Prijeđi na sadržaj

Razgovor:Rjukjuanski jezici

Stranica ne postoji na drugim jezicima.
Izvor: Wikipedija
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Rjukjuanski jezici.
Rad na člancima
Pismohrane:

Nazivlje

[uredi kôd]

@Saint-Harvey Da priča bude na ispravnijem mjestu. Uglavnom, ne znam je li rjukjuanski doista najbolja opcija. Inače, Matasović zna biti mjerodavan za lingvističke pojmove (Uvod u poredbenu lingvistiku i Jezična raznolikost svijeta su korisne osobito za hrvatske nazive jezika). Izvan toga, ne sviđa mi se ni naziv koji on koristi. LZMK-ov "rjukjuanski" je prije svega povučenica iz engleskoga Ryukyuan; samo pisana našim slovima i pridjevskim nastavkom NA engleski pridjevski nastavak. Mislim da ni naša fonotaksa nije baš za "rju" kao zaseban slog (ev. za r kao dio drugog sloga i ju kao svoj), pa je verzija s "i" (osim što je izvedena direktno iz japanskoga) bliža hrvatskome? @Neptune, the Mystic, jel? "Jezici riukiu", odn. "riukiu (jezična skupina)" mi je pak pre nespretno zbog rigidnosti, kao i samo "rju-kju" zbog sličnosti s nazivom otočja.

Po meni bi ovaj drugi naziv iz HE sličan Matasovićevom (dakle "riukiuski") bio dobra sredina. Ima temelje u većoj enciklopediji i stručnoj literaturi, potencijalno bliža hrvatskome (čekamo potvrdu stručnjaka). Nije neki WP:COMMONNAME, ali kod nas ionako nema osobito razvijene priče o japanskom jezikoslovlju. :P — Hijérovīt | þč 09:16, 5. rujna 2024. (CEST)[odgovori]

@Hijerovit Evo nisam niti razmišljo o tome kako se to poklapa s hrvatskim pravilima za slogove... jedino me zbunjuje ovo da verzija s "i" izvedena "direktno iz japanskoga". Saint-Harvey (razgovor) 09:49, 5. rujna 2024. (CEST)[odgovori]
@Saint-Harvey U smislu da naziv nije posredovan engleskim (jap. Ryukyu > engl. Ryukyuan > hrv. rjukjuanski), već je izveden iz izvornog naziva za otočje (jap. Ryukyu > hrv. riukiuski, "koji je svojstven otočju Ryukyu"). Rjukjuanski (kada bismo zažmirili i pravili se da ne znamo za engleski) implicira "koji je svojstven otočju Ryukyuan". — Hijérovīt | þč 11:00, 5. rujna 2024. (CEST)[odgovori]
Nije li tvrdnja da se ime jezika gradi (i) po imenu stanovnika? Bošnjak>bošnjački, a ne Bosna>bosanski? Kongo>kongoanac>kongoanski. Maroko. Burma. Papua. Imamo pridjeve čile-an-ski, peru-an-ski itd. ponor (razgovor) 11:30, 5. rujna 2024. (CEST)[odgovori]
Pametno zboriš, nije mi palo na pamet. Zanima me kako smo došli do toga (naspram npr. "Peruac" ili "Kongoac"). Kako bilo, meni su sadašnji naziv i "riukiuski" jednako dobri. Ne znam zašto je LZMK promijenio to među HOL-om i HE-om, ali ne čini mi se da za njih imamo solidnu jezičnu tradiciju pa tražim razloge za ili protiv jednog od to dvoje. — Hijérovīt | þč 11:44, 5. rujna 2024. (CEST)[odgovori]
Da, nikad čuo. Staviti oboje pa neka narod bira. Italija>iTalij-an>iTalijanski :) ponor (razgovor) 11:49, 5. rujna 2024. (CEST)[odgovori]
Mene ste pridobili na stranu "riukiuski", ali kako način pisanja nije ustaljen, mislim da dođe na isto... Saint-Harvey (razgovor) 12:03, 5. rujna 2024. (CEST)[odgovori]
Čekamo lokalnog jezikoslovca da se oglasi, možda u nekom pravopisu ima nekog dobrog razloga. Ako ne, puknemo preusmjeravanje da riukiuski automatski vodi na rjukjuanski i ciao (da ne bismo morali još ispravljati sve članke, tko je vidio zadavat si više posla nego je potrebno :)). — Hijérovīt | þč 12:10, 5. rujna 2024. (CEST)[odgovori]
Mogu vam samo podastrijeti ono što piše u Matičinu pravopisu o transliteraciji i transkripciji stranih imena. U odjeljku za japanski jezik riječ Ryūichi transkribiraju u Rjuići (da, s tzv. mekim ć), a Kyōto u Kjoto. Drugim riječima, slovo koje se u transliteraciji piše kao y u hrvatskome se transkribira kao j, a ne kao i. Vidi se da te riječi odudaraju od uobičajenih slavenskih slogovnih obrazaca u vrlome našem jeziku, ali to nije neko iznenađenje, nismo mi zaslužni za izvorno ime.
E sad, što se tiče sufiksa... Po onome što veli Ponor doista bi pravilno bilo reći rjukjuanski ako se ime tvori od Rjukjuanac – kao i već spomenuti Peruanac. Babić u Tvorbi riječi u hrvatskome književnome jeziku veli da sufiks -an(a)c dolazi na strane osnove koje završavaju samoglasnikom i pritom navodi primjere kao što su Čileanac, Nauruanac, Papuanac i Peruanac. Mislim da onda imamo dovoljno presedana za oblik Rjukjuanac, a s tim u vezi i rjukjuanski, no svejedno sam pitao i jednog stručnijeg kolegu za mišljenje. Bude li drukčije od mojega, obavijestit ću vas. Neptune 🕉 the Mystic 14:19, 5. rujna 2024. (CEST)[odgovori]
@Hijerovit, @Neptune, the Mystic, @Ponor, LZMK preporučuje pisanje oblika Rjukju. Mislim da pridjevi čileanski (postoji i čilski) i peruanski imaju "-an-" zbog zbog španjolskog, a ne engleskog. Prema Google Translateu čileanski je chileno, čileanska chilena, peruanski peruano, a peruanska peruana. Podsjećam da su se brojni Hrvati odselili u Čile/Peru, istraživali ih ili bili prvi koloniziratori određenih područja te su tako mogli utjecati na tvorbu pridjeva u hrvatskom (naravno, Hrvati u Hrvatskoj su mogli doznati o tim dalekim južnoameričkim krajevima preko govornika španjolskog). – Croxyz💬 17:53, 5. rujna 2024. (CEST)[odgovori]