Pirenejski ris
| Iberski ris | |
|---|---|
 | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Osjetljivi | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Carnivora |
| Porodica: | Felidae |
| Rod: | Lynx |
| Vrsta: | L. pardinus |
| Dvojno ime | |
| Lynx pardinus (Temminck, 1827.) | |
| Rasprostranjenost | |
 Rasprostranjenost 1980. | |
 Rasprostranjenost 2003. | |
| Baze podataka | |
Iberski ris (lat. Lynx pardinus) je kritično ugrožena vrsta risa i živi na Pirenejskom poluotoku u južnoj Europi. Najugroženija je vrsta mačke na svijetu.[1] Prema udruzi za očuvanje risova, SOS Lynx, ako iberski ris izumre, to će biti jedno od rijetkih mačjih izumiranja od sabljozubog tigra prije 10 000 godina.[2] Prije je bio klasificiran kao podvrsta običnog risa, ali sada ga znanstvenici smatraju zasebnom vrstom. Obje vrste su se pojavile u središnjoj Europi u razdoblju pleistocena, odvajao ih je izbor staništa.[3] Vjerojatno je evoluirao od vrste Lynx issiodorensis.[4]
Cijelim Pirenejskim poluotokom raspršio se tijekom 19. stoljeća. Sada je ograničen na vrlo malim površinama. Područja koja iberski ris preferira kao stanište su grmovita i šumovita područja otvorene zemlje. Voli niska šumska područja, borove šume s gustim raslinjem, šume bušina i šume hrasta plutnjaka.[5] Pošumljavanjem šuma bora i eukaliptusa dovelo je do pada kolonizacije iberskog risa.[6]
Iberski ris dosta nalikuje ostalim risovima, s kratkim repom, čupavim ušima i ovratnikom od krzna ispod brade. Na krznu nalaze se neka mjesta sa šarama kao u leoparda. Dlaka mu je znatno kraća nego u drugih risova, koji su obično prilagođeniji hladnijem okruženju.[7]
Ima mišićavo tijelo i duge noge, te dosta brze reflekse, kao i druge vrste riseva. Duljina glave i tijela je od 85 do 110 centimetara, s kratkim repom duljine 12-30 centimetara, a visina ramena je 60-70 centimetara. Mužjak je veći od ženke, s prosječnom težinom od 12,9 kilograma, a ženka je u prosjeku teška 9,3 kilograma, što je oko pola veličine običnog risa.[8][9]
Iberski ris prvenstveno se hrani divljim kunićem, koji sadrži 80-100% njegove prehrane.[10] Kada je broj kunića nizak, kao tijekom ljeta kada Poxvirus myxomatosis opustoši im populaciju, hrani se mladuncima jelena lopatara, mladima muflona, srnama i patkama. Energetske potrebe iberskog risa ispune se s jednim na dan pojedenim kunićem.[11]
Tijekom sezone parenja ženka ostavlja svoj teritorij u potrazi za mužjakom. Gestacija traje oko dva mjeseca, a mladunci se kote između ožujka i rujna, najviše ih se rodi u ožujku i travnju. Leglo se sastoji od dva ili tri (rjeđe jednog, četiri ili pet) mačića težine 200-250 grama.
Mačići postaju samostalni u dobi od 7 do 10 mjeseci, ali ostaju s majkom sve do 20. mjeseca života, dok se ona opet ne počne pariti, nakon čega odlaze i traže vlastiti teritorij. Opstanak mladih uvelike ovisi o dostupnosti plijena. U divljini i mužjaci i ženke spolnu zrelost dosegnu s godinom dana starosti, iako se po običaju rijetko razmnožavaju, sve dok teritorij ne postane upražnjen; poznata je jedna ženka koja se nije kotila sve do 5. godine, kada joj je umrla majka.[12] Životni vijek u divljini je 13 godina.
Braća i sestre postaju nasilni jedni prema drugima između 30 i 60, najčešće 45 dana starosti, pa se dogodi da u brutalnoj borbi ubijaju jedni druge. Nepoznato je zašto se pojavljuju ove epizode agresije, iako mnogi znanstvenici vjeruju da se to događa zbog promjene hormona, kada mladunci zamjenjuju mlijeko svoje majke s mesom. Drugi vjeruju da se to odnosi na hijerarhiju i "opstanak prilagođenijih".
- ↑ http://www.iberianature.com/material/documents/LynxBrief12E.pdf
- ↑ http://www.guardian.co.uk/world/2002/apr/21/highereducation.biologicalscience
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. srpnja 2011. Pristupljeno 10. ožujka 2011. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Björn Kurtén (1968). Pleistocene Mammals of Europe
- ↑ Roland Kalb: Bär, Luchs, Wolf – Verfolgt, Ausgerottet, Zurückgekehrt. Leopold Stocker, Graz 2007
- ↑ Michael Stubbe, Franz Krapp (Hrsg): Handbuch der Säugetiere Europas. Bd 5. Raubsäuger - Carnivora (Fissipedia), Teil II: Mustelidae 2, Viverridae, Herpestidae, Felidae. Aula, Wiesbaden 1993.
- ↑ Sunquist, Mel; Sunquist, Fiona (2002). Wild cats of the World. Chicago: University of Chicago Press. pp. 177–184
- ↑ http://animaldiversity.ummz.umich.edu/site/accounts/information/Lynx_pardinus.html
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. svibnja 2008. Pristupljeno 11. ožujka 2011. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ http://www.iucnredlist.org/apps/redlist/details/41291/0
- ↑ IUCN - The World Conservation Union, 1996; Massicot and July 29, 2001; Palomares, 2001.
- ↑ IUCN Cat Specialist Group
- Ostali projekti
 | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Pirenejski ris |
| Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Pirenejski ris |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Pirenejski ris |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||