Prijeđi na sadržaj

Silvije Begić

Izvor: Wikipedija
Silvije Begić

Begić u dresu Urala 2022. godine

Država Hrvatska
Osobni podatci
Rođenje 3. lipnja 1993.
Posušje
Visina 197 cm
Klub
Trenutačni klub Ural Ekaterinburg
Broj 2
Pozicija branič
Mlađi uzrasti
2004.2009.
2009.2011.
Posušje
Imotski
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
2011.2012.
2012.2013.
2013.2015.
2015.2017.
2017.2019.
2019.2022.
2021.2022.
2022.danas
Posušje
Kamen Ivanbegovina
Rudeš
Inter Zaprešić
Orenburg
Rubin Kazanj
K. S. Samara (posudba)
Ural Ekaterinburg


0046 000(5)
0039 000(1)
0051 000(5)
0027 000(0)
0010 000(0)
0007 000(0)
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 13. travnja 2023.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu

Silvije Begić (Posušje, 3. lipnja 1993.) hrvatski je nogometaš iz Posušja koji igra na poziciji braniča. Trenutačno igra za Ural Ekaterinburg.

Klupska karijera

[uredi | uredi kôd]

Rođen u Posušju, Bosna i Hercegovina, Begić je većinu svojih formativnih godina proveo u lokalnom HŠK Posušju, prije nego što je prešao u NK Imotski, koji se nalazi na drugoj strani granice bosanskohercegovačke-hrvatske. Tamo je ostao dvije sezone na razini U17 i U19, prije nego što se vratio u svoj rodni grad gdje je debitirao za seniorsku momčad.

U ljeto 2012. godine vratio se u Hrvatsku pridruživši se tek promoviranom klubu iz 3. HNL – Jug, Kamen Ivanbegovina. Tamo je odmah ušao u prvu postavu. Zbog svoje igre prešao je u Rudeš koji se tada natjecao u Drugoj HNL.[1]

U ljeto 2015. prešao je u Inter Zaprešić koji je promoviran u Prvu HNL.

Početak sezone doživio je kao pojačanje mladom Josipu Filipoviću, a u Prvoj HNL debitirao je u 4. kolu sezone 2015./16. kao starter 8. kolovoza 2015. u gostima kod Istre 1961.[2] Nakon što se nametnuo kao igrač prve momčadi, svoj prvi pogodak u Prvoj HNL postigao je u 13. kolu, u utakmici s RNK Split koja je završila 1:1.[3]

U kolovozu 2017. prešao je u drugoligaški ruski klub Orenburg. Klub je ostvario promociju u Premier ligi za sezonu 2018./19.[nedostaje izvor]

Dana 29. lipnja 2019. Begić je potpisao četverogodišnji ugovor s Rubinom iz Kazanja.[4] Ubrzo nakon potpisa, pretrpio je ozljedu i nije nastupio za Rubin u sezoni 2019./20.[5]

Dana 3. rujna 2021. Begić se pridružio Kriliji Sovjetov na posudbi za sezonu 2021./22.[6] Begić je započeo svaku od Rubinovih prvih sedam utakmica u svim natjecanjima, ali nije više bio starter nakon nekog vremena. Dana 2. veljače 2022. Rubin je prijevremeno raskinuo posudbu.[7]

Dana 8. rujna 2022. Begić je potpisao ugovor s Uralom iz Ekaterinburga iz ruske Premier lige.[8]

Reprezentativna karijera

[uredi | uredi kôd]

Begić nema nijedan nastup za Hrvatsku, no ima pravo nastupa i za Bosnu i Hercegovinu, ali ni za jednu od njih još nije dobio poziv. Godine 2020. objavljeno je da je pokušavao dobiti rusko državljanstvo kako bi mogao reprezentirati Rusiju.[9]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Rudešu Kamen ipak tvrd orahArhivirana inačica izvorne stranice od 19. prosinca 2018. (Wayback Machine), podbablje-portal.com
  2. Istra 1961 - Inter 0:0, hrnogometa
  3. Split - Inter 1-1, hrnogomet
  4. Сильвие Бегич – в "Рубине (ruski). FK Rubin Kazanj. 29. lipnja 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. travnja 2023. Pristupljeno 13. travnja 2023.
  5. РОМАН ШАРОНОВ: "ГОТОВИМСЯ К ИНТЕРЕСНОЙ ИГРЕ (ruski). FK Rubin Kazanj. 19. rujna 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. prosinca 2021. Pristupljeno 22. prosinca 2021.
  6. Сильвие Бегич – игрок "Крыльев Советов (ruski). PFK Krilja Sovjetov Samara. 3. rujna 2021.
  7. СИЛЬВИЕ БЕГИЧ ПРИОСТАНОВИЛ КОНТРАКТ С "РУБИНОМ (priopćenje) (ruski). FK Rubin Kazanj. 2. veljače 2022. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. veljače 2022. Pristupljeno 2. veljače 2022.
  8. Состав ФК "Урал" пополнил защитник Сильвие Бегич (ruski). FC Ural Yekaterinburg. 8. rujna 2022. Pristupljeno 8. rujna 2022.
  9. Jedan od najboljih u Rusiji uzima upravo rusko državljanstvo i neće nastupati za Hrvatsku: 'Očekivao sam da ću biti nagrađen, ali...'. tportal.hr. Pristupljeno 16. ožujka 2023.