Ruslan i Ljudmila (poema)
Ruslan i Ljudmila
| |
|---|---|
 Naslovnica prvog izdanja, 1820. | |
| Naziv izvornika | Руслан и Людмила |
| Autor | Aleksandar Sergejevič Puškin |
| Država | Rusko Carstvo |
| Jezik | ruski |
| Rod (stil, žanr) |
poema |
| Datum (godina) izdanja |
1820. |
| Vrijeme (mjesto) nastanka |
1818. – 1820. |
"Ruslan i Ljudmila" - prva dovršena poema Aleksandra Sergejeviča Puškina.
Djelo je napisano kao epska bajka koja se sastoji od posvete, šest "pjesama" i epiloga. Pripovijeda o Ljudmili, kćeri Vladimira I., koju je oteo zli čarobnjak, i pokušaju hrabrog viteza Ruslana da ju pronađe i spasi.
Puškin je započeo pisati poemu 1817., dok je pohađao Carskoselski licej.[1] Temelji se na ruskoj bajci koju je čuo u djetinjstvu. Prije no što je izdana 1820., Puškin je bio prognan na jug Rusije zbog političkih ideja koje je iznio u drugim djelima, npr. u odi Sloboda. Nešto izmijenjena verzija djela izdana je 1828.[2]
Puškin je postavio sebi za cilj stvoriti "bogatirsku" bajkovitu poemu u duhu epskog spjeva Mahnitog Orlanda Ludovica Ariosta, koji je poznavao iz francuskih prijevoda.[3] Nadahnjivao ga je također Voltaire[4] (Djevica Orleanska, Što se sviđa damama) i ruske književne bajke (npr. pripovijest о Jeruslanu Lazareviču, Baharijana Heraskova, Ilja Muromec Karamzina, i osobito Aljoša Popovič Nikolaja Radiščeva).[4] Neposredni poticaj na početak rada na poemi postao je izlazak prvih tomova karamzinske Povijesti ruske države u veljači 1818., iz kojih je posudio mnoge detalje i imena trojice Ruslanovih protivnika (Rogdaj, Ratmir i Farlaf).[5]
Poema je napisana astrofičnim četverostopnim jambom, koji je, počevši od Ruslana, postao bez iznimke dominantni oblik romantičarske poeme.[6]
Poema parodira baladu Žukovskog Dvanaest usnulih djeva. Puškin dosljedno ironično snižava uzvišenost likova Žukovskog, zasićuje siže šaljivim erotičnim elementima (epizoda s Glavom, posuđena iz bajke o Jeruslanu Lazareviču - "krsnom kumu" puškinskog Ruslana, koji na taj isti način dolazi do bogatirskog mača), koristi "pučku" leksiku ("удавлю", "чихнула").[5] Puškinovo "parodiranje" Žukovskog u početku nema negativne primjese i nosi prvenstveno prijateljski karakter; poznato je da se Žukovski "srdačno veselio" puškinskoj šali, a nakon izlaska poeme poklonio je Puškinu svoj portret s natpisom "Pobjedniku-učeniku od pobijeđenog učitelja". Kasnije, početkom 1830-ih, zreli je Puškin, sad već skloniji kritički ponovo ocjenjivati mladenačke pokušaje, žalio što je parodirao Dvanaest usnulih djeva "za ljubav svjetini".[5]
Neki od događaja i imena u poemi imaju povijesnu osnovu. Radnja se događa u Kijevu, u vrijeme dok je bio prijestolnica prve istočnoslavenske države Kijevska Rus', i za vladavine Vladimira I. (980. – 1015.).
Ime Ruslan je preuzeto iz ranijih priča o Jeruslanu Lazareviču, a Puškin ga još spominje u Arapinu Petra Velikog. Rogdaj i Farlaf se spominju u Karamzinovoj Povijesti ruske države[7]
Pečenezi, koji su izveli opsadu Kijeva 968., spominju se u šestoj pjesmi, te ponovo (u godini koja ima smisla kao moguća vremenska crta poeme) 997.[8] Opis bitke je povijesno točan s obzirom na oružje i taktiku koju su koristili u 10. stoljeću.[5]
Poema je počela izlaziti u Sinu domovine u proljeće 1820. u odlomcima, a prvo posebno izdanje je izašlo u svibnju iste godine (upravo u dane Puškinova progonstva na jug), te je izazvalo gnjev mnogih kritičara koji su u njoj vidjeli "nemoralnost" i "nedoličnost". Aleksandar Vojejkov, koji je započeo časopisnu publikaciju neutralno-blagonaklone analize poeme, u posljednjem ju je dijelu recenzije pod utjecajem I.I. Dmitrijeva iskritizirao.[9][10] Drugačije je stajalište zauzeo P. Katenin, koji je prigovorio Puškinu, naprotiv, nedovoljnu narodnost i suvišno "dotjerivanje" ruskih bajki u duhu francuskih salonskih pripovijesti.[11] Značajan dio čitatelja oduševljeno je prihvatio poemu, a od njezine pojave započela je sveruska Puškinova slava.[12]
Epilog poeme je Puškin napisao kasnije, za vrijeme progonstva na Kavkaz. Godine 1828. Puškin je priredio drugo izdanje poeme, dodao epilog i nanovo napisani "prolog" - službeno dio prve pjesme, koji je zaoštrio uvjetno-folklorni kolorit teksta, a također smanjio mnoge erotske epizode i lirske umetke. Kao predgovor, Puškin je ponovo otisnuo neke kritičke odazive na izdanje iz 1820., koji su u novim književnim prilikama postali otvoreno apsurdni. Godine 1830., ponovo odbacujući u Opovrgavanju kritičara stare optužbe za nemoralnost, pjesnik je naglasio da mu sad u poemi, pak, ne odgovara nedostatak pravog osjećaja: "Nitko čak nije primijetio da je ona hladna".[13]
Mihail Glinka je prema poemi skladao istoimenu operu, koju je stvarao između 1837. i 1842.[14]
Dugometražni film Ruslan i Ljudmila, koji se temelji na istoimenoj poemi, produciran je u Sovjetskom Savezu 1972. Režirao ga je Aleksandr Ptuško, a u naslovnim ulogama se pojavljuju Natalja Petrova i Valerij Kozinec.[15] Od ostalih filmskih verzija vrijedi spomenuti istoimeni nijemi film iz 1915. koji je producirala kompanija Hanžonkov, a režirao Władysław Starewicz,[16] i televizijski film iz 1996. koji se temelji na Glinkinoj operi, koji je režirao Hans Hulscher, a producirao NHK.[17]
Rečenice iz prologa poeme neprestano ponavlja lik Maše iz drame Tri sestre Antona Čehova.[18]
- ↑ Pushkin.niv.ru, Biografija Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. lipnja 2015. (Wayback Machine), preuzeto 18.kolovoza 2013.
- ↑ Lotman, J.M., Aleksandr Sergejevič Puškin. Biografija pisatelja, Iskusstvo, Sankt Peterburg, 1995.
- ↑ Rozanov, M.N., Puškin i Ariosto, AN SSSR, Moskva, 1937., №2/3., str. 375-412
- ↑ a b Slonimskij, A.L., Pervaja poema Puškina, AN SSSR, Moskva, 1937.
- ↑ a b c d Nazarova, L.N., K istorii sozdanija poemy Puškina "Ruslan i Ljudmila", AN SSSR, Moskva, 1956.
- ↑ Tinjanov, J.N., Puškin i jego sovremenniki, Nauka, Moskva, 1969.
- ↑ Karamzin, N., Veliki knez Vladimir, kršten imenom Vasilij, 980-1014, Oleg - vladar. 879-912, tom I., Povijest ruske države, 1818.
- ↑ Strangelove, Russian Interactions with Foreign Lands Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. ožujka 2016. (Wayback Machine), preuzeto 17. kolovoza 2013.
- ↑ Vojejkov, A.F., Razbor poemy "Ruslan i Ljudmila", sočin. Aleksandra Puškina, u: Puškin v prižiznennoj kritike, 1820-1827, GPTC, Sankt Peterburg, 1996., str. 36-68
- ↑ Tinjanov, J.N., Bezymennaja ljubov', Nauka, Moskva, 1969.
- ↑ Katenin, P.A., Vospominanija P.A. Katenina o Puškine, Žurnaljno-gazetnoje objedinenije, Moskva, 1934.
- ↑ Sabrana djela A.S. Puškina u 10 tomova, Tom treći, Poeme, bajke: Ruslan i Ljudmila, GIHL, Moskva, 1960
- ↑ Puškin, A.S., Oproverženije na kritiki, Sabrana djela u 16 tomova, AN SSSR, Moskva, 1949., tom 11, Kritika i publicistika, 1819-1834, str. 143-163
- ↑ Belcanto, M. Glinka, Ruslan i Ljudmila, preuzeto 18. kolovoza 2013.
- ↑ IMDB, Ruslan i Ljudmila (1972), preuzeto 17. kolovoza 2013.
- ↑ IMDB, Ruslan i Ljudmila (1915), preuzeto 17. kolovoza 2013.
- ↑ IMDB, Ruslan and Lyudmila (1996), preuzeto 17. kolovoza 2013.
- ↑ Ivleva, T.G., Spisok dejstvujuščih lic i sistema personažej čehovskoj dramy, u: Avtor v dramaturgii A.P. Čehova, Tver', 2001.
- Laboratorij fantastike: Ruslan i Ljudmila
- Puškinski dom: Ruslan i Ljudmila (izdanje iz 1835.)
- Petrunina, N.N., K tvorčeskoj istorii poemy A.S. Puškina "Ruslan i Ljudmila" (pdf), Nauka, 1992.
| ||||||||||||||||||||||||||||
