Portal:Likovna umjetnost/Izabrani umjetnik
Stranica za prijedloge vezane uz izabrane umjetnike na portalu o likovnoj umjetnosti.
Dosad birani u nizu Izabrana biografija[uredi kôd]
Dosad birani u nizu Izabrani umjetnik[uredi kôd]Popis popisa izabranih umjetnika[uredi kôd]
2009.[uredi kôd]Lipanjski izabrani životopis
![]() Caspar David Friedrich (5. rujna 1774., Greifswald – 7. svibnja 1840., Dresden) je njemački slikar i grafičar; najvažniji predstavnik romantizma u Njemačkoj. Caspar David Friedrich je rođen kao šesto od desetero djece u Greifswaldu, lučkom gradiću koji su Prusi anektirali 1815. god. Djetinjstvo mu je obilježeno tragedijom: majka mu je umrla kad mu je bilo sedam godina, mlađa mu je sestra umrla sa samo dvadeset mjeseci, a brat se utopio pokušavajući mu spasiti život u nesreći na klizanju. Studirao je kod J. G. Quistropa na kopenhagenskoj Akademiji umjetnosti, jednoj od najvažnijih u Europi, a potom se preselio u Dresden (1798.). Zajedno s Ph. O. Rundgeom C. D. Friedrich je važan i za književni krug oko Heinrich von Kleista, Novalisa i drugih njemačkih romantičarskih književnika. Njegovim slikama su se divili prijatelj Goethe, a otkupljivao je pruski kralj Fridrik Vilim III., na nagovor 15-godišnjeg princa, koji je kasnije postao Fridrik Vilim IV., a kupovali su ih i car Nikola i veliki knez Aleksandar. No, ipak je Friedrich umro u siromaštvu, a sahranjen je na graoblju Svetog trojstva u Dresdenu...
Kolovoški izabrani životopis
![]() Jean Désiré Gustave Courbet (10. lipnja 1819. – 31. prosinca 1877.), francuski samouki slikar; utemeljitelj nove škole realizma, koja je u doba radikalnog akademizma značila revoluciju umjetničkog izraza; jedan od prvih umjetnika koji su radili u prirodi. Odbacio je romantične pejzaže i idealiziranje ljudi i prizora, izvršivši ogroman utjecaj na cjelokupno europsko slikarstvo sredinom 19. stoljeća. Odbijen na Salonu u Parizu 1855. godine, priređuje samostalnu izložbu u drvenoj baraki koju naziva Pavillion de Réalisme (Paviljon realizma). Na izložbi su bila izložena njegova velika platna (Stvarna alegorija i Pogreb u Ornansu), a u katalogu se nalazio i njegov „Manifest realizma“. Javnost i kritika ga žestoko napadaju, dok ga oduševljeno prihvaćaju u Njemačkoj (njemački slikari minhenskog kruga oko W. Leibla, u kojem su se formirali i hrvatski slikari moderne).
Rujanski izabrani životopis
![]() Albert Bertel Thorvaldsen (Kopenhagen, 19. studenog 1770. - Kopenhagen, 24. ožujka 1844.) je bio danski kipar i jedan od glavnih predstavnika kasnog klasicizma (neoklasicizam) u europskom kiparstvu. Studirao je na Akademiji u Kopenhagenu, a od 1797. do 1838. godine djelovao je u Rimu, gdje je zanesen antičkom umjetnošću izgradio neoklasični stil. Tehnički je vješto, pretežito u mramoru, oblikovao mitološke i povijesne likove (Jason sa zlatnim runom, 1803.), alegorijsku i sakralnu plastiku (Krštenje Kristovo, 1805.), nadgrobne i javne spomenike (Kopernik u Varšavi, 1830.), te portretna poprsja...
Studenski izabrani životopis
![]() Julije Klović (tal: Giorgio Giulio Clovio - Croata), (Grižane, 1498. - Rim, 5. siječnja 1578.), hrvatski slikar minijaturist. Slikar minijaturist zvan i "Michelangelo minijature". S osamnaest godina odlazi u Veneciju gdje uči slikarstvo od Rafaelovog učenika. Odlazi poslom u Mađarsku, vraća se u Italiju, u Mantovi postaje svećenik i živi u samostanu kraj Padove. Napušta redovništvo i radi diljem Italije: Peruga, Rim, Firenza, Parma, Piacenza itd. Bio je u dodiru s Michelangelom, Vasarijem, Bruegelom, Colonnom kao i s El Grecom koji je izradio i dva Klovićeva portreta (vidi na dnu). Minijature i iluminacije rukopisa čuvaju se diljem svijeta: Beatissimae Mariae Virginis Officium (London), Stanze di Eurialo d'Ascoli (Beč), Časoslov Farnese ili Officium Virginis (New York)... od kojih je ovaj posljednji remek djelo minijature svjetskih razmjera.
Prosinački izabrani životopis
![]() Iacopo Nigreti (* Venecija, oko 1548. - † Venecija, 14. listopada 1628.), poznatiji kao Jacopo Palma il Giovane u našim krajevima znan kao Palma Mlađi (Palma Giovane) bio je plodan i vješt venecijanski maniristički slikar. Nakon Tintorettove smrti 1594., Palma je postao najpoznatiji i najtraženiji venecijanski slikar, koji je dobrim dijelom usvojio njegov stil. Palma Mlađi dobijao je brojne naružbe od naručioca izvan Venecije, osobito iz Bergama i Srednje Europe, posebice od austrijskog cara Rudolfa II. iz Praga. Palma Mlađi naslikao je brojne slike za crkve i samostane u Hrvatskoj, tako da danas naši muzeji i crkvene riznice imaju brojna djela koja se pripisuju njemu ili njegovoj školi. Njegov prastric bio je poznati venecijanski slikar Palma Stariji (Palma Vecchio), i njegov otac Antonio Nigreti (1510/15-1575/85) bio je također slikar, koji je radio u bottegi Palme Starijeg i bio učenik njegova predradnika Bonifazia de Pitata. Nakon Bonifazieve smrti (1553.), njegov otac nastavio je voditi slikarsku radionicu, u njoj se Palma Mlađi učio slikarskoj vještini kopirajući Tizianova djela.
2010.[uredi kôd]Siječanjski izabrani životopis
![]() Antonio Allegri da Correggio (* oko 1489. Correggio kod Reggia Emilije - † Correggio 5. ožujka, 1534.), poznat jednostavno kao Correggio, bio je renesansni talijanski slikar parmske slikarske škole. U svom slikarstvu koristio je dinamične kompozicije, iluzionističke perspektive i dramatična skraćenja. Antonio Allegri je rođen u malom mjestu Correggio, nedaleko grada Reggio Emilia). Njegov otac bio je trgovac, o ostalim detaljima njegove mladosti malo se zna. Zna se da je u razdoblju 1503.-1505. godine bio učenik Francesca Bianchia Ferrare u Mantovi. U Mantovi se vjerojatno upoznao s klasičnim djelima umjetnika poput Lorenza Coste i Francesca Francija, što je na neki način vidljivo u njegovim prvim djelima. Nakon kraćeg boravka u Mantovi 1506. g., vratio se u svoj Correggio, u kojem je ostao sve do 1510.. Drži se da je u tom razdoblju naslikao Poklonstvo djetetu sa sv. Elizabetom i Ivanom, na kojem se jasno vide utjecaji slikara Coste i Mantegne. Godine 1514. je najvjerojatnije završio tri freske za ulaz u crkvu Sant'Andrea u Mantovi, a zatim se vratio u Correggio. Ovdje je kao već priznati slikar potpisao ugovor za oltarnu sliku za lokalni samostan sv. Franje (sada u Gemäldegalerie, Dresden).
Srpanjski izabrani umjetnik
![]() Majstor Radovan bio je kiparom i arhitektom koji je živio u Dalmaciji. Njegovo je najpoznatije djelo Radovanov portal u Trogiru. Zapadni portal trogirske katedrale potpisan od Radovana najmonumentalnije je djelo romaničko-gotičkog stila u nas. Obuhvaća Prvi grijeh (Adam i Eva) i Otkupljenje (Rođenje Kristovo), pojedine svece i apostole. Prikaz mjeseci, prizore lova, sažima različite tradicije od južnotalijanskih do francuskih. Umjetnički je na razini najboljih europskih ostvarenja toga doba.
2011.[uredi kôd]Siječanjski izabrani umjetnik
![]() Gustav Klimt (Beč, 14. srpnja 1862. - Beč, 6. veljače 1918.) je bio najvažniji slikar austrijske secesije s izrazito istančanim simbolističkim stilom. Život Gustava Klimta podudara se sa zlatnim dobom Beča s kraja stoljeća. Bilo je to vrijeme umjetničke obnove i umjetničkog bunta te rađanje modernizma. Nova umjetnost, art nouveau, donosi svoje samosvjesne i dekadentne pravce u slikarstvu i književnosti, kroz koje se provlačila snažna opčinjenost erotikom. Bio je to Freudov Beč, koji je izvana još bio u duhu viktorijanskog morala, ali neobuzdano ponašanje bila je glavna tema dana. Bečka zanesenost erotikom našla je u Klimtu velikog pjesnika. Ni jedan drugi umjetnik nije tako slavio Erosa, a iznad svega žene, kao muze vampa i konačnog ispunjenja svrhe života. Njegovo slikarstvo ispunjeno je naturalističkim prikazima erotskog i težnjom da platna ispuni sjajnim zamršenim dekoracijama. U njegovim najpoznatijim radovima, kao što je Poljubac, osjećaji i dekorativna prekomjernost sjedinjeni su na veličanstveni način. ...
2016.[uredi kôd]Listopadski izabrani umjetnik
![]() Prve zanatske poduke o radu u drvu i kamenu, Rosandić je primio u očevoj zidarsko-kamenoklesarskoj radionici. Godine 1900. dolazi za šegrta u Bilinićevu klesarsku radionicu, u kojoj ostaje do 1903. Tu će upoznati pet godina mlađeg Ivana Meštrovića, kojeg će upravo Rosandić prvi učiti držati dlijeto u ruci. Ključni događaj Rosandićeva umjetničkog razvoja bio je Meštrovićev poziv u Beč 1908., odakle Rosandić na splitsku izložbu šalje svoje radove. Tu će u svega nekoliko mjeseci ostvariti velik umjetnički napredak, ali ipak ne biva primljen na likovnu akademiju zbog svojega već izgrađena kiparskog rukopisa.
|