Prijeđi na sadržaj

Prekarijat

Izvor: Wikipedija

U sociologiji i ekonomiji, prekarijat je neologizam za društvenu klasu formiranu od ljudi koji pate od nesigurnosti, što znači postojanje bez predvidljivosti ili sigurnosti, što utječe na materijalno ili psihičko blagostanje. Izraz je stopljenica koja spaja precarious s proletarijatom . [1]

Za razliku od klase proletarijata industrijskih radnika u 20. stoljeću koji nisu imali vlastita sredstva za proizvodnju i stoga su prodavali svoj rad da bi živjeli, članovi prekarijata samo su djelomično uključeni u rad i moraju poduzeti opsežne neplaćene aktivnosti koje su ključne ako žele zadržati pristup poslovima i pristojnoj zaradi. Klasični primjeri takvih neplaćenih aktivnosti uključuju stalnu potrebu za traženjem posla (uključujući pripremu i odlazak na razgovore za posao), kao i očekivanje da se neprestano odgovara na pozive za "nastup" (ali bez da vam se plati stvarna plaća za to što ste "na poziv").

Obilježje prekarijatne klase je stanje nedostatka sigurnosti posla, uključujući povremenu zaposlenost ili nedovoljnu zaposlenost i posljedičnu nesigurnu egzistenciju. Pojava ove klase pripisuje se učvršćivanju neoliberalnog kapitalizma . [2]

Pregled[uredi | uredi kôd]

Neki teoretičari sugeriraju da je mlada prekarijatna klasa u Europi postala ozbiljan problem u ranom dijelu 21. stoljeća. [3] To je povezano s velikim masovnim političkim događajima uključujući referendum o Brexitu [4] [5] u Ujedinjenom Kraljevstvu i predsjedništvo Donalda Trumpa [4] [5] u SAD-u. [6] [7] Globalna pandemija COVID-19 posebno je pogoršala nesigurnost hrane u Sjedinjenim Državama. [8] Istraživanje koje je provelo Europsko vijeće za vanjske odnose pokazalo je da samo jedna trećina Nijemaca i jedna četvrtina Talijana i Francuza ima dovoljno novca na kraju mjeseca za diskrecijsku potrošnju. [9]

Britanski ekonomist Guy Standing analizirao je prekarijat kao novu društvenu klasu u nastajanju u radu za think tank Policy Network i Svjetski ekonomski forum . [6] U svojoj knjizi iz 2014. pod naslovom A Precariat Charter tvrdio je da svi građani imaju pravo na društveno naslijeđeno bogatstvo. [10] [11] Najnoviji u nizu naslovljen je Prekarijat: Nova opasna klasa [12] gdje je predložio temeljni dohodak kao rješenje za rješavanje problema.

Analiza rezultata Great British Class Survey iz 2013., suradnje BBC-ja i istraživača s nekoliko britanskih sveučilišta, ustvrdila je da postoji novi model klasne strukture koji se sastoji od sedam klasa, u rasponu od elite na vrhu do prekarijata. na dnu. [13] Prekarijatna klasa bila je zamišljena kao "najugroženija britanska klasa od svih s niskom razinom ekonomskog, kulturnog i društvenog kapitala". To je bilo u suprotnosti s "tehničkom srednjom klasom" u Velikoj Britaniji u tome što umjesto da imaju raspoloživi dohodak, ali bez interesa, ljudi nove Prekarijatne klase imaju razne vrste potencijalnih aktivnosti u koje se vole uključiti, ali ne mogu učiniti nijednu od njih jer imaju bez novca, nesigurnim životom i obično su zarobljeni u starim industrijskim dijelovima zemlje.

Prekarijatna klasa se pojavljuje u društvima kao što je Japan, gdje uključuje preko dva milijuna takozvanih " slobodnjaka" koji su nezaposleni i ne pohađaju školu. [14] Na Zapadu se slična skupina ljudi naziva NEETs .

Vidi također[uredi | uredi kôd]

  • Podjela rada - Razdvajanje zadataka u bilo kojem sustavu kako bi se sudionici mogli specijalizirati
  • Gig-radnici - Neovisni radnici na zahtjev
  • Minimalna plaća - Najniža naknada koja se zakonski može isplatiti u državi za rad

Reference[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ F. Lunning (2010).Mechademia 5: Fanthropologies. University of Minnesota Press. p. 252. ISBN 081667387X.
  2. ↑ Wacquant, Loïc. 2014. Marginality, ethnicity and penality in the neo-liberal city: an analytic cartography (PDF). Ethnic and Racial Studies. 37 (10): 1687–1711. CiteSeerX 10.1.1.694.6299. doi:10.1080/01419870.2014.931991. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 10. listopada 2015.
  3. ↑ Smoczyński, Wawrzyniec. 15. rujna 2011. Youthful members of the full-time precariat - VoxEurop (English). voxeurop.eu (engleski)
  4. ↑ a b Seren Selvin Korkmaz & Alphan Telek. 2. travnja 2018. The rising precariat and left-transformation: an examination of the Five Star Movement and Corbyn's Labour Party. Open Democracy
  5. ↑ a b Guy Standing. 12. prosinca 2016. The 5 biggest lies of global capitalism. World Economic Forum
  6. ↑ a b Guy Standing. 9. studenoga 2016. Meet the precariat, the new global class fuelling the rise of populism. World Economic Forum Pogreška u citiranju: nevaljala <ref> oznaka; ime "wef" definirano više puta s različitim sadržajem
  7. ↑ Thomas Guénolé. 7. svibnja 2017. After Macron's win, France is divided in four. Globe and Mail
  8. ↑ LeBlanc, Adrian Nicole. 2. rujna 2020. How Hunger Persists in a Rich Country Like America. The New York Times (engleski). ISSN 0362-4331
  9. ↑ Butler, Patrick; Rice-Oxley, Mark. 15. svibnja 2019. Cash, credits and crisis: life in the new European 'precariat'. The Guardian (engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 20. listopada 2019.
  10. ↑ Guy Standing. A Precariat Charter. Bloomsbury Academic. 2014.
  11. ↑ Crocker, Geoff. The Economic Necessity of Basic Income. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. srpnja 2017. Pristupljeno 23. studenoga 2015.
  12. ↑ "Who will be a voice for the emerging precariat?", The Guardian, June 1, 2011.
  13. ↑ Huge survey reveals seven social classes in UK. BBC. 3. travnja 2013. Pristupljeno 3. svibnja 2021.
  14. ↑ Machiko Osawa and Jeff Kingston (July 1, 2010). "Japan has to address the ‘precariat’". The Financial Times.

Daljnje čitanje[uredi | uredi kôd]

  • Standing, Guy. 2011. The Precariat: The New Dangerous Class. Bloomsbury Academic. ISBN 9781849663526
  • Kalleberg, Arne. 2018. Precarious Lives: Job Insecurity and Well-Being in Rich Democracies. John Wiley & Sons. ISBN 9781509506538

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Prekarijat&oldid=6965314"