Ivica Vrkić
| Ivica Vrkić | |
|---|---|
| Rođenje | 10. siječnja 1947.[1] |
Ivica Vrkić (Moslavački Krčenik kod Donjeg Miholjca, 10. siječnja 1947.) je poznati hrvatski proljećar.[2] Od 2013. do 2021. godine bio je gradonačelnik grada Osijeka.
Rodio se u Moslavačkom Krčeniku 1947. godine.[1] U Osijeku je završio osnovnu školu i gimnaziju.[3]
Studirao je u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao filozofiju i sociologiju.[1][3] Pravo je diplomirao u Osijeku.[1]
Bio je aktivan još kao student u zagrebačkom studentskom i omladinskom miljeu.[3] Zbog toga je izabran za profesionalnog člana predsjedništva hrvatske omladinske organizacije zaduženog za programe u kulturi. Vrkić je u kulturi i pridonio, poticanjem i osnivanjem centara za kulturu u najvećim gradovima u Hrvatskoj, Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku.[3]
1970. je godine izabran za predsjednika Saveza omladine Hrvatske.[3] Bio je najmlađi sudionik hrvatskog proljeća.[4] Blisko je surađivao s čelnim hrvatskim političarima Mikom Tripalom i Savkom Dabčević Kučar,[3]a zvali su ga "miljenikom Savke Dabčević-Kučar".[5] U hrvatskoj su ga javnosti sve više doživljavali kao jednu od vodećih osoba hrvatskog proljeća.[3] Iako su ga jugokomunističke strukture etiketirale kao "velikog nacionalista", sam za sebe kaže da to nikad nije bio.[4] Ta etiketa u socijalističkoj Jugoslaviji bila je jednom od najgorih stigma, hereza snage "gotovo sa snagom židovske žute zvijezde na traci oko rukava", što je značilo da su ga vlasti i hrvatstvu neskloni mediji označili kao opasnog državnog neprijatelja. Posljedica toga bila je da su se zbog straha od režimskog progona zbog pukog druženja s takvom osobom, od njega su počeli zazirati dojučerašnji prijatelji i obični ljudi.[5]
Godine 1970. nacionalno orijentirane snage koje su predvodili studenti zagrebačkoga Filozofskog fakulteta Dražen Budiša i Ivan Zvonimir Čičak preuzele su većinu u Savezu studenata Zagreba i Hrvatske, te su se angažirali kao radikalno krilo nacionalnog pokreta. Njihovi maksimalistički zahtjevi, iskazani u štrajku studenata u jesen 1971. dali su povod Titu i vodstvu SKJ da odstrani „proljećarsko“ vodstvo SKH koje su predvodili Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo, a i vodstvo SOH koje je predvodio Ivica Vrkić.
Morao je otići sjednicu u Karađorđevo,[5] iako je bio tek drugi dan na medenom mjesecu.[5] Bio je najmlađi sudionik sjednice.[3] Onda je uoči sjednice doživio da ga je Vladimir Bakarić nazvao frankovcem, što je "u ono vrijeme, na tom mjestu i u tim okolnostima - značilo je prišiti mu epitet radikalnog nacionalista, osobito neraspoloženog prema Srbima."[5] Ondje je bio najmlađim sudionikom.[5] Ondje je bio iako nije bio članom Izvršnog komiteta SKH, nego zbog toga što je Tito ondje pozvao predsjednike ondašnjih društveno-političkih organizacija SR Hrvatske: Socijalistički savez, sindikat, boračka organizacija te Savez omladine Hrvatske.[5]
Posljedica je bila ta da je Ivica Vrkić koji je bio jednim od najperspektivnijih mladih političara u Hrvatskoj, ostao bez funkcije i ikakvih izgleda da će dobiti neki drugi posao. Poslije su ga mnoštvo puta pozivali na obavijesne razgovore. Vlasti su mu oduzele putovnice. Vraćena mu je tek 18 godina poslije.[5] Poslije je upisao pravni studij u Osijeku i diplomirao. Vrijeme na studiju odlično je poslužilo kao premošćivanje razdoblja koje je uslijedilo nakon sječe, jer nakon smjena i otpuštanja mnogi hrvatski proljećari nisu se uopće mogli zaposliti. Kritično je razdoblje prošlo i nekako se kao pravnik uspio zaposliti u Osijeku u Građevinskom institutu.[3]
Kad je osnovana Hrvatska narodna stranka 13. listopada 1990., prvom predsjednicom stranke postala je Savka Dabčević-Kučar, a u uže rukovodstvo stranke ušli su Miko Tripalo, Dragutin Haramija, Srećko Bijelić, Krešimir Džeba, Ivica Vrkić, Slavko Meštrović i Radimir Čačić. Poslije je bio tajnikom te stranke.[1] Od 1995. je godine član HDZ-a.[1] Sudionik Domovinskog rata.[3] Bio je u zapovjedništvu II. zbornog područja Đakovo.[6] Nosio je čin bojnika od 28. svibnja 1992.[7]
Bio je saborskim zastupnikom od 1992. godine[1] do 1995. godine.[3]
Od 7. rujna 1992.[8] do 4. svibnja 1993. obnašao je dužnost člana Odbora za zakonodavstvo Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske.[9] Od istog dana obnašao je dužnost člana Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske[10] i člana Vijeća Hrvatske radio-televizije.[11]
Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 25. rujna 1992. imenovao ga je za člana Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava iz reda zastupnika.[12]
30. srpnja 1993. imenovan je odlukom Zastupničkog doma Sabora RH za dopredsjednika Odbora za ljudska prava i prava etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina.[13]
Od 21. listopada 1994. Zastupnički dom Sabora RH imenovao ga je u članove početnog sastava Vijeća za telekomunikacije na razdoblje od tri godine.[14]
22. ožujka 1995. Odbor za izbor, imenovanja i administrativne poslove Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske imenovao ga je u Odbor za obilježavanje 50. obljetnice Bleiburških žrtava i žrtava Križnog puta.[15]
Za provedbu aktivnosti u procesu mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja Vlada Republike Hrvatske je u Osijeku osnovala Ured privremene uprave za uspostavu hrvatske vlasti u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnome Srijemu, a za predstojnika je imenovala Ivicu Vrkića. 5. siječnja 2011. zbog svoje uloge u mirnoj reintegraciji Hrvatskog Podunavlja primio je nagradu Srpskog narodnog vijeća za životno djelo Svetozar Pribićević.[4]
29. prosinca 1995. imenovan je za zamjenika predstavnika Vlade Republike Hrvatske pri Prijelaznoj upravi za uspostavu hrvatske vlasti na području Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema[16] i za predstojnika Ureda privremene uprave za uspostavu hrvatske vlasti na području Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema.[17]
30. travnja 1997. imenovan je za člana novoosnovanog Državnog povjerenstva za uspostavu ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske na područjima Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije koja su onda bila pod upravom UNTAES-a.[18]
31. srpnja 1998. razriješen je dužnosti zamjenika predsjednice Nacionalnog odbora za ostvarivanje Programa uspostave povjerenja, ubrzanog povratka i normalizacije života na ratom stradalim područjima Republike Hrvatske radi odlaska na novu dužnost.[19] Dužnost zamjenika predsjednice obnašao je od 9. listopada 1997. godine.[20]
Od 15. svibnja 1997. je kao privremeni,[21] a od 3. srpnja 1997. kao redovni[22] do 24. srpnja 1998. godine ravnao je državnom agencijom za posredovanje u prometu određenim nekretninama.[23]
29. listopada 1998. imenovan je za članom Upravnog vijeća Hrvatskog informativno-kulturnog zavoda.[24]
Od 1. kolovoza 1998.[25] do 16. ožujka 2000.[26] je godine bio ravnateljem HRT-a, a 2011. dobivao je ponude za to mjesto.[4] 2012. se kandidirao za to mjesto.[27] 2000. je godine bio predsjednikom uprave Glasa Slavonije koji je spasio od bankrota.[3]
Bio je član Izvršnog odbora HHO-a.[4] Članom je nadzornog odbora Vinarije u Erdutu.[4] Predsjednik je uprave Belja i Glasa Slavonije.[4] Direktorom je tvornice ulja u Čepinu.[27]
Član je Društva hrvatskih književnika.[3]
2. lipnja 2013. godine pobjeđuje na izborima, te 10. lipnja 2013. godine i službeno preuzima dužnost gradonačelnika grada Osijeka.[28]
- Spomenica Domovinskog rata[3]
- razna ina odlikovanja Republike Hrvatske[3]
- spomen medalja Vukovar[29]
- Red Stjepana Radića, za zasluge i stradanje u borbi za nacionalna i socijalna prava hrvatskog naroda, odlukom predsjednika RH Franje Tuđmana[30]
- Red hrvatskog pletera, za osobiti doprinos razvitku i ugledu oružanih snaga Republike Hrvatske, odlukom predsjednika RH Franje Tuđmana[6]
- Red hrvatskog trolista, za osobite zasluge stečene u ratu, izravnoj ratnoj opasnosti ili u iznimnim okolnostima u miru, odlukom predsjednika RH Franje Tuđmana[31]
- Red hrvatskog trolista, za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku stečene u ratu, kao član Političke uprave Ministarstva obrane RH[32]
- Povelja Europskog doma o ljudskim pravima[3]
- Priznanje SNV-a "Svetozar Pribičević" za unapređivanje odnosa između Hrvata i Srba,[3] za životno djelo[4]
- počasni građanin Vukovara[3]
- ↑ a b c d e f g Hrvatski leksikon: L-Ž, str. 671, Naklada Leksikon, Zagreb, 1997.
- ↑ Hrvatski fokus Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. kolovoza 2014. (Wayback Machine) Mato Dretvić Filakov: Josipovićev „glavni analitičar“ zaziva nove čistke. Podnaslov: Hrvatsko proljeće je zapravo bilo „sukob naljevici“ između „unitarista“ i „progresista“, koje su protivnici proglasili „nacionalistima“ i tako se lakše obračunali s njima, 15. travnja 2010.
- ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q r M.M.: Ivan Vrkić, životopis, dnevno.hr, 7. lipnja 2013.
- ↑ a b c d e f g h Željka Rački-Kristić: Ivica Vrkić: Spreman sam ponovno postati ravnatelj HRT-a, 5. siječnja 2011.
- ↑ a b c d e f g h Drago Hedl: Ivica Vrkić: Kiseo okus čorbe iz Titova lovišta i danas osjećam u ustima Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. siječnja 2013. (Wayback Machine), Jutarnji list, 27. studenoga 2011.
- ↑ a b Odluka o odlikovanju Redom hrvatskog pletera, br. 01-012-96-161/1, Narodne novine br.: 9, 29. siječnja 1997.
- ↑ Ukaz predsjednika Republike Hrvatske o dodjeli činova, promaknućima i prevođenju u činove pričuvnih časnika oružanih snaga Republike Hrvatske, Narodne novine br.: 67, 13. listopada 1992.
- ↑ [1]
- ↑ Odluka o razrješenju dužnosti člana Odbora za zakonodavstvo, Narodne novine br.: 43, 10. svibnja 1993.
- ↑ Odluka o izboru člana Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, Narodne novine br.: 43, 10. svibnja 1993.
- ↑ [2]
- ↑ Odluka o imenovanju predsjednika, tri potpredsjednika i članova u Komisiju za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava iz reda zastupnika, Narodne novine br.: 60, 1. listopada 1992.
- ↑ Odluka o izboru dopredsjednika Odbora za ljudska prava i prava etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina, Narodne novine br.: 76, 16. kolovoza 1993.
- ↑ Odluka o imenovanju članova Vijeća za telekomunikacije, Narodne novine br.: 80, 2. studenoga 1994.
- ↑ Odluka o imenovanju predsjednika i članova Odbora za obilježavanje 50. obljetnice Bleiburških žrtava i žrtava Križnog puta, Narodne novine br.: 21, 29. ožujka 1995.
- ↑ Rješenje o imenovanju zamjenika predstavnika Vlade Republike Hrvatske pri Prijelaznoj upravi za uspostavu hrvatske vlasti na području Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, Narodne novine br.: 1, 5. siječnja 1996.
- ↑ Rješenje o imenovanju predstojnika Ureda privremene uprave za uspostavu hrvatske vlasti na području Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, Narodne novine br.: 1, 5. siječnja 1996.
- ↑ Odluka o osnivanju Državnog povjerenstva za uspostavu ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske na područjima Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije koja su sada pod upravom UNTAES-a, Narodne novine, Narodne novine br.: 48, 9. svibnja 1997.
- ↑ Odluka o razrješenju i imenovanju zamjenika predsjednice Nacionalnog odbora za ostvarivanje Programa uspostave povjerenja, ubrzanog povratka i normalizacije života na ratom stradalim područjima Republike Hrvatske, Odluka predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, Narodne novine br.: 107 11. kolovoza 1998.
- ↑ Odluka o osnivanju nacionalnog odbora za ostvarivanje programa uspostave povjerenja, ubrzanog povratka i normalizacije života na ratom stradalim područjima Republike Hrvatske, Narodne novine, Narodne novine br.: 107, 14. listopada 1997.
- ↑ Rješenje o imenovanju Ivana Vrkića privremenim ravnateljem Agencije za posredovanje u prometu određenim nekretninama, Narodne novine, Narodne novine br.: 52 21.05.1997.
- ↑ Rješenje o imenovanju Ivana Vrkića direktorom Agencije za posredovanje u prometu određenim nekretninama, Narodne novine br.: 71, 9. srpnja 1997.
- ↑ Rješenje o razrješenju Ivana Vrkića dužnosti direktora Agencije za posredovanje u prometu određenim nekretninama, Rješenje Vlade Republike Hrvatske, potpredsjednik Borislav Škegro, 24. srpnja 1998., Narodne novine br.: 104, 31. srpnja 1998.
- ↑ [ http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1998_11_144_1788.html Rješenje o imenovanju predsjednice i člana Upravnog vijeća Hrvatskog informativno-kulturnog zavoda], Rješenje Vlade Republike Hrvatske, predsjednik Zlatko Mateša, Narodne novine br.: 144, 4. studenoga 1998.
- ↑ Odluka o imenovanju Ivana Vrkića direktorom Javnog poduzeća Hrvatske radiotelevizije, Odluka Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora, predsjednik Vlatko Pavletić, Narodne novine br.: 101, 28. srpnja 1998.
- ↑ Odluka o razrješenju direktora javnog poduzeća Hrvatske radiotelevizije, Odluka Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora, predsjednik Zlatko Tomčić, Narodne novine br.: 31, 22. ožujka 2000.
- ↑ a b Ivica Vrkić, novi direktor Tvornice ulja Čepin Kanal Osječke televizije na YouTubeu, emisija "Karte na stol", postavljeno 2. travnja 2012.
- ↑ Grad Osijek
- ↑ [3]
- ↑ [4]
- ↑ Odluka kojom se odlikuju Redom Hrvatskog trolista, 28. svibnja 1995.
- ↑ Odluka kojom se odlikuju Redom Hrvatskog trolista, 26. svibnja 1995.