Prijeđi na sadržaj

Saladoid

Izvor: Wikipedija

Saladoid, ime, prema arheološkom nalazištu Saladero u Venezueli, dano kulturi i narodu koji je, prema arheologinji K. Kris Hirst, s južnoameričkog područja imigrirao negdje u 4 stoljeću pr. Kr. na područje Kariba. Nosioci kulture Saladoid živjeli su od hortikulture (manioka) i ribolova u dolini Orinoca i duž sjeveroistočne obale Južne Amerike, a poznaju i lončariju (bojanu bijelo-na-crveno). Između 500 i 280 pr. Kr. Saladoidi imigriraju na Portoriko i Male Antile gdje će kasnije po nekim autorima (William F. Keegan) postati poznati pod imenom Taino i nastaniti cijelo karipsko područje.

Kronologija

[uredi | uredi kôd]

Saladoidno razdoblje uključuje sljedeće četiri subkulture, definirane keramičkim stilovima.[1]

  • Kultura Hacienda Grande (250. pr. n. e. – 300. n. e.)
  • Cuevas kultura (400. – 600. n. e.)
  • Kultura prosperiteta (1 – 300 n. e.)
  • Kultura Coral Bay-Longford (350–550 n: ed.)

Ekspanzija

[uredi | uredi kôd]

Saladoid kultura je pretkolumbovska autohtona kultura teritorija u današnjoj Venezueli i na Karibima koja je cvjetala od 500. godine prije Krista do 545. godine. Koncentrirani duž nizina rijeke Orinoco, ljudi su migrirali morem na Male Antile, a zatim u Portoriko.[1]

Iako ova ekspanzija nije bila pokušaj širenja utjecaja ili izgradnje Carstva, skupina je napustila južnoamerički poluotok kako bi istražila granice svoje tehnologije i naselila se na ono što su mislili da su nenaseljeni otoci.[1]

Naziv Saladoid nije izravna referenca na genetsku strukturu skupine ili kulturne razlike. Umjesto toga, njihova arheološka kategorizacija identificira narode ranog keramičkog doba. Kao najjači arheološki dokaz u korist saladoida jesu njihovi jedinstveni stilovi keramičkih posuda, koji potvrđuju postojanje te kulture.[1]

Smatra se da je ova kultura nastala u donjem toku rijeke Orinoco u blizini modernih naselja Saladero i Barrancas u Venezueli. Pomorci iz nizinskog područja rijeke Orinoco migrirali su i osnovali naselja na Malim Antilima, Portoriku i Hispanioli. Istisnuli su predkeramičku ortoiroidnu kulturu. Kao narod koji se bavio hortikulturom, u početku su zauzimali vlažnije i plodnije otoke koji su mogli najbolje podržati poljoprivredu. Ovi autohtoni narodi Amerike bili su kultura koja je govorila Arawak.[1]

Između 500. i 280. godine prije Krista, emigrirali su na Male Antile i Portoriko, naposljetku čineći veliki dio onoga što će postati jedinstvena karipska kultura. U Puerto Ricu, dokazi o njihovim povijesnim naseljima nalaze se uglavnom u zapadnom dijelu otoka.[1]

Saladoidne ljude karakterizira poljoprivreda, proizvodnja keramike i sjedilačka naselja. Njihova jedinstvena i visoko ukrašena keramika omogućila je arheolozima da prepoznaju njihova nalazišta i utvrde njihova mjesta porijekla. Saladoidna keramika uključuje zoomorfne likove, kadionice, pladnjeve, posude, zdjele s trakastim drškama i zvonaste posude. Crvena keramika bila je oslikana bijelim, narančastim i crnim listićima.[1]

Prepoznatljivi saladoidni artefakti su kameni privjesci, u obliku raptora iz Južne Amerike. Izrađene su od niza egzotičnih materijala, uključujući karneol, tirkiz, lapis lazuli, ametist, kristalni kvarc, jaspis-kalcedon i fosilizirano drvo. Njima se trgovalo preko Velikih i Malih Antila i južnoameričkog kopna, sve do 600. godine.[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e f g h Saladoid: Indigenous Caribbeans, pristupljeno 13. ožujka 2024.