Prijeđi na sadržaj

Prava LGBT osoba u Hrvatskoj

Izvor: Wikipedija
Prava LGBT osoba u Hrvatskoj
Lokacija Hrvatske u Europskoj uniji i Europi
Lokacija Hrvatske u Europskoj uniji i Europi
Pravni statusLegalno od 1977.
Dob pristanka izjednačena 1998.
Rodni identitet
ili izraz		Mijenjanje roda dopušteno
Zabranjena diskriminacija transrodnih osoba
Vojna službaDopuštena[1]
Zakoni protiv
diskriminacije		Diskriminacija zabranjena od 2003. godine
Obiteljska prava
Priznanje
partnerstva		Istospolna zajednica od 2003.[2]
Životno partnerstvo od 2014.[3]
Ograničenja:
Brak je Ustavom ograničen na zajednicu muškarca i žene od 2013.
PosvajanjePosvajanje pastorka omogućeno od 2014.
Pravo na udomljavanje omogućeno od 2020.
Zajedničko posvajanje omogućeno od 2022.

Prava LGBT osoba u Hrvatskoj odnose se na zakonska prava koja uživaju osobe koje se izjašnjavaju kao pripadnici LGBT zajednice u Hrvatskoj.

Seksualna aktivnost između osoba istog spola u Hrvatskoj legalna je od 1977. godine. Istospolne veze prvi put su zakonski uređene 2003. godine stupanjem na snagu Zakona o neregistriranom suživotu.[2] Slijedom referenduma o ustavnoj definiciji braka 2013. Ustav Republike Hrvatske definira brak kao zajednicu muškarca i žene tj. zakonski zabranjuje istospolne brakove.[4] Unatoč tome, Zakon o životnom partnerstvu iz 2014. godine daje istospolnim parovima gotovo jednaka prava koja imaju heteroseksualni parovi. 2020. godine priznato je pravo istospolnog para na udomljavanje djece uz objašnjenje da bi suprotna odluka bila diskriminatorna i protivna Zakonu o životnom partnerstvu osoba istoga spola i Ustavu Republike Hrvatske.[5] U Hrvatskoj su Zakonom o suzbijanju diskriminacije zabranjeni svi oblici diskriminacije temeljene na seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu.[6] Godine 2022. pravomoćnom sudskom presudom omogućeno je zajedničko posvajanje istospolnim parovima.[7]

Prema organizaciji ILGA, Hrvatska se prema pravima LGBT osoba u 2015. nalazila na petom mjestu među ukupno 49 država, što je napredak u odnosu na 12. mjesto u 2014. godini.[8] Godine 2016. Hrvatska je na istoj ljestvici pala za 4 mjesta te se nalazila na 9. mjestu.[9]

Hrvatska je jedna od 11 članica tzv. LGBT Core Grupe Ujedinjenih Naroda za suzbijanje nasilja i diskriminacije (eng. LGBT Core Group at U.N. on Ending Violence and Discrimination).[10]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Do 20. stoljeća

[uredi | uredi kôd]

Ne postoje podatci o odnosu prema homoseksualnosti u Hrvatskom Kraljevstvu. Kaznenim zakonom Kraljevine Hrvatske pod vlašću Habsburgovaca, donesenim 27. svibnja 1852., nije se kažnjavala homoseksualnost.[11] Prema predlošku kaznenog zakona za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju iz 1879. homoseksualnost je trebala biti kažnjiva zatvorskom kaznom u trajanju do 5 godina, ali taj zakon nikad nije stupio na snagu.[12]

Presuda Josipu Mardešiću iz 1944. godine na kojoj je osuđen na smrt zbog svoje homoseksualnosti.

Drugi svjetski rat

[uredi | uredi kôd]

Unatoč tome što su tijekom Drugoga svjetskog rata, u sklopu holokausta, homoseksualci tipično bili proganjani na teritoriju Sila osovine, u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nisu postojali zakoni koji bi kriminalizirali homoseksualnost te nema dokaza o organiziranom progonu homoseksualaca.[13] Unutar Jugoslavenskog partizanskog pokreta, kapetan Josip Mardešić osuđen je na smrt nakon što je uhvaćen u aferi s nekoliko podređenih muškaraca, što je jedino poznato smaknuće homoseksualca u sklopu Partizana, a povjesničar Franko Dota vjeruje da je Mardešić dobio toliko ozbiljnu kaznu samo radi ponašanja koje nije u skladu s njegovim visokim položajem.[14][15]

Doba komunizma

[uredi | uredi kôd]

Tijekom SFR Jugoslavije homoseksualne aktivnosti muškaraca bile su ilegalne i kažnjive zatvorom do dvije godine prema kaznenom zakonu iz 1951. godine.[16] Homoseksualce su komunisti proglasili "neprijateljima sustava" te nisu mogli biti članovi Saveza komunista Jugoslavije.

Promjene su se dogodile nakon što je Hrvatskoj i ostalim jugoslavenskim republikama omogućena veća kontrola nad vlastitim zakonodavstvom. Ustavne reforme iz 1974. rezultirale su poništenjem federalnog kaznenog zakona, čime je svaka jugoslavenska republika mogla usvojiti vlastiti zakon. Godine 1977. SR Hrvatska donijela je vlastiti kazneni zakon kojim je homoseksualnost dekriminalizirana. Hrvatska zdravstvena komora uklonila je homoseksualnost s popisa mentalnih poremećaja 1973. godine, odnosno četiri godine prije donošenja novog kaznenog zakona i 17 godina prije Svjetske zdravstvene organizacije.[17]

Godine 1985. Toni Marošević postao je prva javna osoba koja je obznanila svoju homoseksualnost. Marošević je kratko vodio i radijsku emisiju koja se bavila socio-političkim pitanjima. Prva lezbijska udruga u Hrvatskoj, Inicijativa Lila, osnovana je 1989., a prestala je s radom godinu dana kasnije.[17]

Neovisna Hrvatska

[uredi | uredi kôd]

Stjecanjem hrvatske neovisnosti, službeno je 1992. godine osnovana prva LGBT udruga, pod nazivom LIGMA. Udruga je postojala do 1997. godine. Najvažniji događaj 1990.-ih godina bilo je izjednačavanje dobi mogućnosti davanja pristanka na seksualne odnose za heteroseksualne i homoseksualne osobe.[17]

Nakon 2000. pojavile su se nove LGBT udruge (od kojih su među prvima bile LORI, osnovana 2000. i ISKORAK, osnovana 2002.), zakonski je uređen tzv. neregistriran suživot te je kriminalizirana diskriminacija na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta. Ujedno je održan prvi Zagreb Pride.[17]

U 2013. udruga "U ime obitelji" zatražila je da se u Ustav uvede odredba prema kojoj je brak zajednica muškarca i žene. Taj zahtjev poduprla je i Katolička Crkva u Hrvatskoj. Zagrebački kardinal Josip Bozanić objavio je pismo u kojem je izrazio stavove katoličke Crkve o tome da je brak zajednica muškarca i žene. Na ustavnom referendumu na koji je izašlo 38% birača, njih 66% odlučilo je podržati inicijativu udruge "U ime obitelji" te je u Ustav uvedena odredba prema kojoj je brak zajednica muškarca i žene.[18] Tadašnji predsjednik Vlade Zoran Milanović iskazao je svoje nezadovoljstvo rezultatom referenduma i činjenicom da je organizacija referenduma koštala 50 milijuna kuna.[19]

Godine 2014., Vlada Republike Hrvatske donijela je Zakon o životnom partnerstvu, kojim su prava istospolnih parova gotovo izjednačena onima heteroseksualnih parova. Istospolni parovi nemaju mogućnost zajedničkog posvajanja djece i pristup proceduri in-vitro oplodnje (IVF).[20][3]

Godine 2022. pravomoćnom sudskom presudom omogućeno je zajedničko posvajanje istospolnim parovima.[21]

Zaštita od diskriminacije

[uredi | uredi kôd]

Zakon o suzbijanju diskriminacije iz 2008. godine, uz ostalo, zabranjuje i diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije, rodnog identiteta i rodnog izraza.[22]

Zabrana diskriminacije na temelju roda, seksualne orijentacije, rodnog identiteta i/ili rodnog izraza uključena je i u druge zakone:

  • Kazneni zakon (uključuje zakone o zločinima iz mržnje, te rasne i druge diskriminacije; npr. članak 125.),[23]
  • Zakon o ravnopravnosti spolova (npr. članak 6.),[24]
  • Zakon o kaznenom postupku (npr. članak 6.),[25]
  • Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (npr. članak 77.),[26]
  • Zakon o medijima (npr. članak 3.),[27]
  • Zakon o elektroničkim medijima (npr. članak 15.),[28]
  • Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola (npr. članak 69.),[29]
  • Zakon o radu (npr. članak 142.),[30]
  • Zakon o sportu (npr. članak 1.),[31]
  • Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (npr. članak 15.),[32]
  • Zakon o volonterstvu (npr. članak 9.)[33]

Svakodnevni život

[uredi | uredi kôd]

Grad Zagreb ima najrazvijeniju LGBT scenu s gay klubovima, barovima i ostalim gay-friendly sadržajima.[34] U tom gradu nalazi se i prvi LGBT centar u Hrvatskoj te u njemu djeluje organizacija Queer Zagreb koja promiče jednakost LGBT osoba kroz manifestacije kao festival Queer Zagreb i mjesečni filmski festival Queer MoMenti na kojima se prikazuju filmovi LGBT tematike.[35] Drugi LGBT centar u Hrvatskoj otvoren je u Splitu 24. svibnja 2014., a treći u Rijeci 16. listopada 2014. godine.[36][37] Rijeka, Osijek, Hvar, Rab, Rovinj, Dubrovnik i drugi gradovi također imaju sadržaje namijenjene LGBT osobama.

Povorke ponosa

[uredi | uredi kôd]

Zagreb Pride

[uredi | uredi kôd]
Zagreb Pride 2010. godine na Zrinjevcu.
Podrobniji članak o temi: Zagreb Pride

Prva povorka ponosa u Hrvatskoj održana je uz incidente u Zagrebu 29. lipnja 2002. godine.[38] Podrška javnosti, kao i broj sudionika na toj povorci, raste iz godine u godinu. Povorka je 2006. godine imala regionalni karakter te su joj prisustvovale osobe iz zemalja u kojima su takve manifestacije zabranjene.[39] Dosad najveća povorka ponosa održana je 2016. godine, a prisustvovale su joj i mnoge javne osobe.[40]

Split Pride

[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Split Pride
Logo Split Pridea

Prva povorka ponosa u Splitu održana je 11. lipnja 2011. godine uz sigurnosne incidente zbog kojih se njezinim sudionicima morala pružiti zaštita. Nekoliko stotina protivnika povorke uhićeno je, a događaj je naposljetku prekinut.[41][42] Hrvatski mediji iskazivali su podršku sudionicima i pozivali na sudjelovanje na nadolazećem Zagreb Prideu. U 2012. godini održan je drugi Split Pride na kojem je sudjelovalo i pet ministara u tadašnjoj hrvatskoj vladi.[43] U 2013. godini povorka je održana bez incidenta te je u njoj po prvi put sudjelovao i jedan gradonačelnik.[44]

Osijek Pride

[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Osijek Pride

Dana 6. rujna 2014. godine održana je, bez incidenata, prva povorka ponosa u Osijeku. Organizirala ju je osječka LGBT udruga LiberOs. Na povorci su sudjelovali i tadašnji ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak te LGBT aktivisti iz Srbije i Grčke.[45]

Ostale povorke

[uredi | uredi kôd]

Dana 9. lipnja 2012. godine održana je, bez incidenata i uz sudjelovanje nekoliko stotina osoba, povorka u Rijeci tijekom koje je pružena podrška Split Prideu.[46]

Oko 1500 sudionika sudjelovalo je 27. svibnja 2015. u povorci podrške istospolnom braku od Zrinjevca do Trga svetog Marka u Zagrebu.[47]

Dan uoči održavanje referenduma o braku 2013. godine oko tisuću ljudi sudjelovalo je u povorci podrške istospolnom braku u Zagrebu. Povorke podrške održane su i u Puli, Splitu i Rijeci.[48]

Sažetak prava

[uredi | uredi kôd]
Istospolna seksualna aktivnost legalna U redu (od 1977.)
Izjednačena dob pristanka (15) U redu (od 1998.)
Zakoni o suzbijanju diskriminacije u radnom odnosu U redu (od 2003.)
Zakoni o suzbijanju diskriminacije u pružanju dobara i usluga U redu (od 2003.)
Zakoni o suzbijanju diskriminacije u svim ostalim područjima U redu (od 2003.)
Istospolni brak NE (zabranjeno Ustavom od 2013.)
Priznavanje istospolnih veza U redu (od 2003.; Životno partnerstvo od 2014.)
Pravo na udomljavanje U redu (od 2020.)
Posvajanje pastorka U redu (od 2014.)
Zajedničko posvajanje U redu (od 2022.)
Posvajanje od strane LGBT pojedinaca U redu
Dopušteno otvoreno služenje LGBT osobama u oružanim snagama U redu
Dopušteno mijenjanje pravnog spola U redu
Homoseksualnost deklasificirana kao bolest U redu (od 1973.)
IVF dostupan lezbijskim parovima NE
Zabrana konverzijske terapije NE
Komercijalno surogatno majčinstvo dostupno muškim gay parovima NE (zabranjeno za sve parove)
MSM osobama dopušteno darivanje krvi NE

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Prava LGBT osoba u Hrvatskoj

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Nacional.hr Orhidea Gaura: "Biti gay u Hrvatskoj vojsci", 26. listopada 2010. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  2. ↑ a b Sveučilišni računalni centar Sveučilišta u Zagrebu - Portal Hrčak Prof. dr. sc. Sanja Barić i Sanja Vincan, dipl.iur: "USTAVNOPRAVNO NAČELO JEDNAKOSTI I PRAVNO UREĐENJE ISTOSPOLNIH ZAJEDNICA", 10. siječnja 2013. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  3. ↑ a b Zakon.hr: "Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola, NN 92/14" (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  4. ↑ Jutarnji List Hina, Kristina Turčin: "25% GRAĐANA PRESUDILO ŠTO JE BRAK Istra i Rijeka jedine u Hrvatskoj glasovale PROTIV", 1. prosinca 2013. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  5. ↑ dnevnik.hr
  6. ↑ Zakon.hr: "Zakon o suzbijanju diskriminacije, NN 85/08, 112/12" (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  7. ↑ tportal.hr
  8. ↑ Index.hr: "Dugina karta Europe: Hrvatska peta najbolja u Europi u prihvaćanju homoseksualaca", 11. svibnja 2015 (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  9. ↑ CroL: "Dugina mapa Europe 2016.: Hrvatska pala za četiri mjesta", 11. svibnja 2016. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  10. ↑ IIP Digital: "LGBT Core Group at U.N. on Ending Violence and Discrimination", 26. rujna 2013. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  11. ↑ Google Books Josip Silović: "Kazneni zakon o zločinstvih, prestupcih i prekršajih od 27. svibnja 1852, sa zakoni od 17. svibnja 1875", 25. srpnja 2012. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  12. ↑ Google Books Marijan Derenčin, Željko Matić: "Osnova novoga kaznenoga zakona o zločinstvih i prestupcih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju 1879", 11. svibnja 2007. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  13. ↑ Povijest LGBTIQ aktivizma u Hrvatskoj [History of LGBTIQ activism in Croatia] (bošnjački). Lgbt-prava.ba. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. prosinca 2013. Pristupljeno 17. kolovoza 2013.
  14. ↑ Jutarnji List Andri Paravić: "Smrt fašizmu i gayevima: Partizanski kapetan Mardešić '44. strijeljan je zbog homoseksualizma", 6. lipnja 2012. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  15. ↑ Franko Dota. 2019. Punishing homosexuals in the Yugoslav Anti-fascist Resistance Army. str. 136–138. "The sentence of Josip Mardešić is the only ruling for male homosexuality pronounced by a Yugoslav Partisan court martial I have thus far been able to find. Without at least a few more similar sentences, it is impossible to determine how consistent the Partisans were in punishing homosexuality... The most important fact to stress is that Mardešić was punished so drastically because of his position and rank. As the commander of the whole Croatian Partisan army communication network, he had knowledge of all, including the most sensitive, information..."
  16. ↑ Internet Archive - Overa: "Krivični zakonik (1951)", arhivirano 5. studenog 2013. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  17. ↑ a b c d Internet Archive - LGBT-prava.ba Lejla: "POVIJEST LGBTIQ AKTIVIZMA U HRVATSKOJ", 17. veljače 2013. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  18. ↑ Državno izborno povjerenstvo  Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. siječnja 2014. (Wayback Machine): "Referendum 1. prosinca 2013.", 1. prosinca 2013. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  19. ↑ tportal.hr: "Milanović: Za referendum o braku kriv je pokojni Kennedy", 2. prosinca 2013. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  20. ↑ The New York Times Dan Bilefsky: "Croatian Government to Pursue Law Allowing Civil Unions for Gay Couples", 2. prosinca 2013. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  21. ↑ https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/donesena-presuda-istospolni-partneri-mogu-ravnopravno-pristupiti-postupku-posvajanja-djece-20220526
  22. ↑ Zakon o suzbijanju diskriminacije. Narodne-novine. 21. srpnja 2008. Pristupljeno 3. lipnja 2011.
  23. ↑ Narodne novine - broj: 125/11 i 144/12 – Neslužbeni pročišćeni tekst - Kazneni zakon (PDF). Ministarstvo pravosuđa. Pristupljeno 18. lipnja 2019.
  24. ↑ Zakon o ravnopravnosti spolova. Narodne novine. 22. srpnja 2003. Pristupljeno 18. lipnja 2019.
  25. ↑ Zakon o kaznenom postupku. Zakon.hr. Pristupljeno 18. lipnja 2019.
  26. ↑ Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Narodne novine. 23. srpnja 2003. Pristupljeno 18. lipnja 2019.
  27. ↑ Zakon o medijima [Media Law]. Narodne novine. 7. listopada 2003. Pristupljeno 18. lipnja 2019.
  28. ↑ Zakon o elektroničkim medijima. Narodne novine. 21. srpnja 2003. Pristupljeno 18. lipnja 2019.
  29. ↑ Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola. Zakon.hr. Pristupljeno 18. lipnja 2019.
  30. ↑ Zakon o radu. Zakon.hr. Pristupljeno 18. lipnja 2019.
  31. ↑ Zakon o sportu. Propisi.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. svibnja 2021. Pristupljeno 18. lipnja 2019.
  32. ↑ Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Zakon.hr. Pristupljeno 18. lipnja 2019.
  33. ↑ Zakon o volonterstvu. Narodne novine. 25. svibnja 2007. Pristupljeno 18. lipnja 2019.
  34. ↑ Jutarnji List Sandra Golemac: "Zagreb sa 37 friendly lokacija postaje prava gay destinacija", 26. travnja 2010. (pristupljeno 31. listopada 2016.)
  35. ↑ Queer Zagreb  Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. listopada 2016. (Wayback Machine): "About" (pristupljeno 31. listopada 2016.)
  36. ↑ CroL: "Split dobio LGBT Centar, sve spremno za Povorku ponosa", 24. svibnja 2014. (pristupljeno 31. listopada 2016.)
  37. ↑ CroL: "Predstavljen LGBTIQ+ centar Druga Rijeka", 17. listopada 2014. (pristupljeno 31. listopada 2016.)
  38. ↑ Zagreb Pride  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. srpnja 2016. (Wayback Machine): "O Povorci / About Pride March" (pristupljeno 31. listopada 2016.)
  39. ↑ Zagreb Pride  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. travnja 2018. (Wayback Machine): "V. Povorka ponosa Internacionala Pride 2006, Zagreb – “Živ(j)eti slobodno”", 26. lipnja 2007. (pristupljeno 31. listopada 2016.)
  40. ↑ Večernji List Stela Lechpammer: "U Povorci ponosa Severina, Glavašević, Beus Richembergh: 'Ovo je okupljanje za slobode svih nas'", 11. lipnja 2016. (pristupljeno 31. listopada 2016.)
  41. ↑ Jutarnji List Jurica Pavičić: "SRAMOTA U SPLITU: 10.000 homofoba htjelo rastrgati 400 sudionika gay parade", 11. lipnja 2011. (pristupljeno 31. listopada 2016.)
  42. ↑ Slobodna Dalmacija Leo Kovačić: "KAOS U SPLITU Pride prekinut zbog nasilja, ozlijeđeno pet osoba, policija evakuirala sudionike (VIDEO, FOTO)", 11. lipnja 2011. (pristupljeno 31. listopada 2016.)
  43. ↑ tportal.hr: "Drugi Split Pride je uspio - može se kad se hoće", 9. lipnja 2012. (pristupljeno 31. listopada 2016.)
  44. ↑ Slobodna Dalmacija Sandi Vidulić: "U subotu Split Pride: Tražimo ravnopravnost za svoje obitelji, pridružite se svi koji ste protiv referenduma", 1. lipnja 2013. (pristupljeno 31. listopada 2016.)
  45. ↑ Jutarnji List Nikola Patković: "POLOŽEN ISPIT TOLERANCIJE Bez ijednog ružnog povika održan prvi Osijek Pride", 6. rujna 2014. (pristupljen 31. listopada 2016.)
  46. ↑ Queer.hr: "U RIJECI ODRŽAN MARŠ PODRŠKE!", 9. lipnja 2012. (pristupljeno 31. listopada 2016.)
  47. ↑ CroL: "Zagreb na Markovom trgu odlučno zatražio bračnu jednakost (foto, video)", 27. svibnja 2013. (pristupljeno 31. listopada 2016.)
  48. ↑ CroL: "Zagreb, Rijeka, Split i Pula glasno poručili 'protiv' (foto)", 30. studenog 2013. (pristupljeno 31. listopada 2016.)
v • r • u
lezbijske, gejske, biseksualne i transrodne (LGBT-ovske) teme
kategorija:LGBT
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Prava_LGBT_osoba_u_Hrvatskoj&oldid=6893044"