Razgovor:Litavci

Litavci ili Litvanci?

Odlučite se za jedno.

Sombrero – 08:31:25, 22. prosinca 2005. (CET)

Litvanci - tako piše u u Rječniku stranih riječi Nakladnog zavoda Matice hrvatske, izdanje 2001. — Silverije 01:04:16, 24. siječnja 2020. (CET)

Litvanija ili Litva

Hrvatski je ispravno Litva. (Izvor: Hrvatski enciklopedijski rječnik, Vladimir Anić et al.) — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 83.131.181.29 (razgovor • doprinosi) 16:39:12, 30. prosinca 2005. (CET)

Litavci kao glavni naslov

Slažem se s Flopyjevom promjenom od 29. rujna 2010. u 22:09:42 (CEST).

Treće izdanje Opće enciklopedije Jugoslavenskog leksikografskog zavoda ima Litavci i litavski jezik.

http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36814 Litavci u Hrvatskoj enciklopediji

http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=e15nURE%3D&keyword=Litavac i u Hrvatskome enciklopedijskom rječniku

https://proleksis.lzmk.hr/54589/ litavski jezik i u Općoj i nacionalnoj enciklopediji

http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=22790 Litavci (Litvanci (Hrvatski obiteljski leksikon)

http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=22791 litavski jezik

http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=30543

pravopis.hr isto Litavac, litavski

Mislim da i svi pravopisi autora Babića, Finke i Moguša, donose: Litavac od Litva, litavski, i to od londonca na dalje.

Stjepan Babić navodi u radu »O nekim etnicima s više istoznačnica«, Jezik: časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, Vol. 48, No. 4, 2001., str. 142. ‒ 144.:

»Tek novosadski pravopis 1960. ravnopravno unosi Litavac i Litvanac, Litavka i Litvanka, litavski i litvanski. Budući da je litavski jezik indoeuropski jezik, pogledao sam u nekoliko priručnika hrvatskih autora i vidio da ga nazivaju samo litavski.«

(Babić, 2001., str. 143.)

Klaić-Cipra u Hrvatskome pravopisu 1944. u zagradama dodaju »ne Litvanac, litvanski«.

I Rječnik hrvatskoga jezika, str. 546. i 547. upućuju na Litavac, litavski. I rječnici Rudolfa Filipovića (engl.), Antuna Hurma (njem.), M. Deanovića i Josipa Jerneja (tal.), Rječnik hrvatskoga jezika Vladimira Anića iz 1994. (str. 29. i 428., gdje utvrđuje da je rij. litvanski; određuje da je litvanski manje učestalo).

Tako imamo više enciklopedija (Hrvatska enciklopedija, Mrežno izdanje; Proleksis enciklopedija), više leksikona (Hrvatski obiteljski leksikon, Leksikon JLZ, Priručni leksikon) i više rječnika koji daju nazive Litavac, Litavci, Litavka, Litavke, pridjeve Litavska (Litavska SSR), litavsko i slično. Više pravopisa. Dubravko Škiljan, Pogled u lingvistiku, 4. izmijenjeno izd., Naklada Benja, Opatija, 1994., ISBN 953-6003-07-4, str. 24. (litavski), Nikola Rašić u svom radu »Povijesni osvrt na jezičnu politiku u Rusiji i Sovjetskom Savezu«, u publikaciji: Milorad Pupovac, prir., Jezici i politike: jezična politika u višejezičnim zajednicama: zbornik, ur. Slaven Ravlić, Centar CK SKH za idejno–teorijski rad »Vladimir Bakarić«; »Komunist« — Zagreb, Zagreb, 1988., str. 87. — 122., citirano sa stranica, 87., 88., [107]., 115., [120].

Činjenica da Věkoslav Babukić u svojoj slovnici rabi litvanski ne mijenja puno na stvari. Jezikoslovlje prati riječi u njihovoj upotrebi u vremenu, prati kontinuiranost upotrebe. Ne može se temeljem jednog izvora mijenjati prethodno uspostavljen standard. Sinonim je i dosad bio spomenut u samoj prvoj rečenici članka, te podebljano ispisan. Nisu se ni mijenjali naslovi, kao Litvanska ženska odbojkaška reprezentacija, Litvanska Metrika.

Naslov članka treba biti Litavci, a u upotrebi može biti i oblik Litvanci. Hvala na razumijevanju. Lijepi pozdravi, — Nesmir Kudilovič (razgovor) 7,03; 24. siječnja 2020. (SEV)