Prijeđi na sadržaj

Sarez

Koordinate: 38°12′06″N 72°45′27″E / 38.20167°N 72.75750°E / 38.20167; 72.75750
Izvor: Wikipedija
Sarez
tadžički: Сарез кӯл
Jezero
Brana Usoi koja razdvaja jezera Sarez (desno) i Shadau (lijevo).
Satelitska fotografija zapadnog kraja jezera Sarez prikazuje branu Usoi i manje jezero Shadau
Položaj
Koordinate38°12′06″N 72°45′27″E / 38.20167°N 72.75750°E / 38.20167; 72.75750
Države
Fizikalne osobine
Duljina75.8 km
Širina 
 • Najveća3.3 km
Dubina 
 • Prosječna201.8 m
 • Najveća505 m
Obalna crta162 km
Površina79.7 km2
Zapremina16.074 km3
Nadm. visina3263 m
Rijeke i otoci
PritociMurghab
Odlijeva se uMurghab
Sarez na zemljovidu Tadžikistana
Sarez
Sarez
Sarez na zemljovidu Tadžikistana
Zemljovid

Sarez (tadžički: Сарез кӯл; rus. Сарезское озеро) je jezero u okrugu Rushon u pokrajini Gorno-Badahšan, Tadžikistan. Duljina mu je oko 75.8 km, dubina nekoliko stotina metara, nadmorska visina vodene površine je oko 3,263 m iznad razine mora, a volumen vode preko 16 km3. Planine oko njega uzdižu se preko 2,300 metara iznad razine jezera.

Jezero je nastalo 1911. godine, nakon velikog potresa, kada je rijeku Murghab blokiralo veliko klizište. Znanstvenici vjeruju da je brana od klizišta koju je formirao potres, poznata kao brana Usoi, nestabilna s obzirom na lokalnu seizmičnost i da je teren ispod jezera u opasnosti od katastrofalne poplave ako brana otkaže tijekom budućeg potresa.[1] Zid brane Usoi preživio je 7. prosinca 2015. lokalizirani potres magnitude 7.2, bez vidljivih znakova propadanja.

Shadau je malo jezero jugozapadno od brane Usoi i zapadno od jezera Sarez.[2]

Nastanak

[uredi | uredi kôd]

Nastanak Sarezskog jezera opisan je u knjizi Middletona i Thomasa: [3]

Potres u Sarezu 1911., procijenjen na 6,5-7,0 po Richteru, dogodio se oko ponoći, 5. na 6. veljače 1911.. Smrti su procijenjene na 302. Klizište je bilo 2,2 milijarde kubičnih metara i formiralo je branu Usoi koja je duga oko 5 km, širok 3,2 km i visoka do 567 m, najviša prirodna brana na svijetu. Usoi je bilo selo zatrpano klizištem. Područje je bilo toliko izolirano, a planinske staze toliko uništene da je trebalo šest tjedana prije nego što je vijest stigla do ruskih postaja u Murghabu i Khorogu. Godine 1968. klizište je uzrokovalo dva metra visoke valove u jezeru. Na konferenciji održanoj 1997. u Dušanbeu zaključeno je da je brana nestabilna i da bi se mogla srušiti ako ponovno dođe do snažnog potresa. Studija Svjetske banke iz 2004. pokazala je da je brana stabilna. Čini se da je glavna opasnost djelomično odvojena stijenska masa od oko 3 km3 koja bi se mogla otkačiti i pasti u jezero. Budući da je dolina ispod brane tako uska, svaka bi poplava bila vrlo razorna. Rezultat globalne analize rizika koju je proveo STUCKY za Svjetsku banku predstavljen je na simpoziju IAHR 2002. u Sankt Peterburgu[4] i na Međunarodnom kongresu o velikim branama 2006.[5] u Barcelona.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Bolt, B.A., W.L. Horn, G.A. Macdonald and R.F. Scott, (1975) Geological hazards: earthquakes, tsunamis, volcanoes, avalanches, landslides, floods Springer-Verlag, New York, ISBN 0-387-06948-8
  2. Shadau Lake on 1:110'000 map (JPG)
  3. Robert Middleton and Huw Thomas, Tajikistan and the High Pamirs, Odyssey, 2008, ISBN 962-217-773-5, ISBN 978-962-217-773-4
  4. http://lmswww.epfl.ch/Common_Documents/Amis_LMS+R/Article_P.droz_IAHR-Sarez%20Article2.pdf
  5. http://www.stucky.ch/en/contenu/pdf/c_5_1.pdf

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Sarez