Prijeđi na sadržaj

Opsada Sinja 1715.

Izvor: Wikipedija
Opsada Sinja
Dio Drugog morejskog rata

Bitka pod Sinjem, nepoznati autor, XVIII. stoljeće
Vrijeme 23. srpnja15. kolovoza 1715.
Lokacija Sinj, Dalmacija
Ishod pobjeda Mletačke Republike
Sukobljeni
Mletačka Republika Osmansko Carstvo
Vođe
Angelo Emo
Zorzi Balbi
Sentiler
Mustafa-paša Čelić
Mamut Begović
Ćelman-paša
Alajbeg Kliški
Murat-paša
Alajbeg Bosanski
Alajbeg Hercegovački
Alajbeg Zvornički
Vojne snage
700 profesionalnih vojnika
300 černida
100 morlaka
+ pojačanje (oko 2500 vojnika)
Ukupno: 3600
20.000 – 25.000
Posljedice
oko 100 poginulih i ranjenih više tisuća poginulih i ranjenih

Opsada Sinja bitka je iz Drugog morejskog rata. Grad Sinj su 1686. godine, za vrijeme Prvog morejskog rata, Mlečani oslobodili od osmanske vlasti, koja je trajala gotovo 2 stoljeća.

Zbog pozicije i strateškog značaja za sigurnost kršćanske Dalmacije, mletačka vlast grad je dodatno utvrdila i opremila za mogući osmanski napad. Kao i u Kandijskom ratu, stoljeće ranije, 1715. osmanska vojska iz Bosne napada Dalmaciju te u kolovozu napada Sinj i drži ga pod dugotrajnom opsadom.

Suprostavljene snage

[uredi | uredi kôd]

Turskoj vojsci od oko 20 000 vojnika, suprostavila se mala ali dobro obučena mletačka posada. Dalmatinski providur Angelo Emo i kapetan Balbi (sinjski providur) očekivali su napad na Sinj, pa je domaću vojnu posadu od 100-tinjak vojnika, moralaka iz Cetinske krajine, ojačao s pukovnijom profesionalne vojske. Okosnicu obrane upravo je činio taj profesionalni kontigent mletačke vojske sastavljen od oko 700[1] do 900 vojnika pod zapovjedništvom pukovnika Sentilera:

  • 1 satnija/compagnia elitnih mletačkih grenadira
  • 2 satnije/compagnie talijanskog pješaštva "Abružana"
  • 4 satnije/kumpanije oltramarina (iz pukovnije Corponese)
  • 3 konjaničke satnije/kumapanije croati a cavallo (kapeleta) (Begna, Detriko i Divnić)
  • 1 konjanička satnija/compagnia mletačkih draguna.

Uz njih je bio i kontignet cernida od nekoliko satnija splitskih i trogirskih cernida pod zapovjedništvom pukovnika Jeronima Katunarića (Cattunari), a tu je i mala topnička posada.[2] Providur je zapisao da je od stanovništva iz unutrašnjosti nemoguće skupiti djelotvornu snagu jer su se razbježali po brdima pa ih ni njihovi vođe ne mogu sakupiti autoritetom i obećanjima o plaći.[1]

Bitka

[uredi | uredi kôd]

Više tisuća turskih vojnika napada Sinj i njegov mali garnizon. Dva tjedna vode se žestoke borbe s velikim gubitcima.[3] Prvog dana opsade, Turci pale dvije crkve (Gospina i sv. Frane) te uništavaju sinjsku Varoš. Idućeg dana Osmanlije su još silovitije napali tvrđavu i oštetili je na nekoliko mjesta pogocima iz lumbardi te kuglama iz topova. Branitelji tvrđave nastavili su žestoko uzvraćati iz mušketa i topova.

Nakon teške opsade i herojske obrane u noći između 14. i 15. kolovoza Turci su odustali te su bijegom u Livno potražili sigurnost. Za sobom su ostavili oko 100 poginulih i golem ratni plijen.[nedostaje izvor] Suvremeni istraživači odlazak Turaka pripisuju slomu logistike,[1] manjku hrane i izbijanju dizenterije.[4]

Providur Emo šalje pojačanje pod zapovjedništvom pukovnika Detricoa, koje se sastoji od pukovnije hrvatskog konjaništva, dvije pukovnije oltramarina i nekoliko stotina cernida.

Gubitci među braniteljima također su veliki, pogotvo u časničkom kadru. Oko stotinu vojnika gine ili kasnije podliježe teškim ozljedama. Oba zapovjednika profesionalnih postrojbi, pukovnik Sentilera i poručnik Šurić, gube život. Među poginulima je kapelan fra Stjepan koji je također poginuo u borbi.[5] Opsadu je s mletačke strane opisao jedan časnik u dnevniku Giornale del blocco ed assedio della fortezza di Sign,[6] dok se u turskoj historiografiji opsada Sinja ne spominje.[7]

Uspješna obrana grada zaustavila je prodor Osmanlija prema dalmatinskoj obali i spriječila dovođenje važnih mletačkih gradova u Dalmaciji, poput Splita i Zadra, u nezavidan položaj.

Preživjeli branitelji pobjedu su pripisivali čudotvornom zagovoru Gospe Sinjske. U zahvalu za pomoći kapetan Balbi je s časnicima odmah skupio 80 zlatnika koje su poslali u Veneciju da se skuje zlatna kruna i križ i da se okruni Gospin lik. Pri dnu krune urezali su u dva reda riječi:

Zauvijek okrunjena slavi slavlje – godine 1715. – In perpetuum coronata triumphat anno mdccxv

Danas u čast veličanstvene pobjede nad Turcima i obrane Sinja dalmatinskog Termopila, Sinjani svake godine tradicionalno održavaju viteški turnir, poznat u cijelom svijetu kao Sinjska alka. Muzej Sinjske alke ima rekonstrukciju bitke pod Sinjem iz 1715.

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c Čoralić, Lovorka; Markulin, Nikola. Prosinac 2016. Bitka za Sinj 1715. godine. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. HAZU. 34: 147–180. doi:10.21857/moxpjho5lm. Pristupljeno 8. svibnja 2017.
  2. Markulin, Nikola. Venetian Military Organization in Dalmatia and Boka (1684-1718) journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. Ravlić, Doris. 26. srpnja 2019. Opsada Sinja. Hrvatski vojnik. Pristupljeno 15. studenoga 2022.
  4. History. www.visitsinj.hr (engleski). Pristupljeno 22. ožujka 2024.
  5. fra Ivan Marković, fra Josip Ante Soldo. Dnevnik opsade Sinja 1715. godine, Giornale del blocco et assedio de’ Turchi alla fortezza di Sign ch’ incomincioli 23 luglio 1715
  6. Marković, Ivan. 1898. Sinj in njegovo slavlje, god. 1887: spomen knjiga. Dionička tiskara u Zagrebu. str. 33–41
  7. Milinović, Zdravko. 28. siječnja 2015. Što su nam o prošlosti zatajili sinjski alkari. Večernji list. Pristupljeno 20. ožujka 2024.