Stipe Matijević
Stipe Matijević (Kostanje, 21. rujna 1887. − Argentina, 3. kolovoza 1972.), hrvatski političar[1] iz Kostanja.[2]
Rodio se je u poljičkom selu Kostanjama 1887. godine. Izabran je 1927. kao HSS-ov kandidat za zastupnika za kotar Makarsku u Narodnu skupštinu. Bio je u predsjedništvu HSS-a.[1]
Bio je u beogradskoj Skupštini kad je Puniša Račić izvršio atentat na Stjepana Radića. U prvom su redu sjedili Đuro Basariček, Ivan Granđa, Ivan Pernar, Svetozar Pribičević, Stjepan Radić, a iza njih Rude Bačinić, Stjepan Košutić, Jakov Jelašić, Stipe Matijević i Ante Pavlović. Matijević se prvi snašao i isprsio se pred Račićev pištolj da zaštiti Radića.[2]
1941. godine prišao je ustašama. Imenovan je na mjesto doglavnika.[1] Poslije je bio u Doglavničkom vijeću Glavnog ustaškog stana.[3] Emigrirao je krajem rata.[1] Njegova su sina Duška Matijevića boljševici osudili na manju vemensku kaznu, no usprkos blagoj kazni, mučili su ga i ubili.[2]
Jedan od suosnivača Hrvatskog oslobodilačkog pokreta 1956. godine.
- ↑ a b c d Hrvatski leksikon, L-Ž, Naklada leksikon d.o.o., Zagreb, 1997.
- ↑ a b c Josip Krivić: Svjedočenja. Žrtve i odpor šestanovačkog kraja. Predavanje održano na zavičajnom simpoziju 14. kolovoza 1998. u Šetanovcu. Izvadci., Politički zatvorenik, br. 98, svibanj 2000., str. 43
- ↑ Hrvoje Matković, "Povijest Nezavisne Države Hrvatske", Zagreb 2002.