Srećko Bijelić
| Srećko Bijelić | |
|---|---|
 Srećko Bijelić | |
| Rođenje | 18. prosinca 1930., Bribir, Hrvatska |
| Smrt | 22. rujna 2004., Zagreb, Hrvatska |
| Stranka | KPJ, HNS |
| Zanimanje | političar |
Srećko Bijelić (Bribir, 18. prosinca 1930. - Zagreb, 22. rujna 2004.) je bio hrvatski političar i hrvatski proljećar, istinski velikan zajednice Srba u Hrvatskoj koji je "kao Srbin svojoj je hrvatskoj domovini pokazao da je moguć suživot raznih nacionalnosti".[1] Bio je na glasu kao borac za istinu i pravdu, posebice za "malog čovjeka", pri čemu je nerijetko za te obespravljene ljude žrtvovao i vlastito zdravlje i osobni položaj, "vertikala hrvatskog i osobnog poštenja, jedinstven čovjek koji nikada nije iznevjerio".[2]
Srećko Bijelić rodio se je 1930. godine u Bribiru kraj Skradina. Studirao je u Zagrebu gdje je diplomirao 1962. godine na Pravnom fakultetu.[3]
1943. godine se je pridružio hrvatskom antifašističkom pokretu.[3] Članom SKOJ-a postao je 1945. godine a članom KPJ 1948. godine.[3] Poslije je obnašao visoke gospodarske i političke dužnosti. U gospodarstvu je bio na čelu poduzeća Janko Gredelj.
U politici je bio na čelu Narodne omladine Hrvatske kojoj je bio predsjednikom CK. Bio je u Izvršnom komitetu CK SKJ i članom član Predsjedništva Saveza komunista Jugoslavije. U doba hrvatskog proljeća obnašao je dužnost potpredsjednika CK SK Zagreba. Bio je svjestan stanja, odnosa i procesa u ondašnjoj socijalističkoj Jugoslaviji i položaj Hrvatske u toj zajednici država. Bio je bitnim dijelom hrvatskog rukovodstva, s kojim se je zalagao za to da se donese novi Ustav Ustava koji bi regulirao položaj ondašnjih jugoslavenskih republika.
Nakon sjednice Izvršnog komiteta SKH 30. studenoga i 1. prosinca 1971. godine u Karađorđevu, te 1. i 2. prosinca iste godine na 21. sjednici CK SKJ, ostavke su podnijeli Savka Dabčević-Kučar, Miloš Žanko, Miko Tripalo, Pero Pirker, Marko Koprtla i Janko Bobetko, a također je odlučeno da se s dotadašnjih dužnosti smijene predsjednik i potpredsjednik CK SK Zagreba Srećko Bijelić i Dragutin Haramija (Bijelićev višegodišnji suradnik), a za novu predsjednicu CK SKH izabrana je Milka Planinc. Bijelić je potom isključen iz političkog i društvenog života i razriješen je svih dužnosti zbog frakcionaštva i nacionalizma.[3] To ga nije obeshrabrilo, nego je i nakon što je smijenjen u Karađorđevu ustrajno je branio poziciju Hrvatske i kao Srbin iskreno branio hrvatsku domovinu.
Političkim liberalizacijama koncem 1980-ih aktivirao se u političkom životu. Na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj 1990. godine bio je u Koaliciji narodnog sporazuma.[4] Kad je listopada 1990. godine osnovana Hrvatska narodna stranka, bio je u užem rukovodstvu stranke, zajedno s predsjednicom Savkom Dabčević-Kučar, Mikom Tripalom, Dragutinom Haramijom, Krešimirom Džebom, Ivicom Vrkićem, Slavkom Meštrovićem i Radimirom Čačićem; u vrhu je stranke bio od 1990. do 2004. godine. Poslije je još bio u Savjetu stranke. Nakon izbora, 1991. godine se je uključio u borbu za stvaranje samostalne i suvremene hrvatske države.
Bio je izabran u prvi i drugi saziv Hrvatskog sabora.
Napisao je mnogo stručnih radova. Objavio je 1971. godine knjigu na temu radničkog samoupravljanja Samoupravljačka pozicija i tiskana je u dva izdanja.[5]
- U svome drugom zastupničkom mandatu po broju javljanja za raspravu bio je najaktivniji zastupnik saziva Zastupničkog doma Hrvatskog državnog sabora kada je u četiri godine 394 puta imao potrebu izreći svoje mišljenje o razmatranim zakonima, ispraviti krivi navod ili zatražiti multidisciplinarnu analizu.[6]
- HRT Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2016. (Wayback Machine) 23. rujna 2004. (H/mj)
- Slobodna Dalmacija Umro Srećko Bijelić, političar i osnivač HNS-a, 23. rujna 2004.
- Index.hr Umro Srećko Bijelić, političar i osnivač HNS-a, 22. rujna 2004., (Hina) pp/xbdj yln
- Index.hr Posljednji ispraćaj Srećka Bijelića, 27.rujna 2004., (Hina) xdm ysšh
- ↑ Dragutin Haramija na posljednjem ispraćaju Srećka Bijelića.
- ↑ Savka Dabčević-Kučar na posljednjem ispraćaju Srećka Bijelića.
- ↑ a b c d Bijelić, Srećko, Josipa Paver (1983.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 26. veljače 2018.
- ↑ HIC: Domovinski rat. Spomenar 28. veljače – 6. ožujka, priredio: Luka Gavranović, Dom i svijet, broj 415. 28. veljače 2003.:
- »1. ožujka 1990. - Prvaci četiriju opozicijskih stranaka (SDSH, HSLS, HKDS, HDS) i pridruženi izvanstranački pojedinci (Savka Dapčević-Kučar, Dr. Ivan Supek, Miko Tripalo, Dragutin Haramija i Srećko Bijelić) na konferenciji za novinare objavili formiranje Koalicije narodnog sporazuma.«, preuzeto 24. travnja 2013.
- ↑ (engl.) openlibrary.org: Srećko Bijelić 1930 -, preuzeto 24. travnja 2013.
- ↑ HRT: Srećko Bijelić u četiri godine 394 puta koristio saborski mikrofon[neaktivna poveznica], 30. siječnja 2000., preuzeto 24. travnja 2013.