Pseudomonarchia Daemonum
Psudomonarchia Daemonum je magijski priručnik u formi kataloga demona, koji je tiskao njemački liječnik i okultist Johann Weyer 1577. godine kao dodatak svome djelu De praestigiis daemonum.
Popis demona se razlikuje u odnosu na onaj koje donosi Ars Goetia, prva knjiga Lemegetona koja, također daje popis demona te prikladne sate i molitve za njihovo prizivanje. Popisi se razlikuju i po rednom broju i prema karakteristikama duhova, jer je u Weyerovom djelu nabrojeno šezdeset i devet duhova, a u Lemegetonu njih sedamdeset i dvoje. Za razliku od Lemegetona, Pseudomonarchia Daemonum ne donosi pečate demona, niti zahtjeva detaljne rituale za njihovo prizivanje.[1]
Postoji i djelo Livre des esperitz ("Knjiga duhova") koje pokazuje veliku sličnost Weyerovim, a ukazuje na mogućnost da kod Weyerovog djela izostaje dio teksta i određen broj duhova. Sam Weyer navodi kako je pri prijevodu izvora izostavio određeni dio sadržaja.[1]
Weyer je tvrdio kako je za svoj izvor podataka koristio rukopis Liber officiorum spirituum, seu Liber dictus Empto. Salomonis, de principibus et regibus dæmoniorum ("Knjiga službi duhova ili knjiga zvana Empto. Salomon, o prinčevima i kraljevima demona").[1]
|
1. Bael |
24. Bune |
47. Samigina |
- Pseudomonarchia Daemonum (engl.)
- Pseudomonarchia Daemonum PDF Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine) (engl.)
.svg){kind=small}