Kostanje
Kostanje | |
---|---|
Država | Hrvatska |
Županija | Splitsko-dalmatinska |
Općina/grad | Omiš |
Površina | 9,7 km2 [1] |
Koordinate | 43°26′25″N 16°50′02″E / 43.440207°N 16.833801°E |
Stanovništvo (2021.) | |
Ukupno | 572 [2] |
– gustoća | 59 st./km2 |
Odredišna pošta | 21310 Omiš [3] |
Pozivni broj | +385 (0)21 |
Autooznaka | ST |
Kostanje na zemljovidu Hrvatske |
Kostanje je selo u Splitsko-dalmatinskoj županiji u sastavu grada Omiša. Sastavni su dio povijesnog kraja nekadašnje Poljičke Republike i Dalmatinske zagore. S osnovnom školom, vrtićem, nekoliko trgovina i ugostiteljskih objekata jedno su od najrazvijenih sela ovog kraja kao i jedno od rijetkih sela koje od popisa iz 2011. godine bilježi prirodni porast stanovništva kao i useljavanje.
Ime je dobilo po kestenu.
Nalazi se u Srednjim Poljicima nekadašnje Poljičke Knežije. Dio su Omiške Krajine, Dalmatinske Zagore kao i sastavni dio grada Omiša. Zemljopisno se dijele na: Gornji, Donji i Srednji varoš. S južne strane imaju izlaz na rijeku Cetinu na čijoj se suprotnoj strani nalazi selo Kučiće, na istoku graniči s Podgrađem, na sjeveru sa Seocama,a na zapadu s ostalim selima i gradom Omišem. Površinom je srednje veliko selo. Od matičnog grada Omiša udaljeno je 18 kilometara. Kostanje pripada krškom području, ali je zbog blizine Cetini veoma bogato plodnom crnicom koja se nalazi u krškim poljima. Stoljećima je Kostanje pogodno za uzgoj raznih kultura s obzirom na to da su Kostanjci oduvijek bez problema mogli navodnjavati svoju zemlju zbog izlaza na rijeku Cetinu. Najveći dio Kostanjaca uzgaja voće, povrće, a neki i stoku za vlastite potrebe. Posebno je razvijeno maslinarstvo i vinogradarstvo. Dobar dio radno aktivnog kostanjskog stanovništva radi upravo u Kostanju, dio u matičnom gradu Omišu, a manji dio i u obližnjem Šestanovcu. U Kostanju se nalazi područna osnovna škola osnovne škole u Čišlama koju pohađaju učenici od 1. do 8. razreda. Tu se nalazi i dječji vrtić koji zbog velikog broja djece radi u dvije smjene. U Kostanju postoje i dvije trgovine, kao i nekoliko gostionica.
Gradsko je naselje grada Omiša po upravnoj organizaciji,[4] iako je od samog naselja Omiša udaljeno nekoliko kilometara. Po poštanskoj organizaciji, imaju vlastiti poštanski ured.[5]
Većinsko i jedino autohtono stanovništvo ovog sela su Hrvati. Od popisa stanovništva iz 2001. do popisa iz 2011. broj stanovnika je smanjen za 50-ak ljudi. Usprkos tome selo od 2011. nadalje bilježi prirodni porast kao i doseljavanje te se procjenjuje da će na sljedećem popisu imati značajno više stanovništva nego na onom iz 2011. godine.
- Mila Gojsalić, hrvatska mučenica i narodna junakinja
- Đurđica Tičinović, hrvatska pjesnikinja
broj stanovnika | 558 | 764 | 611 | 605 | 706 | 812 | 822 | 903 | 1033 | 1049 | 1044 | 1028 | 867 | 775 | 658 | 605 | 572 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Od 2003. se svake godine u Kostanjama održava trodnevna kulturna manifestacija Dani Mile Gojsalić, u čijem proglamu su izložbe, izvedbe (praizveden je mjuzikl Mile Gojsalić koji su izveli dječji zbor “Srdelice” iz Splita i Dječji zbor “Kostanje”), izložba slika, klapska večer, večer sopranika. Mjesta održavanja su kostanjski Dom kulture i spomen-kuća Mile Gojsalić.[6]
- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
- ↑ Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj: Splitsko-dalmatinska županija Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. kolovoza 2008. (Wayback Machine)
- ↑ HP. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. kolovoza 2011. Pristupljeno 13. kolovoza 2011. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Nikolina Tomasović/Slobodna Dalmacija: Kostanje: Otvaranje ‘Dana Mile Gojsalić’ Dugirat.com. 16. srpnja 2009. Pristupljeno 11. lipnja 2020.
|