Prijeđi na sadržaj

Stefano Fiore

Izvor: Wikipedija
Stefano Fiore

Država Italija
Osobni podatci
Puno ime Stefano Fiore
Rođenje 17. travnja 1975.
Cosenza
Visina 177 cm
Klub
Trenutačni klub Igračka mirovina
Pozicija Krilo
Polušpica
Mlađi uzrasti
Cosenza
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1992. – 1994.
1994. – 1995.
1995. – 1996.
1996. – 1997.
1997. – 1999.
1999. – 2001.
2001. – 2004.
2004. – 2005.
2005. – 2006.
2006. – 2007.
2007.
2007. – 2008.
2009. – 2011.
Cosenza
Parma
Padova
Chievo Verona
Parma
Udinese
Lazio
Valencia
Fiorentina (posudba)
Torino (posudba)
Livorno (posudba)
Mantova
Cosenza
0010 000(1)
0008 000(1)
0024 000(1)
0038 000(2)
0064 000(4)
0067 00(18)
0095 00(17)
0020 000(2)
0038 000(6)
0019 000(1)
0016 000(2)
0024 000(3)
0044 000(9)
Reprezentativna karijera**
1995. – 1997.
1997.
2000. – 2004.
Italija do 21
Italija do 23
Italija
0008 000(0)
0003 000(1)
0038 000(2)
Portal o životopisima
Portal o športu

Stefano Fiore (Cosenza, 17. travnja 1975.) je talijanski nogometni trener te bivši nogometaš i umirovljeni nacionalni reprezentativac.

Karijera

[uredi | uredi kôd]

Klupska karijera

[uredi | uredi kôd]

Fiore je rođen u Cosenzi gdje je 1992. godine započeo igrati nogomet u istoimenom klubu. Nakon dvije sezone prelazi u Parmu u kojoj je nastupao jako malo. Zbog toga napušta momčad te igra u Padovi i Chievo Veroni. Zbog impresivnih igara za veronski klub, Fiorea 1997. po drugi puta dovodi Parma. Tamo je postao standardni igrač a s klubom 1999. osvaja Kup UEFA i Coppa Italiju.

U lipnju 1999. Stefana kupuje Udinese u transferu u kojem su uz financijski iznos Parmi dani i Udineseovi igrači Stephen Appiah i Márcio Amoroso.[1] Nakon dvije godine Fiore odlazi u Lazio zajedno s klupskim suigračem Giulianom Giannicheddom. Rimski klub tada je doveo i nizozemskog braniča Jaapa Stama, španjolskog veznjaka Gaizku Mendietu te srpskog napadača Darka Kovačevića. Lazio unatoč tim pojačanjima nije ostvario značajnije rezultate osim Coppa Italije 2004. godine.

Zbog financijskih poteškoća, rimski Lazio je Valenciji prodao Fiorea za 6,6 milijuna te Bernarda Corradija za 10 milijuna eura. Tehnički gledano, igrači su prešli u Valenciju besplatno kao svojevrsna Lazijeva kompenzacija za transfer Gaizke Mendiete od 16,6 milijuna eura kojeg rimski klub nije platio. Fiore je u Valenciji igrao svega jednu sezonu dok je preostale godine iz ugovornog roka proveo na posudbama u Fiorentini, Torinu i Livornu.

22. kolovoza 2007. Stefano Fiore potpisuje jednogodišnji ugovor za Mantovu. Nakon toga vraća se u rodnu Cosenzu gdje je s tamošnjim klubom odigrao dvije sezone dok nakon prekida igračke karijere 2011. postaje njegovim trenerom.

Reprezentativna karijera

[uredi | uredi kôd]

Fiore je s mladom talijanskom U23 reprezentacijom osvojio zlato na Mediteranskim igrama u Bariju 1997. godine. Za seniorsku reprezentaciju je debitirao 2000. te je njen član bio naredne četiri godine. Sudjelavao je na EURU 2000. na kojem je Italija bila finalist[2] te na EURU 2004. gdje su Azzuri neočekivano ispali u skupini.[3]

Pogoci za reprezentaciju

[uredi | uredi kôd]
# Datum Mjesto Protivnik Pogodak Rezultat Natjecanje
1. 14. lipnja 2000. Bruxelles, Belgija Belgija 2 : 0 Pobjeda EURO 2000.
2. 18. veljače 2001. Rim, Italija Argentina 1 : 2 Poraz Prijateljska utakmica

Trenerska karijera

[uredi | uredi kôd]

Prekidom igračke karijere u Cosenzi, Fiore je 2011. postao njen trener.

Osvojeni trofeji

[uredi | uredi kôd]

Klupski trofeji

[uredi | uredi kôd]
Klub Trofej Godina
Italija
Parma Kup UEFA 1995.
Parma Kup UEFA 1999.
Parma Coppa Italia 1999.
Udinese Intertoto kup 2000.
Lazio Coppa Italia 2004.
Španjolska
Valencia Europski Superkup 2004.

Reprezentativni trofeji

[uredi | uredi kôd]
Turnir Trofej Godina
Mediteranske igre Zlato 1997.
EURO 2000. Srebro 2000.

Ordeni

[uredi | uredi kôd]
  • Cavaliere Ordine al Merito della Repubblica Italiana: 2000.

[4]

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]