Panarea
| Otok Panarea Isola di Panarea | |
|---|---|
| Otok | |
.jpg) | |
 | |
| Položaj | |
| Koordinate | 38°38′15″N 14°04′00″E / 38.63750°N 14.06667°E |
| Smještaj | Tirensko more |
| Država |  Italija |
| Otočje | Liparski otoci |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 3,4 km2 |
| Najviši vrh | Punta del Corvo, 421 m m |
| Stanovništvo | |
| Broj stanovnika | 280 |
  Otok Panarea Isola di Panarea Panarea na zemljovidu Sicilije  | |
Panarea je talijanski otok u Tirenskom moru. Najmanji je od 7 naseljenih otoka u skupini Liparskih otoka. Otočje se nalazi sjeverno od Sicilije i čini ga osam vulkanskih otoka. Administrativno pripada općini Lipari.
Na otoku ima oko 280 stalnih stanovnika, koji na otoku provode cijelu godinu, a ljeti, u vrijeme turističke sezone, se broj stanovnika značajno povećava.
Otok je zapravo neaktivni vulkan. Površina otoka je 3,4 km2, a najviši vrh otoka je Punta del Corvo (421 mn/m).
.jpg)
Postoje arheološki dokazi da je otok bio naseljen još u doba Mikenske civilizacije, 1200 godina pr. Kr.
U vrijeme Stare Grčke, otok se zvao "Euonymos", a obližnji otočić Basiluzzo, s kojim se upravljalo s Panaree "Hycesia".[1]
Otok su kasnije naselili Rimljani. S propašću Rimskog Carstva, raste broj pirata, pa život na otoku postaje nepodnošljiv i stanovnici ga napuštaju.
Godine 2000., Panarea i cijelo otočje je uvršteno u UNESCO-ov popis Svjetske baštine.[2] Kao posljedica toga, gradnja i razvoj otoka su vrlo striktno regulirani.[3]
Na otoku se, u blizini naselja Punta di Peppe e Maria, nalaze termalni izvori. Ronjenje je također popularna turistička aktivnost, koja uključuje i obilaske brodske olupine između hridi Lisca Bianca i Bottaro.[4]
U zadnjih nekoliko godina, otok su počeli posjećivati i mnoge poznate osobe, doprinoseći time njegovoj popularnosti među turistima.
Godine 2011., časopis W je otok opisao kao "epicentar naj šik scene na Mediteranu."[3]
- ↑ Richard Talbert, Barrington Atlas of the Greek and Roman World, (ISBN 0-691-03169-X), Mapa 46.
- ↑ World Heritage Convention: Isole Eolie (Aeolian Islands). UNESCO World Heritage Centre. 2011. Pristupljeno 9. listopada 2011.
- ↑ a b Chaplin, Julia. Fantasy Island. W. Condé Nast (August 2011): 66–67. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. listopada 2011. Pristupljeno 1. ožujka 2020.
- ↑ (engl.) Ezio Giunta, dir. 2005. Panarea. Estateolie 2005*The Essential Guide (English version of Tourist Guidebook): 100–103
| ||||||||||