Nenad Polimac
Nenad Polimac | |
Rođenje | 20. rujna 1949. |
---|---|
Nacionalnost | Hrvat |
Zanimanje | novinar |
Portal o životopisima |
Nenad Polimac (Zagreb, 20. rujna 1949.) je hrvatski novinar i filmski kritičar.[1] Suosnivač je Globusa, Nacionala, te časopisa Film.[2] Posljednjih godina redovito objavljuje kritike i prikaze u izdanjima EPH, gdje je bio i glavni urednik Globusa.[1][2]
O filmu piše od 1972.,[1] profilirajući se izrazito žanrovski: među prvim je domaćim zagovornicima špageti westerna i o kung fuu. Osobito ga zanimaju hollywoodski film tridesetih, četrdesetih i pedesetih godina, sve vrste žanrovskog filma, istočnoeuropske i azijske kinematografije, te hollywoodski i japanski animirani film (Pixar i Hayao Miyazaki).[2]
S kritičarima istomišljenicima osnovao je 1975. časopis Film,[1] koji je forsirao revalorizaciju hrvatske kinematografije (zahvaljujući napisima u časopisu, Koncert Branka Belana otet je zaboravu, a Tomislav Gotovac priznat kao veliki autor svjetskog eksperimentalnog filma) i modernije poimanje tendencija u svjetskom filmu. Njegova negativna kritika politički podobne i odasvud hvaljene Okupacije u 26 slika izazvala je veliki skandal i presudila da časopisu potkraj sedamdesetih ukinu dotacije,[2] te je prestao izlaziti 1979.[1]
Na prijelazu sedamdesetih u osamdesete uredio je monografije o Živojinu Pavloviću, kontroverznom autoru proskribiranog srpskog „crnog vala“, te o Branku Baueru, ponovno otkrivajući njegov opus.[2]
Od 1978. do 1984. bio je dio tima filmske redakcije Televizije Zagreb,[1] poznat po vrlo popularnoj emisiji 3-2-1 kreni. Kasnije je s Vladimirom Tomićem bio autor također uspješnih emisija Moderna vremena i Vrtoglavica. U drugoj polovici osamdesetih radio je kao savjetnik za repertoar u zagrebačkim Kinematografima.[2]
Polimac i Jurica Pavičić bili su jedini hrvatski filmski kritičari pozvani sudjelovati u anketi o najboljim filmovima svih vremena koju je organizirao Sight & Sound u nakladi Britanskoga filmskog instituta.[1]