Prijeđi na sadržaj

Papinska konklava 1061.

Izvor: Wikipedija
Sveti Petar u okovima

Papinska konklava, 1061. je održana 30. rujna 1061. godine u rimskoj crkvi Sveti Petar u okovima. Do konklave je došlo nakon smrti pape Nikole II., 27. srpnja. Predstavljao je prvi izbor napravljen po buli "In nomine Domini" koju je 1059. donio Nikola II. i u njoj propisao kako papu mora izabirati isključivo kolegij kardinala. Izbor je organizirao redovnik Hildebrand iz Soane, jedan od najuglednijih crkvenih vođa. Kardinali, među kojima je najistaknutiji bio Petar Damjan, su za novog papu izabrali Anselma di Baggia, biskupa Lucce, jednog od vođa patarenskog pokreta u Milanu i bliskog Hildebrandovog prijatelja i suradnika. On je 1. listopada preuzeo papinsku stolicu i uzeo ime Aleksandar II.

Taj izbor, međutim, nije protekao bez ozbiljnih otpora od strane protureformski nastrojenog rimskog plemstva, ali i lombardijskih biskupa. Zbog njih su sudionike izbora u samom Rimu morali štititi normanski vitezovi. Protureformske snage su se okupile oko Guiberta, kraljevskog kancelara Italije, a pod čijim je vodstvom u Baselu 28. listopada održan crkveni sabor na kome je biskup Parme Pietro Cedal postao protupapa, pod imenom Honorije II. Honorije i njegove pristaše su potom započele pohod na Rim, gdje su, nakon kraće borbe s Aleksandrom II. i njegovim pristašama 14. travnja 1062. zauzele baziliku sv. Petra.

Dalje krvoproliće je zaustavio tek vojvoda Gottfried III. od Donje Lotaringije, nagovorivši papu i protupapu da odu u svoje matične biskupije i čekaju presudu rimsko-njemačke carice Agneze iz Poitoua. Puč kojim je vlast u Carstvu preuzeo nadbiskup Anno II. od Kölna je, ipak prevlast stavio na stranu Aleksandra II., iako je Honorije iz Rima istjeran tek 1063. godine, a spor formalno završen saborom u Mantovi, 31. svibnja 1064. godine, kojim je Honorije anatemiziran.[1]

Sljedeći izbor za papu je održan 22. travnja 1073. kada je novim papom postao Hildebrand, uzevši ime Grgur VII.

Kardinali

[uredi | uredi kôd]

Na konklavi 1061. sudjelovalo je šest kardinala-biskupa:[2]

Kardinal Sjedište Naslov i titula Zaređen Zaredio ga
Bonifazio Apulia Kardinal-biskup Albana prije 1054. Lav IX.
Pietro Kardinal-biskup Tusculuma prije 1057. Viktor II.
Giovanni Kardinal-biskup Porta 1057. Stjepan IX.
Petar Damjan Ravenna Kardinal-biskup Ostije 30. studenog 1057. Stjepan IX.
Bernardo da Benevento Benevento Kardinal-biskup Palestrine 1061. Nikola II.
Mainardo od Pomposa Talijan Kardinal-biskup Silva Candide svibanj 1061. Nikola II.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Miranda, Salvator. 1998. "Papal elections of the 11th Century (1061-1099)Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. travnja 2016. (Wayback Machine)."
  2. Reconstruction based on Hans-Walter Klewitz, Reformpapsttum und Kardinalkolleg, Darmstadt 1957, p. 115-118; and Rudolf Hüls, Kardinäle, Klerus und Kirchen Roms: 1049-1130, Tübingen 1977, p. 88 ff.