Osman Sabitović
 |
Ovaj članak ili odlomak izgleda kao esej. (rasprava)Pomozite popraviti ovaj članak prema pravilima i smjernicama Wikipedije tako da stilski i sadržajno bude primjeren enciklopediji. |
 |
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava)Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
Prvi nositelj i neumorni propagator ideja revolucionarnog radničkog pokreta, prvi komunist i organizator komunističkog pokreta u prozorskom kraju bio je Osman Sabitović Bego. Njegova izuzetna revolucionarna ličnost i djelovanje ostavili su neizbrisive tragove u političkom životu naroda njegovog kraja. Osman je po mnogo čemu ne samo izuzetna nego i jedinstvena ličnost u povijesti Prozora. Seljačko dijete, on je prvi student i fakultetski obrazovan prozorski Bošnjak, a uz to i komunist. Za ondašnje prilike bila je to grandiozna, prava prometejska ličnost, koja je progovorila svima razumljivim jezikom o neodrživosti društvenih odnosa u kojima šačica bogataša nasiljem vlasti drži u pokornosti obespravljene i gladne. Istovremeno je predskazivao neminovnost revolucionarnog mijenjanja postojećeg stanja.
Osman je ne samo prvi propagator komunističkih ideja nego i osnivač prve ćelije KPJ u Prozoru. U političkom životu Prozora sudjeluje od 1934. – 1935. godine, a već 1937. uspio je okupiti oko sebe nekoliko desetaka - pretežno mladih ljudi oduševljenih idejama koje je propagirao.
Rodio se 1911. godine u srednjoimućnoj seljačkoj porodici u selu Dugama, nadomak Prozora. Duge su od starina, uz Kopčiće, bili sjedište prozorskih begova, pa je Osman iz tog sela još kao dijete ponio nadimak Bego, pod kojim je u svom kraju, kasnije, bio poznatiji nego pod vlastitim imenom. Kad je završio osnovnu školu u Prozoru, roditelji ga, namijenivši mu svećenički (hodžinski) poziv, šalju na školovanje u Skopsku medresu. Međutim, ovo školovanje je imalo potpuno suprotne rezultate od onih koje su očekivali njegovi roditelji. Tokom školovanja u Skoplju on upoznaje prilike u Makedoniji a i nove političke poglede i ideološke nazore, koji su presudno uticali na formiranje njegove ličnosti. Velikosrpska buržoazija i njena vlast nisu priznavale makedonskom narodu njegov nacionalni identitet, pa su Makedoniju proglasile južnom Srbijom. Makedonski narod nije imao pravo ni na svoje vlastito ime. Svaku i najmanju manifestaciju svoga nacionalnog bića velikosrpski režimi su gušili i zatirali bez milosti. Međutim, i pored svega toga, ovdje je stalno postojao i neprestano snažio narodnooslobodilački pokret makedonskog naroda, koji je podržao i Osman, bezrezervno se stavivši na stranu porobljenog makedonskog naroda.
Za vrijeme školovanja u Skoplju upoznao je ideje naprednog radničkog pokreta predvođenog Komunističkom partijom Jugoslavije. U ideologiji i politici KPJ on nalazi odgovore na goruća pitanja onog doba. Nova saznanja olakšavaju mu da shvati svijet u kome je živio, da razazna uzroke nepremostivosti klasnih suprotnosti u njemu i neminovnost njihovog revolucionarnog razrješenja. Za njega je revolucija postala ne samo opredjeljenje nego i glavna životna preokupacija kojoj je podredio cjelokupnu svoju egzistenciju. Za ostvarenje svog sna o ljudskoj sreći u društvu sutrašnjice, u kome će ljudi slobodno živjeti, vjekovnu međusobnu borbu namijeniti borbom s prirodom da bi ona što bolje i potpunije služila čovjeku i napretku ljudskog društva, za takvu viziju budućnosti bio je spreman da založi sve svoje snage, pa i sebe samog.
Tako se, eto, desilo da, umjesto vjernog službenika islama i čuvara njegovih normi, Osman iz skopske medrese izađe prožet sasvim suprotnim idejama i pogledima na život, kao ateist i revolucionar, što je ne malo razočaralo njegovu obitelj. Takav se 1934. godine upisuje na Pravni fakultet u Beogradu i već od prvog dana postaje zapažena ličnost u naprednom studentskom pokretu. Tadašnji studentski pokret potpuno je odgovarao Osmanovom temperamentu, njegovom buntovnom duhu i nemirnoj prirodi. Bilo je to vrijeme duboke ekonomske krize i žestokih stranačkih sukoba koji su zahvatili cijelu Jugoslaviju, i što se to više produbljivalo, to su režimi postajali sve brutalniji u obračunima s protivnicima. U sve bujnijem pokretu narodnih masa za slobodom i socijalnom pravdom, posebno mjesto pripadalo je naprednom studentskom pokretu predvođenom Komunističkom partijom Jugoslavije. Studenti su tada, posebno u Beogradu, vrlo često organizirali ulične demonstracije i sukobljavali se s čuvarima ondašnjih režima žandarima i policajcima. U tim sukobima ubrzo se Osman našao u prvim redovima. U izuzetno živoj aktivnosti naprednog studentskog pokreta, u njegovim čestim sudarima s braniteljima režima kalio se Osmanov karakter i uobličio moralni lik ovog vrsnog revolucionara. Taj njegov lik živi i danas u sjećanjima ne samo Prozoraka, među kojima je glasno propagirao, a mnoge i zadojio komunističkim idejama, nego i u uspomenama njegovih drugova i prijatelja iz studenskih dana.