Razgovor:Čistilište

Napisao sam protestantski stav o čistilištu:) ako imate kakvih komentara slobodno se javite na moj mail ipernar@yahoo.com, sve najbolje. Žao mi je onih kojima se ne sviđa protestantski stav o čistilištu, ali im tu nemogu pomoći, molim ih također da ne mijenjaju moj tekst, već da slobodno dodaju mišljenje katoličke crkve o stavu protestanata. — Prethodni nepotpisani komentar napisao je Ipernar (razgovor • doprinosi)

Morao sam preurediti tekst katoličkog nauka o čistilištu, jer je bio doslovno prepisan iz Katekizma Katoličke Crkve, a koliko znam za to nemamo autorskih prava.--Donat 15:25, 7. listopada 2006. (CEST)

dragi donate pa sam znaš da taj tekst nema veze sa zdravim razumom (mislim na onaj citat iz katekizma)..., znas to bolje od mene, ja mislim da se može prepisati jer sadrži vjerska uvjerenja katoličke crkve, i kao takav je javan dokument i može ga se kopirati, uz navođenje izvora naravno, ja bih to nazvao "fair-use" ipernar

Ne može ga se toliko citirati. Na katekizmu jasno piše "(c) Hrvatsko izdanje: 1994. Hrvatska biskupska konferencija." Treba, dakle, tražiti dozvolu. A da nije izvan pameti, već sam ti negdje u nekom razgovoru pokazao, dodavši malo okolnog teksta.--Donat 16:56, 7. listopada 2006. (CEST)

e, samo sam htjeo reci da je slika koju si stavio bash cool:), ona od prije bila bizarna

Iz članka Protestantski stav o čistilištu

Tražim izbacivanje POV-a iz ovog dijela članka. Tek kad se izbaci ovaj dio članka može nazad u članak Hvala! --Andrej Šalov 22:46, 6. studenog 2006. (CET)

Protestanti odbacuju postojanje Čistilišta. Samo "Čistilište" postoji tek od 12. stoljeća kada ga je jedan crkveni sabor prihvatio. Zajedno sa time došao je i nauk o misama zadušnicama. Navodno bi mise zadušnice, paljenje svijeća i novčani darovi crkvi od osobe i njegovih prijatelja trebali skratiti duljinu vremena za kojeg će duša trpjeti u 'čistilištu'. Spašeni jesmo vjerom, ali vjeru trebamo ispovjedati djelima. Teorija i praksa moraju ići zajedno. Nemože se krasti, činiti nepravdu svojoj braći, klanjati kipovima, ne voljeti bližnje, činiti preljuba... (odnosno kršiti Deset Božjih zapovijedi) i u isto vrijeme se smatrati vjernikom. Spašeni jesmo samim obraćenjem (nakon čega sljedi krštenje), ali moramo ostati jaki do kraja. Oni koji se nisu obratili ili žive kao "neprijatelji križa Kristova" ne mogu se spasiti. Boga se ne može podmititi, niti se njegova milost može kupiti novcem. Ne znaći da će Bog imati više milosti za nekoga kome je uplaćeno 1000 misa zadušnica, za razliku od nekog kome nije uplaćena niti jedna. Štoviše biti će nam suđeno prema našim djelima, iako vjera jest opravdanje, vjeru treba ispovjedati i djelima. Ukoliko nema sklada između toga dvoje, osoba se ne može spasiti. Tvrdnju iz katekizma da su mise zadušnice Bogu posebno mile mise, iako o tome nema ni spomena u Bibliji također smatramo apsurdnom. Slicna je izjavama iz katekizma koje je odobrio papa Ivan Pavao II. 11. listopada 1992., evo jednog od njih 1028: "Bog se, zbog svoje transcendencije, može vidjeti onakav kakav jest samo kad on sam svoju Otajstvenost otvori neposrednom promatranju čovjeka i kad mu za to dade sposobnost."

1. Pravednicima nikad nije obećano spasenje na nebu. Dodjeljenje spasenja će biti kod suda za Kristova povratka, umjesto u neko vrijeme nakon smrti kad navodno napuštamo 'čistilište' (Mt.25:31-34; Otk.22:12). 2. Svi pravednici primaju svoju nagradu istodobno, umjesto da svaka osoba dobija spasenje u različita vremena (Heb.11:39,40; 2Tim.4:8). 3. Smrt je proslijeđena potpunim neznanjem, umjesto radnjama predloženih od nauka o čistilištu. "Živi barem znaju da će umrjeti, a mrtvi ne znaju ništa" (Propovjednik 9,5) "I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš jer nema djela ni umovanja, ni spoznaje ni mudrosti u Podzemlju u koje ideš" (Propovjednik 9,10) "Ne, Jahvu mrtvi ne hvale, nitko od onih što siđu u Podzemlje. Mi živi, mi Jahvu slavimo, sada i dovjeka. Aleluja" (Psalam 115,18) "Izađe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća, i propadaju sve misli njegove" (Psalam 146,4) "Dao mu je i vlast da sudi, jer je sin Čovječji. Ne čudite se tomu! Dolazi, naime, čas kada će svi koji počivaju u grobovima, čuti njegov glas, te izaći iz njih. (Ivan 5,27-28)

Mi smo očišćeni od grijeha vjerom (koja se svjedoči djelima) u Krista tijekom našeg sadašnjeg života, umjesto u nekakvom periodu patnje nakon smrti. Nama je rečeno da "Očisti(mo) stari kvasac" grijeha u našem životu (1. Korinčanima 5,7); da se očistimo od djela grijeha (2. Tim. 2,21; Heb. 9,14). "Zla se kloni i čini dobro i ostat češ dovjeka... Zauvijek će biti zatrti zlikovci" (Psalam 37, 27-28), "Tko kleveće bližnjeg u potaji, toga ću pogubiti. Čovjeka oholih očiju i srca naduta ja ne podnosim" (Psalam 101,5). Naše vrijeme očišćenja je stoga sada, u ovom životu, umjesto u mjestu čišćenja ('čistilišta') gdje ulazimo nakon smrti. "Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa" (2Kor.6:2). Naša pokornost Bogu krštenjem i razvijanje kršćanskog karaktera u ovom životu, će odvesti našemu spasenju (Gal.6:8) - ne provođenje perioda u 'čistlištu'. Drugim riječima, naša vječna sudbina se određuje u ovom životu, nakon smrti nam se ne pruža druga prilika da izmjenimo svoju sudbinu.

Pokušaji drugih da nas spase paljenjem svijeća i drugim prilozima katoličkoj crkvi, neće utjecati uopće na naše spasenje. Koji se uzdaju u svoga bogatstva "neće nikako brata osloboditi, neće dati Bogu otkupa za nj... da ko dovijeka živi" (Ps.49:6-9), "Ne pomaže bogatstvo u dan Božje srđbe, a pravednost izbavlja od smrti" (Izreke 11,4)

Nauk o čistilištu usko je usko vezan sa sakramentom ispovijedi. Bez postojanja čistilišta nauk o ispovijedanju svećeniku bio bi besmislen. Sakramentom ispovijedi se naime ne dobiva sam oprost grijeha, već oslobađanje od patnji koja bi određena osoba trebala navodno doživjeti u Čistilištu. Više o tome (odnosno sakrametu ispovijedi) možete pročitati ovdje. Zbog odbacivanja nauka o postojanju čistilišta pogubljeni su među ostalima Jan Hus, William Tyndale i John Frith.

Martin Luther: "Trebamo se moliti za sebe i za sve druge ljude, čak i za naše neprijatelje ali ne i za duše mrtvih"

Jean Calvin: "Moramo se držati Božje riječi koja odbacuje ovu fikciju"

Što se tiče citata: "Zato je (Juda Makabejac) za pokojne prinio žrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi" (2. Mak 12,46), ne smatramo ga bitnim za učenje jer skupa sa cijelom 2. knjigom o Makabejcima spada u tzv. Deuterokanonske knjige.