Prijeđi na sadržaj

Popis austro-ugarskih podmornica

Izvor: Wikipedija

Flota austro-ugarskih podmornica tijekom Prvoga svjetskog rata uglavnom se sastojala od jedinica proizvedenih u Njemačkoj i potom željeznicom prevezenih iz brodogradilišta na sjeveru Njemačke do austrougarskih luka na Jadranskome moru. Tijekom rata služile su protiv talijanskih, francuskih i britanskih plovila u Sredozemnome moru pri čemu su bile djelomično uspješne, a zauzvrat je u službi izgubljeno osam od ukupno dvadeset osam brodova. Nakon završetka rata 1918. godine sve su se austrijske podmornice predale silama Antante koje su ih međusobno razdijelile. Budući da su Austrija i Ugarska (tj. Mađarska) poslije rata ostale bez izlaza na more, nijedna austrijska ili ugarska podmornica (ili neko drugo ratno plovilo) nije od tada stavljena u službu.

U nekim su izvorima austro-ugarski U-Bootovi označeni rimskim brojkama kako bi se razlikovali od njemačkih U-Bootova makar je Austro-ugarska ratna mornarica rabila arapske brojke. Naime, numeracija u nekim slučajevima nije bila dosljedna zbog nekoliko razloga: jedna serija austrougarskih U-Bootova koja je bila izrađena u Njemačkoj bila je prodana i stavljena u službu Njemačke carske ratne mornarice, a neki U-Bootovi u službi Njemačke carske ratne mornarice privremeno su bili označeni austrougarskim načinom numeracije tijekom operacija na Mediteranu, dok se broj trinaest nije koristio zbog praznovjerja.

Austrougarske podmornice

[uredi | uredi kôd]

Stavljene u službu

[uredi | uredi kôd]

Ostali

[uredi | uredi kôd]

Podmornice koje su se počele izrađivati, ali nisu dovršene ili stavljene u službu tijekom Prvoga svjetskog rata uključene su u ovu tablicu.

Njemački U-Bootovi pod austrougarskom zastavom

[uredi | uredi kôd]

Nakon što je Italija ušla u Prvi svjetski rat objavom rata Austro-Ugarskoj 23. svibnja 1915. godine Njemačka je bila primorana ugovorom pružiti potporu Austrijancima u napadima protiv talijanskih brodova iako Njemačka i Italija nisu bile službeno u ratu. Zbog toga su njemački U-Bootovi, koji su djelovali na Mediteranu, bili označeni austrougarskim brojevima i zastavama. U nekim su slučajevima različiti njemački U-Bootovi bili označeni istim brojevima. Nakon 28. kolovoza 1916. kada su Njemačka i Italija bile službeno bile u ratu praksa je nastavljena prvenstveno radi izbjegavanja optužbi o zlouporabi zastave. Praksa je većinom prestala do 1. listopada 1916. godine osim za nekoliko velikih U-Bootova koji su nastavili rabiti austrougarske način numeracije.[1]

Njemački U-Bootovi pod austrougarskom zastavom[1]
Austrougarsko
ime
Ime(na) njemačkih U-Bootova
SM U-7 SM UB-7
SM U-8 SM UB-8
SM U-9 SM UB-3[2][Note 1]
SM U-18 SM UC-14
SM U-19 SM UC-15
SM U-24 SM UC-12
SM U-25 SM UC-13
SM U-26 SM UB-14
SM U-33 SM U-33
SM U-34 SM U-34
SM U-35 SM U-35
SM U-36 SM U-21
SM U-47
SM U-37 SM U-32
SM U-38 SM U-38
SM U-39 SM U-39
SM U-42 SM UB-42
SM U-44 SM UB-44
SM U-45 SM UB-45
SM U-46 SM UB-46
SM U-54 SM UB-128
SM U-55 SM UB-129
SM U-56 SM UB-130
SM U-57 SM UB-131
SM U-58 SM UB-132
SM U-60 SM UC-20
SM U-62 SM UC-22
SM U-63 SM UC-23
SM UC-63
SM U-64 SM UC-64
SM U-65 SM UC-65
SM U-66 SM UB-66
SM UC-66
SM U-67 SM UB-67
SM U-68 SM UB-68
SM U-69 SM UB-69
SM UB-69
SM U-70 SM UB-70
SM U-71 SM UB-71
SM U-72 SM U-72
SM U-73 SM U-73
SM U-74 SM UC-34
SM U-75 SM UC-35
SM U-77 SM UC-37
SM U-78 SM UC-16
SM UC-38
SM U-79 SM UB-48
SM U-80 SM UB-49
SM U-81 SM UB-50
SM U-82 SM UB-51
SM U-83 SM U-63
SM UB-52
SM UC-20
SM UC-23
SM U-88 SM UC-24
SM U-89 SM UC-25
SM U-92 SM UC-73
SM U-93 SM UC-74
SM U-94 SM UC-52
SM U-95 SM UC-53
SM U-96 SM UC-54
SM U-97 SM UB-105
SM U-99 SM UC-103
SM U-110 SM UC-108
SM U-133 SM UC-133
SM U-134 SM UB-134
SM U-135 SM UB-135
SM U-146 SM UB-146
SM U-147 SM UB-147

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. Conway's (str. 341) navodi UB-9 kao austrougarski U-9, no taj je brod bio vježbeni brod u Kielu, a ne dio njemačke flotile Pole.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Gardiner, str. 341.
  2. Myszor, Oskar. Austria-Hungary: Submarines. Historical Handbook of World Navies. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. siječnja 2009. Pristupljeno 25. veljače 2009.

Bibliografija

[uredi | uredi kôd]