Stephen Appiah
| Stephen Appiah | ||
|---|---|---|
| ||
| Država |  Gana
| |
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Stephen Leroy Appiah | |
| Rođenje | 24. prosinca 1983. Achimota | |
| Visina | 178 cm | |
| Klub | ||
| Trenutačni klub | Igračka mirovina | |
| Pozicija | vezni igrač | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1995. - 1997. 1997. - 2000. 2000. - 2003. 2002. - 2003. 2003. - 2005. 2005. - 2008. 2009. - 2010. 2010. - 2012. 2012. |
Hearts of Oak Udinese Parma → Brescia (posudba) Juventus Fenerbahçe Bologna Cesena Vojvodina |
21 (19) 36 (0) 28 (0) 31 (7) 48 (3) 64 (11) 2 (0) 14 (0) 11 (1) |
| Reprezentativna karijera** | ||
| 1995. - 2010. |  Gana
|
67 (14) |
| Bilješke | ||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 16. kolovoza 2014. ** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
| ||
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Stephen Appiah (Achimota, 24. prosinca 1980.) je bivši ganski nogometaš i ganski nogometni reprezentativac. Igrao je na mjestu veznog igrača, a pokazao se bio kao igrač koji može jednako dobro igrati i u obrani, kao i u napadu.
U Europi je igrao od 1997. godine. Zadnji klub za koji je nastupao je bio srpski prvoligaš FK Vojvodina.
Za Ganu je igrao u juniorskom, olimpijskom i seniorskom sastavu. Nosio je kapetansku vrpcu na SP-u 2006. godine. Sudjelovao je i na SP-u 2010., no kapetansku vrpcu je nosio John Mensah.
Karijeru je započeo 1995. u lokalnom klubu Hearts of Oak sa samo 15 godina. Godine 1996. se za njega zanimao turski Galatasaray koji ga je namjeravao dovesti u svoju juniorsku momčad, no nije potpisao ugovor i vratio se u Hearts of Oak.
Godine 1997. je otišao u Europu. Potpisao je za talijanskog prvoligaša Udinese u kojem je proveo 3 sezone. U Udineseu je s mjesta napadača prešao u srednji red. Trebao je prijeći 1999. u Parmu, no prelazak je ugrozio hepatitis,[1] no Appiah je svladao bolest i pridružio se Parmi ljeta 2000. godine.
Nakon dvije sezone u Parmi, klub ga je posudio Bresci za sezonu 2002./03., koja se pokazala uspješnom. Bio je prvotimac koji je za lombardijski sastav dao 7 golova u 31 utakmici.
Appiahov uspjeh u Parmi je skrenuo pozornost talijanskog prvaka Juventusa koji ga je doveo na posudbu iz Parme za 2 milijuna eura na ljeto 2003. uz mogućnost trajnog prijelaza za 6 milijuna eura 2004. godine. Te 2003. je Appiah bio 8. na izboru afričkog nogometaša godine.
Prva sezona u Juventusu je bila uspješna. Odigrao je 30 utakmica u Serie A i igrao je u završnici talijanskog kupa. Odigrao je prve utakmice u Ligi prvaka. U drugoj sezoni za Juventus je odigrao 18 susreta u Serie A.
Srpnja 2005. je prešao iz Juventusa u turskog velikana Fenerbahçea za 8 milijuna eura.[2] Osvojio je stoto jubilarno tursko prvenstvo. Krajem sezone 2006./07. je izrazio želju otići iz Fenerbahçea iako je klub želio produljiti njegov ugovor.
Uslijedila je prisilna stanka zbog ozljede koljena. 7. studenog 2007. je ušao s klupe i zaigrao za Fenerbahçe u utakmici Lige prvaka. Ozljeda se obnovila te je otišao u Italiju na rehabilitaciju. Ozljeda koju je dugo vukao ga je spriječila u nastupu za Ganu na Afričkom kupu nacija 2008. godine. S Fenerbahçeom se iste godine razišao nezadovoljan odnosom kluba prema njemu.[3][4]
- ↑ Appiah restituito all' Udinese. La Gazzetta dello Sport (talijanski). 1. srpnja 1999. Pristupljeno 29. svibnja 2010.
- ↑ FIFA - Fenerbahce buoyed by Zico's Brazilian touch Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. srpnja 2010. (Wayback Machine)(en.)
- ↑ ESPN -Ghana captain Appiah quits Fenerbahce after row Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. lipnja 2011. (Wayback Machine)(en.)
- ↑ Superlignews - Stephen Appiah Reacts Over CAS Decision Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. rujna 2010. (Wayback Machine)(en.)
- FIFA Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. listopada 2009. (Wayback Machine) (en.)
- Stephen Appiah (en.)
| |||||||||||||||||||||
