Radošić (Lećevica)
Radošić | |
---|---|
Država | Hrvatska |
Županija | Splitsko-dalmatinska |
Općina/grad | Lećevica |
Najbliži veći grad | Split |
Površina | 27,7 km2 [1] |
Koordinate | 43°36′17″N 16°17′53″E / 43.6046016306325°N 16.298131942749023°E |
Stanovništvo (2021.) | |
Ukupno | 155 [2] |
– gustoća | 6 st./km2 |
Odredišna pošta | 21204 Dugopolje [3] |
Pozivni broj | +385 (0)21 |
Autooznaka | ST |
Radošić na zemljovidu Hrvatske |
Radošić je naselje u općini Lećevica, u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Naselje se nalazi uz autocestu A1, sjeverozapadno od Splita udaljeno tridesetak kilometara. U zaleđu je Kaštelanskog polja, u podnožju sjeverne strane Malačke. Proteže se na 27,7 km2.
Hrvatski kralj Petar Krešimir IV. u Radošiću je imao zemlje i vojni logor,[4] što bi mogao potvrditi i toponim Kraljevci,[5] dio Radošića na padinama sjevernog dijela Malačke gdje su do danas sačuvani suhozidovi i stari panjevi vinove loze. U 14. stoljeću Radošić je bio u posjedu trogirske plemićke obitelji Cega.[6]
Sinjski knez Nelipić Trogiranima je nekoliko puta otimao Radošić. Padom Klisa pod Osmansko Carstvo u Bitki kod Klisa (1537.) selo je potpuno opustošeno i gotovo da nije bilo stanovnika u njemu. Nakon Kandijskog rata ga Mletačka Republika ponovno naseljava većinom katoličkim stanovništvom iz Bosne, a djelomično i pravoslavnim, pa su u Radošiću četiri pravoslavna zaselka: Škaro, Strižak, Galić i Kozlica. Katolički su zaselci: Rajčić, Kevo, Bejo, Laštro, Barać, Stipica, Bralić, Barišić, Milić, Radić, Gagić, Veljača, Škopljanac, Kužić, Lončar, Lunić, Đirlić, Ninčević, Pandža, Tendžera, Zoraja i Vlastelica.
Katolička crkva posvećena je sv. Jurju, a nalazi se na brijegu unutar groblja. Radošić je samostalna katolička župa pod jurisdikcijom Šibenske biskupije.
Župnu kuću su 1941. godine zapalili talijanski fašisti i poubijali velik broj mještana. Pravoslavna crkva svete Bogorodice s grobljem na Ublima, zajednička je pravoslavnima iz Radošića i s Ubala.
broj stanovnika | 693 | 764 | 780 | 808 | 907 | 1041 | 1000 | 1091 | 959 | 890 | 815 | 550 | 405 | 263 | 202 | 174 | 155 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Nakon Drugog svjetskog rata, zbog industrijalizacije u Splitu i Kaštelima, dolazi do masovnog odlaska stanovništva u Split i Kaštelu tako da danas u Radošiću stalno živi tek stotinjak stanovnika.
- Ruralna cjelina Škopljanci, zaštićeno kulturno dobro.[7]
- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
- ↑ Klaić, Vjekoslav. Povijest Hrvata. 1. str. 157
- ↑ Kužić, Krešimir. 2000. Promjene toponima sela Radošića iz 1386. g. Radovi zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. Zadar, Hrvatska. str. 79–104
- ↑ Klaić, Vjekoslav. Povijest Hrvata. 2. str. 386
- ↑ Ruralna cjelina zaseoka Škopljanci Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Sadržaj preuzet uz dopusnicu. Pristupljeno 10. prosinca 2023.
|