Prirodne znanosti

	Prirodne znanosti
	; Stranica iz Prirodoslovlja (Naturalis historia) Plinija Starijeg u prijepisu iz 15. stoljeća. Prirodoslovlje je jedan od najstarijih europskih enciklopedijskih priručnika s mnoštvom podataka iz prirodnih i drugih znanosti.
	Klasifikacija znanosti u Hrvatskoj

Prirodne znanosti (prirodoslovlje) su znanosti koje proučavaju živu i neživu prirodu, opisujući i pokušavajući ih objasniti. Tradicijska područja prirodnih znanosti - matematika, fizika, kemija, biologija i geoznanosti - još i danas obilježavaju opću široko rasprostranjenu predodžbu o prirodnim znanostima. Danas je, međutim, pojam prirodnih znanosti znatno proširen. Primjer takvog širenja ovih znanosti je astronomija koja se od svoje povijesne uloge astrologije razvila u suvremenu prirodnu znanost.

Prema tradicijskomu shvaćanju, obratno od prirodnih znanosti smatrane su duhovne znanosti, odnosno, one koje se prema suvremenomu razumijevanju pojma nazivaju humanističkim znanostima.

U moderno vrijeme u prirodne znanosti se više ne ubrajaju matematika, logika, statistika, teorija informacije i igara, računalna znanost, umjetna inteligencija i teorijska lingvistika već se one ubrajaju u formalne znanosti, dok su preostale prirodne znanosti podijeljene na dvije velike grane - fizikalne znanosti koje proučavaju neživi, te znanosti o životu koje proučavaju živi svijet. Tako se pod fizikalne znanosti ubrajaju fizika, kemija, astronomija, geologija i ine, dok se u znanosti o životu ubrajaju biologija, biokemija i genetika, ali i medicinska znanost, ekologija, farmacija, agronomija, šumarstvo te prehrambena tehnologija. Geografija se vodi kao interdisciplinarno područje znanosti (društvenih i prirodnih).

Razvoj

U prirodne znanosti svrstavane su povijesno samo znanosti koje su se bavile materijalnim elementima nežive prirode. Odvajanje fenomena koji se mogu objasniti materijalnim (fizičkim) objašnjenjima od onih koji su metafizički, dakle, s druge strane materijalno dokazivih fenomena, podliježu neprekidnim promjenama. U taj razvoj pripada i otvaranje mnogih znanstvenih područja. Središnja tema prirodnih znanosti je traganje za objektivnim spoznajama, koje nadilaze spoznajni subjekt i postaju opće prihvaćene.

Načela prirodnih znanosti

Podrobniji članak o temi: znanstvena metoda

Prirodne znanosti danas se određuju prema metodama i znanstvenim procesima kojima se koriste. Postavljaju se hipoteze i provode sustavni i propisani pokusi kako bi se provjerila točnost hipoteze. Hipoteze se postavljaju najpreciznije što je moguće. U praksi, to znači da se hipoteza najčešće oblikuje kao matematički model (ali ne u najužemu smislu), rjeđe kao koncepcijski. Uz diferencijalne jednadžbe, ovi modeli mogu biti i statističke prirode i sukladno tome biti i formulirani, ili se može raditi o procesima koji se mogu prikazati i grafikonom. Hipoteza mora biti uzročna (kauzalna) i provjeriva. Trebala bi objasniti poznate fenomene i, u idealnome slučaju, predvidjeti nove fenomene ili objasniti više fenomena nego već postojeći model. Ako se hipoteza uspješno „dokazuje” (objelodanjuje) ispitivanjima, s vremenom stječe sve veće povjerenje. Dokazane hipoteze s vremenom se često nazivaju teorijom. Teorije koje duže vrijeme i u različitim područjima uvijek nanovo uspješno prolaze razna ispitivanja, nazivaju se prirodnim zakonima. Prirodni zakoni često imaju osobine koje se znanstvenoteorijski teško mogu jasno obuhvatiti. U to se ubrajaju jednostavnost, veliko područje na koje se može primijeniti, elegantno matematičko formuliranje i visoka objašnjivost. Kao primjeri takvih široko prihvaćenih prirodnih zakona mogu se navesti zakon očuvanja energije i teorija relativnosti. Pri tome se zapravo vrlo uspješni standardni model fizike elementarnih čestica još ne bi smjelo nazivati prirodnim zakonom jer ima još najmanje 19 parametara koje treba utvrditi mjerenjima i eksperimentima.

Da bi mogli funkcionirati, prirodnoznanstveni procesi trebaju biti potvrđeni istraživanjima objavljivanima u znanstvenim časopisima, uz uvažavanje znanstvenika bez predrasuda, točnu dokumentacija uvjeta u kojima su se odvijali ispitivanja i mjerenja, pažljivu analizu pogrešaka i slobodu informacija, tj. javnu dostupnost radova i istraživačkih podataka (koncept otvorenoga pristupa). Znanstveni časopisi surađuju sa stručnjacima koji brinu o zadovoljavanju određenih zahtjeva kvalitete objavljenih radova (nove spoznaje, točnost, preciznost i sažetost u pisanju i izražavanju, pažljivost, ispravno navođenje izvora itd.). Ti stručnjaci su i sami aktivni znanstvenici, što u pravilu jamči određenu samoregulirajuću objektivnost (recenziju, eng. peer review).

Četiri klasične prirodne znanosti

Fizika: (grčki φυσική, physike = "prirodno") je temeljna prirodna znanost. Ona opisuje osnovna područja prirode i njihove međuovisnosti, na primjer snagu i kretanje tijela, ali i zamršene međuzavisnosti dinamike, prostora i vremena ili građe atoma.
Kemija (od arapskog al-kimiya', što je izvedeno iz grčkog χημεία, chemeia) je učenje o kemijskim elementima. Opisuje njihova svojstva, ponašanje i promjene. Za dublja objašnjenja ovih procesa, posiže za fizikom.
Biologija (grčki βίος, bíos život i λόγος, lógos učenje) se bavi živim organizmima, počevši od najmanjih, kao što su bakterije, pa sve do čovjeka. Biologija se pri tome naslanja na spoznaje kemije, i opisuje i objašnjava materijalne procese u živim organizmima. S druge strane definira zakone o razvoju, načinu života i razmnožavanju kao i drugim procesima i pojavama.
Geologija (grčki geo zemlja i λόγος, lógos znanost) je znanost o postanku, sastavu i građi Zemlje, kao tijela koje je sastavljeno od anorganskih masa. Geologija je usko povezana sa svim prirodnim znanostima. Mnogi zakoni fizike (npr. polarizacija svjetlosti, radioaktivnost) ustanovljeni su proučavanjem kristala/minerala koji su sastavni dio prirode koja nas okružuje.

Razredba prirodnih znanosti u Hrvatskoj

U Hrvatskoj, prema Pravilniku o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama Nacionalnoga vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, područje prirodnih znanosti obuhvaća matematiku, fiziku, geologiju, kemiju, biologiju, geofiziku, te interdisciplinarne prirodne znanosti (pr. geografiju).

Povezani članci

Izvori

Bilješke i literatura

prirodne znanosti, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 8. svibnja 2017.
Antun Delić, Nada Vijtiuk, Prirodoslovlje, Školska knjiga, Zagreb, 2004., ISBN 9530311338
John Farndon, Prirodne znanosti: 1000 stvari koje bi trebalo znati, Extrade, Rijeka, 2002., ISBN 9536342502
Marko Tarle, Moderno prirodoslovlje kao regulacijski mehanizam povijesti Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. kolovoza 2021. (Wayback Machine), Radovi Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, Razdio za prirodne i tehničke znanosti, Sv. 1 (1993)=knj. 3, str. 137-153
Zvonimir Ogorelec, Prirodne znanosti i kultura
Narodne novine 118/2009

Vanjske poveznice

Ostali projekti

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Prirodne znanosti

Mrežna mjesta

Hrvatsko prirodoslovno društvo
Razred za prirodne znanosti HAZU
Prirodoslovlje Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. studenoga 2017. (Wayback Machine), časopis Matice hrvatske
Prirodne znanosti na Cambridgeu (engl.)
Pregled knjiga o prirodnim znanostima (engl.)
Povijest fizike Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. kolovoza 2012. (Wayback Machine)