Razgovor:Rijeka

1. Kako može biti na isti način označeno (neoznačeno) nešto što je dio službenog imena na talijanskom (Scuola superiore media ...) i nešto što je prijevod na engleski, tek toliko da se nađe, uz naziv fakulteta (Faculty of Maritime Studies Rijeka)? 2. Puni naziv je Hrvatski nogometni klub Rijeka, pa je onda i kratica HNK Rijeka, a ne NK. 3. Iza palače stavio bih dvotočku (jer je nabrajanje), pa ih razdvojio zarezom (isti razlog), a ovako se može činiti da je to jedna zgrada. 4. Kako može fakultet koji je u Opatiji biti pod Rijekom? A postoji natuknica (stranica) Opatija. 5. Je li "srednovjekovni dvorac" (Trsat) tu zato što se očekuju poveznice ili razlog neki drugi? U Rijeci (i okolo) je to "Frankopanski kaštel". Pitam prije nego uzmem mijenjati, da nekog ne razljutim. Nenad Labus 15:07, 15 July 2005 (CEST)

Grbovi i zastave

Na stranici Rijeka ima dovoljno materijala za jos nekoliko stranica - o raznim zastavama, grbovima... Mozda da stogod izdvojimo u novi clanak, a na ovu ostavimo samo slike danih grbova i zastava, sa poveznicama na nove clanke?

Ante

Moze sto se mene tice. Mislim da je bitno da zastave ostanu na glavnom clanku o Rijeci jer je prica o njima vrlo simbolicna. Nemam nista protiv da se skracena verzija linka na neki drugi clanak.

KP Rijeke

Tekst bi trebalo promijeniti nekako u: Komunistička partija Slobodne Države Rijeke osnovana 1921.godine bila je među najmanjim članicama III.internacionale (150 članova). Manje su bile napr. KP Palestine i Turkestana. Generalni sekretar bio je Simon Arpad. jer je pogrešan. Međutim, ne mogu sejvati, jer me pili "anti-spam" zbog "tinyurl"-a u adresi guvernera!

Riješeno! Trebalo je kliknuti na "edit section", tako se zaobiđe dio gdje je tinyurl.

Sombrero

Pogrešna povijest

Izmijenio sam dosta u povijesti, jer je tekst pogrešan ili neprecizan.
* Za prvu promjenu - Tarsatica NIJE na Trsatu - vidi najnovije podatke u:
Prilog poznavanju antičke Tarsatike / Martina Blečić. U: Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu. - ISSN 0350-7165. - Ser. 3, 34 (2001) ; str. 65-122.
* O prijelazu Rijeke iz ruku posljednjeg Walseeovca Habsburzima, dostaje kao referenca već Klen et. al. "Povijest Rijeke" ili Koblerove "Memorie..."
* Rijeka je od 1776. pripadala ugarskim krunovinama, a ne caru.
* Jelačić nije vidio Rijeke 1848., a kamo li je osvajao; Bunjevac ostaje namjesnik nekoliko godina. Provjeriti kod istih.
* Problem oko Rijeke tehnički nastaje 28. listopada, kad istovremeno u Rijeci počinje pobuna jelačićevaca i Ossoinackov istup u parlamentu u Budimpešti; međutim međunarodne razmjere dobija tek tijekom studenog 1918., kad je rat već gotov.
* Na koncu, mislim da je formulacija o transformaciji Općine Rijeka sad jasnija, čak bolja. --zrini 15:15, 11. listopada 2006. (CEST)

Vanjske poveznice

Ovaj članak je pretrpan vanjskim poveznicama, sve preko nekih 5 reprezentativnih vanjskih poveznica je pretjerano i svakako će se ukloniti, zato upozoravam suradnike da ne pretjeruju s direktnim poveznicama, a preporučujem čitanje članka Što Wikipedija nije, s naglaskom na ovaj dio. --Roberta F. 23:20, 16. siječanj 2007. (CET)

Naselja

Na stranici Primorsko-goranske županije piše da Grad Rijeka ima dva naselja, a ovdje piše da ima jedno. Neznam koje bi bilo to drugo naselje, pa ako netko zna, neka ispravi. (http://www.pgz.hr/gradiop.html kliknuti na Rijeku) Martinb1 22:12, 6. siječanj 2008. (CET)

Obuhvata??

U tekstu stoji "¹ Prema popisu iz 2001. na bivšoj teritoriji opićne Rijeka koja obuhvata gradove Rijeka,"

Mislim da u knjizevnom hrvatskom jeziku vrijedi glasovna promjena,pa se pravilno pise "obuhvaća".

Ako je pravilo da se hrvatska Wikipedia pise hrvatskim jezikom molim da prihvatite moj prijedlog. Ako ne isprika.

Pravilo je da je bolje sam promijenit jednu rijec nego napisat 40 suvisnih. --Ante Perkovic (razgovor) 15:56, 28. kolovoz 2008. (CEST)

Simon Arpad

Zdravo! Glavni tajnik („generalni sekretar”) je bio Simon Arpad - To nije dobro, jer u mađarskom jeziku je Simon (hrv: Šimon) prezime i krsno ime je Árpád (Arpad). Szajci ^reci 15:02, 7. ožujak 2009. (CET)

Rijeka

Rijeka se nije zvala Sankt Veit am Fluß, nego Sankt Veit am Pflaum (Flaum) kao sto se ni Rječina nije zvala Fluß nego, između ostaloga Pflaum ili Flaum. Uostalom tako piše i u engleskoj verziji Wikipedije. Prvi poznati zapis ove rijeke pod imenom Oeneus datira iz 2. stoljeća. U prošlosti se Rječina (lok. Ričina, Rečina) naziva Tarsis ili Tarsus, Pflaum, Fluvis ili Fluvius, Reka (Recha), Eneo i Fiumara. Zabilježena su i imena Aenei (Oenei) i Tarsia. Christian GrailachChristian (razgovor) 10:14, 17. listopada 2009. (CEST)

Stanovništvo

the population is not 175486 diff, right is 128624 census --Knochen (razgovor) 22:06, 20. studenog 2014. (CET)

Corrected, thank you.--_MaGa^{poruči mi} 07:53, 21. studenog 2014. (CET)

Volim grad koji teče

Pokoju riječ o "Volim grad koji teče" - nova izreka grada Rijeke. Sveprisutan slogan u Rijeci i u Hrvatskoj (na automobilima RI registracija).

informacije na http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/vijesti/130-volim-grad-koji-tece-porijeklo-naziva i http://www.fiuman.hr/znate-li-kako-je-nastala-fraza-volim-grad-koji-tece/

• Obilje izvora na kojem leži Rijeka. U samome središtu grada 16 je izvorišta pitke vode. Temeljni je prirodni resurs Grada Rijeke obilje pitke visokokvalitetne vode, a glavni je izvor rijeka Rječina .
• Ivica Brusić – Brujo sa Krka je prvi došao na ideju da slogan “Volim grad koji teče” oživi i prenese na naljepnice koje se mogu nalijepiti na vozila. Odabrao je pomno font i stavio naljepnicu na svoj auto, zatim je sliku vozila s naljepnicama objavio na Facebook stranici, nakon čega mu je došlo puno upita gdje se takve naljepnice mogu nabaviti i tako je grad dobio novi suvenir.
• Tražeći tko je prvi upotrijebio taj slogan naišao je na tekst objavljen u Vijencu 2000. godine u kojem je taj slogan u svojem govoru spomenuo gradonačelnik Vojko Obersnel.
• Natpis ima 18 certifikata grada Rijeke. Liniji proizvoda “Volim grad koji teče” dodijeljeno je pravo uporabe znaka “Izvorno riječko”. 213.149.61.162 23:28, 11. listopada 2018. (CEST)

Riječki tunel (turizam)

Ne znam gdje ubaciti.

Riječki tunel, popularno zvan Nova riječka ulica je obnovljeni vojni tunel koji se proteže od ulice Dolac pa sve do Katedrale sv. Vida. Izgradila ga je talijanska vojska u dužini od 330 metara, u razdoblju od 1939. do 1942. godine, a širok je oko 4 i prosječno visok 2,5 metra. Prohodan je cijelom dužinom. (ideja je da postane riječka verzija tunela Grič u Zagrebu)[1] Setenzatsu (razgovor) 01:29, 2. lipnja 2019. (CEST)

Speedway i padobranska tradicija

Čini se da je postojala i speeway tradicija osim klasičnih moto utrka. Postojao je nekakav speedway stadion ili staza. [2]

Klub Krila Kvarnera već 20+ godina organizira padobranski svjetski kup. 5.43.178.162 04:41, 2. prosinca 2019. (CET)

Nije postojala nikakva decidirana staza za speedway već se speedway vozio na Kantridi na kružnoj stazi na današnjem stadionu Kantrida. Naime povijest automoto sporta na Kvarneru povezana je sa stadionom Kantrida na kojem su se u periodu od 1936. do 1939. godine vozile speedway utrke koje su se bodovale za prvenstvo jedne druge države. Onodobna Rijeka (Fiume) tada nalazila u granicama ondašnje države Italije. Siniša Seas (razgovor) 12:13, 23. srpnja 2023. (CEST)

@Siniša Seas: ako što treba popraviti u članku, slobodno popravite. pon_or (razgovor) 19:37, 23. srpnja 2023. (CEST)

Graditeljske znamenitosti

Prilažem cjelokupni tekst navedenog poglavlja koji je admin izbrisao. Kako se radi o znalačkom tekstu s kojim su ispravljene pogrešne i konfuzne informacije uz tekstualne i vizualne nadopune, molim da se ovdje OBRAZLOŽE RAZLOZI BRISANJA i vraćanja na prethodni tekst.

Povijesno središte Rijeke formiralo se kraj ušća rijeke Rječine u Riječki zaljev. Riječki Stari grad, smješten na desnoj obali Rječine, srednjevjekovna je jezgra nastala na razvalinama rimske Tarsactike, izgubio je nakon rata većinu povijesnih zgrada, no još uvijek predstavlja živo srce grada. Ispod njegovih se tipičnp medieranskih kala nalaze vrijedne arheološke iskopine te splet tunela. Uz južni obod Staroga grada počelo se u 18. stoljeću izgrađivati danas poznato šetalište Korzo s Rivom 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća znatno su izgrađeni Sušak, Brajda i drugi gradski predjeli.

Stari grad

Riječki Stari grad prostire se od Korza na jugu do Ulice Żrtava fašizma (Via del Castelo - Via Roma) na sjeveru, od Fiumare na istoku do Poŝtanske kontrade (Ul. Frana Supila) na zapadu. Sjeverna strana Korza i produžetka, Kontrade Rov (Contrada del Fosso) izgrađena je uglavnom u 18. st. na mjestu južnog graskog bedema, a glavna gradska vrata prema moru je današnji Gradski toranj s urom (satom). Toranj je nadograđen u barokno doba, ali je tek u 19. stoljeću dobio svoj konačni izgled. Na njemu je reljef s prikazom austrijskog cara Karla VI. Na toj strani Korza nalazi se nekolicina vrijednih baroknih zgrada. Tik desno uz Gradski toranj smještena je palača Wohinz (1782., Korzo 8), koju je podigao trgovac Mihael Wohinz. Izgradnjom ove i ostalih zrada te nasipavanjem mora, započelo je u drugoj polovici 18. stoljeća formiranje Korza kao središnje gradske ulice. Tu je i palača Vuhovich (Korzo 2), s reprezentativnim portalom koji nosi balkon. Od palača u Starom gradu treba spomenuti Stari municipij, palaču Wassermann-Garbas (17. st.) s arkadama u dvorištu, u kojoj je smješten Konzervatorski zavod u Užarskoj kali (Cale dei Canapini), palaču Benzoni na Grivici te palaču Adamić na Fiumari. Ovu zgradu podigao je Simeon Adamich, otac trgovca Andrea Ljudevita Adamića. Adamićev sin bio je poznat kao graditelj drugog riječkoga kazališta "Teatro Adamich" sagrađenog početkom 19. stoljeća. Trgovci i industrijalci na prijelazu 18. u 19. stoljeće, učinila je Rijeku značajnim kulturnim, umjetničkim i industrijskim središtem cijelog jadranskog prostora, koja je takav svoj status zadržala sve do prvog svjetskog rata.

Starim gradom dominira najznačajnija riječka crkva Katedrala sv. Vida. Podignuta na mjestu srušene crkvice gradskog zaštitnika, Svetog Vida, katedrala je sagrađena prvotno kao samostanska crkva isusovaca u Rijeci. Projekt je izradio venecijanski graditelj Francesco Olivieri, vjerojatno po uzoru na znamenitu crkvu Santa Maria della Salute u Veneciji. Gradnja je trajala od 1638. do 1659. godine, no posve je dovršena tek 1737. godine, kada su graditelji Pietro Carlone i Bernardino Martinuzzi sagradili kupolu i oratorij. U crkvi se čuvaju vrijedni barokni oltari, uglavnom rad riječkih kipara.

Od drugih sakralnih zdanja treba izdvojiti crkvicu svetih Fabijana i Sebastijana te Kosi toranj i Duomo (crkvu Uznesenja djevice Marije). Podignuta u 15. stoljeću, bivša je katedrala tijekom vremena često mijenjala svoj izgled, da bi u obnovi 1824. godine dobila današnje pročelje. U unutrašnjosti su naročito vrijedni oltari i barokne štukature u svetištu. Ispred crkve nalazi se zvonik, koji se uslijed slijeganja tla s vremenom nagnuo oko 40cm, pri čemu je dobio svoje ime Kosi toranj. Podno tornja nalaze se poznati kasnoantički mozaici iz 5. i 6. stoljeća, koji su nastali u doba Tarsatike, rimskog naselja na području Rijeke. U blizini su i ostatci gradskog bedema, te nedaleko i legendarna Rimski luk (Vrata, Porta), Izgleda kasnoantički ulaz u castrum (principiju).

U zapadnom dijelu Starog grada se također nalazi povijesni kompleks - Palača Municipij. Izgrađen je kao augustinski samostan, uz koji je do danas sačuvana i barokna crkva sv. Jeronima (1768.). Samostan je 1873. godine postao zgradom gradske uprave (Municipij) pri čemu je nadograđen i preoblikovan. Na trgu ispred zgrade nalazi se i gradski Stendard, kameni stup za gradsku zastavu iz 1509. godine.

Korzo - Riva

Prostor južno od Korza do Rive, te od Mrtvog kanala do putničke luke (Riva Boduli) izgrađen je većinom u 19. stoljeću i u početku se zvao Novi grad (za razliku od Staroga grada), no s vremenom se taj naziv izgubio. Korzo je središte Rijeke, njena najpoznatija ulica i mjesto javnih događanja, a na južnoj strani starog Korza treba izdvojiti secesijsku palaču Rauchel/Hotel Royal. Od starijih građevina tu je preostala barokna pravoslavna crkva sv. Nikole dovršena 1790. godine prema projektu riječkog arhitekta Ignacija Henckea.

Riječka je Riva pročelje grada prema moru. Usprkos gustom prometu, recentnim se urbanističkim zahvatima prostor parkirališta na obali postepeno vraća u pješačku zonu. Duž Rive reprezentativan je niz zgrada iz 19. stoljeća, kada je Rijeka bila velika i moćna trgovačka luka. Možda najreprezentativnija zgrada izgrađena u tom razdoblju je palača Adria (1897., arhitekt Giacomo Zammattio), danas zgrada Jadrolinije. Izgrađena je za brodarsko društvo Adria mađarsko-američkim kapitalom, a ponosi se limenim kupolama te kamenim skulpturama alegorija na pročelju. Skulpture okrenute prema moru predstavljaju pomorce, a one prema kopnu četiri kontinenta. U unutrašnjosti je velebni atrij s arkadama i sačuvanim izvornim dizalima s kraja 19. stoljeća.

Na Rivi se istiću još dvija reprezentativne palače. ex Grand hotela Europe te još jedna reprezentativna zgrada bivše pomorske moći Rijeke, a to je palača Jugolinije s inkorporiranom palačom Rinaldi.

Riva prema zapadu završava s Trgom Žabica na kojem su smještene Zammattijeva palača Ploech, koju je 1888. podigao austrijski mehaničar Annibale Ploech, (stekao novac radom u riječkoj Tvornici torpeda te prodajom nekretnina), zatim slikovita Kapucinska crkva (1907. – 1929.), secesijska zgada Direkcije željeznice, vrijedna arhitektura Pfafovih Željezničkih skladišta (Magazini Ungarezi 31 i 32) te skladna neoreneanssna kamena zgrada carine.

Iz tog se vremena može istaknuti još nekoliko vrijednih djela arhitekta Giacoma Zammattija. Na novom Korzu (nakon 1945. Korzom je nazvana i ulica koja spaja Trg Republike s Jadranskim trgom iako nema širinu korza) treba izdvojiti palaču Fiume (riječke osiguravajuće kuće) te secesijsku zgradu Mattiassi i vrijedna djela arhitekta Zammattija, zgradu Filodrammatice (Korzo 28), izgrađena 1890. za Filharmonijsko-dramsko amatersko društvo, s interijerom u stilu neorokokoa, potom, u Whiteheadovom Dolcu Casa Veneziana (Dolac 7 stambena kuća Roberta Whiteheada), iz 1886. koja se ističe bogatim pročeljem od crvene opeke i bijelog kamena s nizom dekorativnim detalja. U istoj ulici Zammattio projektira 3 uglovne zgrade, mušku gimnaziju (Liceo Italiano), te preko puta zgradu Riječke banke, a na početku Dolca i zgradu ženske gimnaazije (danas u njoj Sveučilišna biblioteka).

Na dominantnom položaju iznad Starog grada smještena je Guvernerova palača, raskošna bivša rezidencija riječkog guvernera, u kojoj je danas smješten Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja. Sagrađena 1897. godine prema projektu mađarskog arhitekta Alajosa Hauszmanna, za potrebe gradske i državne reprezentacije, bila je investicija guvernera također mađarskog podrijetla Lajosa Batthyányja. Danas se u njoj, osim vrijednih povijesnih zbirki iz prošlosti Rijeke, čuvaju izvorni interijeri s kraja 19. stoljeća: monumentalno mramorno stubište te dvorane sa štukaturama, oplatama i pokućstvom iz tog razdoblja. Zapadno od Guvernerove palače smještena je moderna zgrada Muzej grada Rijeke, a istočno, u lijepo oblikovanom perivoju, bivša vila nadvojvode Josipa, u kojoj je smješten Državni arhiv u Rijeci.

Sjeverno od Staroga grada nalazi se manji predjel zvan Pomerio prema središnjoj prometnoj ulici koja ondje prolazi, dok se sa zapada nastavlja Zagrad. Oba su predjela izgrađena na brdovitom usponu te su izrazito urbane četvrti s vrlo kvalitetnom arhitekurom pretežno s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Na Zagradu se ističe secesijska zgrada kina Teatro Fenice. Od nje se dolazi do Centra Zagrad, suvremenogi stambeno-poslovnog kompleks (iz 2007.), nastao kao jedan od upjelijih recentnih zahvata u povijesnom središtu Rijeke za razlik od ostalih kontroverznih interpolacija u povijesno tkivo grada riječkih arhitekata Saše Randića i Idisa Turata. Na ovom prostoru treba istaknuti i uspješna međuratna arhitektonska ostvarenja Malog nebodera, protokubističku zgradu Komiteta (političkih stranaka) te istočnije (na Jadraanskom trgu) palaču Àrbori. Umbertta Nordija.

Mrtvi kanal - putnička luka

Na tom nasutom kvartu Rijeke treba istaknuti:

Novu zgradu riječkog kazališta (iz 1885.), danas nazvanu Hrvatsko narodno kazalište Ivan Zajc smještenu na parkovno uređenom trgu. Raskošna zgrada arhitekata Fellnera i Helmera, čuva dugu kazališnu tradiciju. U unutrašnjosti se kao raritet mogu izdvojiti rani radovi slavnog slikara Gustava Klimta.

Sjevernije, preko puta zgrade HNK, smještena je još jedna zgrada toga doba za javnu zabavu (Casinò Patriotico) te za Riječku štedionicu, a to je Palača Modello (1885.). Podignuta prema projektu istih graditelja Fellnera i Helmera, na mjestu 1883. srušenog Teatra Adamich, također je služila za javne priredbe. Zgrada se ističe osebujnim višebojnim pročeljima i svečanom dvoranom ukrašenom štukaturama.

Atraktivna 3 paviljona glavne riječke tržnice Glavni merkat ili Vela pjaca, od kojih su dva paviljona (1881)., djelo arhitekta Isidora Vauchniga, te Peškerija (Komunalne ribarnice 1903., izvedena 1913.-14., arhitekt Carlo Pergoli). Prostor tržnice funkcionira i na otvorenom, u okolnim ulicama. U impresivnoj zgradi ribarnice podno njenog visokog svoda na unutarnje balkone zgrade trajno je postavljena „site-specific“ umjetnička instalacija „Meštri“[37] češkog umjetnika Pavela Mrkusa. Instalaciju čini video segment - projekcija Mrkusovog video uratka snimljena na ribarskoj koći DIMI za vrijeme ribarenja u akvatoriju Kvarnerić – koji je popraćen audio segmentom zvukova mora i ribarskog broda kojeg je moguće čuti samo na galeriji ribarnice. Priča je to kojom se odaje počast onima koje se ovdje nikada ne vidi, ali bez kojih ribe na stolovima ne bi bilo.[38]

Od stambenih zgrada ondje se nalazi naročito zanimljiva zgrada zvana Turska kuća (Casa turca), građena u neomaurskom stilu za Nikolaidesa, turskoga diplomatskog predstavnika u Španjolskoj, a potom i konzula u Rijeci od 1898. godine.

Južnim dijelom prema moru dominira golemi stambeni kompleks nazvan Casa rossa (Zagrebačka 1-5, Demetrova 2-4) po crvenom pročelju od opeke, sagrađen 1903. godine prema projektu arhitekta Venceslava Celligoia.

Na Rivi Boduli dominira Palazzo Baccich poznata i kao zgrada ex Transjuga i ex Transadrije djelo je arhitekte Giuseppea Farkasa u razdoblju od 1911-1912. godine, a sagrađena je u toku 1914.godine

Brajda

Brajda je zapadni dio centra Rijeke koji se razvio istočno od Pfafove Željezničke stanice. Sredinom 18. stoljeća na tom je području izgrađena Zuccheriera, rafinerija šećerne trske koja se nalazila u velikom kompleksu, danas poznatom pod nazivom "Rikard Benčić". Najvrijednija zgrada ondje je Palača Zuccheriiera,. upravna zgrada sladare, koja se smatra remek djelom barokne arhitekture na tlu današnje Hrvatske. Podignuta 1752. godine i obnovljena 1785.-86. za potrebe stanovanja direktora tvornice, u unutrašnjosti je bogato opremljena štukaturama i freskama. Izdvaja se velika svečana dvorana s kaljevim pećima te salon s naslikanim vedutama izmišljenih gradova. Na ulaznim portalima u zgradu zanimljivi su motivi kamenih glava koji imaju "šećer u kosi". Kako je 2020. Muzej grada uselio i u ovu zgradu mijenja se naziv Zuccherijere u "Palača Šećera".

Zapadno od Palače šećerane smješten je i stari riječki Lazaret. Lazaret je vrsta karantenske bolnice kakve su se gradile u pomorskim gradovima diljem Sredozemlja. Lazaret je danas uklopljen u riječku bolnicu, a od stare barokne zgrade ostao je raspoznatljiv tek kameni portal s posvetnim natpisom cara Karla VI. iz 1722. godine.

Od ostalih zgrada na Brajdi treba spomenuti niz historicističkih i secesijskih objekata oko Tržnice Brajda, građenih prema projektima značajnih riječkih i tršćanskih arhitekata s prijelaza 19. u 20. stoljeće. Oblikovanjem se ističu opečna pročelja arhitekta Carla Conighija: kuća Pomoračke zaklade sv. Nikola (A. Manzonija 2) iz 1893. s oslicima pod krovnom strehom, te stambena kuća Miculinich-Richtmann (Fiorella la Guardije 14) iz 1914. godine. Na Potoku je secesijska kuća Modiani (J. Katalinića 4, 1912./13., arhitekt Emilio Ambrosini), karakteristična po stiliziranim egipatskim stupovima u obliku palmi.

Goran, 17.08.2021. u 16,45— Prethodni nepotpisani komentar napisao je ‎89.201.184.165 (razgovor • doprinosi) 16:54, 17. kolovoza 2021.

_________Čekamo obrazloženje

Koliko sam vidjela Tulkas Astaldo je izbrisao ove nadopune. Bilo bi zanimljivo vidjeti njegovu argumentaaciju za takakav čin. Čekamo obrazloženje...

Ornela (20.VIII.'21. u 00,15)

O objektivnosti i režimskim adminima hr.wp

Zadatak objektivne enciklopedije jeste pisanje o ČINJENICAMA, kome god one odgovarale ili ne. Ako admini ustrajno kriju statističke podatke o broju stanovnika u Rijeci za 2021. i da je Rijeka u 30 godina izgubila 60 tisuća stanovnika, stvari su potpuno jasne: radi se o psima čuvarima režima u zimskom periodu Hrvatske.

Grad Rijeka je 2021. spao na 108.622 stanovnika[6] što je gubitak od 60.000 stanovnika u 30 godina samostalne Hrvatske.

Nikakav režim doli Wikipedijskog, dragi suradniče. Mislim da je podatak ispao iz članka kao kolateralna žrtva (a ima i blagi ton vlastitog istraživanja). Vratit ću ga enciklopedijski malo bolje uobličenog. Članak je privremeno zaključan kako bi se izbjeglo stalno uklanjanje i vraćanje istog sadržaja. O njemu se treba dogovoriti. pon_or (razgovor) 10:53, 24. svibnja 2022. (CEST)

Da, pomalo je neuobičajeno (slučajno) skinut podatak o gubitku 1/3 stanovnka Rijeke. Hm, a ta statistički potkrijepljena činjenica spada u "vlastto istraživanje"??? Sada je O.K., vraćen je taj podatak - kolateralna žrtva. Don't warry suradniče, prestala je ova wp biti režimski usmjerena Hrvoje B. 06:50. 07.06.'22/

Konsenzus o uređivanjima iz svibnja i lipnja 2022.

Zaključat ću članak dok se ne postigne konsenzus o nizu izmjena iz svibnja i lipnja 2022, od kojih je posljednja OVA. Idemo raspraviti sve što je sporno, odjeljak po odjeljak. Ako postoji problem neutralnosti i više gledišta, podsjećam da se u članak unose sva značajnija gledišta (s izvorima). Podsjećam i na pravila o suradnji, uljudnosti i uvažavanju; teške riječi neće nas nigdje dovesti (u filtru vidim i što drugi ne vide!). Hrvoje B. svakako bi pomoglo kad ne bi uređivali cijele članke odjednom i ostavljali ih u nedovršenom stanju s pravopisnim pogreškama i popriličnim brojem izostavljenih znakova. Pomoglo bi i kad bi se prijavili (anonimnije je od neprijavljenog uređivanja), ovako vas ne možemo pozvati u raspravu jer se selite s jedne adrese na drugu.

@Croxyz, ako dobro shvaćam, tvoja glavna zamjerka odnosi se na neki povijesni događaj. Pođimo od toga. Jedini ponuđeni izvor je Kobler. Ja ga ne bih isključio zbog starosti, nešto o povijesti i svemiru znali su i krajem 19. stoljeća. pon_or (razgovor) 06:37, 8. lipnja 2022. (CEST)

@Ponor, budem prvo pokušao pronaći točan izvor. Do 10. ću biti pretrpan obavezama tako da sumnjam da ću pronaći izvor do tada. – Croxyz ^💬 13:08, 8. lipnja 2022. (CEST)