Lisca Nera
| Lisca Nera | |
|---|---|
| Otok | |
 | |
| Položaj | |
| Koordinate | 38°38′05″N 15°06′23″E / 38.63472°N 15.10639°E |
| Smještaj | Tirensko more |
| Država |  Italija |
| Otočje | Liparski otoci |
| Stanovništvo | |
| Broj stanovnika | 0 |
  Lisca Nera Lisca Nera na zemljovidu Sicilije  | |
Lisca Nera je nenaseljeni otočić u Liparskom otočju. Otočje se nalazi sjeverno od Sicilije, u Tirenskom moru, u Italiji.
Najbliži veći otok je Panarea. Administrativno, otok pripada općini Lipari.
Lisca Nera, kao i susjedni otočići Bottaro, Dattilo, Lisca Bianca i brojne hridi, su ostaci ugaslog vulkanskog grotla nastalog prije 130 000 godina. U prošlosti, ovi su otočići vjerojatno bili povezani u jedno kopno, možda čak i spojeni s Panareom. No, utjecaj atmosferskih prilika i uzdizanje i spuštanje tla (pojava karakteristična za ovo otočje) učinili su da danas postoji niz manjih otoka. Smatra se da je ovaj proces završen prije oko 10 000 godina.[1]:str. 23.[2]:str 134.
Danas je Lisca Nera je samo mala hrid koja viri iz mora kod otoka Panarea, a tijekom oluje potpuno nestane pod valovima. No, sve do sredine dvadesetog stoljeća bila je velika nekoliko desetaka četvornih metara. Kiša, more i vjetar erodirali su ovu stijenu, pri čemu je s otoka nestalo i ono malo biljnih i životnjiskih vrsta, kao npr. pomorsku guštericu (Podarcis siculus) i neke biljne vrste, kao i nejasne tragove prošlosti ljudske prisutnosti (krhotine obsidijana).[1]:str. 190.
Godine 1991., Lisca Nera je, zajedno s ostalim manjim otočićima oko Panaree, proglašena integralnim prirodnim rezervatom, uz zabranu iskrcavanja, osim u znanstvene svrhe. [1]:str. 208.
- ↑ a b c (tal.) Pietro Lo Cascio ed Enrico Navarra, Guida naturalistica alle Isole Eolie, L'Epos, 2003, ISBN 978-88-8302-213-5.
- ↑ Gin Racheli, Eolie di vento e di fuoco. Natura, storia, arte, turismo, Mursia, ISBN 978-88-4252-328-4, izdanje 1986.
| ||||||||||