Prijeđi na sadržaj

Sabirni logor Jadovno

Izvor: Wikipedija
Tlocrt logora
Spomenik žrtvama logora Jadovno, rad kipara Ratka Petrića iz 1988. godine. Srušen 1991., obnovljen 2011. godine.

Logor Jadovno bio je sabirni logor i logor smrti[a] u dolini Velebita, zapadno od Gospića, koji je 1941. vodila Ustaška obrana tijekom NDH.[3] Služio je kao mjesto za istrebljenje "nepoželjnih osoba".[nedostaje izvor] Broj žrtava je nepoznat, a barata se brojevima od preko tisuću do nekoliko desetaka tisuća (vidi dolje), uglavnom Srba, Roma, Židova i Hrvata. U njemu je ubijeno i mnogo komunista iz Zagreba: jedna od žrtava bio je i Milan Bakić Baja, komunist srpskog podrijetla. Političar Vladimir Malančec također je bio u Jadovnom i jedva je preživio.[nedostaje izvor]

Logor je djelovao od 11. travnja do 25. kolovoza 1941. godine po nalogu Eugena Dide Kvaternika. Logorski sustav sačinjavali su 'Žuta kuća', odnosno tadašnji ,,geriht-zatvor" (,,sudski zatvor") u Gospiću, logor na Velebitu i logor Slano na otoku Pagu. U logoru, koji je izradilo nekoliko stotina mladih Židova iz Zagreba, završili su brojni konvoji koji su vlakovima stizali iz cijele Hrvatske i dalje pješice na Velebit. Samo su rijetki preživjeli dolazak u Gospić i na Velebit.[4] Cijela priča okončana je potkraj kolovoza 1941. godine kada su talijanske snage okupirale i tzv. Drugu zonu, dakle teritorij u dalmatinskom zaleđu i Lici u kojem je do tada NDH imala civilnu i vojnu vlast. Ustaške postrojbe morale su se povući sa svih lokacija na kojima je djelovao spomenuti logorski sustav.[5] Bio je to jedan od tragičnih događaja vladavine mržnje tijekom brutalne diktature ustaša na tim područjima.

Procjene broja žrtava

O žrtvama logora Jadovno odnosno skupine gospićkih logora (Gospić, Jadovno, Pag) prve je brojke iznio Milan Ljuština iz Donjeg Lapca, koji je od travnja do kolovoza 1941. bio zatočen u kaznionici Okružnog suda u Gospiću, i koji 1942. u izjavi Komesarijatu za izbeglice i preseljenike u Beogradu navodi da su, po njegovoj procjeni (koju temelji na svom, navodno, svakodnevnom praćenju uhićenika koji su dovođeni, a zatim i odvođeni), ustaše otpremili u logor Jadovno, njegove pomoćne logore i na stratišta 120.000 osoba, od čega 118.000 Srba, 1.800 Židova i 120 Hrvata. Komisija za popis žrtava rata Saveznog izvršnog vijeća (Vlade) SFR Jugoslavije iz 1964. poimenično je u logoru Jadovno utvrdila 1.794 žrtve. Nakon što su rezultati te (državne!) komisije stavljeni pod embargo, u narednim desetljećima su iznošene vrlo raznolike procjene - od 15 do 72 tisuće žrtava.[6] Ekshumacije žrtava bačenih u jame nisu do danas provedene, makar je još 1962. godine izvršen speleološki pregled jama, te je u časopisu "Naše planine" bio iste godine objavljen izvještaj Tihomira Pajalića (uz grafički prikaz) prema kojem se u Šaranovoj Jami nalazi sloj ljudskih kostiju debljine 1,35 m, na dnu jame dimenzija približno 4 x 6 m - kako 2009. godine piše dr. sc. Srećko Božićević,[7] inače geolog, speleolog i pisac knjige "Jame kao grobnice" iz 1991 god. Prema Božićeviću, broj žrtava kojima pripadaju kosti u sloju utvrđenom u Šaranovoj Jami 1962. godine je znatan, ali se sigurno ne broji u desecima tisuća.[8][9]

Izuzev procjena koje su utemeljene na nepouzdanim metodama poput procjena kapaciteta logora i množenje s brojem dana njegovog postojanja, postoje radovi koji sadrže točnije i pomnje provjerene podatke. Gojko Vezmar, tako, navodi u svojoj temeljitoj knjizi iz 2004. god. da je s područja Like u raznim jamama i bezdanima završilo ukupno 2.188 ljudi, od čega se na stradale iz logora Gospić-Jadovno odnosi 919 žrtava. Vezmar nije obradio pitanje žrtava, koje su u Jadovno dovođene iz drugih krajeva.[10] Igor Graovac, prema podacima jugoslavenskog poimeničnog popisa žrtava drugog svjetskog rata iz 1964. godine (rezultati temeljitog popisa koji nisu obuhvatili žrtve na strani "okupatora i njihovih slugu", a koji je zbog premalog broja utvrđenih žrtava bio stavljen pod embargo sve do raspada Jugoslavije), utvrđuje 94 žrtve s područja Dalmacije, koje su ubijene u logoru Jadovno - Gospić.[11]

Poimenični popis žrtava sačinjenog od strane jugoslavenskih vlasti 1964. godine, u sustavu logora Gospić - Jadovno pobijeno je 1.794 ljudi. Prema nalazu talijanske vojske koja je 1941. godine zatvorila sustav logora Jadovno - Gospić kojega su vodile vlasti NDH, u njegovoj "filijali" na otoku Pagu pronađeno je 791 ubijenih. Razne procjene sačinjene pomoću nepouzdanih metoda iznose brojeve od približno 15.000 do preko 70.000 žrtava[12]

Komemoracije

1991. dogodilo se rušenje spomenika u Čačića docu. Od tada se odvijaju komemoracije u znak sjećanja kako bi se odala počast stradalim ljudima. “Danom sjećanja” proglašen je 24. lipnja, jer se smatra da je tog dana 1941. godine “tvornica smrti” s obje strane mitske planine dobila svoje konačne dimenzije.

16. lipnja 2009., hrvatski predsjednik Stjepan Mesić sudjelovao je na komemoraciji žrtvama logora Jadovno s četiristotinjak uzvanika te ponovio da se na te žrtve ne smije zaboraviti. Predsjednica SAABRH Vesna Čulinović Konstantinović rekla je da Jadovno jedan od najstrašnijih ustaških logora u kojemu je, u samo nekoliko mjeseci, poubijano nekoliko desetaka tisuća nevinih ljudi.[13]

26. lipnja 2010., novi hrvatski predsjednik Ivo Josipović također je prisustvovao komemoraciji žrtvama. U komemoraciji su sudjelovali i Mirko Mećava, Ognjen Kraus te Milorad Pupovac.[14] Josipović je simbolično položio svijeću na mjesto nekadašnjeg logora te održao govor: "U tim je logorima ubijeno između 30 i 40 tisuća ljudi, a hrvatski antifašizam i partizanska borba temelj su hrvatske državnosti. Suvremeni nastavak te borbe bio je pravedan i obrambeni Domovinski rat što je dovelo do uspostave samostalne i demokratske Hrvatske...Inzistiram da se zaboravljeni spomenici zločina obnove."[15][16]

Dana 21. lipnja 2015. god., na komemoraciji u Jadovnom je ministar u Vladi Republike Srbije Aleksandar Vulin govorio protiv navodnih pokušaja povijesnog revizionizma koje on prepoznaje na hrvatskoj strani. Uz očitu aluziju na postupanje Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović 2015. god, izjavio je: "Ne može ista ruka vijenac nositi i u Bleiburg i u Jasenovac, nemojte nam miriti mrtve". Također se zgražao nad najavljenim skorim proglašenjem blaženog Alojzija Stepinca za sveca u Katoličkoj Crkvi, nazvavši ga - pred predstavnicima Vlade RH i Hrvatskog sabora - "ustaškim vikarom". Komentirao je da je dolazeći u Jadovno vidio "one koji vrište što jame nisu dovoljno pune" - referirajući se na predstavnike nekoliko udruga branitelja Domovinskog rata koji su demonstrirali uz plakat "Pijetet žrtvama – Da! Četničko-komunističkom antifašizmu – Ne!". Kao predstavnik tih udruga poručio je Mile Biondić, predsjednik riječkog UHDDR-a grada Rijeke kako iz udruga izražavaju žaljenje zbog žrtava ustaškog logora, ali i napominju kako su nakon Drugog svjetskog rata na ovom mjestu pobijeni u brojnim jamama i mnogi Hrvati s Bleiburga i križnih puteva, "pa bi valjalo utvrditi i njihovu sudbinu i broj". Dodao je Biondić: "Prošle je godine na komemoraciji biskup Mile Bogović uputio poziv da se istraže okolnosti stradanja, ali istraživanje istine do danas nije počelo, niti su činjenice znanstveno utvrđene. Stoga ponovno pozivamo i prozivamo institucije hrvatske države da osiguraju financijska sredstva i provedu znanstveno istraživanje da bi se utvrdio točan broj žrava", rekao je Biondić, dodajući također da se s brojem žrtava Jadovno manipulira. Dva dana kasnije je ministar Vulin u izjavi za Radio-televiziju Srbije branitelje okupljene oko Biondića okarakterizirao kao " više stotina povampirenih ustaša".[17] [18][19][20]

Poveznice

Vanjske poveznice

Bilješke

  1. ↑ Logor smrti definiran je kao vrsta sabirnog logora namijenjena masovnom smaknuću zatočenika.[1], a čak i najskromnije procjene za logor Jadovno daju podatak o 1794 ubijenih.[2]

Izvori

  1. ↑ Koncentracijski logori. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 29. rujna 2020.
  2. ↑ Geiger, Vladimir. 2011. Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu koje su prouzročili “okupatori i njihovi pomagači”Brojidbeni pokazatelji (procjene, izračuni, popisi). Komisija za popis žrtava rata SIV-a SFR Jugoslavije iz 1964. poimenično je u logoru Jadovno utvrdila 1 794 žrtve.
  3. ↑ Funke & Rhotert 1999., str. 37
  4. ↑ Posjet nekadašnjem ustaškom logoru Jadovno  Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. lipnja 2015. (Wayback Machine), Dalje.com, 30-10-2008.
  5. ↑ Zaboravljeno Jadovno, Slobodna Dalmacija, 19-06-2010.
  6. ↑ "Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu koje su prouzročili “okupatori i njihovi pomagači” Brojidbeni pokazatelji (procjene, izračuni, popisi)", Vladimir Geiger, Časopis za suvremenu povijest 3/2011, str. 699 - 749 (o Jadovnom v. na str. 730 - 734)
  7. ↑ "Jadovno i Šaranova jama: O žrtvama bez pijeteta"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. lipnja 2015. (Wayback Machine), dr. Srećko Božićević, pobijeni.info (web - servis Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM), 23. srpnja 2009.
  8. ↑ "In memoriam dr.sc. Srećko Božićević", M. Garašić za "Hrvatski speleološki poslužitelj", 26. ožujak 2015.
  9. ↑ "Jame kao grobnice"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. lipnja 2015. (Wayback Machine) (dio knjige), dr. Srećko Božićević, Zagreb 1991.
  10. ↑ "Ustaško-okupatorski zločini u Lici: 1941-1945.", Gojko Vezmar, Muzej žrtava genocida, 2004, (527 stranica)
  11. ↑ "Ljudski gubici Dalmacije 1941.", Igor Graovac, "Časopis za suvremenu povijest" br. 2/1992.
  12. ↑ "Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu koje su prouzročili 'okupatori i njihovi pomagači'. Brojidbeni pokazatelji (procjene, izračuni, popisi)", Vladimir Geiger, Časopis za suvremen upovijest, Vol.43 No.3 Prosinac 2011.
  13. ↑ Održana komemoracija žrtvama logora Jadovno, ezadar, 14-06-2009.
  14. ↑ Josipović: Ustaše su Jadovno pretvorile u pokretnu vrpcu smrti  Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. lipnja 2010. (Wayback Machine), Novi list, 26-06-2010.
  15. ↑ Josipović u Jadovnom: Obnovit ćemo sve naše spomenike, Večernji list, 26-06-2010.
  16. ↑ Josipović: Inzistiram da se zaboravljeni spomenici ustaških zločina obnove  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. lipnja 2010. (Wayback Machine), Jutarnji list
  17. ↑ "SRPSKI MINISTAR U JADOVNOM 'Ne može ista ruka vijenac nositi i u Bleiburg i u Jasenovac, nemojte nam miriti mrtve'", Jutarnji list prema HINA, 21. lipnja 2015.
  18. ↑ "Pupovca brine ekstremizam, Kraus proziva Kolindu, a šute na Vulina"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. lipnja 2015. (Wayback Machine), Direktno.hr 21. lipnja 2015.
  19. ↑ "Vulin odgovara na kritike: 'Nije nekulturno govoriti istinu, to je ljekovito'"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. lipnja 2015. (Wayback Machine) HINA (kod "Novi list"), 23. lipnja 2014.
  20. ↑ "Dan sjećanja i kontra - skup u Jadovnu", Radio i Televizija Crne Gore, 21. lipnja 2015.

Literatura

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Sabirni_logor_Jadovno&oldid=6905435"