Nikola Pavić
| Nikola Pavić | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 22. srpnja 1898. Zagreb, Hrvatska |
| Smrt | 16. prosinca 1976. Zagreb, Hrvatska |
| Zanimanje | učitelj i pjesnik |
| Književne vrste | poezija |
| Portal o životopisima | |
Nikola Pavić (Zagreb, 22. srpnja 1898. – Zagreb, 16. prosinca 1976.) hrvatski pjesnik i prosvjetar. Sin je istoimenog učitelja i pjesnika iz Požege Nikole D. Pavića Hortenzija.
Nikola Pavić studirao je na Višem gospodarskom učilištu u Križevcima te na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao učitelj u Međimurju, Podravini i Zagrebu, gdje je od 1950. bio tajnikom Matice hrvatske.[1] Pisao je poeziju na međimurskom kajkavskom narječju. Prva mu je zbirka pjesama na književnom jeziku tiskana 1922. u Čakovcu, a u Zlataru je 1923. objavio prvu svoju kajkavsku zbirku Pozableno cvetje. Najboljim njegovim zbirkama poezije smatraju se Međimurska zemlja iz 1951. i Prsten zvenknul iz 1968.[2] u kojoj je tiskana i pjesma "Međimurska" koja se često citira u raznim knjigama vezanim uz Međimurje.
Pjesme su mu tiskane u domaćim i stranim antologijama i izborima, a neke su prevedene na mađarski, ruski, talijanski i njemački jezik, a on sam preveo je desetak pjesama mađarskih pjesnika.[2]
- Lirika, Čakovec, 1922.
- Pozableno cvetje, Zlatar, 1923.
- Zlatni orasi, pjesme za djecu, Čakovec, 1924.
- Zvjezdano jezero, pjesme za djecu, Čakovec [Zlatar], 1925.
- Čudnovata školjka, pjesme za djecu, Zagreb, 1930.
- Popevke, Zagreb, 1940.
- Međimurska zemlja, Zora, Zagreb, 1951.[3]
- Zvira voda, Zagreb, 1957.
- Prsten zvenknul, Ogranak Matice hrvatske, 1968.
- Izabrana djela, PSHK, knj. 105, Zagreb, 1973.
- ↑ LZMK / Hrvatska enciklopedija: Pavić, Nikola. Pristupljeno 26. travnja 2023.
- ↑ a b Nikola Pavić – pjesnik Međimurja. Hrvatski fokus / Kultura. 12. listopada 2023. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. siječnja 2023. Pristupljeno 26. travnja 2023.
- ↑ Knjižnica i čitaonica “Fran Galović” Koprivnica: Međimurska zemlja. Pristupljeno 26. travnja 2023.
| |||||||||||||||||