Prijeđi na sadržaj

Neoliberalizam

Izvor: Wikipedija

Neoliberalizam je pojam koji se koristi za opisivanje ponovnog oživljavanja u 20. stoljeću ideja 19. stoljeća proisteklih iz ideja ekonomskog liberalizma i kapitalizma slobodnog tržišta.[1][2] Općenito ga se povezuje s politikom ekonomske liberalizacije, što uključuje privatizaciju, deregulaciju, globalizaciju, slobodnu trgovinu, politiku rezova i smanjenja državne potrošnje kako bi se povećala uloga privatnog sektora u gospodarstvu i društvu.[3][4][5][6] Međutim, definirajuća obilježja neoliberalizma u doktrini i praksi bila su među stručnjacima predmet značajnih diskusija. U kreiranju politike, neoliberalizam je bio dio pomaka paradigme od prevladavajućeg kejnzijanskog ekonomskog konsenzusa koji je postojao prije ustrajne stagflacije 1970-ih.

S različitim značenjima učestao u engleskom govornom području od početka 20. stoljeća, trenutno značenje neoliberalizma postalo je prevladavajuće tek sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća, a koriste ga i kritičari i znanstvenici iz različitih društvenih znanosti.[7][8][9] Zagovornici politikâ slobodnog tržišta ovaj izraz rijetko koriste. Neki su znanstvenici taj pojam opisali kao pojam s različitim značenjem različitim ljudima jer je neoliberalizam svojim širenjem "mutirao" u geopolitički različite hibride.[10][11]

Definicija i upotreba izraza se tijekom vremena mijenjala.[4] Kao ekonomska filozofija, neoliberalizam se 1930-ih pojavio među europskim liberalnim ekonomistima koji su pokušavali oživjeti i obnoviti središnje ideje klasičnog liberalizma čija je popularnost zbog želje za nadzorom tržišta nakon Velike depresije padala, a što se očitovalo u politici osmišljenoj kako bi se spriječile nestabilnosti slobodnih tržišta i ublažile njihove negativne socijalne posljedice.[12] Jedan poticaj za formuliranje politike za ublažavanje nestabilnosti slobodnog tržišta bila je želja da se izbjegne ponavljanje ekonomskih neuspjeha ranih 1930-ih koji se ponekad pripisuju prvenstveno ekonomskoj politici klasičnog liberalizma.

Kada je izraz ušao u uobičajenu upotrebu 1980-ih u vezi s ekonomskim reformama Augusta Pinocheta u Čileu, odmah je poprimio negativne konotacije i široko je korišten uglavnom od strane kritičara tržišne reforme i laissez-faire kapitalizma. Znanstvenici su ga težili vezati s teorijama ekonomista društva Mont Pelerin: Friedricha Hayeka, Miltona Friedmana i Jamesa M. Buchanana, zajedno s političarima i kreatorima politike poput Margaret Thatcher, Ronalda Reagana i Alana Greenspana.[4][13] Kada se novo značenje neoliberalizma ustalilo kao uobičajena upotreba među znanstvenicima španjolskog govornog područja, ono se proširilo na proučavanje političke ekonomije na engleskom i drugim jezicima. Od 1994. godine kada je uspostavljen trgovinski blok NAFTA i nakon reakcije zapatista na ovaj razvoj događaja u Chiapasu, pojam je postao globalan, te od onda stručno proučavanje neoliberalizma raste.[14]

Terminologija

[uredi | uredi kôd]

Podrijetlo

[uredi | uredi kôd]
Friedrich Hayek

Pojam "neoliberalizam" postojao je u francuskom jeziku u 19. stoljeću (néo-libéralisme, kasnije su ga koristili i drugi, uključujući klasičnoliberalnog ekonomista Miltona Friedmana koji je jedan od svojih eseja iz 1951. naslovio "Neo-Liberalism and its Prospects" ("Neoliberalizam i njegovi izgledi").[15]

1938. je godine na kolokviju "Walter Lippmann" predložen pojam neoliberalizma koji je konačno izabran za opisivanje specifične skupine ekonomskih uvjerenja.[12]:12–13[16] Na kolokviju se definiralo koncept neoliberalizma kao pristup koji uključuje "davanje prioriteta cjenovnom mehanizmu, slobodnom poduzetništvu, sustavu tržišnog natjecanja, te snažne i nepristrane države".[12]:13–14 Biti neoliberalnim značilo je zagovaranje modernih ekonomskih politika državnom intervencijom.[12]:48 Neoliberalni državni intervencionizam doveo je do sukoba sa suprotstavljenim taborom laissez-faire i klasičnih liberala, kao što je Ludwig von Mises.[17]

Većina znanstvenika u 1950-ima i 1960-ima razumijevali su da se pojam odnosi na socijalnu društvenu ekonomiju i njene najvažnije ekonomske teoretičare kao što su Eucken, Röpke, Rüstow i Müller-Armack. Iako je Friedrich Hayek imao intelektualne veze s njemačkim neoliberalima, njegovo se ime zbog želje za slobodnijim tržištem rijetko spominjalo u vezi s neoliberalizmom ovog doba.[18]

Tijekom vojne diktature u Čileu od 1973. do 1990. znanstvenici usprotivljeni Pinochetovoj diktaturi preuzeli su izraz za opisivanje ekonomskih reformi provedenih za vladavine vojne hunte, a njihove pobornike prema tada aktualnoj čikaškoj školi ekonomije koja je izravno sudjelovala s Pinochetovim režimom "čikaškim dečkima".[4] Kada se ovo značenje uvriježilo među znanstvenicima španjolskog govornog područja, proširio se u engleski, a zatim i u ostale svjetske jezike, te je značajno utjecao na proučavanje područja političke ekonomije.[4] Prema jednom istraživanju 148 znanstvenih članaka, pojam neoliberalizam u njima gotovo nikada nije definiran, već se koristi u nekoliko značenja za opisivanje ideologije, ekonomske teorije, teorije razvoja ili općenito politike ekonomske reforme. U velikoj se mjeri koristi ne kao kritika ideja donesenih na kolokviju iz 1938., nego kao pogrdan pojam i podrazumijeva "laissez-faire" tržišni fundamentalizam struju gotovu identičnu klasičnom liberalizmu. Rezultat toga je kontroverzija oko preciznog značenja ovoga pojma i njegove opisne korisnosti u društvenim znanostima posebno s obzirom na to da je broj različitih vrsta tržišnih gospodarstava posljednjih godina narastao.[4]

Drugi pokret lijevog centra koji je proistekao iz modernog američkog liberalizma koristi pojam "neoliberalizam" kako bi opisao ideologiju oblikovanu u 1970-ima u Sjedinjenim Državama. Prema mišljenju političkog komentatora Davida Brooksa, među istaknute neoliberane političare spadaju članovi američke Demokratske stranke Al Gore i Bill Clinton.[19] Pobornici ove struje neoliberalizma okupili su se oko dva časopisa: The New Republic i Washington Monthly,[20] a njezin "kum" je prema libertarijanski orijentiranom časopisu "Reason" novinar Charles Peters koji je 1983. godine objavio "A Neoliberal's Manifesto" ("Neoliberalov manifest").[21][22]

Trenutna upotreba

[uredi | uredi kôd]

Pojam je stekao popularnost uglavnom među lijevo orijentiranim članovima akademije za vrijeme 1970.-ih za opisivanje težnji kreatora politike, stručnjaka iz raznoraznih think-tankova, te industrijalaca prema osuđivanju socijalnodemokratskih reforma i nekritičnom uvođenju politikâ slobodnog tržišta. [23] Ekonomski povjesničar Phillip Magness uočio je njegovo ponovno pojavljivanje tijekom 1980.-ih nakon što je na njega skrenuo pozornost utjecajni francuski filozof Michel Foucault.[24]

Na osnovnoj razini možemo reći da kada se pozivamo na "neoliberalizam", obično mislimo na nove političke, ekonomske i socijalne dogovore nutar društva koji ističu tržišne odnose, preusmjeravanje uloge države i individualne odgovornosti. Većina se znanstvenika slaže da se neoliberalizam široko definira kao proširenje konkurentnog tržišta na sva područja života, uključujući gospodarstvo, politiku i društvo.
— The Handbook of Neoliberalism[3]

Neoliberalizam se danas koristi za pozivanje na tržišno orijentirane reformske politike kao što su "ukidanje kontrole cijena, deregulacija tržišta kapitala, smanjenje trgovinskih barijera" " i smanjenje utjecaja države u gospodarstvu, posebno kroz privatizaciju i politiku rezova.[4] Često ga se koristi u vezi s ekonomskim politikama koje su u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Državama uveli Margaret Thatcher i Ronald Reagan[5]

Prema različitim upotrebama u različitim područjima, neoliberalizam može imati i sljedeća značenja:

Međutim, oko značenja pojma vodi se dugotrajna debata. Sociolozi Fred L. Block i Margaret R. Somers tvrde da postoji spor oko toga kako nazvati utjecaj ideja slobodnog tržišta koje se koriste da bi se opravdalo ponovno sužavanje programa i politika New Deala od 1980-ih: neoliberalizam, laissez-faire 'ili "ideologija slobodnog tržišta".[25]

Drugi, kao što su Susan Braedley i Med Luxton tvrde da je neoliberalizam politička filozofija koja teži procesu "oslobađanja" procesa akumulacije kapitala.[26] Nasuprot tome, Frances Fox Piven vidi neoliberalizam u osnovi kao pojavu hiperkapitalizma.[27]

Robert W. McChesney, unatoč tome što neoliberalizam na sličan način definira kao "kapitalizam bez rukavica" nadalje tvrdi kako je pojam ponajvećma široj javnosti nepoznat, pogotovo u Sjedinjenim Državama.[28] :7–8

Lester Spence pojam koristi za kritiku trendova u crnačkoj politici u Sjedinjenim Državama, te definira neoliberalizam kao "opću ideju da društvo najbolje funkcionira kada su unutar njega narod i institucije oblikovani za funkcioniranje prema principima tržišta".[29]

Prema Philipu Mirowskom neoliberalizam na tržište gleda kao na najbolji informacijski procesor koji je nadmoćan bilo kojem ljudskom biću i prema tome ga se treba smatrati arbitrom istine. Neolibearlizam je dotle različit od liberalizma jer ne zagovara ekonomsku politiku laissez-faire, nego izrazito konstruktivističku, te zagovara snažnu državu koja bi uvela tržištu slične reforme u svakom društvenom pogledu.[30]

Antropolog Jason Hickel također odbacuje predodžbu po kojoj neoliberalizam nužno zahtijeva povlačenje države u korist sasvim slobodnog tržišta, tvrdeći da je za širenje ideja neoliberalizma zahtijevalo znatnu državnu intervenciju kako bi se ostvarilo globalno "slobodno tržište".[31]

Naomi Klein nudi najvećim dijelom negativnu definiciju neoliberalizma, tvrdeći da su njegova tri stupa privatizacija javne sfere, deregulacija korporacijskog sektora i spuštanje poreza na dobit i poreza na korporacije, a za koje novac pristiže javnom potrošnjom.[32]

Neoliberalizam je u osnovi namjerno neprecizan zamjenski pojam za: ekonomiju slobodnog tržišta, općenito za ekonomske znanosti, za konzervativizam, za libertarijance i anarhiste, za autoritarnost i militarizam, za zagovornike prakse komodifikacija, za lijevi centar ili tržišno orijentirani progresivizam, za globalizam i socijalnu državu socijaldemokraciju, za zalaganje za ili protiv povećane imigracije, za favoriziranje trgovine i globalizacije ili protivljenje istoj ili uistinu za bilo koji skup političkih uvjerenja koji se ne sviđaju osobama koje taj izraz koriste.
— Phillip W. Magness[24]

Neoliberalizam se također prema nekim znanstvenicima uobičajeno koristi kao pejorativan izraz od strane kritičara, pri čemu je po popularnosti u velikom dijelu stručnih radova prestigao pojmove kao što su monetarizam, neokonzervativizam, Washingtonski konsenzus i "tržišne reforme".[4] "Priručnik za neoliberalizam" na primjer tvrdi da je taj izraz "postao sredstvo za identificiranje naizgled sveprisutnog niza tržišno orijentiranih politika koje su u velikoj mjeri odgovorne za širok spektar socijalnih, političkih, ekoloških i ekonomskih problema".[3] Njegova uporaba je na ovakav način kontroverzna[33][34] i pogotovo je kritiziraju oni koji promiču politiku koja se karakterizira neoliberalnom.[35] Takav nedostatak značenjske specifičnosti smanjuje njegovo analitički kapacitet i njegova korisnost u pokušajima razumijevanja tranformacije kroz koju su društva u prošlim desetljećima prošla.[36]:2

No mnogi još vjeruju kako pojam neoliberalizam i dalje posjeduje smislenu definiciju. Pišući za dnevne novine The Guardian, Stephen Metcals iznosi tvrdnju da je objavljivanje MMF-ovog rada "Neoliberalizam: Oversold?" (Neoliberalizam: preprodan?) pomaže ostaviti iza sebe zamisao kako je u pitanju politička uvreda ili pojam bez ikakve analitičke moći.[37]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Haymes, Stephen; Vidal de Haymes, Maria; Miller, Reuben, ur. 2015. The Routledge Handbook of Poverty in the United States. Routledge. London. ISBN 978-0415673440
  2. ↑ Bloom, Peter. 2017. The Ethics of Neoliberalism: The Business of Making Capitalism Moral. Routledge. str. 3, 16. ISBN 978-1138667242
  3. ↑ a b c Springer, Simon; Birch, Kean; MacLeavy, Julie, ur. 2016. The Handbook of Neoliberalism. Routledge. str. 2. ISBN 978-1138844001
  4. ↑ a b c d e f g h Taylor C. Boas, Jordan Gans-Morse. Lipanj 2009. Neoliberalism: From New Liberal Philosophy to Anti-Liberal Slogan. Studies in Comparative International Development. str. 137–61. doi:10.1007/s12116-009-9040-5
  5. ↑ a b Campbell Jones, Martin Parker, Rene Ten Bos (2005). For Business Ethics. Routledge. ISBN 0415311357. p. 100:
    • "Neoliberalism represents a set of ideas that caught on from the mid to late 1970s, and are famously associated with the economic policies introduced by Margaret Thatcher in the United Kingdom and Ronald Reagan in the United States following their elections in 1979 and 1981. The 'neo' part of neoliberalism indicates that there is something new about it, suggesting that it is an updated version of older ideas about 'liberal economics' which has long argued that markets should be free from intervention by the state. In its simplest version, it reads: markets good, government bad."
  6. ↑ Goldstein, Natalie. 2011. Globalization and Free Trade. Infobase Publishing. str. 30. ISBN 978-0-8160-8365-7 Springer, Simon; Birch, Kean; MacLeavy, Julie, ur. 2016. The Handbook of Neoliberalism. Routledge. str. 1. ISBN 978-1138844001. Neoliberalism is easily one of the most powerful concepts to emerge within the social sciences in the last two decades, and the number of scholars who write about this dynamic and unfolding process of socio-spatial transformation is astonishing.
  7. ↑ Noel Castree. 2013. A Dictionary of Human Geography. Oxford University Press. str. 339. ISBN 9780199599868. 'Neoliberalism' is very much a critics' term: it is virtually never used by those whom the critics describe as neoliberals.
  8. ↑ Daniel Stedman Jones. 21. srpnja 2014. Masters of the Universe: Hayek, Friedman, and the Birth of Neoliberal Politics. Princeton University Press. str. 13. ISBN 978-1-4008-5183-6. Friedman and Hayek are identified as the original thinkers and Thatcher and Reagan as the archetypal politicians of Western neoliberalism. Neoliberalism here has a pejorative connotation.
  9. ↑ Taylor C. Boas, Jordan Gans-Morse. Lipanj 2009. Neoliberalism: From New Liberal Philosophy to Anti-Liberal Slogan (PDF). Studies in Comparative International Development. str. 137–61. doi:10.1007/s12116-009-9040-5. S2CID 4811996. Neoliberalism has rapidly become an academic catchphrase. From only a handful of mentions in the 1980s, use of the term has exploded during the past two decades, appearing in nearly 1,000 academic articles annually between 2002 and 2005. Neoliberalism is now a predominant concept in scholarly writing on development and political economy, far outpacing related terms such as monetarism, neoconservatism, the Washington Consensus, and even market reform.
  10. ↑ Springer, Simon; Birch, Kean; MacLeavy, Julie, ur. 2016. The Handbook of Neoliberalism. Routledge. str. 1. ISBN 978-1138844001. Neoliberalism is a slippery concept, meaning different things to different people. Scholars have examined the relationships between neoliberalism and a vast array of conceptual categories.
  11. ↑ Student heaps abuse on professor in 'neoliberalism' row (engleski). Pristupljeno 25. siječnja 2017.. Colin Talbot, a professor at Manchester University, recently wrote it was such a broad term as to be meaningless and few people ever admitted to being neoliberals
  12. ↑ a b c d Philip Mirowski, Dieter Plehwe, The road from Mont Pèlerin: the making of the neoliberal thought collective, Harvard University Press, 2009, ISBN 0-674-03318-3
  13. ↑ Springer, Simon; Birch, Kean; MacLeavy, Julie, ur. 2016. The Handbook of Neoliberalism. Routledge. str. 3. ISBN 978-1138844001
  14. ↑ Wilson, Julie. 2017. Neoliberalism. Routledge. str. 6. ISBN 978-1138654631. In recent decades, neoliberalism has become an important area of study across the humanities and social sciences.
  15. ↑ Angus Burgin. 2012. The Great Persuasion: Reinventing Free Markets since the Depression. Harvard University Press. str. 170. ISBN 978-0-674-06743-1
  16. ↑ Oliver Marc Hartwich, Neoliberalism: The Genesis of a Political Swearword, Centre for Independent Studies, 2009, ISBN 1-86432-185-7, p. 19
  17. ↑ Jörg Guido Hülsmann, Against the Neoliberals  Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. rujna 2014. (Wayback Machine), Ludwig von Mises Institute, May 2012
  18. ↑ Taylor C. Boas, Jordan Gans-Morse. Lipanj 2009. Neoliberalism: From New Liberal Philosophy to Anti-Liberal Slogan. Studies in Comparative International Development. 44 (2): 147. doi:10.1007/s12116-009-9040-5
  19. ↑ David Brooks, The Vanishing Neoliberal, The New York Times, 2007
  20. ↑ Robin, Corey. 28. travnja 2016. The First Neoliberals. Jacobin. Pristupljeno 23. travnja 2017.
  21. ↑ Matt Welch, The Death of Contrarianism. The New Republic returns to its Progressive roots as a cheerleader for state power, Reason Magazine, May 2013
  22. ↑ Charles Peters, A Neoliberal's Manifesto, The Washington Monthly, May 1983
  23. ↑ Elizabeth Tandy Shermer, "Review," Journal of Modern History (Dec 2014) 86#4 pp. 884–90
  24. ↑ a b Magness, Phillip W. 5. lipnja 2019. The Fairytale of Hegemonic Neoliberalism. American Institute for Economic Research. Pristupljeno 6. srpnja 2019.
  25. ↑ Fred L. Block and Margaret R. Somers, The Power of Market Fundamentalism: Karl Polanyi's Critique  Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. travnja 2021. (Wayback Machine), (Harvard University Press, 2014), ISBN 0674050711. p. 3.
  26. ↑ Susan Braedley and Meg Luxton, Neoliberalism and Everyday Life, (McGill-Queen's University Press, 2010), ISBN 0773536922, p. 3
  27. ↑ Frances Goldin, Debby Smith, Michael Smith (2014). Imagine: Living in a Socialist USA. Harper Perennial. ISBN 0062305573 p. 125
  28. ↑ Chomsky, Noam and McChesney, Robert W. (Introduction). Profit over People: Neoliberalism and Global Order. Seven Stories Press, 2011. ISBN 1888363827. [1]
  29. ↑ Lester Spence, Knocking the Hustle: Against the Neoliberal Term in Black Politics. (Punctum Books, 2016), 3.
  30. ↑ Mirowski, Philip. The Thirteen Commandments of Neoliberalism. The Utopian. Pristupljeno 26. ožujka 2018.
  31. ↑ Hickel, Jason. 2018. The Divide: A Brief Guide to Global Inequality and its Solutions. Windmill Books. str. 218. ISBN 978-1786090034. People commonly think of neoliberalism as an ideology that promotes totally free markets, where the state retreats from the scene and abandons all interventionist policies. But if we step back a bit, it becomes clear that the extension of neoliberalism has entailed powerful new forms of state intervention. The creation of a global 'free market' required not only violent coups and dictatorships backed by Western governments, but also the invention of a totalizing global bureaucracy – the World Bank, the IMF, the WTO and bilateral free-trade agreements – with reams of new laws, backed up by the military power of the United States.
  32. ↑ Klein, Naomi. 2014. This Changes Everything: Capitalism vs the Climate. Simon & Schuster. str. 72–73. ISBN 978-1451697391
  33. ↑ Borders, Max. 26. lipnja 2015. Neoliberalism: Making a Boogeyman Out of a Buzzword | Max Borders (engleski). Pristupljeno 24. siječnja 2017.
  34. ↑ Global Village or Global Pillage?. Reason.com (engleski). 1. srpnja 2001. Pristupljeno 24. siječnja 2017.
  35. ↑ David M Kotz, The Rise and Fall of Neoliberal Capitalism, (Harvard University Press, 2015), ISBN 0674725654
  36. ↑ Stedman Jones, Daniel. 2012. Masters of the Universe: Hayek, Friedman, and the Birth of Neoliberal Politics. Princeton University Press. ISBN 978-0691151571
  37. ↑ Metcalf, Stephen. 18. kolovoza 2017. Neoliberalism: the idea that swallowed the world. The Guardian. Pristupljeno 22. kolovoza 2017.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Neoliberalizam&oldid=6904542"