895. iz fjorda Independence stigao do 83 sj.š.; od 1898. do 1901. istražio je Grantovu zemlju (Ellesmere) i stigao na 83 37' sj.š., najsjeverniju točku Grenlanda; 1902. pošao iz zaljeva Repulse do 84 17' sj.š. prema sjeveru od Grantove zemlje; od 1905. do 1906. iz Grantove zemlje stigao na 87 6' sj.š., izmjerio je sjeverni dio Zemlje Ellesmere do otoka Axel Heiberg; od 1908. do 1909. konačno je stigao na Sjeverni pol krenuvši sa sjevernog vrha Zemlje Ellesmere
• 177. sir Francis Edward Younghusband (1863.-1942.), Engleska: godine 1886. pošto je stigao u Peking posjetio je Mandžuriju, iz Pekinga krenuo na zapad preko pustinje Gobi u Harni, Aksu i Kashgar na zapadnom kraju porječja Tarima, pošao je na jug kroz gorje Karakora do Srinagera i Simle; 1888. iskrcao se u Burmi kod Moulmeina, pošao uz rijeku Salween, preko do Mekonga pa na zapad do Mandalaya, to je bilo u vrijeme dok je služio u Burmanskom ratu, otišao iz Rawalpindija za Leh, putovao na sjever kroz prijevoj Karakoram do Yarkanda, vratio se preko Gilgita u Rawalpindi, zatim je otišao na jugozapad do Quette i Karačija; od 1892. do 1894. istražio dolinu Kunar i otišao do gornjeg toka Oksusa; 1904. pošao iz Simle preko ravnice sjevernog Gangesa do Darjeelinga i zatim do Lhase
• 178. Louis Gustav Binger (?-?), Francuska: od 1887. do 1889. od ušća Senegala pošao je kroz Bamako u područje južno od Velikog zavoja Nigera, prešao je razvođe između rijeka Nigera i Volte, zatim je otišao na obalu u Bingerville; 1892. odredio je granicu između Zlatne obale i Bjelokosne obale; 1892. istraživao u Sudanu
• 179. sir Percy Sykes (1867.-1945.), Engleska: godine 1893. pošao s jugoistočne obale Kaspijskog jezera u Asterabad, uz dolinu Atrak u Meshed, prešao Perziju do Kermana, Shiraza i Bushire na obali Perzijskog zaljeva; od 1893. do 1894. pošao iz Chahrara na južnoj obali Perzije na sjever u Sarhad, popeo se na Koh-i-Taftan, vratio se preko Kermana, Yezda i Teherana na Kaspijsko jezero; 1894. iz Kaspijskog jezera pošao je u Kashan, Yezd i u kraj južno od Kermana; od 1897. do 1901. istraživao u kraju sjeverno od Bashakirda, od Bandar Abbasa do Chahrara, otišao je u područje Seistan, zatim do jugozapadnog dijela Kermana; 1902. istraživao na jugoistoku Kermana pa na sjeveroistoku do Mesheda; od 1906. do 1910. istraživao na sjeveroistoku između Mesheda i Asterabada; kao mjernik za vrijeme Prvog svjetskog rata istražio je velik dio teritorija između Bagdada, Kaspijskog jezera i Hindukuša
• 180. Sven Anders Hedin (1865.-1952.), Švedska: godine 1891. posjetio Buharu, zatim Samarkand i pošao kroz Andijan u Kashgar, prešao na sjever preko Tien Shana do Issyk Kula pa skrenuo u Taškent i Samarkand; od 1894. do 1897. stigao u Taškent, Kashgar, te puno putovao po Pamiru i porječju Tarim, posjetio Urlu na sjeveroistoku i Khotan i Keriyu na jugu, prešao Kunlun Shan do Koko Nora, otišao preko Ordosa u Kalgan, zatim na sjever preko Gobi; od 1899. do 1902. opet je puno putovao po porječju Tarima, ovaj put osobito u području Lob Nora, prešao je na jug preko visoravni Tibeta prije nego je skrenuo na zapad (upravo na sjever od rijeke Brahmaputra) u Leh, zatim je pošao preko Karakorama do Yarkanda i Kashgara; 1906. istraživao visoravni Tibeta, gornji tok Brahmaputre i na kraju je prešao Indogangetsku ravnicu; 1908. opet je bio na sjeveru Himalaje, putovao po Tibetu i po Karakoramu; od 1928. do 1933. bio je član Kinesko-švedske ekspedicije koja je putovala kopnom iz Šangaja u Peking, zatim preko pustinje Gobi do Turfana, posjetio mnoge gradove u porječju Tarima uključujući Kurlu, Kashgar i Khotan, te puno istraživao područje do na sjever od Lob Nora, na kraju je putovao na istok kroz Langchow i Sian do Chinkianga, Šangaja, zatim na sjever do Pekinga i u Rusiju
• 181. C.A. Larsen (?-?), Norveška: godine 1893. otkrio Zemlju Oscara II. na Grahamovoj zemlji (Otto); od 1902. do 1903. s Nordenskjoldom istražio dio Weddellovog mora
• 182. sir Aurel Stein (1862.-1943.), Mađarska: godine 1900. putovao iz Srinagera u Gilgit, pošao na zapad do Hindukuša i Pamira, zatim je prešao na istok do Kotana u porječju Tarima i do Kerije, na kraju je skrenuo na zapad opet u Kashgar i Samarkand; od 1906. do 1908. otišao iz sjevernog Pendžaba opet za područje Hindukuša i Pamira, zatim pošao u Keriyu na porječja Tarima, ovaj put je prešao porječje prema sjeveru do Kurle i Turfana, istražio je područje Lob Nora i Charchana do Nan Shana; 1913. putovao u Srinager, Gilgit i na sjever kroz Karakoram u Kashgar, odatle je pošao uz sjevernu granicu porječja Tarima do Kurle, na jug do Lob Nora i Charchana i opet na istok do Nan Shana, odatle je prešao zapadni kraj pustinje Gobi do Urumchija, na kraju se vratio u Kashgar; 1915. putovao iz Kashgara kroz Pamir i Hindukuš u Afganistan
• 183. Robert Falcon Scott (1868.-1912.), Engleska: od 1901. do 1904. pošao na ekspediciju u Antarktik (sa Shackletonom i Wilsonom), iskrcao se na rt Adare, otkrio Zemlju kralja Edwarda VII. i dokazao da se brda Erebus i Terror nalaze na otoku (Rossov otok), također je dokazao da je "zaljev" McMurdo zapravo tjesnac, ova tri čovjeka išla su u unutrašnjost do 82 17' j.š., a Scott je putovao po visokoj kontinentalnoj visoravni; od 1910. do 1913. vodio je ekspediciju do tjesnaca McMurdo, zajedno s Wilsonom pošao na svoje poznato putovanje na Pol preko ledenjaka Beardmore, Scott je umro 1912., ali je ekspedicija nastavila rad
• 184. dr. Edward Adrian Wilson (1872.-1912.), Engleska: od 1901. do 1904. bio na Antarktiku sa Scottom i Shackletonom; 1912. stigao na Južni pol sa Scottom i ondje umro
• 185. Ernest Henry Shackleton (1874.-1922.), Engleska: od 1901. do 1904. sa Scottovom ekspedicijom plovi uz Rossovu barijeru i otkriva Zemlju kralja Edwarda VII., s južne strane Rossovog otoka pošao je saonicama kopnom do 82 17' j.š.; od 1907. do 1909. s Mawsonom se iskrcao na rt Royds na Rossovom otoku u tjesnacu McMurdo, popeo se na brdo Erebus i pokušao stići na Pol preko ledenjaka Beardmore, stigao na 88 23' j.š. oko 180 km od Pola; od 1914. do 1917. planirao je prijeći Antarktik od Weddellovog mora, ali je led razbio brod, brod je potonuo, pošto je ostala na ledu, posada je na kraju otkrila otok Elephant blizu sjevernog vrha Grahamove zemlje, tada je obavio slavno putovanje u otvorenom čamcu do Južne Georgije, iskrcao se na nenastanjenoj strani pa je bio prisiljen prijeći teško prohodan brdoviti otok, uz pomoć vratio se na otok Elephant i oslobodio ostatak svoje posade; 1921. krenuvši za Zemlju Enderby umro je u Južnoj Georgiji
• 186. Otto Nordenskjold (1869.-1928.), Švedska: od 1902. do 1903. otplovio s Larsenom na južne Shetlande i Zemlju Louisa-Phillipa te na zapadni dio Weddellovog mora
• 187. dr. Erich von Drygalski (1865.-1950.), Njemačka: od 1901. do 1903. otputovao iz Kiela s njemačkom antarktičkom ekspedicijom na otoke Kerguele i Heard, zatim na jug do Antarktičkog kontinenta, otkrio Zemlju cara Wilhelma II. i brdo Gauss
• 188. Roald Amundsen (1872.-1928.), Norveška: od 1903. do 1906. na ekspediciji u kanadski Arktik otkrio je otok Beechey, poluotok Boothia i prolaz Peel, otplovio na istok i na jug od Otoka kralja Williama gdje je njegov brod bio ostao na ledu, pošao je kopnom do Yukona, zatim se vratio na brod koji se bio oslobodio, otplovio je kroz prolaz McClintock i izišao iz Arktika preko Beringova tjesnaca i stigao u San Francisco, na ovom putovanju otkrio je sjeverozapadni prolaz na istok; od 1911. do 1913. na ekspediciji za Antarktik stigao je u Zaljev kitova, putovao preko Rossove barijere i bio prvi čovjek koji je stigao na Južni pol; od 1918. do 1920. otplovio kroz sjeveroistočni prolaz na istok; 1921. pokušao nošen ledom ponoviti Nansenov pothvat i stići na Sjeverni pol avionom, ali je uspio doći samo do 87 43' sj.š.; od 1925. do 1926. letio je s Ellsworthom u dirižablu od Spitzberga preko Pola do Point Barrowa; 1928. umro je kad je pokušao spasiti generala Nobile koji je pokušao ponoviti Amundsenov let iz 1925.
• 189. Wilhelm Filchner (1877.-1957.), Njemačka: godine 1905. istražio gornji Hwang Ho i predjel na jugu do Szechwan, posjetio Shensi, Shansi i područje između Langchowa i Kansua; 1912. bio na ekspediciji na Weddellovom moru, otkrio Zemlju Luitpold
• 190. Col. P.H. Fawcet (?-1925.), Engleska: godine 1906. istražio granično područje Bolivije i Brazila, rijeku Verde i Mato Grosso; 1913. pošao u Cuyabu (blizu izvora rijeke Paraguay), istražio Mato Grosso i područje rijeke Xingu; 1925. nestao bez traga u području Xingu
• 191. dr. Hamilton Rice (1875.-1956.), SAD: godine 1907. pošao iz Quita preko Anda, zatim niz rijeku Napo do Amazone, pošao do rijeke Uaupes i istražio je do njenog utoka u Rio Negro; od 1912. do 1913. pošao iz Kartagene do Bogote pa preko Anda do rijeke Ariari, istražio Icanu i dio rijeka Inirida (iznad izvora Orinoca); 1917. dovršio mjerenje od Rio Negra do Manausa; od 1919. do 1920. izvršio mjerenje uz Rio Negro od rijeke Uaupes do Casiquiare i iznad Orinoca (prva uporaba radija i aviona); od 1924. do 1925. vršio mjerenja na rijeci Branco, rijeci Uraricoera i preko do iznad Orinoca kod Serra Parima
• 192. sir Douglas Mawson (1882.-1958.), Engleska: kao dječak pošao u Australiju; od 1907. do 1909. pošao na Rossovu barijeru i sa Shackletonovom ekspedicijom na južni magnetski pol; od 1911. do 1914. istražio područje između Zemlje cara Wilhelma II. i Viktorijine zemlje u Antarktiku, otkrio Zemlje Georgea V. i Queen (kraljice) Mary; od 1929. do 1931. za vrijeme svoje treće ekspedicije na Antarktik otkrio MacRobertsonovu zemlju te plovio uz rub kontinenta više stotina kilometara
• 193. Thomas Edward Lawrence (1888.-1935.), Engleska: godine 1910. pješke prešao Siriju; 1911. putovao uz Eufrat; od 1913. do 1914. vršio mjerenja na sjeveru poluotoka Sinaja; 1915. putovao uz Nil do Asyuta; 1916. posjetio Jiddu, Medinu i područje Nefuda; 1926. služio u Kraljevskom ratnom zrakoplovstvu na sjeverozapadnoj granici Indije
• 194. Gertrude Bell (1868.-1926.), Engleska: od 1913. do 1914. pošla u Damask, putovala istočno od crte željezničke pruge idući od Damaska do Hasana, zatim je pošla na istok do Haila, sjeveroistok do Eufrata, Bagdada, vratila se preko Palmyra u Damask
• 195. Vilhjalmur Stefansson (1879.-1952.), SAD: od 1908. do 1912. pošao na rijeku Mackenzie i putovao od rijeke Horton, zaljeva Coronation, otoka Victoria i na zapad do Pont Barrowa; od 1913. do 1918. pošao na Kanadsko-arktičku ekspediciju kroz Beringov prolaz, Beaufortovo more, otplovio do otoka Princ Patrick, otkrio otok na sjeveru, posjetio je i Wrangelov otok; 1924. posjetio Macdonellovo gorje u središnjoj Australiji
• 196. Harry St. John Philby (1885.-1960.): rođen u Šri Lanci od britanskih roditelja; 1917. pošao iz Bagdada u Perzijski zaljev, Holuf, Rijad, posjetio ruševine Dariyana, prešao prolaz Sagta i Pilgrinovim putem stigao u Meku, pošao iz Jidde u Bombay i Basru prije nego se vratio u Arabiju; 1918. pošao je iz dna Perzijskog zaljeva u Rijad i na jug u Rub'al Khali do Sulaiyila u Wadi Dawasir; od 1920. do 1922. pošao iz Amana u Jordan do Jaufa i Karbale blizu Eufrata; od 1931. do 1932. pošao iz Holufa na jug preko pustinje Jafura te kroz Rub'al Khali do oaze Dawasir; 1936. putovao po jugozapadnoj Arabiji između Meke i Hadhramauta do Mukale
• 197. Richard E. Byrd (1888.-1957.), SAD: godine 1926. izvršio let od Spitzberga do Sjevernog pola i vratio se na Spitzberge; 1929. postavio baze na Antarktiku kod Male Amerike (Little America) blizu Zaljeva kitova, istražio je Zemlju Mary Byrd do na istok Rossove barijere, putovao saonicama do gorja Queen Maud, letio na Pol i natrag; 1933. posjetio Malu Ameriku i istraživao na jugu do oko 200 km od nje; od 1938. do 1941. mjerio unutrašnjost od Male Amerike nadalje i vršio letove uključujući jedan do otoka Adelaide (blizu Grahamove zemlje); od 1947. do 1948. zapovijedao operacijom Skok uvis
• 198. Bertram Thomas (1892.-1950.), Engleska: od 1928. do 1929. iskrcao se na jugu od Ras al Hada (istočni vrh Arapskog poluotoka), putovao na jugozapad uz obalu Dhufara i Salale i krenuo na sjever u Rub'al Khali; od 1930. do 1931. iskrcao se kod Salale i putovao na sjever preko Rub'al Khali do poluotoka Quatar
• 199. Gino Watkins (1907.-1932.), Engleska: godine 1928. otišao u zaljev Hamilton na Labradoru i istražio rijeku Hamilton; od 1930. do 1931. vodio ekspediciju na Grenland i krenuvši iz Angmagssalika pošao oko 400 km u unutrašnjost, otišao je i do brda Forel te oko južnog vrha Grenlanda u otvorenom čamcu do Julianehaab; 1932. utopio se blizu Angmagssalika na otoku Kayak
• 200. sir Vivian Fuchs (1908.-1999.), Engleska: godine 1929. krenuo s Cambridgeskom istočno-grenladskom ekspedicijom kao geolog; 1930. pošao na tu ekspediciju do Istočno-afričkih jezera; 1931. pošao na arheološku ekspediciju u istočnu Afriku; 1933. istražio Rudolfovo jezero u dolini Rift; 1937. otišao na jezero Rukwa u istočnoj Africi; 1942. pošao u zapadnu Afriku; od 1947. do 1950. vođa geodetskog mjerenja koje su poduzele kolonijalne vlasti na Falklandskim otocima; 1950. ravnatelj ovog pothvata; od 1955. do 1958. vođa Trans-antarktičke ekspedicije Commonwealtha, prešao kontinent Weddellovog mora do Rossovog mora; na Antarktiku još radio kao ravnatelj kolonijalne ustanove za mjerenje do 1973.
• 201. Wilfred Patrick Thesiger (1910.-2003.), Engleska: godine 1930. otišao na zadatak u Etiopiju i istražio rijeku Awash; 1934. istražio područja Awasha i Ausse na sjever; od 1935. do 1939. u sudanskoj političkoj službi, istraživao od Khartouma na zapad do planinskog područja Darfur i na sjeverozapad do Tibestija; od 1939. do 1945. za vrijeme Drugog svjetskog rata služio u Etiopiji, Siriji i u operacijama u sjevernoj Africi; od 1945. do 1946. istraživao u južnoj Arabiji od Salale na sjeveroistok u Pustom predjelu i sjeverno od Hadhramauta do Mukale, posjetio je i Jiddu i radio u planinama Hajaz; od 1946. do 1947. istraživao od Salale na sjever do Pustog predjela i na jugozapad do Mukale, zatim se vratio u područje Hajaza; od 1947. do 1948. putovao od Mukale do Sulaivila, zatim prešao na sjever od Rub'al Khalija do obale na ulazu u Perzijski zaljev; od 1948. do 1950. puno je istraživao u Omanu, a baza mu je bila Buraimi
• 202. Lincoln Ellsworth (1880.-1951.), SAD: godine 1935. letio od otoka Dundee blizu Grahamove zemlje do Zaljeva kitova blizu Male Amerike, bio je prvi čovjek koji je prešao kontinent premda je to izvršio avionom; 1939. vršio je letove u unutrašnjost Antarktike istočno od Rossovog mora
• 203. sir Edmund Hillary (1919.-2008.), Novi Zeland: godine 1953. bio je prvi čovjek koji se popeo na Mount Everest; od 1957. do 1958. vođa novozelandske skupine u Trans-antarktičkoj ekspediciji Commonwealtha, putovao iz Scottove baze na Rossovoj barijeri do Južnog pola
• 204., 205. Jacques Piccard (1922.-2008.), Švicarska (rođen u Belgiji) i Don Walsh (1931.-), SAD: 1960. prvi ljudi u Marijanskoj brazdi
• 206. Jurij Gagarin (1934.-1968.), SSSR: godine 1961. prvi čovjek u svemiru
• 207. Neil Armstrong (1930.-2012.), SAD: godine 1969. prvi čovjek na Mjesecu

Kolumbovo pismo pred prijelomno putovanje 1492.

In nomine D.N. Jesu Christi

Najkršćanskiji i previšnji i presvijetli i premoćni vladari Kralju i Kraljice svih zemalja španjolskih i otoka na moru, gospodari naši! U ovom sadašnjem ljetu 1492., kad su Vaša Veličanstva privela kraju rat protiv Maura, koji vladahu Europom, i završila ga u plemenitom gradu Grenadi, gdje sam iste godine na drugi dan siječnja vidio kako se silom oružja podiže kraljevski stijeg Vaših Veličanstava na kule Alhambre, koja je tvrđa rečenog grada, i kako maurski kralj izlazi na dveri gradske poljubiti Kraljevske ruke Vaših Veličanstava i Princa mojega gospodara, odmah zatim u istom mjesecu zbog mišljenja, koje sam izložio Vašim Veličanstvima o zemljama indijskim i o Vladaru jednom kojeg nazivahu Velikim Kanom, što će na našem pučkom jeziku reći "Kralj nad Kraljevima", i o tome, kako su u puno navrata i on i predšasnici njegovi slali poklisare u Rim tražiti doktore učene našoj svetoj vjeri kako bi ih oni njoj priveli, ali ih Sveti Otac nikada nije uslišao, pa je to bio uzrok propasti tolikih duša, koje su i dalje vjerovale u kumire i prgrliše kriva vjerovanja što vode propasti; Vaša Veličanstva, kao katolici i kršćani i kao vladari zatočnici svete vjere kršćanske i njeni zaštitnici i neprijatelji Muhamedova krivog nauka blagoizvoljevaše poslati mene, Kristofora Kolumba, u rečene dijelove Indije, sa zadaćom vidjeti te vladare i ljude i krajeve i sve ostalo i način na koji bi valjalo postupiti, da se privedu našoj svetoj vjeri; i narediše mi ne krenuti prema istoku, kopnenim putem, kako se običava ići, već udariti na zapad, jer zasigurno znamo da do danas nitko tim putem nije prošao. I tako, kad su protjerala sve Židove iz Vaših kraljevstava i zemalja, Vaša su mi Veličanstva naredila s doličnim brodovljem krenuti u rečene strane indijske i tom prilikom podijeliše mi velike milosti i plemstvo i da se otada unaprijed zovem "Don" i da budem Admiral mora oceanskoga i Potkralj i doživotni namjesnik svih otoka i kopna koja otkrijem i osvojim ili koja će se kasnije otkriti ili osvojiti u moru oceanskom, i odrediše da me u tome naslijedi moj prvorođeni sin i da tako bude iz koljena u koljeno za sva vremena.

Iz ovoga se vidi kako je Kolumbo bio izrazito vjerski zatucan i kako je išao u Indije kako bi tamošnjim ljudima nametnuo kršćanstvo. Njegova izjava iz jednog pisma u kojem objašnjava vrijednost zlata izazvala je rasprave bogoslova o njegovoj pravovjernosti. Kazao je da se zlatom može i raj dušama kupiti. S druge strane, američki domoroci nikakvu vrijednost nisu pridavali zlatu. Ono im je bit će bilo kao Europljanima kamen. Za komad vrpce ili porculana ili za deku ili za nešto hrane davali bi komade zlata.

Kolumbova vjerska zatucanost vidi se i u njegovu pozivanju na vjerske autoritete.

Otkrivač Amerike Kristofor Kolumbo u svome pismu koje je uputio kralju i kraljici s otoka Hispaniole na svom trećem putovanju kaže kako se našao u stihovima proroka Izaije. Usp. Izaija 60,9: "Da, to se zbog mene sabiru brodovi, lađe su taršiške pred njima, da iz daleka dovezu tvoje sinove, a s njima srebro njihovo i zlato. " Na to mjesto iz Izaije poziva se Kolumbo, jer kao i mnogi suvremeni bibličari drži da je Izaijin Tarsis bio Tartessos, grad i oblast u današnjoj Andaluziji. Kolumbo se na svojim putovanjima inače pozivao na crkvene autoritete: Izidora, Strabona, Dunsa Scotusa, sv. Ambrozija i druge.

Držao je da rijeka Orinoco izvire iz raja zemaljskoga i zato nije išao dalje. Mislio je i da je Kuba kontinent i da je sigurno u Indiji i da može doći pješke otamo do Španjolske. Uveo je kazne za mornare koji bi posumnjali da su Indiji. Jednom je prilikom rekao mornare da će ih odvesti na mjesto odakle je jedan od trojice kraljeva krenuo pokloniti se Isusu. Mjesto se zove Saba. Došli su u neko američko mjesto i pitali domoroce kako se zove. Rekli su da se zove Sobo, a Kolumbo je bio uvjeren da je to to (dao oni malo pogrješno izgovaraju).

Prijelomno putovanje 1492.

• 9. kolovoza: "Kaže ovdje Admiral kako su mu mnogi časni ljudi, Španjolci s otoka Ferro, koji su se nalazili na Gomeri s Donom Ines Peraza, koji je kasnije postao prvim knezom Gomere, kleli da svake godine vide zemlju prema zapadu, to jest na zapad Kanarskim otocima. Isto to su uz zakletvu tvrdjeli i otočani s Gomere. Ovdje Admiral dodaje kako se sjeća kako je, dok je boravio 1484. u Portugalu, došao tamo neki čovjek s otoka Madere i iskao od kralja jednu karavelu, jer da vidi zemlju, pa bi htio do nje. Taj se čovjek kleo da je vidi svake godine, i to uvijek na isti način. I kaže još Admiral kako su isto tvrdjeli na Azorskim otocima. I svi su se slagali i glede smjere i glede pojedinosti i položaja te zemlje. "
• 14. rujna: "Oni s karavele Nina rekoše kako su ugledali jednu čaplju i jednog trstenjaka, a to su ptice koje se nikad ne udaljavaju više od 25 liga od kpna. "
• 16. rujna: "Ovdje su počeli nailaziti na velike količine veoma zelene trave, koja kao da se maloprije otrgla od zemlje. Zato su svi mislili da se nalaze u blizini kojeg otoka, ali ne i u blizini kopna, sudeći po Admiralovim riječima, koji kaže: "Jer se kopno nalazi dalje. " ", grebenska trava sa zapada, živi rak (80 liga), manje slana voda, blaži zrak, natjecanje tko će prije vidjeti zemlju, dupini (ubiše jednoga oni s Nine), trstenjak
• 18. rujna: Martin Alonso s Pinte vidio puno ptica kako lete prema zapadu, velika sumaglica na sjever
• 19. rujna: dva nesita (20 liga), kišica bez vjetra
• 20. rujna: tri nesita, puno trave, riječna ptica nalik galebu, još četiri ptice (jedan nesit)
• 21. rujna: puno trave, nesit, kit
• 22. rujna: burnice i ptice
• 23. rujna: grlica, nesit, još neke ptice, trava
• 24. rujna: nesit, burnice
• 25. rujna: viđena zemlja, plivanje, lampuge i druge ribe
• 26. rujna: ustanovili kako je ta "zemlja" bila nebo, ubili jednu lampugu, spazili trstenjaka
• 28. rujna: trava, hitane lampuge
• 29. rujna: nesiti, rabiforcadoi, trava
• 30. rujna: četiri trstenjaka, četiri nesita, trava
• 2. listopada: puno ribe, bijele ptice nalik galebu
• 3. listopada: burnice i puno trave
• 4. listopada: 40 burnica, dva nesita, rabiforcado, ptica nalik galebu
• 5. listopada: burnice, ribe lastavice
• 6. listopada: mislili nekim putem doći na Cipang (Japan), prijedlog odbijen
• 7. listopada: mornari s Nine mislili da su vidjeli zemlju
• 8. listopada: trava, puno poljskih ptica, vrane, patke, nesit
• 9. listopada: cijelu noć čuli prelijetanje ptica
• 10. listopada: ljudi se počeli tužiti na predugo putovanje
• 11. listopada: burnice, rogoz, trska, batina, štap izrezbaren željezom, komad trstike i nešto trave što raste na zemlji, daščica, trnov grm pun crvenih plodova, na Pinti vidjeli zemlju
• 12. listopada: oko drugog sata po ponoći pojavi se zemlja, mali Lukajski otok (Guanahani); stupili na nju Admiral, Martin Alonso Pinzon i brat mu Vincente Yanez; zamijetili zeleno drveće, puno vode i najraznolikije voće; vrlo mladi ljudi domoroci (nema ga koji bi prešao tridesetu), Admiral namjerava pokušati ih milom pokrstiti, u svemu su strahovito siromašni; nikakve životinje osim papiga i guštera (vidjeli jednu zmiju), nema debelih ljudi; domoroci su Admiralu rekli da ako plovi prema jugu i ako se s juga zaobiđe otok može se doći do jednog kralja koji ima velike zlatne posude i veoma mnogo zlata; ljudi sa sjeverozapada često dolazili s ovim ljudima ratovati (riječ je o ljudožderima Karibima), prema jugozapadu će tražiti zlato i drago kamenje (vidio ga u nečijem nosu), želi naći Japan; domoroci mislili da su sišli s nebesa

Darwin

(iz knjige Podrijetlo čovjeka i odabir ovisan o spolu)

Razlike u ljudskim sposobnostima i spol

Što Darwin u ovoj knjizi misli o duševnim i duhovnim sposobnostima žena? Jesu li žene manje sposobne, na što bi upućivala očito veća društvena uspješnost muškaraca, možda i sama podjela rada ovisno o spolu, obavljanje muških ili ženskih društvenih djelatnosti koje se i od jednih i drugih "prirodno" traže ili očekuju. Najprije, Darwin doista nije uvjeren u apsolutnu duhovnu nadmoć muškarca. On znatnu važnost pridaje navikama, koje se društveno nasljeđuju, smatrajući da bi se u stvari mogle stubokom promijeniti kad bi se od ranoga djetinjstva ženskoj djeci u odgoju postavljali drukčiji zahtjevi. Žene nisu nesposobnije od muškarca, nego se njima postavljaju takvi zahtjevi kao da mogu obavljati samo neke djelatnosti i kao da su manje sposobne. Dakako, time se ne niječu neke stvarne, opet evolucijski uvjetovane razlike među spolovima: "Može biti malo sumnje da je, u usporedbi sa ženom, veće tijelo i snaga u muškarca, zajedno s njegovim širim plećima, razvijenijim mišićima, grubljim obrisima tijela, većom odvažnošću i borbenošću, sveukupno i poglavito nasljeđe od nekog muškoga pretka koji je, slično današnjim opicama, imao takve osobine. One su se pak, čuvale ili čak uvećavale tijekom dugih vremena dok je još čovjek bio u barbarskom stanju tako što su najjači i najpoduzetniji muškarci bili uspješniji u općoj borbi za život, u pribavljanju žena i u ostavljanju brojnijeg potomstva. Nije vjerojatno da je veća snaga u muškarca prvobitno stečena nasljeđivanjem učinaka rada, koji je u uzdržavanju sebe i obitelji bio teži nego ženski rad, jer su žene u svim barbarskim društvima prisiljene raditi barem podjednako naporno kao i muškarci." Društvenu nejednakost među spolovima u svom vremenu Darwin objašnjava društveno nametnutim propisima koje su, dakako, nametnuli muškarci. Ne zalaže se za istovjetnost uloga, nego za istovjetnost razine mogućnosti društvene uključenosti. Kao što se nasljedno prenose i učvršćuju određena shvaćanja koja djeluju u prilog nejednakosti spolova, izrijekom se zalaže za drukčiji društveni pristup novim naraštajima ženske djece i (pomalo lamarkovskoj) promjeni društvenog položaja žene: "Moramo imati na umu kako težnja da se značajke stečenu u nekom kasnom razdoblju od jednog spola prenose na isti spol u istoj životnoj dobi, a da se značajke stečene u nekoj ranijoj dobi prenose na oba spola, jesu pravila koja, premda općenita, ne vrijede uvijek. Kad bi ona vrijedila uvijek, morali bismo zaključiti (no ovdje skrećem izvan svoga područja) da će se nasljedni učinci ranog odgoja dječaka i djevojčica jednako prenijeti na oba spola, tako da se sadašnja nejednakost u duhovnoj sposobnosti među spolovima sličnim postupkom ranog uvježbavanja ne bi mogla izbrisati, niti je mogla biti uzrokovana njihovim različitim ranim uvježbavanjem. Da bi žena dostigla istu razinu kao muškarac, ona se mora, kad je gotovo već odrasla, vježbati u odrješitosti i ustrajnosti, a njezin razum i imaginacija moraju se uvježbati do najviše točke, pa će njezine kćeri, vjerojatno, ta svojstva imati kad odrastu. Cijelo žensko tijelo ne može se, međutim, tako odgojiti, osim kad bi se žene koje se ističu u spomenutim grubim vrlinama tijekom mnogih naraštaja udavale i davale brojnije potomstvo od ostalih žena. Kao što je glede tjelesne snage već primijećeno, premda se muškarci danas ne bore da dobiju žene i taj je oblik odabira prestao, oni se ipak u svojoj muževnoj dobi općenito moraju uključiti u oštru borbu kako bi uzdržavali sebe i svoje obitelji, a to teži uzdržavanju ili čak povećavanju njihovih duhovnih sposobnosti i, kao posljedici, sadašnjoj nejednakosti među spolovima." --August Dominus (razgovor) 00:23, 18. lipnja 2013. (CEST)

• razlike među spolovima u ljudi veće nego u većine majmuna četverorukaša (Quadrumana), manje nego u mandrila
• muškarac viši, teži i jači, četvrtastih ramena i izrazitije mišićav, nadočni greben jače izražen zbog odnosa između razvitka mišića i ispupčenosti čeonih lukova; tijelo dlakavije (napose lice), glas zvuči drukčije i snažnije; odvažniji, borbeniji, energičniji i inventivnijeg duha
• u žene je lice oblije, manje su čeljusti i osnovica lubanje, općenito obrisi tijela zaobljeniji, zdjelica šira
• dijete je crne boje kože u Sudanu već u prvoj godini, a u Egiptu tek u trećoj (dotada crvenkastosmeđe-škriljastosive)
• u Australiji 65 mm, na Javi 218 mm; više se razlikuju muškarci nego žene
• rijetke brade: St. Kilda, Cejlon, Sijam, Malaja, Kalmikija, Japan (bez otoka Ainu), crnci, Tonga, Samoa, otoci Ellice, Anu
• guste brade: euroazijski kontinent do Indije, Papuanci, Nunemaya (Ellice)
• veća blagost i manja sebičnost u žena, intuicija, brzo opažanje i možda oponašanje; muškarac doseže viši stupanj u svemu čega se prihvati; u Tatarstanu i Kini manja je razlika u glasu
• gibon Hylobates agilis pjeva (podrijetlo ljudskog glasa)

Razlike u poimanju ljepote među ljudima

• dva tjedna za pribavljanje chica za ukrašavanje; zubi se boje crvenom, crnom, plavom bojom itd.; na Malajskom otočju sramota je imati bijele zube poput psa
• kapke u Africi boje crnom bojom, nokte u drugom dijelu žutom ili grimiznom
• u arapskim zemljama na licu i u sljepoočnicama mora biti posjekotina; ljudi s Gornjeg Nila odstranjuju prva četiri zuba kako ne bi bili poput zvijeri, Batokari vade dva gornja sjekutića; bušenje ušiju, nosa, usana, predmelina
• ljepota u Americi (domoroci): široko, ravno lice, male oči, visoke jagodične kosti, tri do četiri široke crne crte preko svakog obraza, nisko čelo, velika, široka brada, tup, orlovski nos, žutosmeđa put i prsa obješena do struka
• Kina: široko lice, visoke jagodične kosti, širok nos i goleme uši
• Sijamci: mali nosovi, razmaknute nosnice, široka usta, tanke usne, veliko lice, visoke i široke jagodične kosti
• Ibtetontkinje steatopigne (goleme stražnjice - ne bi mogla ustati kad bi sjela na ravno do neke kosine)
• crnci zadirkivali Munga Parka zbog bijele kože, afrički Mauri bili zgroženi prizorom bijelca (mrštili obrve)(, domoroci današnje Papuanske Nove Gvineje vidjevši bijelce silno se prestrašiše misleći da su duhovi predaka)
• Bangai smatraju svjetliju put (poput kave) lijepom, Kafiri tamniju; Crowi, Aymarari i Quichuasi vrlo dugokosi
• Kalmici, POlinežani, Malajci, Sijamci, Japanci, Novozelanđani i paragvajski domoroci čupaju brade
• Anglosasi, istočnjaci, Makaloloi i Fidžijci puštaju brade
• u Americi (domoroci) spljoštena se glava smatra idiotskom, žitelji Arekhana cijene široko glatko čelo
• Huni - spljošten nos, Tahiti - malen nos - Malajci, Hotentoti, Brazilci i crnci
• kod starih Grka poželjan malen spolni ud, kod Rimljana i kod suvremenih ljudi što veći
• spolni odabir priječe zajedničke ženidbe, čedomorstva, rane zaruke i nepoštivanje žena
• razvitak zametka, bezbroj elemenata u ustrojstvu i sastavu, rudimenti i vrnuća dokaz su čovjekova niskog podrijetla i postojanja spolnog odabira
• evolucija čovjekovog tijela: uspravan stav, smanjivanje očnjaka, povećanje i promjena oblika lubanje, ogoljenost, odsutnost repa, golorukost

--August Dominus (razgovor) 13:30, 8. kolovoza 2013. (CEST)

Ljudske rase

Poglavlje O ljudskim rasama mora se čitati vrlo pažljivo jer su neki autori u Darwinovu iznošenju rasističkih tvrdnji nekih poligenista o inferiornosti nekih rasa vidjeli njegova uvjerenja. Kao da se otprve najjasnije ne vidi što Darwin misli o tzv. rasama. Darwin se pita: Kakve su razlike među ljudima koje se obično smatra pripadnicima različitih rasa? Jesu li razlike takve da se tzv. rase mogu smatrati različitim vrstama? Jesu li to, možda, podvrste? Ima li uopće rasa? Darwin najprije opširno razmatra argumente onih koji smatraju da su ljudske rase različite vrste. Mirno i posve jasno pobija argumente i nastoji dati protuargumente tvrdeći da razlike u tjelesnim i duševnim oznakama među rasama nisu veće od razlika koje postoje unutar svih rasa. Nadalje, jasno kaže da su tjelesne i duhovne sposobnosti podjednako zajedničke pripadnicima svih ljudskih rasa, što ga navodi na zaključak da sve one, sigurno, vuku podrijetlo od zajedničkog oblika (debla), koji je, dakle, imao temeljne i specifične ljudske oznake već u samim počecima čovječanstva. Zaključuje da sve ljude, bez oblika na tjelesne varijacije u obliku lubanje, boji kože ili strukturi kose, povezuje bitno jedinstvo duševnih i umnih sposobnosti, što daje "veliku sličnost među ljudima svih rasa u ukusima, sklonostima i navikama." Kao što smo već rekli, uzrok toga Darwin nalazi u podrijetlu svih ljudi od jednoga ishodišnog debla (monogenizam), tj. da nema onoliko debala (engl. stocks) koliko je ljudskih rasa, kako uči poligenizam. Da bi to dokazao, pročitao je mnoštvo izvješća različitih putopisaca, razgovarao je s misionarima kako bi, primjerice, doznao kako necivilizirani ljudi, neeuropljani izražavaju svoje emocije. Ipak, zašto tako česte optužbe protiv Darwina? Zato što je doista bio uvjeren u nejednakost tzv. rasa s obzirom na njihove kulturne i civilizacijske dosege. U tom smislu "divljaci" su inferiorni Europljanima. Poput ostalih prosvijetljenih, slobodoumnih ljudi svoga vremena, bio je uvjeren da su Europljani općenito nadmoćni nad ostalim dijelom čovječanstva te da u srazu civiliziranih i neciviliziranih ljudskih rasa pobjedu obično odnose civilizirane rase. U budućnosti će se inferiorne necivilizirane rase ili podići na stupnju civilizacije ili će izumrijeti. Pisanje o ljudskim rasama nije, dakle, u Darwina rasprava o rasi kao biološkoj, nego više kao o sociološkoj kategoriji. No, kako su nastale tzv. rasne razlike? Do odabira i ustaljivanja nekih tzv. rasnih oznaka bilo bi došlo ponajviše zbog sitnih razlika u ukusu za lijepo i zbog društvenoga pogodovanja nekim značajkama prilikom sklapanja brakova i sl. Darwin je i u tome neumorno slijedio svoju logiku kojom pri određivanju pripadnosti kategoriji vrste promatra osnovne karakteristike pripadnika bioloških skupina pod vidikom zajedničke evolucije: "A kad prirodoslovci primijete blisko podudaranje u mnogobrojnim sitnim pojedinostima koje se tiču navika, ukusa i sklonosti dviju ili više domaćh rasa, ili kod vrlo srodnih divljih oblika, oni tu činjenicu rabe kao dokaz da ti oblici vuku podrijetlo od nekoga zajedničkog pretka koji je njima bio obdaren pa ih zato treba klasificirati kao jednu vrstu. Isti dokaz može se s još većom snagom primijeniti i na ljudske rase." Dakle, tzv. ljudske rase ne mogu biti vrste, tj. svi današnji ljudi biološki se iskazuju kao jedna vrsta, sastavljena od uzajamno savršeno plodnih pripadnika. Za somatske "rasne" razlike u različitim dijelovima čovječanstva koje se ne mogu objasniti prirodnim odabirom Darwin je ponudio svoje prirodno rješenje - spolni odabir: "Osujećeni smo, dakle, u svim našim nastojanjima da objasnimo razlike među ljudskim rasama, ali preostao nam je još jedan važan čimbenik, naime spolni odabir, za koji se čini da je jednako snažno bio na djelu u čovjeka kao i u mnogih drugih životinja." U njemu je već u Postanku vrsta (1859.) vidio poglaviti izvor razlika među tzv. ljudskim rasama. On je otkrio da je zasigurno posrijedi važan čimbenik i za evoluciju psihičkih sposobnosti, pa ga je morao podrobnije proučiti. U Predgovoru ove knjige piše: "Godinama mi se činilo vjerojatnim da je u postanku ljudskih rasa važnu ulogu imao spolni odabir. Ali u svome djelu Postanak vrsta zadovoljio sam se time da samo nabacim to mišljenje. Kad sam to gledište htio primijeniti na čovjeka, utvrdio sam da taj predmet moram pretresti u svim njegovim pojedinostima. Zbog toga se drugi dio ovog djela, u kojemu raspravljam o spolnom odabiru, u usporedbi s prvim dijelom neobično oduljio, ali to se nije dalo izbjeći." Na temelju različitog ukusa za lijepo ljudi bi, dakle, bili odabirali tijekom nebrojenih naraštaja u raznim, relativno izoliranim dijelovima svijeta neke tjelesne oznake i tako bi došlo do toliko isticanih rasnih razlika. Darwin je, međutim, jasno dao naslutiti da je upravo spolni odabir u funkciji očaravanja spolnog partnera mogao imati presudnu ulogu i u evoluciji mentalnih sposobnosti. No, bitno istovjetne sposobnosti razumijevanja i doživljavanja okoline upućivale bi na zaključak da se temeljni proces hominizacije zbio u samim početcima čovječanstva. Tako bi sav taj neiscrpni potencijal ljudskog uma, s vrhuncima u intelektu i imaginaciji, imao svoja ishodišta u prirodnome i u spolnome odabiru, u borbi za opstanak među pripadnicima hominidnog debla iz kojega se razvio ljudski rod, odnosno ljudska vrsta. Može li, međutim, tako shvaćena inferiornost nekih dijelova čovječanstva biti opravdanje za kolonijalizam, pa čak za ropstvo? Iako, prema Darwinu, ljudske rase sigurno nisu posebne vrste čovjeka, za samu ljudsku vrstu može se reći da su različiti njezini dijelovi na različitom stupnju civiliziranosti. Ima primitivnih divljaka, ima poluciviliziranih, civiliziranih i visokociviliziranih naroda. Doista, problem nastaje kad i Darwin, očito vođen idejom progresa, u svome pisanju na osnovi toga ljude raspoređuje na "ljestvici rastuće superiornosti." Civilizirani narodi superiorniji su nad divljacima i stoga, valjda, vrjedniji. U takvoj logici mnogi su pokušavali opravdati kolonijalizam i samu pojavu ropstva. Kolonijalizam izrijekom ne osuđuje ni Darwin, što je posve logično ako je to put širenja civiliziranih oblika života među "divljacima". No, što se samoga ropstva tiče, poznato je kako su i Charlesovi djed i otac, kao i ujak mu Joss Wedgwood, bili veliki protivnici ropstva. Zbog toga se sam Ch. Darwin oštro sukobio s konzervativnim zapovjednikom broda Fitz-Royem na putu oko svijeta (1831. - 1835.). Braneći jedinstvo ljudskog roda, on je tvrdio da je u pogledu čovjeka glavninu svog posla prirodni odabir obavio prije njegova postanka. Time se izbijao iz tuku glavni argument onim kolonijalnim osvajačima koji su mislili da kao "jači" imaju "prirodno pravo" tlačiti i na sve načine izrabljivati pripadnike "prirodno slabijih divljih naroda." Ali, ostala im je dužnost da ih prosvjećuju. Općenito, Darwin sugerira zaključak da razlike u stupnjevima civiliziranosti u čovječanstvu proizlaze iz razlika u organizaciji svakoga pojedinog društva, pa se općim prosvjećivanjem može brzo doći do velikih poboljšanja. Poslije Drugoga svjetskog rata, nakon gorkih iskustava sa zloporabama tzv. socijalnog darvinizma sa strane nacista, antropolozi i psiholozi zazirali su od svih pokušaja bioloških objašnjenja korijena ljudskog ponašanja i čak se općenito nijekala važnost biologije za poznavanje čovjeka. U težnji prema pogrešnom egalitarizmu čak se izbjegavalo govoriti o urođenim razlikama i o prirodnoj nejednakosti među pojedincima unutar svakoga društva i tako se dugo favorizirala prosječnost. --August Dominus (razgovor) 01:09, 18. lipnja 2013. (CEST)

Nema, dakle, sumnje da se različite rase, ako ih brižljivo uspoređujemo i mjerimo, jedna od druge mnogo razlikuju, primjerice u teksturi kose, u relativnim omjerima svih dijelova tijela, u obujmu pluća, u obliku i obujmu lubanje i čak u moždanim vijugama. Rase se također razlikuju u konstituciji, u sposobnosti aklimatizacije i u sklonosti nekim bolestima. Veoma se razlikuju i po svojim duhovnim značajkama, kako se to poglavito može iskazati u njihovim emocionalnim i djelomice u njihovim intelektualnim sposobnostima. Svatko tko je imao priliku uspoređivati morao je biti veoma iznenađen suprotnošću između šutljivih, čak mrzovoljnih urođenika Južne Amerike i veselih, razgovorljivih crnaca. Postoji gotovo jednaka suprotnost između Malajaca i Papuanaca, koji žive u istim fizičkim uvjetima i jedni su od drugih odvojeni samo uzanom morskom površinom.

• 1854. u SAD-u živio 405 751 mulat
• 1 ljudska vrsta, 2 (Virey), 3 (Jacquinot), 4 (Kant), 5 (Blumenbach), 6 (Buffon), 7 (Hunter), 8 (Agasizz), 11 (Pickering), 15 (Bory St. Vincent), 16 (Desmoulins), 22 (Morton), 60 (Crawfurd), 63 (Burke)

Mravi se međusobno obavještavaju i više se njih udružuje na istome poslu ili u igri. Ovi prepoznaju svoje drugove i poslije višemjesečne odvojenosti. Grade velike građevine, održavaju u njima čistoću, navečer zatvaraju vrata i postavljaju straže. Mravi grade putove i čak tunele ispod rijeka. Mravi skupljaju hranu za zajednicu i kad je neki predmet koji žele uvući u mravinjak prevelik, oni prošire vrata, a poslije ih opet smanje. Kao prave postrojbe, mravi odlaze u borbu i dragovoljno žrtvuju život za opće dobro. Sele se po unaprijed utvrđenom planu. Hitaju robove. Oni uzgajaju lisne uši (Aphidae) kao svoje "krave". Jaja svojih lisnih uši, te vlastita jaja i kukuljice, premještaju u toplije dijelove mravinjaka kako bi se brže izvalila. Moglo bi se navesti još mnoštvo sličnih činjenica. U svemu, razlika je u duhovnoj moći između mrava i lisne uši neizmjerna, pa ipak, nitko nikad nije pomislio staviti ih u različite razrede, a kamoli u različita carstva. (Darwin hoće reći kako čovjek spada u carstvo životinja, a ne u zasebno carstvo) No čini se da ohrabrenje, pohvala i pokuda utječu čak i na pse. I najpriprostiji divljaci osjećaju slavoljubivost, što razvidno pokazuju čuvanjem trofeja svoga junaštva, navikom pretjerano se hvaliti i krajnjom brigom za vanjsku ljepotu i ukrašavanje. Divljaci koji su slabi tijelom i duhom bivaju brzo iskorijenjeni, a oni koji ostanu na životu općenito su dobra zdravlja. Mi činimo sve kako bi proces eliminiranja spriječili: gradimo utočišta za slaboumne, donosimo zakone za siromašne, liječnici nastoje održati svakoga na životu dokle god je to moguće.

• Galton: jedinice kojima se žene bogataši kako ne bi rasplinjali bogatstvo sklone su neplodnosti
• neumjereni: 30-13, 8; engleski poljodjelci: 40, 8 godina

Zločinci se osuđuju na smrt ili bacaju u tamnicu na dugo vrijeme; melankolične i lude osobe drže se u zatočeništvu ili same počine samoubojstvo. Nasilni i prgavi često smrtno stradaju u sukobima. Nemirni sele i dokazuju se kao korisni pioniri.

• Greg: bezbrižni, prljavi i skromni Irci množe se kao kunići; štedljivi, promišljeni, ambiciozni, nepokolebljivi u moralnosti, produhovljene vjere, prinicave i disciplinirane inteligencije žene se kasno i ostave malo potomstva
• kad bi u nekoj zemlji živjelo 1 000 Saksonaca i 1 000 Kelta: nakon 12-ak naraštaja 5/6 stanovništva bili bi Kelti, a 5/6 moći i intelekta pripadalo bi Saksoncima
• 1 000 neoženjenih u dobi između 20 i 30 godina - 11, 3 godišnje umre, 6, 5 oženjenih; 1863. i 1864. cjelokupno pučanstvo Škotske starije od 20 godina: neoženjeni 14, 97, oženjeni 7, 24
• tijekom 300 godina u Španjolskoj Crkva je i do 1 000 ljudi godišnje ubijala zbog sumnje
• banalan dokaz čovjekovog niskog podrijetla način brojenja: počelo je brojenjem na prste što dokazuju rimski brojevi (nakon V ide VI, što naznačuje kako na jednoj ruci nije ostalo više prstiju za brojenje)

Dokazi čovjekova niskog podrijetla

• kosti, mišići, živci, krvne žile, trbušni organi; čovjek pati od istih nametnika kao i ostali sisavci
• ljudski zametak vrlo sličan zametku ostalih sisavaca; rudimenti mišića, žmirnjača (membrana naichtitans), osjetilo njuha, dlake, umnjaci, crvuljak, trtica
• nasljednost, djelovanje životnih uvjeta, vrnuće, učinci uporabe itd.
• goljenice mornara koji su sudjelovali u prošlom ratu 5.2 mm dulje od goljenica pješaka iako su mornari prosječno niži
• maternica ima rogove, podijeljena na dva organa, dva dijela jagodične kosti, očnjaci, mišići
• obujam lubanje: Europljani 2 334 cm2, Amerikanci 2 222 cm2, Azijci 2 220 cm2, Australci 2 180 cm2
• kitovi, dupini, dugongi (Sirena), vodenkonji nisu dlakavi

--August Dominus (razgovor) 14:15, 8. kolovoza 2013. (CEST)

Zanimljivosti

Broj članaka o vaterpolskim reprezentacijama na Wikipediji

• na hrvatskom: 93
• na bošnjačkom: 3
• na njemačkom: 3
• na engleskom: 71
• na španjolskom: 2
• na francuskom: 32
• na finskom: 5
• na mađarskom: 44
• na talijanskom: 35
• na nizozemskom: 4
• na poljskom: 3
• na ruskom: 6
• na slovačkom: 62
• na srpskom: 31
• na švedskom: 8
• 4 - العربية
• 5 - עברית
• na 日本語: 11
• na grčkom: 2
• na ostalim: 0

--August Dominus (razgovor) 19:34, 2. kolovoza 2013. (CEST)

Kraj svijeta 2012.

• Forum.hr: temu otvorio NjukNjuk 19. lipnja 2005. u 22:56; 228 stranica, ukupno 4 557 poruka, temu zatvorio Bat Kol 1. siječnja 2013. u 14:59
• Croportal forum: tamijan 19. studenog 2007. u 21:03; 77 stranica, nezatvoreno, zadnja poruka 6. svibnja 2013. u 11:36 (ukupno 765 poruka)
• Forum Krstarice: Дон 22. travnja 2008. u 10:35; 88 stranica, 2 193 poruke (zatvorio Unkown Entity 14. svibnja 2010. u 15:02)
• GALAKSIJA: Xiphos 10. srpnja 2005. u 12:27; 118 stranica; nezatvoreno, zadnja poruka TraoOma 1. ožujka 2013. u 10:54, ukupno 2 335 poruka
• manji raspravnici

Toliko pisanja ni o čemu!

Jugoslavensko ime danas u Srbiji

• JAT (Jugoslovenski aerotransport), Jugoslovensko rečno brodarstvo, Jugostan, Jugovideo, Jugohemija, Jugozona, Jugoimport, Jugodrvo, Jugoprevoz, Muzej istorije Jugoslavije, Jugoslovenska kinoteka, Jugoslovensko dramsko pozorište, jugo, JU grupa, Tanjug (Telefonska agencija nove Jugoslavije), srpskohrvatski jezik (sve do 1997. u Ustavu; SANU i danas izdaje rječnik tog jezika), JSD Partizan (Jugoslovensko sportsko društvo Partizan)

Zemljovid europskih predrasuda

Karta evropskih predrasuda: Balkan nefunkcionalno područje

Ugledni njemački magazin "Der Spiegel" donosi zanimljivu mapu predrasuda koje vladaju među narodima u Evropi, prema kojoj su zemlje Balkana percipirane kao nefunkcionalno područje.

Prema navedenoj mapi predrasuda, većina ispitanih Nijemaca percipiraju Švedsku kroz firmu IKEA, Finsku vide kao mjesto gdje se proizvode mobiteli, a Norvešku vide kao zemlju u kojoj neprestano pada kiša.

Također, prema većini Nijemaca, Španija je zemlja jeftinih hotela, Italija zemlja pice i muzeja, Turska odličan izvor radne snage, Hrvatsku vide kao mjesto za godišnji odmor, a ostatak Balkana kao nedefinisano i nejasno područje u Evropi.

Također, prema navedenoj mapi predrasuda, Poljaci vide Tursku kao zemlju minareta, Rumuniju kao mjesto Roma, a Češku kao zemlju pijanica.

Isto tako, većina Poljaka vidi Srbiju kao zemlju ludih o otkačenih ljudi, Hrvatsku kao zemlju za jeftin godišnji odmor, a ostatak Balkana kao dosadno i nezanimljivo područje.

Prema istoj mapi objavljenoj u "Der Spiegelu", većina ispitanih Španaca Italiju posmatraju kao mjesto maminih sinova, Austriju kao zemlju egoista i sebičnih ljudi, Francusku kao zemlju stranaca, a Švedsku zemlju u kojoj nema utaje poreza.

Također, većina Grka vide Talijane kao plagijatore, Tursku kao istočnu Grčku, Veliku Britaniju vide u liku pjevača Georga Michaela, Poljsku kao zemlju kupusa i Njemačku kao zemlju imperijalista.

Također, prema ovoj mapi, Grci vide Balkan kao nefunkcionalno područje, Srbiju kao bratsku zemlju, a Hrvatsku kao "papinske Srbe".

Prema Spiegelovoj mapi predrasuda, većina Francuza vide Poljsku kao zemlju vodoinstalatera, Tursku kao zemlju koja definitivno ne pripada Evropi i Češku kao zemlju antievropljana.

Također, većina Francuza vide Njemačku kao zemlju najboljih prijatelja, Belgiju i Švicarku kao polu-Francusku, a Rumune kao siromašnu braću.

Prema navedenoj mapi predrasuda u Evropi, većina Britanaca vidi Češku kao zemlju piva, Švicarsku zemlju čkoloade, Tursku kao zemlju u kojoj se ne jede svinjetina i Holandiju kao zemlju droga.

Također, Britanci vide Bugarsku i Rumuniju kao zemlju imigranata, Poljsku kao parazite koji samo očekuju pomoć od drugih zemalja, Grčku kao zemlju statua i Francusku kao zemlju za dobar šoping.

(Anadolija)

SRUŠEN MIT DA SU RUSI PRIJATELJI SRBA

Srba nema na listi omiljenih naroda u Rusiji

SAD četvrta najneomiljenija, nas nema na listama. Rusi najvećim prijateljima smatraju Beloruse, a najvećim neprijateljima Letonce.

Da je tradicionalno istraživanje moskovskog „Levada centra" o tome koga građani Rusije smatraju prijateljem a koga neprijateljem bilo napravljeno samo desetak dana kasnije, kad se rasplamsala polemika Vašingtona i Moskve zbog kompjuteraša Edvarda Snoudena, Amerika bi sigurno bila na prvom mestu među neomiljenima.

Velika većina Rusa svoju zemlju i dalje smatra velesilom, pa svaka pretnja koja stiže preko okeana izaziva buru nezadovoljstva i komentara.

Na pitanje - ko su Rusiji prijatelji - skoro polovina građana je odgovorila - Belorusija. Kada je reč o neprijateljima, na prvom mestu je Letonija, a tako misli svaki drugi anketirani.

VOLIM Belorusija, Kazahstan, Kina, Nemačka, Indija, Jermenija, Bugarska, Ukrajina, Francuska, Italija

Koliko odgovori zavise od informacija iz medija, posebno sa televizije, potvrđuje primer Belorusije. Kad su bili „prohladni" odnosi predsednika Lukašenka i Putina, kasnije i Medvedeva, neki moskovski TV kanali su satanizovali predsednika Belorusije. Čim su Putin i Lukašenko ponovo počeli da se grle pred kamerama i televizijski novinari su zapevali drugu pesmu. Nema više zluradih tekstova o Lukašenku i njegovom malom sinu Kolji. Na drugoj strani, kad se Putin razveo od supruge, u Minsku nisu od toga pravili šou i posebne TV emisije.

Ukrajina je na oba spiska, i prijatelja i neprijatelja. Iako je animozitet Kijeva i Moskve porastao posle „narandžaste revolucije", broj onih koji Ukrajinu smatraju neprijateljski raspoloženom porastao je i za vreme Viktora Janukoviča, koga na Zapadu smatraju proruskim predsednikom. Svaki četvrti anketirani smatra da u Ukrajini postoji „antirusko raspoloženje". Čak 81 odsto građana Ukrajine, međutim, reklo je da ima simpatije za Ruse, kao i 72 odsto Rusa za Ukrajince.

"Negativan odnos prema Ukrajini raste jer Kijev teži da uđe u EU. Osim toga, narodu smeta što gole devojke iz Ukrajine (grupa „Femen") režu pravoslavne krstove po Ukrajini. Takve stvari obični ljudi pamte dugo", objašnjava Vitalij Tretjakov, dekan televizije na Univerzitetu Lomonosov, a prenose "Novosti".

NE VOLIM Letonija, Gruzija, Litvanija, SAD, Estonija, Ukrajina, Avganistan, Irak, Moldavija, Poljska

Veliki sused Kina je ove godine još bliže vrhu najboljih prijatelja Rusije. Po mišljenju politikologa Tretjakova, Kina se doživljava kao prijatelj ali i kao protivteža neprijateljskoj Americi.

Bugari su na sedmom mestu među prijateljima, ali mnogi postavljaju pitanje: Koliko dugo narod pamti? Bugari su zaista dugo bili „braća" Sovjetima, pa su čak razgovarali da se pripoje SSSR-u. Sada mnogi građani Rusije u Bugarskoj imaju apartmane i kuće za odmor. Bugarska se, međutim, ne može pohvaliti da ima iste odnose s Rusijom. Po raspadu SSSR-a, Bugari su požurili da sklone neke spomenike sovjetskim vojnicima oslobodiocima. Sada se pod uticajem SAD cenkaju oko „Južnog toka" i otkazuju gradnju dogovorenog reaktora atomske centrale. Većina građaana Rusije, međutim, njih i dalje doživljava kao prijatelje, jer veruje u devizu „narod ostaje, političari se menjaju".

Srbija nije ni na jednoj rang-listi, a kad bi se napravila anketa na temu „koga najviše žalite", mi bismo verovatno bili na prvom mestu. Nije sporno da mnogo Rusa simpatizira Srbe i Srbiju, ali se poslednjih dvadesetak godina smanjivao broj onih koji su nam se nekada čak i divili i cenili nas.

Rat i zapadna blokada su učinili svoje, nama se srozao standard, a smanjila se i ponuda srpske robe na ruskom tržištu. Bez obzira na to što političari tvrde da nikad nismo imali bolje odnose s Rusijom, nema više nekadašnjeg uvažavanja. Možemo samo da gledamo i čitamo kako su nekada primali i gostili Josipa Broza u Kremlju i širom SSSR-a. Broz je imao ugled ne samo kao predsednik jedne od socijalističkih zemalja, nego i zato što je bio jedan od tri lidera pokreta nesvrstanih. Sada nam ostaje da se tešimo da imamo dugu tradiciju dobrih odnosa, a kad Srbija ekonomski vaskrsne i u Rusiji će nas sigurno staviti visoko na listi prijatelja.

Znao sam da je rusofilstvo kod Srba potpuno neosnovano. Rusi nemaju pojma da Srbi postoje. Moskva ima 11 689 048 stanovnika, a Srba sveukupno na svijetu ima oko 9 000 000. U anketi na Forumu krstarice iz 2010. 57, 41% Srba glasovalo je da smatra kako su Hrvati pokatoličeni Srbi.

Pornografske kategorije

• Amateur, Anal, Asian, Babes, Black & Ebony, BBW, BDSM/Spanking/Strapon, Boobs/Nipples/Tits, Bisexuals/Lesbians, Blondes/Brunettes/Redheads, Blowjobs, Bukkake, Cartoons/Hentai, Celebrities/Pornstars, Close-ups/POV, Cream Pie, Cuckold, Cumshots/Facials, Double Penetration/Gaping, Emo/Gothic, Facesitting/Femdom, Fingering/Handjobs/Masturbation/Massage, Flashing/Public Nudity, Foot Fetish, Funny, Gangbang/Group Sex/Threesomes/Swingers, Hairy, Hardcore, Hidden Cams/Upskirts/Voyeur/Webcams, Interracial, Latex/Lingerie/Stockings, Latin, Matures/MILF/Old+Young, Midgets, Sex Toys, Showers, Softcore, Squirting, Teens, Vintage, Gay (& transsexual, bisexual)

Dubrovačka odličja na Sredozemnim igrama

Na Sredozemnim igrama u Mersinu 2013. svi su Dubrovčani osvojili zlato!

• Aleksandrija 1951.: atletika - Petar Šegedin (srebro, 3 000 metara sa zaprjekama)
• Bejrut 1959.: vaterpolo - zlato (Hrvoje Kačić i Petar Katušić)
• Alžir 1975.: košarka - zlato (Andro Knego), vaterpolo - zlato (Đuro Savinović i Boško Lozica)
• Split 1979.: košarka - srebro (Andro Knego), vaterpolo - zlato (Boško Lozica, Luko Vezilić i Slobodan Trifunović)
• Casablanca 1983.: vaterpolo - zlato (Antonio Milat, Veselin Đuho, Goran Sukno)

• Languedoc 1993.: vaterpolo - srebro (Antonio Milat, Elvis Fatović i Ognjen Kržić)
• Bari 1997.: vaterpolo - srebro (Alen Bošković, Hrvoje Herceg, Ivo Ivaniš, Ognjen Kržić, Frano Vićan), plivanje - Ana Sršen (bronca, 100 metara slobodno, plivačica s invalidnošću)
• Tunis 2001.: plivanje - Sanja Jovanović (srebro 100 metara leđno, srebro 100 metara slobodno), plivanje - Ana Sršen (srebro, 100 metara slobodno, plivačica s invalidnošću)
• Almerija 2005.: plivanje - Sanja Jovanović (srebro 50 metara leptir, bronca 100 metara leđno), plivanje - Ana Sršen (bronca, 100 metara slobodno, plivačica s invalidnošću)
• Pescara 2009.: plivanje - Sanja Jovanović (bronca 50 metara leđno), košarka - zlato (Ante Tomić i Lukša Andrić), odbojka - bronca (Mirela Delić)
• Mersin 2013. - plivanje - Sanja Jovanović (zlato na 50 leđno), vaterpolo - zlato (Marko Bijač, Andro Bušlje, Nikša Dobud, Maro Joković, Paulo Obradović i Sandro Sukno)

--August Dominus (razgovor) 14:24, 8. kolovoza 2013. (CEST)

Dubrovčani na Olimpijskim igrama

Hrvatska vaterpolska reprezentacija je peti put uzastopno nastupila na Olimpijskim igrama. Prvi put je sudionik najvećeg svjetskog sportskog natjecanja bila 1996. godine u Atlanti, kada je bila druga. Od Jugaša su srebrene medalje u Grad donijeli Maro Balić i Ognjen Kržić. Sad, 16 godina poslije u Grad stiže čak sedam medalja. Junaci su Miho Bošković, Nikša Dobud, Maro Joković, Andro Bušlje, Sandro Sukno, Paulo Obradović i Frano Vićan. Ostat će u povijest dubrovačkog sporta upisano i ime Elvisa Fatovića, koji je bio u ulozi pomoćnika izbornika Ratka Rudića. Prvi koji je u Grad donio olimpijsku medalju od Jugaša bio je Vladimir Ivković Salko, i to 1952. godine u Helsinkiju. Ivković je igrao za reprezentaciju Jugoslavije, osvojivši srebrenu medalju. Te godine u sastavu reprezentacije igrao je i jedan bivši Jugaš: Dubrovčanin Ivo Štakula, kojem je to bila druga Olimpijada. Naime, Štakula, rođen u Dubrovniku 25. veljače 1923. godine, je kao vaterpolist Juga igrao četiri godine prije na Olimpijskim igrama u Londonu, kada je reprezentacija izborila plasman u drugi krug, ali ne i dalje. Inače, povijest nastupa vaterpolista Jug Croatia osiguranja na Olimpijskim igrama piše se od Olimpijskih igara u Berlinu 1936. godine. Tada su pod zastavom Kraljevine Jugoslavije sve utakmice na turniru odigrali Vinko Cvjetković, Mirko Tarana, Bogdan Tošović i Luka Ciganović, a Milivoj Ćurlica, rezervni vratar reprezentacije, nije ulazio u igru. Reprezentacija nije prošla prvi krug natjecanja. Ciganović je igrao i na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. godine, prvim igrama nakon Drugog svjetskog rata. Vladimir Ivković Salko osvojio je i drugo srebro četiri godine poslije Helsinkija, 1956. godine u Melbourneu. Tada je u sastavu reprezentacije igrao još jedan Jugov vaterpolist Hrvoje Kačić, koji je bio jedini Dubrovčanin u Rimu 1960. godine gdje je reprezentacija bila četvrta. Nakon Olimpijskih igara u Rimu, budući vaterpolisti Jug Croatia osiguranja nisu postizali zapažene rezultate, trebalo je proći punih 16 godina da se na Olimpijskim igrama nađe igrač Juga. Bio je to Đuro Savinović, koji je bio sudionik 21. Olimpijskih igara u Montrealu. Reprezentacija Jugoslavije je u Kanadi 1976. godine bila peta. Novo srebro u Dubrovnik donijeli su 1980. godine iz Moskve Luko Vezilić i Boško Lozica, a trener reprezentacije bio je Milivoj Petković. U Los Angelesu 1984. godine, kad je u pitanju Jug, ostvaren je do Igara u Londonu najveći uspjeh na Olimpijskim igrama. Reprezentacija je zlatna, a u njezinu sastavu su i tri Jugaša, Veselin Đuho, Božo Vuletić i Goran Sukno. U Seoulu 1988. godine Veselin Đuho je jedini Jugaš, a kao kapetan reprezentacije osvaja svoje drugo zlatno odličje te je najuspješniji dubrovacki sportaš na Olimpijskim igrama. Hrvatske vaterpolske reprezentacije nije bilo na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine, a u Atlanti, četiri godine poslije, prvom nastupu od samostalnosti, srebrni su već spomenuti Balić i Kržić. U Sydneyju su od Jugaša nastupili Alen Bošković, Elvis Fatović, Ivo Ivaniš, Ognjen Kržić i Mile Smodlaka. Igrao je i Dubrovčanin Frano Vićan, tada član zagrebačke Mladosti. Hrvatska je bila sedma. U Ateni, 2004. godine, još slabiji plasman. Hrvatski vaterpolisti su nastup zaključili na desetom mjestu. Od Jugaša su igrali Mile Smodlaka, Goran Volarević i Elvis Fatović. Igrali su Tiho Vranješ i Frano Vićan, koji su nosili kapice drugih klubova. Prije četiri godine u Pekingu, na 29. Olimpijskim igarama bilo je šest Jugaša: Frano Vićan, Andro Bušlje, Mile Smodlaka, Pavo Marković, Maro Joković i Miho Bošković. Hrvatska je bila šesta.... Naravno, od Dubrovčana medalje ima košarkaš Andro Knego, i to tri: zlato (Moskva 1980.), srebro (Montreal 1976.) i broncu (Los Angeles 1984.), zatim rukometaš Boris Jarak (bronca iz Seoula 1998.). --August Dominus (razgovor) 14:29, 8. kolovoza 2013. (CEST)

Moji podvizi

• pješke od Prijevora do Štikovice
• biciklom do Štikovice
• bez daha 2min51sec
• kupanje u moru tijekom cijele godine (15. veljače 2013. kad je temperatura bila 12, par dana nakon snijega)
• plivao Porporela-sv. Jakov-Porporela
• plivao od Bellevuea do Danača
• plivao od Porporele do Pila
• plivao s jedne na drugu stranu Rijeke dubrovačke i natrag
• pješke Pile-Porporela-Belvedere-Župa dubrovačka-Brgat-Komolac
• pješke do Ivanice (Prijevor-Ivanica-Brgat)
• pješke do Lozice, biciklom do Lozice
• pješke do Sustjepana
• pješke od Starog Grada do Gruža/Lapada
• pješke od Starog Grada do Prijevora
• odličan u nekim Miniclipovim igrama
• 1 816 članaka na Wikipediji
• čitao latinicu s 4 godine, ćirilicu s 10
• razlikovao sve boje s 2 godine
• samozadovoljavao se s 8 godina

... --August Dominus (razgovor) 15:51, 8. kolovoza 2013. (CEST)

• pješke prešao cijeli grad bez zaustavljanja, od kolodvora na Kantafigu preko Babinog kuka do ulaza u hotel Belvedere na Sv. Jakovu; krenuo u 9:17, a stigao na cilj u 11:11 29. rujna 2013. godine; zaključak: za prepješačiti cijeli Dubrovnik potreban je 1 h i 54 min

--August Dominus (razgovor) 13:19, 29. rujna 2013. (CEST)

• u košarci 37/100 trica 5. studenog 2013. na igralištu na Montovjerni

--August Dominus (razgovor) 17:21, 5. studenog 2013. (CET)

Neuobičajena hrana

Zašto se ne jedu kukci, zmije, mačke, psi i ine životinje koje se može jesti, ima ih u izobilju, lako ih je ubiti i po mnogima su vrlo ukusne? Gadljivost nema realnu osnovu, sve je to u glavi. Kokoš živi u kavezu punom izmeta, jede crve i raznorazno ustajalo bilje, pa opet skoro nikomu nije gadno jesti piletinu. Svinja je svežder, jede sve moguće što nalazi na podu, pa opet je svinjetina svima ukusna. Zašto onda gore navedene životinje nije uobičajeno jesti? Tako bi se moglo uvelike smanjiti glad.

[1]

[B]Zaista, zašto ne jedemo insekte?[/B]

Insekti mogu da budu ukusni. Zašto ih ne bismo jeli? Dovoljno je razloga za: Jednostavno ih je uzgajati, jedu manje od goveda, ovaca ili svinja, nisu im potrebni pašnjaci, brzo se množe i nisu uzrok gasova koji proizvode efekat „staklene bašte“.

Vodeni insekti, škorpioni, bubašvabe, prženi ili na štapićima, uz pivo… U Aziji je to delikates. I to je zdravo. Insekti i larve su energetska i proteinska bomba. Sto grama termita sadrži, na primer, 610 kalorija, što je više od čokolade! Uz to, sadrže 38 grama proteina i 46 grama masti, prenosi Dojče vele.

Insekti sadrže mnogo nezasićenih masnih kiselina, bogati su gvožđem, mastima, vitaminima i mineralima, navodi Svetska organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO). Ta organizacije želi da popularizuje recepte sa insektima u celom svetu.

U mnogim zemljama insekti se rado jedu, naročito u Aziji, Africi i Južnoj Americi. Gusenice, poput ovih na fotografiji, su delikates u južnoj Africi. Tamo ih jedu kuvane, pečene, ili na žaru.

U Evropi i Americi ljudi smatraju da su insekti, larve, skakavci i druga puzeća stvorenja nešto što je „bljak“. Ideja o jedenju prženih tarantula, što je u Kambodži vrlo popularno jelo, većini je stravična. Ali zbog čega?

I međunarodno cenjene kuhinje služe insekte. U meksičkim restoranima omiljeni su crvi sa umakom gvakamole. Čak se i u Nemačkoj otvaraju prvi restorani koji služe obroke od skakavaca, crva ili čak jela od gusenica – još uvek samo za najhrabrije.

Na svetu postoji oko hiljadu jestivih insekata. U tu grupu pripadaju i pčele. Te su životinje izvor hrane, zdrave, pune vitamina i proteina i velikim delom ukusne. Svet to tek treba da otkrije, kažu u FAO.

Naučnici su 2012. sa ekološke tačke gledišta analizirali proizvodnju crva brašnara na jednoj farmi insekata u Holandiji. Dokazano je da za proizvodnju jednog kilograma jestivih proteina crva brašnara treba mnogo manje energije i prostora nego što je to potrebno na farmama gde se proizvode mlečni proizvodi i meso.

Čak su se i u Nemačkoj insekti ranije jeli u većim količinama. Do sredine 20. veka supa od gundelja bila je vrlo popularna. Ona ukusom podseća na supu od rakova. Osim toga, gundelji su bili u ponudi i pošećereni i kandirani u poslastičarnicama. --August Dominus (razgovor) 15:11, 13. kolovoza 2013. (CEST)

Nastavci

• Suradnik:August Dominus/moje bilješke (2. dio)
• Suradnik:August Dominus/moje bilješke (3. dio)