Lapis lazuli
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/a6/Lapis_lazuli_block.jpg/200px-Lapis_lazuli_block.jpg)
Lapis lazuli, katkad skaćeno na lapis, metamorfna je stijena koja se upotrebljava kao poludragi kamen, od doba antike cijenjena zbog intenzivne boje. Naziv joj potječe od perzijske riječi lāžward,[1] koja je također označavala dragulj, a sačinjava ju poglavito lazurit, pirit i kalcit.
Iskopavao se već u 7. tisućljeću pr. Kr. u Sar-i Sang rudnicima[2] na sjeveroistoku Afganistana te u drugim rudnicima pokrajine Badahšan.[3] Artefakti od lapisa lazuli, datirani u oko 7570. godinu pr. Kr., pronađeni su u Bhirrani, najstarijem nalazištu civilizacije doline Inda (7570. – 1900. pr. Kr.), koja je lapis smatrala izrazito vrijednim.[4][5][6] Perlice od lapisa pronađene su i u neolitskim grobnicama Mehrgarha, Kavkaza te čak i Mauretanije.[7] Također se koristio u posmrtnoj masci Tutankamona (1341. – 1323. pr. Kr.).[8]
Do kraja srednjeg vijeka, lapis lazuli počeo se izvoziti u Europu, gdje ga se mljelo u prah i pretvorilo u pigment ultramarin. Ultramarin su tada koristili neki od najvažnijih umjetnika renesanse i baroka, uključujući Masaccia, Perugina, Tiziana i Vermeera, te je često bio namijenjen odjeći centralnih likova u njihovim djelima, posebice Djevici Mariji. Pigment je pronađen i u zubnom kamencu srednjevjekovnih časnih sestara i pisara, što se vjeruje da je rezultat lizanja kistova kojima su pisali rukopise kako bi im zašiljili vrškove.[9]
Iskapanje[uredi | uredi kôd]
Značajan izvor lapisa lazulija danas su i dalje rudnici na sjeveroistoku Afganistana, no velike se količine iskapaju i kod Bajkalskog jezera u Rusiji i u čileanskim Andama, gdje su ga iskapale i Inke kako bi od njega načinile razne artefakte i nakit. U manjim se količinama iskapa u Pakistanu, Italiji, Mongoliji, SAD-u i Kanadi.[10]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ lapis lazuli. Oxford Advanced Learner's Dictionary. Pristupljeno 6. travnja 2024.
- ↑ Bomford, David; Ashok, Roy. 2009. A Closer Look- Colour. London. National Gallery Company. ISBN 978-1-85709-442-8
- ↑ Moorey, Peter Roger. 1999. Ancient Mesopotamian Materials and Industries: the Archaeological Evidence. Eisenbrauns. str. 86–87. ISBN 978-1-57506-042-2. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. listopada 2015. Pristupljeno 8. studenoga 2020.
- ↑ Excavation Bhirrana | ASI Nagpur. excnagasi.in. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. kolovoza 2020. Pristupljeno 21. kolovoza 2020.
- ↑ Sarkar, Anindya; Mukherjee, Arati Deshpande; Bera, M. K.; Das, B.; Juyal, Navin; Morthekai, P.; Deshpande, R. D.; Shinde, V. S.; Rao, L. S. 25. svibnja 2016. Oxygen isotope in archaeological bioapatites from India: Implications to climate change and decline of Bronze Age Harappan civilization. Scientific Reports (engleski). 6 (1): 26555. Bibcode:2016NatSR...626555S. doi:10.1038/srep26555. ISSN 2045-2322. PMC 4879637. PMID 27222033. S2CID 4425978
- ↑ DIKSHIT, K.N. 2012. The Rise of Indian Civilization: Recent Archaeological Evidence from the Plains of 'Lost' River Saraswati and Radio-Metric Dates. Bulletin of the Deccan College Research Institute. 72/73: 1–42. ISSN 0045-9801. JSTOR 43610686
- ↑ Predložak:Harvcolnb
- ↑ Alessandro Bongioanni & Maria Croce
- ↑ Zhang, Sarah. 9. siječnja 2019. Why a Medieval Woman Had Lapis Lazuli Hidden in Her Teeth. The Atlantic. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. svibnja 2020. Pristupljeno 9. svibnja 2020.
- ↑ Lapis Lazuli. www.gemstone.org. International Colored Gemstone Association. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. ožujka 2020. Pristupljeno 13. veljače 2020.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
![]() | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Lapis lazuli |